#33326 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 09:22
djetetu ne fali mama kada sud u rijetkim slučajevima odluči da je zak. staratelj tata, a kod mame je svaki drugi vikend?
Forum Klix.ba
Danasnji "feminizam"
Page 1334 of 1369
#33327 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 11:56
Ne bi raslo bez druge strane.broj dva wrote: ↑28/07/2024 09:17Samo jednoj strani raste u stomakuCernes wrote: ↑28/07/2024 02:09Kad smo vec kod djece pravo pitanje je zasto zena ima pravo na abortus, tj. ubistvo nezeljenog djeteta, dok muskarac ne. Znaci oboje su ucestvovali u stvaranju novog zivota i samo jednoj strani je dozvoljeno da ga ugasi svojom voljom.Romeo 80 wrote: ↑27/07/2024 23:29 https://crna-hronika.info/zena-uhvacena ... G8dhfJNUDg
@kakavdanakneiskustvu
Evo ga druze primjer onoga o cemu ovdje pises. Ali, bitno je da sa feminacisticke strane gledista su svi muskarci stoka, koja ne zeli da se stara o djeci.
A ovo je samo kap u moru...
Osim u slučaju (kako mitologija kaže) Marije, majke Isusove, koji još čovjek je začet bez spermića? Kako god da su ušli u ženu?
Eno, na youtube kanalu Cleo Abram imaš video o vještačkoj materici. Ako to zaživi, žene će trebati samo kao donori jajašaca, za ostalo će biti nepotrebne. Slično kao sada muškarci za spermu. U laboratoriji oplode jajašce spermijem, ali za razliku od trenutne situacije u kojoj oplođeno jajašce opet moraš vratiti u ženu, tada ubace u vještačku matericu i gotovo.
Svest će se seks samo na ručni rad. Još jedan ekser u mrtvački sanduk čovječanstva.
Napredak.
#33328 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 13:25
Mene zapravo cudi da se o ovome uopste treba nesto raspravljati?! Fakat ti trebam obrazlagati zasto je za pravilan odgoj djeteta idealno da su u djetetovom zivotu prisutna oba roditelja?!
Kao sto sam rekao, uloga oceva je nezamjenjiva.
Postoje jako ozbiljne studije u Americi po kojima je 70% svih kriminalaca zatvorenih trenutno u americkim zatvorima odgojeno od strane samohranih majki.
One su bukvalno tvornica kriminalaca u Americi.
Zene jednostavno nemaju taj urodjeni autoritet. Za oceve tu nema zamjene.
#33329 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 13:41
Romeo 80 wrote: ↑28/07/2024 13:25Mene zapravo cudi da se o ovome uopste treba nesto raspravljati?! Fakat ti trebam obrazlagati zasto je za pravilan odgoj djeteta idealno da su u djetetovom zivotu prisutna oba roditelja?!
Kao sto sam rekao, uloga oceva je nezamjenjiva.
Postoje jako ozbiljne studije u Americi po kojima je 70% svih kriminalaca zatvorenih trenutno u americkim zatvorima odgojeno od strane samohranih majki.
One su bukvalno tvornica kriminalaca u Americi.
Zene jednostavno nemaju taj urodjeni autoritet. Za oceve tu nema zamjene.
uvredljivo je čak i samo spominjanje da je uloga očeva vrlo bitna,kao da je moguće stvaranje djeteta bez oca
zamisli rečenicu da je uloga mame vrlo bitna za dijete
#33330 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 14:49
Spominju li te studije šta je sa očeva? Koliko je njih ono što se zovu absent fathers koji su ostavili svoje porodice bez ikakve brige i podrške?Romeo 80 wrote: ↑28/07/2024 13:25Mene zapravo cudi da se o ovome uopste treba nesto raspravljati?! Fakat ti trebam obrazlagati zasto je za pravilan odgoj djeteta idealno da su u djetetovom zivotu prisutna oba roditelja?!
Kao sto sam rekao, uloga oceva je nezamjenjiva.
Postoje jako ozbiljne studije u Americi po kojima je 70% svih kriminalaca zatvorenih trenutno u americkim zatvorima odgojeno od strane samohranih majki.
One su bukvalno tvornica kriminalaca u Americi.
Zene jednostavno nemaju taj urodjeni autoritet. Za oceve tu nema zamjene.
#33331 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 14:52
i od mene jedno pitanje,spominju li te studije koliko je otuđene djece od očeva zahvaljujući otuđivanju od strane mama a na štetu djece i očeva, jer se i u americi u većini slučajeva iako tam o postoji zajedničko roditeljski staranje nakon razvoda, djeca dodjeljuju mamama na staranje a očevima samo vikendi, da djeca ne zaborave kakoi tate izgledajudale cooper wrote: ↑28/07/2024 14:49Spominju li te studije šta je sa očeva? Koliko je njih ono što se zovu absent fathers koji su ostavili svoje porodice bez ikakve brige i podrške?Romeo 80 wrote: ↑28/07/2024 13:25Mene zapravo cudi da se o ovome uopste treba nesto raspravljati?! Fakat ti trebam obrazlagati zasto je za pravilan odgoj djeteta idealno da su u djetetovom zivotu prisutna oba roditelja?!
Kao sto sam rekao, uloga oceva je nezamjenjiva.
Postoje jako ozbiljne studije u Americi po kojima je 70% svih kriminalaca zatvorenih trenutno u americkim zatvorima odgojeno od strane samohranih majki.
One su bukvalno tvornica kriminalaca u Americi.
Zene jednostavno nemaju taj urodjeni autoritet. Za oceve tu nema zamjene.
#33332 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 14:55
https://faktograf.hr/2021/08/18/otudenj ... tiv-majki/
Na portalu H-Alter objavljena je serija tekstova kojima se bez dokaza implicira postojanje zavjere protiv majki u sustavu zaštite djece od zlostavljanja. Za Faktograf o tome piše klinička psihologinja i psihoterapeutkinja Sena Puhovski.
Tijekom srpnja i kolovoza na na portalu H-Alter objavljen je serijal tekstova pod naslovom “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?”. Autorica tekstova Jelena Jindra uzela si je u zadatak govoriti o problemu otuđenja djece u Hrvatskoj.
Učinila je to kroz jednostrane i manipulativne tekstove, pišući o svemu samo ne o djeci, njihovim pravima, potrebama i zaštiti. Napisano je mnogo toga što je direktno upućeno protiv stručnjaka i struke, no za samu djecu najštetnije su dvije tvrdnje. Prva je da otuđenje zapravo ne postoji te da je to “pseudoznanstveni pojam”, a druga je da stručnjaci koriste nepostojeće stanje kako bi djecu smještali da žive s očevima „zlostavljačima“.
O čemu govorimo kada govorimo o otuđenju?
Termin otuđeno dijete (eng. alienated child) koristi se kako bi se u struci opisalo psihološko stanje djeteta koje ulazi u savez (najčešće u situacijama rastave roditelja) s jednim roditeljem dok drugog u potpunosti odbija, a bez legitimnog opravdanja. Iz same definicije „bez legitimnog opravdanja“ jasno je da su to situacije koje isključuju zlostavljanje i zanemarivanje djeteta od strane roditelja kojeg dijete odbija, jer to, dakako, jest legitimno opravdanje (što je naglašeno u svakom relevantnom tekstu koji se bavi ovom temom u svijetu, ali i u tekstovima naših stručnjaka). No, to zlostavljanje mora biti dokazano, a ne (pre)uzeto iz iskaza roditelja koji se nalaze u visokom konfliktu i jedno drugo optužuju, neposredno ili posredno, tako da koriste dijete da to čini za njih.
