denden wrote: ↑16/11/2022 21:57
Dakle, utvrdili smo crno na bijelo da je Kantonalno tužilaštvo, koje je izvorno dokazivalo ubistvo palicom nakon blaže saobraćajke, na prekvalifikaciju natjerano nakon što je Kantonalni sud, čija se jedino broji, uvažio žalbu Ljubine odbrane koja je glasila "jeste Ljubo, ali nije palicom, nego samo kombijem, sve je jasno, priznali smo". Tužilaštvo je bilo natjerano na prekvalifikaciju na saobraćajku koju je sud vidio, utvrdio i očekivao.
Postavlja se pitanje da li je Kantonalno tužilaštvo moglo, sa dokazima koje imalo, ići kontra stava suda i pokušati ipak sa optužbom za ubistvo palicom nakon lakše saobraćajke, što je izvorno smatralo da se desilo.
Mislim, nakon svega, da teoretski jeste moglo, ali da bez palice kao sredstva izvršenja i sa izvjesnošću da neće biti nađena i zabetoniranim stavom suda da je u pitanju samo kombi, a ne i palica, da faktički Kantonalno tužilaštvo i nije imalo izbora i mislim da je moralo ići na saobraćajku kao blaže, nategnuto dokazivo djelo.
Dakle, na licu mjestu su postojali dokazi-krhotine Ljubinog komija, kao i snimci, koji potvrđuju učešće kombija, tj. saobraćajku. Palice nema u dokazima niti će se naći. Sud odbacio kao nezakonito Vasvijino priznanje ubistva palicom. Osumnjičeni pred branicima ne da su priznali, nego se kunu u saobraćajku. Dakle, bilo je realno očekivati sporazum i priznanje za saobraćajku, koju bi Ljubo i branilac u tom trenutku glat prihvatili, jer je u pitanju blaže djelo i kazna u odnosu na ubistvo. Postojalo je oštećenje štoka kombija. Povrede Dženana i Alise su mogle biti i od kombija kao tupog predmeta (vještaci su bili neodređeni, "može i kombi i palica"). Tek u suđenju je jedan od vještaka odbrane utvrdio da intenzitet oštećenja štoka ne odgovara povredi Dženanove glave.
Recimo da je Kantonalno tužilaštvo htjelo podići optužnicu protiv Ljube i Vasvije za napad palicom, šta bi se desilo?
Sud bi ju, bez radikalno bitnih novih dokaza (palica) odbio, jer se već izjasnio da na osnovu postojećih dokaza vjeruje Ljubi i njegovim advokatima da je u pitanju samo saobraćajka.
Zašto još ju tužilaštvo nije moglo podići?
Zato što bez palice i barem priznanja Seferovića za ubistvo palicom nakon blaže saobraćajke tužilaštvo ne bi moglo dokazati šta tačno se desilo.
Odnosno, ne bi moglo dokazati ko je nanio smrtonosne povrede Dženanu i razbio glavu i Alisi. Da li samo Ljubo, da li neke Ljubo, neke Vasvije, da li samo Vasvija.
Upravo to je situacija koja je noćna mora za sva tužilaštva.
Kad imaš dvije, tri, četiri osobe, za koje znaš da je neko od njih počinilac, ali ne znaš ko tačno. A moraš dokazati ko tačno je počinilac.
Takva je situacija sa ubicama dvojice policajaca.
Ima DNK jednog sa lica mjesta i priznaje da je tu bio. Ali negira da je on ubica, tvrdi da je samo krao auto. Osoba koju optužuje da je ubica to negira. I treći osumnjičeni se brani šutnjom.
Tužilaštvo ne može podići optužnicu u kojoj navodi "ubio ih je neko od njih trojice puškom koje nemamo u dokazima, koristeći auto koje nemamo u dokazima".
Dakle, odluka Kantonalnog tužilaštva da ide na isključivu saobraćajku nije bila nimalo naivna, nimalo nestručna.
