ferratilis wrote: ↑22/09/2020 09:58
Koliko god puta sam probao FF7 i FF generalno, nikad nisam izdrzao vise od par sati. Jedini JRPG koji sam zavrsio je Chrono Trigger, ali tu me drzala prica i muzika. Suikoden je isto solidan, ali nisam se mogao natjerati da ga zavrsim zbog repetitivnosti. Ako nije cRPG, tesko da ce me privuci
Čudo jedno kako sve RPG igre od kojih sam odustao, ipak su me kupile pri ponovnom pokušaju.
Prva takva igra je bio FF7. Imao original na njemačkom jeziku i odustao nakon manje od dva sata jer nisam uopšte znao šta su te igre i kako se igraju.
Godinu dana poslije odigram FF8 koji je bio nekako lakši za "get into it" i skontam odoh opet probati FF7. Kad ono ne radi, izgrebani CD-ovi

Nabavim piratsku FF7 i odigram je bez daha.
Evo sad kontam, ista stvar se desila i sa Mass Effect trilogijom i Witcherom.
Valjda te "slow burner" igre imaju takav efekat, da odbiju u startu igrače koji ne žele da se posvete.
Svima svaka čast, ali Final Fantasy 7, koji je izašao davne 1998. godine, je u svakom smislu riječi "nešto posebno"!
Iako je igra puna nekih detalja koji bi danas prosječnu osobu nervirali (stereotip američkog zajebanog crnca kakvim ga vide japanci npr; pa onda glavni lik je faktički emo, ali malo više nadrkan itd.), svi ti detaljići pomiješani sa pričom, likovima, atmosferom igre... Damn! Kad bih mogao obrisati cijelu igru iz sjećanja, opet bih potrošio 10000 sati na nju!

Pisao walkthrough, pravio blogove, crtao, izmišljao nove priče za likove... Pffffff ludilo!

A onda izađe Final Fantasy VII: Advent Children (film, direktan nastavak igre) i userem se od sreće! Još je i film prilično solidan (ako znate priču igre).
Ma hajte molim vas