Otuđeno dijete je ono koje, zahvaljujući eksplicitnim ili implicitnim porukama jednog roditelja odbija kontakt s drugim koji je, rečeno rječnikom struke – “dovoljno dobar”, tj. zainteresiran, pokazuje zadovoljavajuće roditeljske vještine te ima razvijen odnos privrženosti s djetetom. Ovdje je također važno napomenuti da zlostavljanje i povremeni neadekvatni odgojni postupci nisu isto. Roditelj ne mora biti savršen – onaj koji nikada nije viknuo, bio nestrpljiv ili u nekom trenutku nedostupan – da bi dijete imalo pravo na kontakt s njim/njom. Savršeni roditelji, naime, ne postoje.
S prvim slučajem otuđenog djeteta u praksi sam se susrela prije desetak godina, prije nego što se u Hrvatskoj taj termin počeo koristiti. Radilo se o ocu koji je nakon rastave braka radio sljedeće: govorio je protiv majke (da je imala ljubavnika, da „nas“ je ostavila, da ga nikada nije voljela, niti je dijete ikada željela), kreirao je lažna sjećanja iz perioda kada je dijete bilo premalo da bi se sjećalo (“tukla ga je kada je bilo jako maleno”, “ne bi promijenila pelenu cijeli dan dok je bilo beba”), a uobičajene roditeljske postupke (skuha nešto što dijete ne voli, zabranjuje da previše gleda TV, tjera da uči) prikazivao kao nedostatak ljubavi s njezine strane. Dijete je počelo odbijati boraviti kod majke, krenule su optužbe za zlostavljanje djeteta od strane majke. Dijete se počelo odjednom “sjećati” stvari koje su se navodno dogodile pred pet i više godina (i nikada do tada o njima otac nije obavještavao nadležne službe ili tražio liječničku ili psihološku pomoć za dijete) ili navoditi sjećanja koja nije moglo imati (npr. ne mijenjanje pelena po cijeli dan). Dijete je počelo majku opisivati kao “monstruma”, koristeći se upravo tim rječnikom, negirajući postojanje makar jednog jedinog dobrog ili čak neutralnog iskustva s majkom. Dijete je prvo prešlo živjeti k ocu, no onda i odbijati susrete s majkom i nakon nekog vremena, unatoč majčinim nastojanjima, kontakt između djeteta i majke u potpunosti je prekinut. Ovo ponašanje oca predstavlja psihološko zlostavljanje djeteta, a danas u RH (u svijetu odavno) za njega imamo i specifičan termin – otuđenje (eng. parental alienation; PA).
Zašto je otuđenje djeteta zlostavljanje i zahtjeva poduzimanje mjera zaštite?
Otuđujući (zlostavljajući) roditelj koristi dijete kao objekt zadovoljenja vlastitih potreba i ostvarenja vlastitih ciljeva (uništenje odnosa djeteta i drugog roditelja). Taj roditelj manipulira djetetom i time ga psihološki zlostavlja. Ovakvo dijete biva stavljeno u ekstreman konflikt lojalnosti koji na kraju rezultira nečime što je u području mentalnog zdravlja odavno prepoznato i što zovemo „splitting“ – dijete počinje demonizirati jednog i idealizirati drugog roditelja.
„Splitting“ je kognitivna distorzija koja se prognostički povezuje s kasnijim razvojem značajnih i ozbiljnih teškoća na području mentalnog zdravlja. Upravo je ovakvo ponašanje djeteta znakovito jer je u struci poznato da su zlostavljana djeca sklona umanjivati neadekvatna ponašanja roditelja ili odgovornost za roditeljsko ponašanje pripisivati sebi. To najčešće rade iz straha da će roditelj trpjeti posljedicu i da će od njega biti odvojeni. Nerijetko svjedočimo situacijama u kojima djeca izražavaju želju biti vraćena u obitelji iz kojih su izdvojena zbog ekstremnog zanemarivanja ili zlostavljanja.
To se događa zato što zlostavljana djeca najčešće prema zlostavljajućem roditelju istovremeno gaje mnoge različite i snažne emocije – odnosno pokazuju ambivalenciju kao i želju da se roditelj promijeni (“da ne viče, da ne pije, da ne tuče nikoga, da se popravi”). Kod otuđene djece, međutim, ta ambivalencija izostaje (imamo crnog i bijelog roditelja) i to je jedan od kriterija uz pomoć kojeg diferenciramo ovaj oblik zlostavljanja od drugih. To je vidljivo u svakodnevnoj praksi onih koji rade u području traume zlostavljanja, no za pravilno dijagnosticiranje potrebne su specifične edukacije, primarno iz područja rada s traumatiziranom djecom.
Ovo je jako važno naglasiti, jer isto kao što su dermatolog i kardiolog oboje liječnici, o srčanim problemima pitat ćete kardiologa. Tako ćete i o području dječje razvojne traume pitati ne bilo kojeg psihologa, socijalnog radnika, psihijatra, suca, odvjetnika itd. već onog koji je educiran u ovom, vrlo specifičnom području i koji se njime u praksi bavi.
Točno je da trenutačno ovaj fenomen (otuđenje) nije opisan kao dijagnoza niti u jednoj od postojećih klasifikacija (ICD, DSM). Hoće li otuđenje (PA) postati dijagnoza (PAS, dakle sindrom, je koncept koji se napušta), u kojem spektru te na koji način će biti određeni dijagnostički kriteriji, ovaj čas ne znamo. Ono što znamo jest da se oko toga aktualno, među stručnjacima (psiholozima, socijalnim radnicima, psihoterapeutima, psihijatrima) vode rasprave i u tome nema ništa loše, dapače. No dok se taj proces odvija, moramo kao struka, ali i kao društvo, imati mehanizme kojima ćemo zaštiti na ovaj način zlostavljanu djecu i pružiti prijeko potrebnu stručnu pomoć i njima i njihovim obiteljima.
Djeca koja prolaze kroz ovakve situacije ne mogu i ne smiju čekati uspostavljanje nove dijagnoze, pogotovo zato što dijagnoza za ono što im se događa već postoji – zove se psihološko zlostavljanje i ima značajne posljedice za djetetovu dobrobit i mentalno zdravlje, a osim što je kvalificirano u svim gore navedenim priručnicima, zabranjeno je zakonima koji nam svima, stručnjacima i građanima, nalažu da štitimo djecu.
Jesu li se hrvatski stručnjaci urotili s očevima zlostavljačima protiv majki?
Teza da su se stručnjaci mentalnog zdravlja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, zajedno s Centrima za socijalnu skrbi, sudovima i fakultetskim profesorima urotili s očevima zlostavljačima, a protiv majki, nije nimalo originalna. Ovaj narativ predstavlja ne stručnu, već društveno-političku javnu raspravu (prisutnu i u svijetu, ne samo u Hrvatskoj) u kojoj sudjeluju i ljudi koji nisu stručnjaci pa se onda učestalo i navode istraživanja i radovi koji naprosto nemaju znanstvenog kredibiliteta.
Taj narativ tvrdi sljedeće: “muškarci zlostavljači koriste nepostojeću dijagnozu otuđenja koju pripisuju ponašanjima žena žrtava, kako bi ženama uzeli djecu ili im prijeteći da će to učiniti onemogućili rastavu, a stručnjaci u tome sudjeluju“.
Ovaj narativ širi se medijima i društvenim mrežama, plasiran je najčešće od strane roditelja koji su optuženi ili osuđeni za otuđivanje (dakle zlostavljanje) djece i često se smatra a priori istinitim, pogotovo jer ga prati šutnja uključenih stručnjaka koji bi priču mogli nadopuniti, no obvezani etičkim kodeksom i potrebom da zaštite djecu to ne čine.