U ovoj situaciji najnormalnije postupanje bi bilo da postoji saradnja i povjerenje između tužilaštva i oštećenog Muriza i da su mu mogli reći "e vidi, Murize, vrlo je moguće, možda i vjerovatnije, da je u pitanju bila i palica, ali, jbg, te palice nema u dokazima, a sud se već izjasnio da vidi samo kombi, pa ćemo ići na ono što je dokazivo, makar bilo blaže djelo, da počinilac odgovara za barem nešto".
Međutim, do takvog razgovora nije moglo doći, jer su odnosi između tužilaštva i Muriza već ranije nepovratno narušeni i uništeni.
Zašto je do tog došlo? Zato što je Muriz svoj bol transformisao u bolesnu mržnju prema Alisi Mutap i nije htio prihvatiti nijednu verziju u kojoj ona nije krivac. Dobio je savjetnike koji su ga hrabrili u njegovim teorijama zavjere. Još dok je Dženan bio živ, on sumnja u njenu amneziju, jer se "prebrzo sagela da obuje tene", prekida kontakte sa Mutapima jer mu Mutap nije dao odgovor na pitanje "ko je, reci mi, ja ću je zaštititi". Već u ranoj fazi počinje ometati istragu, dovodeći lažne očevice, svjedoke, nezakonito pribavlja snimak sa Kuvajtske ambasade, kasnije ga nezakonito vještači, umišlja na njemu slovo A na reg. oznakama kombija sa snimka, ljuti se na Dalidu Burzić što njegove gluposti ne shvata ozbiljno i što ne uzima u dokaze "dokaze" koje je on pribavio.
Burzićka ga uljudno prima u posjetu, čak mu pismeno potvđuje da je u pitanju ubistvo i da se radi sve da se nađe ubica, istraga se provodi sa velikim brojem policajaca, ali ključnog napretka nema dok ne nađu Ljubu, a time i kombi za kojim su mjesecima tragali, ali kojeg nije bilo u Kantonu Sarajevo. Ljubo se krio u Banjaluci, bio već dogovorio bijeg za Njemačku.
I tada Muriz, razočaran što u verziji sa Ljubom kao počiniocem nema Alise Mutap kao saučesnice, u trenutku dok se Ljubu sumnjičilo za ubistvo palicom nakon blaže saobraćajke, govori kako "cio grad zna da nisu Romi, kako će biti Romi". Dakle, njemu je mozak već spržen, pojeden teorijama zavjere u kojima krivac mora biti Alisa Mutap, dotad već "prostitutka iz Budnjinog hotela" i on tad ovjerava svoje nepovjerenje prema tužilaštvu, tvrdeći da je ono što oni dokazuju netačno.
A kasnije se teorije zavjere, ublehe, prozivanja, "očevidac E.M" i "sistem koji štiti ubicu koji je šamarao Alisu Mutap", samo produbljuju.
Međutim, Muriz Memić je kriv za pucanje odnosa povjerenja i saradnje sa Kantonalnim tužilaštvom, koje zato nije bilo u prilici da mu u povjerenju kaže: "e vidi, Murize, vrlo je moguće, možda i vjerovatnije, da je u pitanju bila i palica, ali, jbg, te palice nema u dokazima, a sud se već izjasnio da vidi samo kombi, pa ćemo ići na ono što je dokazivo, makar bilo blaže djelo, da počinilac odgovara za barem nešto".
Jer bi on to okrenuo protiv njih i njihove optužnice protiv Ljube, kao što je svakako život zagorčao svim ljudima koji su iskreno davali sve od sebe da ubica njegovog sina bude pronađen, a pri tome je pristao biti marioneta lažnih prijatelja koji su ga iz svojih interesa podržavali u njegovoj ublehi, koja je ubleha poprimila nezapamćene razmjere i praktične domete.
Ali je udarila u zid.
A Muriz će, čak potpuno neovisno o tome hoće li "pet zavjerenika" biti osuđeni (jer ovo suđenje ne rješava pitanje ubice), do kraja života živjeti sa teretom navlačenja majice Ljubi Seferoviću i truda iz petnih žila da ga se oslobodi.