drugi profil wrote:Napisah na SDP temi, ali da ponovim ovdje, pored ovakve opozicije nemaju se čega plašiti.
Umjesto da se formira blok zvučnog imena, nešto kao npr. "sloga", "obnova", "obračun", (nešto što bi ljudima na prvu dalo motiv da glasaju), i da se pokupe svi glasovi nezadovoljnih, pa da se već dan nakon izbora zna i premijer i vlada, ovo će otići na 1000 raznih stranaka, nezavisnih kandidata, pobunjenih apartčika itd... i SDA opet ostaje sa najviše glasova od svojih uhljebljenika u javnim preduzećima i državnoj službi.
zato mislim da SDA namjerno kreira haos, i ekscese kao Konaković i sl.
Prema mom skromnom misljenju, ispisano je tacno. A, razlog tomu upravo se nalazi u onom boldiranom.
Necu dugo, samo cu malo secirati.
Zasto nema ujedinjenja lijevice i drugih opozicionih stranaka? Da bi se dao odgovor na ovo pitanje, prvo se mora dobro sagledati komplet drzava u kojoj zivimo.
Mi smo u totalnom privrednom kolapsu. Nema se posla u realnom sektoru. Vrlo je malo proizvodnih pogona i fabrika, a sve ono sto i ima je bukvalno rad za koru hljeba, gdje se vlasnici ponasaju robovlasnicki i uposlenike posmatraju kao svoje robove, koje usput placaju po onoj sto vise imas da radis, manja ti je plata.
I sta sada preostaje? Naravno politika, kao jedna od dobrostojecih grana "privrede" u nasem drustvu. Jer, jedino na taj nacin mozes ostvariti iole malo bolju egzistenciju. Naravno ta lepeza egzistencije se krece od malo bolje, pa do fascinantne.
Nazalost, 99% pripadnika svih stranaka u njima su iskljucivo iz prethodno navedenih razloga. I kako sada ocekivati, da neko ko dodje na bilo koju poziciju putem stranke radi bilo sta u bilo cijem interesu, nego prvenstveno u interesu stranke (citaj interesne skupine), a samim tim i u svom licnom interesu?
Nema tu nikakvih ideologija, patriotskih osjecanja, drzavotvornosti itd.
Samo licni interesi.
Svoju tezu mogu potkrijepiti i silnim prelascima iz stranaka u stranke. Preko noci ljudi mijenjaju svoju "ideologiju" (citaj interese) i uopce ih nije briga za bilo sta osim njih samih.
Jedino je vazno doci na bilo kakvu poziciju u javnom i drzavnom sektoru da bi ostvario nesta iz pomenute lepeze egzistencije. Sto vise napredujes u stranci, tvoje egzistencijalno pitanje se lakse rjesava i postaje ugodnije.
I da poentiram na onome boldiranom. Previse je stranaka i njihovih clanova koji vape za tim rjesavanjem svog egzistencijalnog pitanja, da su sasvim normalne pojave svadje i neslaganja u istim.
Kao sto neko napisa, bara mala, a puno krokodila.