Sastavni dio tog narativa je i teza da se djecu otima majkama protivno dječjim jasno izraženim željama. Ovdje valja reći kako je točno to da djeca imaju pravo izraziti vlastito mišljenje (čl. 12 Konvencije o pravima djeteta). Istovremeno to pravo ima ograničenja, kao uostalom i mnoga druga zakonom zagarantirana prava. Potrebno je, naime, osim citiranja čl. 12, uzimati u obzir i Opći komentar tog članka koji objašnjava razliku između prava i obaveze, a za ovaj kontekst valja se osvrnuti i na riječ „slobodno“ koja se tamo nalazi. Jednako kao što ćemo ozbiljno bolesno, životno ugroženo dijete odvesti doktoru bez obzira na to što ono to možda odbija, tako ćemo i zlostavljano dijete zaštititi makar ono to odbijalo. Ovo i činimo izdvajajući djecu iz zlostavljajućih i zanemarujućih obitelji bez obzira na njihovo protivljenje i to nitko ne osporava; dapače, mnogi prozivaju stručnjake smatrajući da to čine prerijetko.
Naravno, svakom dijagnozom ili opisom ponašanja roditelja prema djetetu može se manipulirati – to je činjenica, no to ne znači da tu dijagnozu ne treba koristiti već da je potrebno na mogućnost manipulacije ili znakove pritiska biti posebno osjetljiv. Negiranje postojanja otuđenja, kao vrlo ozbiljnog oblika zlostavljanja djece i javnozdravstvenog problema današnjice, samo zato što je njime moguće manipulirati, opasno je, nestručno i neetično jer na taj način oduzimamo djeci pravo na stručnu pomoć i zaštitu.
Zamislite primjerice da odlučimo negirati postojanje PTSP-a zato što neki tom dijagnozom manipuliraju kako bi stekli beneficije koje im ne pripadaju.
Za kraj nešto o „sustavu“
Sustavi koji se u našoj zemlji bave djecom kronično su zanemareni, na što već desetljećima upozoravaju upravo stručnjaci.
U školama nema dovoljno stručnih suradnika pa imamo jednog psihologa na 600 djece, u zdravstvu su liste čekanja između tri i šest mjeseci, sudski postupci traju godinama (npr. u slučaju spolno zlostavljane djevojčice pozvana sam kao svjedokinja na sud sedam godina nakon što sam podnijela prijavu, djevojčica je tada već bila punoljetna), adekvatan smještaj za djecu koju je potrebno izdvojiti iz obitelji nedostatan je. Ovo su teme kojima se valja baviti ako zaista želimo raditi u interesu djece, a u tome mogu pomoći stručnjaci različitih profila, uključujući i novinare.
Štetnost tvrdnje da struka svjesno i s namjerom pomaže zlostavljačima nije samo u klevetničkoj i nelogičnoj podlozi takve (i nadalje nedokazane) tvrdnje, nego i u tome što se tako povećava jaz nepovjerenja javnosti u ovu (ili neku drugu) struku. Zato je važno svaki puta upozoriti na populističke ili senzacionalističke novinarske uratke koji čine upravo to, a pogotovo kada se pozivaju na interes djece dok zapravo djeci nanose štetu.
Sena Puhovski je klinička psihologinja i psihoterapeutkinja koja se kontinuiralo doeducirala za rad s traumatiziranom djecom i njihovim obiteljima. Od 2002. do 2019. radila je u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Predsjednica je Zagrebačkog psihološkog društva.
Na portalu H-Alter objavljena je serija tekstova kojima se bez dokaza implicira postojanje zavjere protiv majki u sustavu zaštite djece od zlostavljanja. Za Faktograf o tome piše klinička psihologinja i psihoterapeutkinja Sena Puhovski.
Tijekom srpnja i kolovoza na na portalu H-Alter objavljen je serijal tekstova pod naslovom “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?”. Autorica tekstova Jelena Jindra uzela si je u zadatak govoriti o problemu otuđenja djece u Hrvatskoj.
Učinila je to kroz jednostrane i manipulativne tekstove, pišući o svemu samo ne o djeci, njihovim pravima, potrebama i zaštiti. Napisano je mnogo toga što je direktno upućeno protiv stručnjaka i struke, no za samu djecu najštetnije su dvije tvrdnje. Prva je da otuđenje zapravo ne postoji te da je to “pseudoznanstveni pojam”, a druga je da stručnjaci koriste nepostojeće stanje kako bi djecu smještali da žive s očevima „zlostavljačima“.
O čemu govorimo kada govorimo o otuđenju?
Termin otuđeno dijete (eng. alienated child) koristi se kako bi se u struci opisalo psihološko stanje djeteta koje ulazi u savez (najčešće u situacijama rastave roditelja) s jednim roditeljem dok drugog u potpunosti odbija, a bez legitimnog opravdanja. Iz same definicije „bez legitimnog opravdanja“ jasno je da su to situacije koje isključuju zlostavljanje i zanemarivanje djeteta od strane roditelja kojeg dijete odbija, jer to, dakako, jest legitimno opravdanje (što je naglašeno u svakom relevantnom tekstu koji se bavi ovom temom u svijetu, ali i u tekstovima naših stručnjaka). No, to zlostavljanje mora biti dokazano, a ne (pre)uzeto iz iskaza roditelja koji se nalaze u visokom konfliktu i jedno drugo optužuju, neposredno ili posredno, tako da koriste dijete da to čini za njih.
Otuđeno dijete je ono koje, zahvaljujući eksplicitnim ili implicitnim porukama jednog roditelja odbija kontakt s drugim koji je, rečeno rječnikom struke – “dovoljno dobar”, tj. zainteresiran, pokazuje zadovoljavajuće roditeljske vještine te ima razvijen odnos privrženosti s djetetom. Ovdje je također važno napomenuti da zlostavljanje i povremeni neadekvatni odgojni postupci nisu isto. Roditelj ne mora biti savršen – onaj koji nikada nije viknuo, bio nestrpljiv ili u nekom trenutku nedostupan – da bi dijete imalo pravo na kontakt s njim/njom. Savršeni roditelji, naime, ne postoje.
S prvim slučajem otuđenog djeteta u praksi sam se susrela prije desetak godina, prije nego što se u Hrvatskoj taj termin počeo koristiti. Radilo se o ocu koji je nakon rastave braka radio sljedeće: govorio je protiv majke (da je imala ljubavnika, da „nas“ je ostavila, da ga nikada nije voljela, niti je dijete ikada željela), kreirao je lažna sjećanja iz perioda kada je dijete bilo premalo da bi se sjećalo (“tukla ga je kada je bilo jako maleno”, “ne bi promijenila pelenu cijeli dan dok je bilo beba”), a uobičajene roditeljske postupke (skuha nešto što dijete ne voli, zabranjuje da previše gleda TV, tjera da uči) prikazivao kao nedostatak ljubavi s njezine strane. Dijete je počelo odbijati boraviti kod majke, krenule su optužbe za zlostavljanje djeteta od strane majke. Dijete se počelo odjednom “sjećati” stvari koje su se navodno dogodile pred pet i više godina (i nikada do tada o njima otac nije obavještavao nadležne službe ili tražio liječničku ili psihološku pomoć za dijete) ili navoditi sjećanja koja nije moglo imati (npr. ne mijenjanje pelena po cijeli dan). Dijete je počelo majku opisivati kao “monstruma”, koristeći se upravo tim rječnikom, negirajući postojanje makar jednog jedinog dobrog ili čak neutralnog iskustva s majkom. Dijete je prvo prešlo živjeti k ocu, no onda i odbijati susrete s majkom i nakon nekog vremena, unatoč majčinim nastojanjima, kontakt između djeteta i majke u potpunosti je prekinut. Ovo ponašanje oca predstavlja psihološko zlostavljanje djeteta, a danas u RH (u svijetu odavno) za njega imamo i specifičan termin – otuđenje (eng. parental alienation; PA).
Zašto je otuđenje djeteta zlostavljanje i zahtjeva poduzimanje mjera zaštite?
Otuđujući (zlostavljajući) roditelj koristi dijete kao objekt zadovoljenja vlastitih potreba i ostvarenja vlastitih ciljeva (uništenje odnosa djeteta i drugog roditelja). Taj roditelj manipulira djetetom i time ga psihološki zlostavlja. Ovakvo dijete biva stavljeno u ekstreman konflikt lojalnosti koji na kraju rezultira nečime što je u području mentalnog zdravlja odavno prepoznato i što zovemo „splitting“ – dijete počinje demonizirati jednog i idealizirati drugog roditelja.
„Splitting“ je kognitivna distorzija koja se prognostički povezuje s kasnijim razvojem značajnih i ozbiljnih teškoća na području mentalnog zdravlja. Upravo je ovakvo ponašanje djeteta znakovito jer je u struci poznato da su zlostavljana djeca sklona umanjivati neadekvatna ponašanja roditelja ili odgovornost za roditeljsko ponašanje pripisivati sebi. To najčešće rade iz straha da će roditelj trpjeti posljedicu i da će od njega biti odvojeni. Nerijetko svjedočimo situacijama u kojima djeca izražavaju želju biti vraćena u obitelji iz kojih su izdvojena zbog ekstremnog zanemarivanja ili zlostavljanja.
To se događa zato što zlostavljana djeca najčešće prema zlostavljajućem roditelju istovremeno gaje mnoge različite i snažne emocije – odnosno pokazuju ambivalenciju kao i želju da se roditelj promijeni (“da ne viče, da ne pije, da ne tuče nikoga, da se popravi”). Kod otuđene djece, međutim, ta ambivalencija izostaje (imamo crnog i bijelog roditelja) i to je jedan od kriterija uz pomoć kojeg diferenciramo ovaj oblik zlostavljanja od drugih. To je vidljivo u svakodnevnoj praksi onih koji rade u području traume zlostavljanja, no za pravilno dijagnosticiranje potrebne su specifične edukacije, primarno iz područja rada s traumatiziranom djecom.
Ovo je jako važno naglasiti, jer isto kao što su dermatolog i kardiolog oboje liječnici, o srčanim problemima pitat ćete kardiologa. Tako ćete i o području dječje razvojne traume pitati ne bilo kojeg psihologa, socijalnog radnika, psihijatra, suca, odvjetnika itd. već onog koji je educiran u ovom, vrlo specifičnom području i koji se njime u praksi bavi.
Točno je da trenutačno ovaj fenomen (otuđenje) nije opisan kao dijagnoza niti u jednoj od postojećih klasifikacija (ICD, DSM). Hoće li otuđenje (PA) postati dijagnoza (PAS, dakle sindrom, je koncept koji se napušta), u kojem spektru te na koji način će biti određeni dijagnostički kriteriji, ovaj čas ne znamo. Ono što znamo jest da se oko toga aktualno, među stručnjacima (psiholozima, socijalnim radnicima, psihoterapeutima, psihijatrima) vode rasprave i u tome nema ništa loše, dapače. No dok se taj proces odvija, moramo kao struka, ali i kao društvo, imati mehanizme kojima ćemo zaštiti na ovaj način zlostavljanu djecu i pružiti prijeko potrebnu stručnu pomoć i njima i njihovim obiteljima.
Djeca koja prolaze kroz ovakve situacije ne mogu i ne smiju čekati uspostavljanje nove dijagnoze, pogotovo zato što dijagnoza za ono što im se događa već postoji – zove se psihološko zlostavljanje i ima značajne posljedice za djetetovu dobrobit i mentalno zdravlje, a osim što je kvalificirano u svim gore navedenim priručnicima, zabranjeno je zakonima koji nam svima, stručnjacima i građanima, nalažu da štitimo djecu.
Jesu li se hrvatski stručnjaci urotili s očevima zlostavljačima protiv majki?
Teza da su se stručnjaci mentalnog zdravlja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, zajedno s Centrima za socijalnu skrbi, sudovima i fakultetskim profesorima urotili s očevima zlostavljačima, a protiv majki, nije nimalo originalna. Ovaj narativ predstavlja ne stručnu, već društveno-političku javnu raspravu (prisutnu i u svijetu, ne samo u Hrvatskoj) u kojoj sudjeluju i ljudi koji nisu stručnjaci pa se onda učestalo i navode istraživanja i radovi koji naprosto nemaju znanstvenog kredibiliteta.
Taj narativ tvrdi sljedeće: “muškarci zlostavljači koriste nepostojeću dijagnozu otuđenja koju pripisuju ponašanjima žena žrtava, kako bi ženama uzeli djecu ili im prijeteći da će to učiniti onemogućili rastavu, a stručnjaci u tome sudjeluju“.
Ovaj narativ širi se medijima i društvenim mrežama, plasiran je najčešće od strane roditelja koji su optuženi ili osuđeni za otuđivanje (dakle zlostavljanje) djece i često se smatra a priori istinitim, pogotovo jer ga prati šutnja uključenih stručnjaka koji bi priču mogli nadopuniti, no obvezani etičkim kodeksom i potrebom da zaštite djecu to ne čine.
Sastavni dio tog narativa je i teza da se djecu otima majkama protivno dječjim jasno izraženim željama. Ovdje valja reći kako je točno to da djeca imaju pravo izraziti vlastito mišljenje (čl. 12 Konvencije o pravima djeteta). Istovremeno to pravo ima ograničenja, kao uostalom i mnoga druga zakonom zagarantirana prava. Potrebno je, naime, osim citiranja čl. 12, uzimati u obzir i Opći komentar tog članka koji objašnjava razliku između prava i obaveze, a za ovaj kontekst valja se osvrnuti i na riječ „slobodno“ koja se tamo nalazi. Jednako kao što ćemo ozbiljno bolesno, životno ugroženo dijete odvesti doktoru bez obzira na to što ono to možda odbija, tako ćemo i zlostavljano dijete zaštititi makar ono to odbijalo. Ovo i činimo izdvajajući djecu iz zlostavljajućih i zanemarujućih obitelji bez obzira na njihovo protivljenje i to nitko ne osporava; dapače, mnogi prozivaju stručnjake smatrajući da to čine prerijetko.
Naravno, svakom dijagnozom ili opisom ponašanja roditelja prema djetetu može se manipulirati – to je činjenica, no to ne znači da tu dijagnozu ne treba koristiti već da je potrebno na mogućnost manipulacije ili znakove pritiska biti posebno osjetljiv. Negiranje postojanja otuđenja, kao vrlo ozbiljnog oblika zlostavljanja djece i javnozdravstvenog problema današnjice, samo zato što je njime moguće manipulirati, opasno je, nestručno i neetično jer na taj način oduzimamo djeci pravo na stručnu pomoć i zaštitu.
Zamislite primjerice da odlučimo negirati postojanje PTSP-a zato što neki tom dijagnozom manipuliraju kako bi stekli beneficije koje im ne pripadaju.
Za kraj nešto o „sustavu“
Sustavi koji se u našoj zemlji bave djecom kronično su zanemareni, na što već desetljećima upozoravaju upravo stručnjaci.
U školama nema dovoljno stručnih suradnika pa imamo jednog psihologa na 600 djece, u zdravstvu su liste čekanja između tri i šest mjeseci, sudski postupci traju godinama (npr. u slučaju spolno zlostavljane djevojčice pozvana sam kao svjedokinja na sud sedam godina nakon što sam podnijela prijavu, djevojčica je tada već bila punoljetna), adekvatan smještaj za djecu koju je potrebno izdvojiti iz obitelji nedostatan je. Ovo su teme kojima se valja baviti ako zaista želimo raditi u interesu djece, a u tome mogu pomoći stručnjaci različitih profila, uključujući i novinare.
Štetnost tvrdnje da struka svjesno i s namjerom pomaže zlostavljačima nije samo u klevetničkoj i nelogičnoj podlozi takve (i nadalje nedokazane) tvrdnje, nego i u tome što se tako povećava jaz nepovjerenja javnosti u ovu (ili neku drugu) struku. Zato je važno svaki puta upozoriti na populističke ili senzacionalističke novinarske uratke koji čine upravo to, a pogotovo kada se pozivaju na interes djece dok zapravo djeci nanose štetu.
Sena Puhovski je klinička psihologinja i psihoterapeutkinja koja se kontinuiralo doeducirala za rad s traumatiziranom djecom i njihovim obiteljima. Od 2002. do 2019. radila je u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Predsjednica je Zagrebačkog psihološkog društva.
#33333 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 14:56
Potražiš pa pogledaš šta se spominje, ali ne treba biti jednostran niti svoj primjer uzimati kao jedini validan. Na svakog takvog ocakakavdanakneiskustvu wrote: ↑28/07/2024 14:52i od mene jedno pitanje,spominju li te studije koliko je otuđene djece od očeva zahvaljujući otuđivanju od strane mama a na štetu djece i očeva, jer se i u americi u većini slučajeva iako tam o postoji zajedničko roditeljski staranje nakon razvoda, djeca dodjeljuju mamama na staranje a očevima samo vikendi, da djeca ne zaborave kakoi tate izgledajudale cooper wrote: ↑28/07/2024 14:49Spominju li te studije šta je sa očeva? Koliko je njih ono što se zovu absent fathers koji su ostavili svoje porodice bez ikakve brige i podrške?Romeo 80 wrote: ↑28/07/2024 13:25
Mene zapravo cudi da se o ovome uopste treba nesto raspravljati?! Fakat ti trebam obrazlagati zasto je za pravilan odgoj djeteta idealno da su u djetetovom zivotu prisutna oba roditelja?!
Kao sto sam rekao, uloga oceva je nezamjenjiva.
Postoje jako ozbiljne studije u Americi po kojima je 70% svih kriminalaca zatvorenih trenutno u americkim zatvorima odgojeno od strane samohranih majki.
One su bukvalno tvornica kriminalaca u Americi.
Zene jednostavno nemaju taj urodjeni autoritet. Za oceve tu nema zamjene.
kao što si ti, koji zaista želi biti prisutan u životu svoga dijeta, sigurno dođe i jedan kojeg boli kurac i koji neće nikakvu obavezu.
Ono što hoću da kažem je da ovakve generalizacije, kakve prosipaju likovi kao ovaj Romeo, škode svima.
#33334 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 15:04
jbg,ako ja trebam potražiti i pogledati jer sam postavio pitanje,kao što si i ti uradio, onda da i ja tebi napišem, potraži i pogledaj? ja ne govorim o sebi nego o generalnoj pojavi otuđenja djece od ,većinom očeva, koje rade, većinom majke, jer im sistem to omogućavadale cooper wrote: ↑28/07/2024 14:56Potražiš pa pogledaš šta se spominje, ali ne treba biti jednostran niti svoj primjer uzimati kao jedini validan. Na svakog takvog ocakakavdanakneiskustvu wrote: ↑28/07/2024 14:52i od mene jedno pitanje,spominju li te studije koliko je otuđene djece od očeva zahvaljujući otuđivanju od strane mama a na štetu djece i očeva, jer se i u americi u većini slučajeva iako tam o postoji zajedničko roditeljski staranje nakon razvoda, djeca dodjeljuju mamama na staranje a očevima samo vikendi, da djeca ne zaborave kakoi tate izgledajudale cooper wrote: ↑28/07/2024 14:49
Spominju li te studije šta je sa očeva? Koliko je njih ono što se zovu absent fathers koji su ostavili svoje porodice bez ikakve brige i podrške?
kao što si ti, koji zaista želi biti prisutan u životu svoga dijeta, sigurno dođe i jedan kojeg boli kurac i koji neće nikakvu obavezu.
Ono što hoću da kažem je da ovakve generalizacije, kakve prosipaju likovi kao ovaj Romeo, škode svima.
evo iznad jedan pametno napisan tekst o tome
na svaku mamu koja nakon razvoda braka ne otuđuje dijete od tate dođe sigurno i jedna mama koja to radi,na ovaj ili onaj način
#33335 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 15:09
Naravno da postoje različiti slučajevi i razlozi, kako kod muškaraca tako i kod žena. Zato i govorim da generaliziranje i fokusiranje samokakavdanakneiskustvu wrote: ↑28/07/2024 15:04ja ne govorim o sebi nego o generalnoj pojavi otuđenja djece od ,većinom očeva, koje rade, većinom majke, jer im sistem to omogućavadale cooper wrote: ↑28/07/2024 14:56Potražiš pa pogledaš šta se spominje, ali ne treba biti jednostran niti svoj primjer uzimati kao jedini validan. Na svakog takvog ocakakavdanakneiskustvu wrote: ↑28/07/2024 14:52
i od mene jedno pitanje,spominju li te studije koliko je otuđene djece od očeva zahvaljujući otuđivanju od strane mama a na štetu djece i očeva, jer se i u americi u većini slučajeva iako tam o postoji zajedničko roditeljski staranje nakon razvoda, djeca dodjeljuju mamama na staranje a očevima samo vikendi, da djeca ne zaborave kakoi tate izgledaju
kao što si ti, koji zaista želi biti prisutan u životu svoga dijeta, sigurno dođe i jedan kojeg boli kurac i koji neće nikakvu obavezu.
Ono što hoću da kažem je da ovakve generalizacije, kakve prosipaju likovi kao ovaj Romeo, škode svima.
evo iznad jedan pametno napisan tekst o tome
na svaku mamu koja nakon razvoda braka ne otuđuje dijete od tate dođe sigurno i jedna mama koja to radi,na ovaj ili onaj način
na jedne ili druge ne pomaže. Ono za što se mogu složiti je da bi idealno bilo da djeca odrastaju ili makar da imaju prisutna oba roditelja
u svom životu.
#33336 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 15:17
Kad se tatko prikljuci na drugu "pichoku" i jos pride dobije djecu, obicno zaboravi djecu iz prethodnog braka.
#33337 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 15:57
pa onda se slazemo da je za djecu podjednako bitno da odrastaju uz oba roditeljadale cooper wrote: ↑28/07/2024 15:09Naravno da postoje različiti slučajevi i razlozi, kako kod muškaraca tako i kod žena. Zato i govorim da generaliziranje i fokusiranje samokakavdanakneiskustvu wrote: ↑28/07/2024 15:04ja ne govorim o sebi nego o generalnoj pojavi otuđenja djece od ,većinom očeva, koje rade, većinom majke, jer im sistem to omogućavadale cooper wrote: ↑28/07/2024 14:56
Potražiš pa pogledaš šta se spominje, ali ne treba biti jednostran niti svoj primjer uzimati kao jedini validan. Na svakog takvog oca
kao što si ti, koji zaista želi biti prisutan u životu svoga dijeta, sigurno dođe i jedan kojeg boli kurac i koji neće nikakvu obavezu.
Ono što hoću da kažem je da ovakve generalizacije, kakve prosipaju likovi kao ovaj Romeo, škode svima.
evo iznad jedan pametno napisan tekst o tome
na svaku mamu koja nakon razvoda braka ne otuđuje dijete od tate dođe sigurno i jedna mama koja to radi,na ovaj ili onaj način
na jedne ili druge ne pomaže. Ono za što se mogu složiti je da bi idealno bilo da djeca odrastaju ili makar da imaju prisutna oba roditelja
u svom životu.
#33338 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 16:01
pa sistem je takav da kada pođe brakotrazvodna parnica,ocu se odmah kod advokata kaze,svaki drugi vikend ćeš dobiti,žaliti se drugostepenom sudu ne isplati.
Czsr da svoje mišljenje sudu o svakom drugom vikendu, sud to potvrdi.
Otac po 12 dana dijete ne vidi, jer je svaki driugio vikoend kod njega, nakon par godina se mozda oženi, i i dalje sa djetetom je svaki drugi vikend, dijdte postane tinejdžer, odrasta, iz nekog razloga ne zeli biti kod oca vise od ta "čak" dana mjesečno.
#33339 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 16:15
PRVI SUSRET
Šugavo pseto!
Molim? Što si rekao? - nisam bio siguran jesam li dobro čuo.
Šugavo pseto!
Šugavo pseto? Jesi li to rekao sine?
Da.
Tko je Šugavo pseto?
Ti.
Kao da me netko ošinuo bičem. Ostao sam bez teksta. Kako bi se osjećao ti, brate Đuro, da te tvoj triogodišnji sin "počasti" sa "šugavo pseto"? Ej, šugavo pseto! Pokušavao sam nekako sačuvati koncentraciju dok sam vozio po skopskim ulicama i da odaberem pravi smjer koji će nas odvesti do njegovog vrtića gdje je trebalo u pet popodne Miloša preuzeti Živka, njegova majka. Pitao sam se može li uopće dijete od tri godine samo od sebe izgovoriti takvu vulgarnost? Pomislio sam "Vjerojatno od neke druge djece, tamo u vrtiću je čuo taj izraz. Djeca su djeca, sve i svašta će im ući u te male, naivne i nedozrele glavice"... Baš sam htio saznati. Uspio sam se sabrati i gledajući ga u retrovizoru, upitao ga.
Znaš li sine što je šugavo pseto? Što to znači?
Da, - bez da uopće razmisli odgovori mi kratko.
Dobro, ajde reci tati, što znači šugavo pseto.
Pa, šugavo pseto.
U vrtiću si to čuo?
Ne.
Pa gdje si čuo? Tko ti je rekao takvo nešto?
Mama i baba kažu da ti si šugavo pseto.
Opet sam ostao bez teksta. Bio sam zapanjen. Nisam znao kako reagirati. Nisam mogao vjerovati, nisam uspio srediti misli. Možeš li zamisliti što su ga naučili njegova majka i baka?
I dok sam se pokušavao sabrati od ove neočekivane i neugodne iznenađenosti, u glavi mi je odjekivao taj vulgarni izraz izgovoren iz dječjih usta na prvom susretu bez nadzora socijalnih službi. Sami, ja i Miloš, na području grada Skopja, bez prisustva njegove majke. Tako je stajalo u Rješenju međuopćinskog Centra za socijalni rad u Skopju. Nakon tri godine povremenih susreta pod nadzorom, neredovitih zahvaljujući otporu i opstrukcijama Živke, ovo je bilo prvo takve vrste, bez prisustva majke ili drugog nadzora. Ja i moj trogodišnji sin Miloš, dva i pol sata sami.
Nakon predivna dva sata provedena u gradskom parku i zoološkom vrtu u Skopju, ispunjenih srećom, radošću i obostranim zadovoljstvom, na kraju sam bio "nagrađen" sa " šugavo pseto". Samo prije malo, dok smo se igrali u parku, veselio se, grlio me i bio presretan što je sa mnom. Pitao sam se, ima li uopće Živka savjest, što na toj dobi uči vlastito dijete na takve vulgarnosti i uvrede za svog oca. Zamišljen i zaprepašten, u tijeku vožnje u glavi su mi se isprepleteno miješale slike događaja u posljednja dva - tri sata. Jedan tren gledao sam sretno i veselo svoje dijete, drugi tren sam u glavi vraćao "film" kada mi je prvi put zagrlio i dao mi poljubac. S druge strane, kao grmljavina je tutnjilo ono " šugavo pseto".
Stigli smo do ulice pred Milošev vrtić gdje treba da ga predam majci. Parkirao sam na kraju kratke uličice. Imali smo još petnaestak minuta dok ne stigne majka. Okrenuo sam pogled prema uličici. Nisam primijetio Živku u blizini. Okrenuo sam kolima jedan krug oko vrtića i nakon što se uvjerio da nije stigla, parkirao sam.
Premjestio se na zadnje sjedalo do njega. Šutio je i nije reagirao. Samo je gledao negdje prema smjeru prednjih sjedala dok sam mu govori. Igračke na sjedalu do njega i "spajdermene" nije ni takao. Sjedio je u toj poziciji i s okom nije trepnuo. Nisam mu mogao privući pažnju, odustao sam od toga. Pored njega šutjela su i dva Spajdermena, dvije od mnogobrojnih igračaka koje sam mu donio i koje je najviše volio. Nije prošlo ni dva sata kad mi je “iskreno” priznao da je Spajdermen njegov omiljeni super heroj i da bi i on volio da bude snažan i spretan kao Spajdermen.
Evo, uzmi ova dva "Spajdermena" za doma i izaberi još jednu - dvije druge igračke da se igraš do našeg slijedećeg viđenja. Ostale ćemo staviti u vrećicu za sljedeći put kad ćemo biti zajedno, da se igraš s njima. Čekat će te ovdje u autu, - pokušao sam uspostaviti komunikaciju.
Muk. Miloš je sjedio do mene s pogledom usmjerenim negdje prema prednjim sjedalima. Nije me ni pogledao dok sam mu govorio. Igračke na sjedalu i "Spajdermene" nije ni takao. Sjedio je u tom položaju i nije uopće reagirao. Približio sam mu se još više i počeo ga pitati o raznim stvarima, pokušavajući da ponovno uspostavim komunikaciju. Pitao sam ga tko mu je najbolji prijatelj u vrtiću, ima li igračaka tamo, je li mu lijepo, kakve igre igraju u vrtiću... Još nekoliko pitanja o njegovom domu s majkom i bakom... Miloš je šutio kao što su šutjeli i "Spajdermeni" pored njega.
Jako sam se zabrinuo. To više nije bilo ono isto dijete od prije pola sata. Tek što smo sjeli u auto i krenuli natrag prema njegovom vrtiću gdje sam ga trebao predati majci, dogodila se ta drastična, neshvatljiva promjena. Odjednom se pretvorio u dijete koje je sve samo ne moj Miloš. Na njegovom sada namrštenom licu moglo se pročitati čudan strah pomiješan s bijesom, ali i tugom. Suze su mu navirale u oči, ali nekako ih je uspio zadržati da ne poteku niz obraze. Bilo je vidljivo da se trudi da ne zaplače. Ta suzna očica naivno se trudila sakriti tugu, bol i strah koji su pritiskali njegovu dječju dušu.
Miloše sine, što ti je, zašto si prestao sa mnom razgovarati? Da lime čuješ što te pitam? - pokušao sam malo glasnije, ali s nježnim, blagim tonom da razbijem tišinu kod Miloša.
Bezuspješno.
Ne boli te ništa, dušo? Slobodno reci tati. Želiš li još jedan sok ili... možda kinder čokoladicu? – obratio sam mu se s malo višim tonom i pokušao ga privući k sebi.
Ne želim! – napokon progovori, okrene glavu prema meni, hladno me pogleda kroz suzne oči i ponovno fokusira pogled prema naprijed, negdje prema stražnjem dijelu suvozačkog sjedala.
"Bar da je progovorio" – pomislio sam. Nastavio sam ga zapitkivati.
Zašto se ne igraš sa "Spajdermenima"?
Tako.
Da nisi nešto ljut na tatu?
Da.
Zašto si ljut na mene?
Tako.
Voliš li tatu?
Ne!
Pa zar nam nije bilo danas lijepo u parku? Sjećaš li se da si mi tamo rekao da me voliš jer sam veliki i snažan i da ćeš i ti biti također veliki i snažan kad odrasteš.
Opet muk. Jasno sam mogao da vidim da se Miloš bori s nečim u sebi. Postoji nešto što ja ne trebam znati.
Miloše sine, ja sam tvoj tata koji te mnogo voli i koji je sretan što smo tu zajedno. Ipak sad moram da te vratim tvojoj mami. Za dvije nedjelje ću opet doći pa ćemo opet biti zajedno.
Neću!
Nećeš šta? Nećeš da se vratiš mami?
Ne, neću tebe. Ne volim te!
Otkud sad to odjednom sine moj. Pa zar se danas nismo lijepo proveli?
Tišina..."
Ovo je odlomak iz romana "Otuguvanje", čovjeka iz Makedonije koji se zove Gjorgi Meshkov, a knjigu je napisao o dešavanjima njegpovog prijatelja, s kojim sam se i upoznao i ovo gornje je istiniuto, knjiga jos nije prevedena na neki od B/S/H jezika.
Ovo je posljedica nerada , nemara svih onih koji u sistemu prednost prilikiom razvoda braka o brizi oko djeteta daju jednom roditelju,a umjesto da ti koji o tpome odlučuju traže način da djeca podjednako vremena, za roditelje koji to žele, budu podjednako vremena kod oba roditelja.
Strašno je blaga riječ za ovo što je izdvojeni iz te knjige, dva puta sam čitao, više ne mogu,ne zelim, jer sam pricao sa covjekom koji je ovo dozivio
Šugavo pseto!
Molim? Što si rekao? - nisam bio siguran jesam li dobro čuo.
Šugavo pseto!
Šugavo pseto? Jesi li to rekao sine?
Da.
Tko je Šugavo pseto?
Ti.
Kao da me netko ošinuo bičem. Ostao sam bez teksta. Kako bi se osjećao ti, brate Đuro, da te tvoj triogodišnji sin "počasti" sa "šugavo pseto"? Ej, šugavo pseto! Pokušavao sam nekako sačuvati koncentraciju dok sam vozio po skopskim ulicama i da odaberem pravi smjer koji će nas odvesti do njegovog vrtića gdje je trebalo u pet popodne Miloša preuzeti Živka, njegova majka. Pitao sam se može li uopće dijete od tri godine samo od sebe izgovoriti takvu vulgarnost? Pomislio sam "Vjerojatno od neke druge djece, tamo u vrtiću je čuo taj izraz. Djeca su djeca, sve i svašta će im ući u te male, naivne i nedozrele glavice"... Baš sam htio saznati. Uspio sam se sabrati i gledajući ga u retrovizoru, upitao ga.
Znaš li sine što je šugavo pseto? Što to znači?
Da, - bez da uopće razmisli odgovori mi kratko.
Dobro, ajde reci tati, što znači šugavo pseto.
Pa, šugavo pseto.
U vrtiću si to čuo?
Ne.
Pa gdje si čuo? Tko ti je rekao takvo nešto?
Mama i baba kažu da ti si šugavo pseto.
Opet sam ostao bez teksta. Bio sam zapanjen. Nisam znao kako reagirati. Nisam mogao vjerovati, nisam uspio srediti misli. Možeš li zamisliti što su ga naučili njegova majka i baka?
I dok sam se pokušavao sabrati od ove neočekivane i neugodne iznenađenosti, u glavi mi je odjekivao taj vulgarni izraz izgovoren iz dječjih usta na prvom susretu bez nadzora socijalnih službi. Sami, ja i Miloš, na području grada Skopja, bez prisustva njegove majke. Tako je stajalo u Rješenju međuopćinskog Centra za socijalni rad u Skopju. Nakon tri godine povremenih susreta pod nadzorom, neredovitih zahvaljujući otporu i opstrukcijama Živke, ovo je bilo prvo takve vrste, bez prisustva majke ili drugog nadzora. Ja i moj trogodišnji sin Miloš, dva i pol sata sami.
Nakon predivna dva sata provedena u gradskom parku i zoološkom vrtu u Skopju, ispunjenih srećom, radošću i obostranim zadovoljstvom, na kraju sam bio "nagrađen" sa " šugavo pseto". Samo prije malo, dok smo se igrali u parku, veselio se, grlio me i bio presretan što je sa mnom. Pitao sam se, ima li uopće Živka savjest, što na toj dobi uči vlastito dijete na takve vulgarnosti i uvrede za svog oca. Zamišljen i zaprepašten, u tijeku vožnje u glavi su mi se isprepleteno miješale slike događaja u posljednja dva - tri sata. Jedan tren gledao sam sretno i veselo svoje dijete, drugi tren sam u glavi vraćao "film" kada mi je prvi put zagrlio i dao mi poljubac. S druge strane, kao grmljavina je tutnjilo ono " šugavo pseto".
Stigli smo do ulice pred Milošev vrtić gdje treba da ga predam majci. Parkirao sam na kraju kratke uličice. Imali smo još petnaestak minuta dok ne stigne majka. Okrenuo sam pogled prema uličici. Nisam primijetio Živku u blizini. Okrenuo sam kolima jedan krug oko vrtića i nakon što se uvjerio da nije stigla, parkirao sam.
Premjestio se na zadnje sjedalo do njega. Šutio je i nije reagirao. Samo je gledao negdje prema smjeru prednjih sjedala dok sam mu govori. Igračke na sjedalu do njega i "spajdermene" nije ni takao. Sjedio je u toj poziciji i s okom nije trepnuo. Nisam mu mogao privući pažnju, odustao sam od toga. Pored njega šutjela su i dva Spajdermena, dvije od mnogobrojnih igračaka koje sam mu donio i koje je najviše volio. Nije prošlo ni dva sata kad mi je “iskreno” priznao da je Spajdermen njegov omiljeni super heroj i da bi i on volio da bude snažan i spretan kao Spajdermen.
Evo, uzmi ova dva "Spajdermena" za doma i izaberi još jednu - dvije druge igračke da se igraš do našeg slijedećeg viđenja. Ostale ćemo staviti u vrećicu za sljedeći put kad ćemo biti zajedno, da se igraš s njima. Čekat će te ovdje u autu, - pokušao sam uspostaviti komunikaciju.
Muk. Miloš je sjedio do mene s pogledom usmjerenim negdje prema prednjim sjedalima. Nije me ni pogledao dok sam mu govorio. Igračke na sjedalu i "Spajdermene" nije ni takao. Sjedio je u tom položaju i nije uopće reagirao. Približio sam mu se još više i počeo ga pitati o raznim stvarima, pokušavajući da ponovno uspostavim komunikaciju. Pitao sam ga tko mu je najbolji prijatelj u vrtiću, ima li igračaka tamo, je li mu lijepo, kakve igre igraju u vrtiću... Još nekoliko pitanja o njegovom domu s majkom i bakom... Miloš je šutio kao što su šutjeli i "Spajdermeni" pored njega.
Jako sam se zabrinuo. To više nije bilo ono isto dijete od prije pola sata. Tek što smo sjeli u auto i krenuli natrag prema njegovom vrtiću gdje sam ga trebao predati majci, dogodila se ta drastična, neshvatljiva promjena. Odjednom se pretvorio u dijete koje je sve samo ne moj Miloš. Na njegovom sada namrštenom licu moglo se pročitati čudan strah pomiješan s bijesom, ali i tugom. Suze su mu navirale u oči, ali nekako ih je uspio zadržati da ne poteku niz obraze. Bilo je vidljivo da se trudi da ne zaplače. Ta suzna očica naivno se trudila sakriti tugu, bol i strah koji su pritiskali njegovu dječju dušu.
Miloše sine, što ti je, zašto si prestao sa mnom razgovarati? Da lime čuješ što te pitam? - pokušao sam malo glasnije, ali s nježnim, blagim tonom da razbijem tišinu kod Miloša.
Bezuspješno.
Ne boli te ništa, dušo? Slobodno reci tati. Želiš li još jedan sok ili... možda kinder čokoladicu? – obratio sam mu se s malo višim tonom i pokušao ga privući k sebi.
Ne želim! – napokon progovori, okrene glavu prema meni, hladno me pogleda kroz suzne oči i ponovno fokusira pogled prema naprijed, negdje prema stražnjem dijelu suvozačkog sjedala.
"Bar da je progovorio" – pomislio sam. Nastavio sam ga zapitkivati.
Zašto se ne igraš sa "Spajdermenima"?
Tako.
Da nisi nešto ljut na tatu?
Da.
Zašto si ljut na mene?
Tako.
Voliš li tatu?
Ne!
Pa zar nam nije bilo danas lijepo u parku? Sjećaš li se da si mi tamo rekao da me voliš jer sam veliki i snažan i da ćeš i ti biti također veliki i snažan kad odrasteš.
Opet muk. Jasno sam mogao da vidim da se Miloš bori s nečim u sebi. Postoji nešto što ja ne trebam znati.
Miloše sine, ja sam tvoj tata koji te mnogo voli i koji je sretan što smo tu zajedno. Ipak sad moram da te vratim tvojoj mami. Za dvije nedjelje ću opet doći pa ćemo opet biti zajedno.
Neću!
Nećeš šta? Nećeš da se vratiš mami?
Ne, neću tebe. Ne volim te!
Otkud sad to odjednom sine moj. Pa zar se danas nismo lijepo proveli?
Tišina..."
Ovo je odlomak iz romana "Otuguvanje", čovjeka iz Makedonije koji se zove Gjorgi Meshkov, a knjigu je napisao o dešavanjima njegpovog prijatelja, s kojim sam se i upoznao i ovo gornje je istiniuto, knjiga jos nije prevedena na neki od B/S/H jezika.
Ovo je posljedica nerada , nemara svih onih koji u sistemu prednost prilikiom razvoda braka o brizi oko djeteta daju jednom roditelju,a umjesto da ti koji o tpome odlučuju traže način da djeca podjednako vremena, za roditelje koji to žele, budu podjednako vremena kod oba roditelja.
Strašno je blaga riječ za ovo što je izdvojeni iz te knjige, dva puta sam čitao, više ne mogu,ne zelim, jer sam pricao sa covjekom koji je ovo dozivio
#33340 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 16:36
A neki i prije.
Dvije rodice u SA su odavno razvedene, djeca su sad velika. Nikada nisu mogle nagovoriti bivše muževe da imaju bilo kakav kontakt s djecom, a same su insistirale da djeca bar odu nanama i dedama za Bajram ili neki drugi dan kad se familija okuplja, da bi djeca upoznala svoje rođake. Jedna je novu ženu svog bivšeg kontaktirala kad je nova rodila, da bar djeca imaju neki kontakt, da se znaju. On dugo nije znao da se njih dvije nađu da se djeca igraju u igraonici.
Rodica u BL je na sve načine pokušavala da sin ima bilo kakav odnos s ocem, mada je zadnji lik na svijetu s kojim bi bilo ko trebalo da ima odnos. Nedavno ga vidimo u nekom TV prilogu, pravi neki štrajk glađu, jer nema posla, s njim na TV nova porodica i on stalno govori kako ima dvoje djece koje treba da hrani. Sina kao da nema. Da ne spominjem da je alimentacija bila SF, kad ih je napuštao, odnio je bojler, u januaru, jer ga je on kupio. I sve poklone koji su njegovi ikad kupili malom.
Razvedene radne kolegice i prijateljice su haman samohrane majke, ako nekad neku lovu i dobiju, sigurno ne dobiju ni "slobodan dan" od djece ni bilo kakvu drugu pomoć. (Doduše, i neke koje su još u braku su kao samohrane, jer očevi baš ne daju puno vremena djeci i sva obaveza oko djece je na majkama.)
Jedina dva muškarca koja znam da su ostali posvećeni djeci su ovaj moj i moj najbolji prijatelj. Ovaj drugi je čak i dobio djecu putem suda. Nije ih on tražio, žena ga je tužila za promjenu starateljstva. Poslije se šokirala kad je sud dosudio da sad ona njemu mora plaćati alimentaciju, ali joj bi kasno. On te pare nije dirao, skupljao im za školovanje, iako je s novom ženom dobio još 2 i lova bi dobro došla.
Iz iskustva njih dvojice znam da taj termin koji sud ili centar odredi i ne pije puno vode kad djeca malo odrastu i sami požele više kontakta, jer im je s tatama cool i lijepo provode vrijeme. Nalazili su se poslije škole, poslije treninga, sami su tražili od mama da zovu tate da dođu po njih, pravili dramu ako one ne bi htjele... Dok god otac želi kontakt i djetetu s njim bude lijepo, htjeće još i odnos će postajati češći i čvršći, pogotovo u vrijeme telefona i sredstava za komunikaciju, bitno je biti uporan i prisutan. Vrijeme napravi svoje.
#33341 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 16:48
Naravno, to nije uopšte upitno.kakavdanakneiskustvu wrote: ↑28/07/2024 15:57pa onda se slazemo da je za djecu podjednako bitno da odrastaju uz oba roditeljadale cooper wrote: ↑28/07/2024 15:09Naravno da postoje različiti slučajevi i razlozi, kako kod muškaraca tako i kod žena. Zato i govorim da generaliziranje i fokusiranje samokakavdanakneiskustvu wrote: ↑28/07/2024 15:04
ja ne govorim o sebi nego o generalnoj pojavi otuđenja djece od ,većinom očeva, koje rade, većinom majke, jer im sistem to omogućava
evo iznad jedan pametno napisan tekst o tome
na svaku mamu koja nakon razvoda braka ne otuđuje dijete od tate dođe sigurno i jedna mama koja to radi,na ovaj ili onaj način
na jedne ili druge ne pomaže. Ono za što se mogu složiti je da bi idealno bilo da djeca odrastaju ili makar da imaju prisutna oba roditelja
u svom životu.
#33342 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 17:04
dok god otac želi kontakt,kako to čudni a donekle i ružno zvuči,otac želi kontakt špa mu se zbog otuđivanja s godinama dijete otrgne jer dijete raste, sluša gpodinama loše priče o tati, slušajuci to i samio dijete povjeruje da hje sve to istina a institiucije nisu na strani očeva koji se bore da budu sa djecom, znam iz svog i iz iskustva mnigih drugih poznanikabanjaluka078 wrote: ↑28/07/2024 16:36A neki i prije.
Dvije rodice u SA su odavno razvedene, djeca su sad velika. Nikada nisu mogle nagovoriti bivše muževe da imaju bilo kakav kontakt s djecom, a same su insistirale da djeca bar odu nanama i dedama za Bajram ili neki drugi dan kad se familija okuplja, da bi djeca upoznala svoje rođake. Jedna je novu ženu svog bivšeg kontaktirala kad je nova rodila, da bar djeca imaju neki kontakt, da se znaju. On dugo nije znao da se njih dvije nađu da se djeca igraju u igraonici.
Rodica u BL je na sve načine pokušavala da sin ima bilo kakav odnos s ocem, mada je zadnji lik na svijetu s kojim bi bilo ko trebalo da ima odnos. Nedavno ga vidimo u nekom TV prilogu, pravi neki štrajk glađu, jer nema posla, s njim na TV nova porodica i on stalno govori kako ima dvoje djece koje treba da hrani. Sina kao da nema. Da ne spominjem da je alimentacija bila SF, kad ih je napuštao, odnio je bojler, u januaru, jer ga je on kupio. I sve poklone koji su njegovi ikad kupili malom.
Razvedene radne kolegice i prijateljice su haman samohrane majke, ako nekad neku lovu i dobiju, sigurno ne dobiju ni "slobodan dan" od djece ni bilo kakvu drugu pomoć. (Doduše, i neke koje su još u braku su kao samohrane, jer očevi baš ne daju puno vremena djeci i sva obaveza oko djece je na majkama.)
Jedina dva muškarca koja znam da su ostali posvećeni djeci su ovaj moj i moj najbolji prijatelj. Ovaj drugi je čak i dobio djecu putem suda. Nije ih on tražio, žena ga je tužila za promjenu starateljstva. Poslije se šokirala kad je sud dosudio da sad ona njemu mora plaćati alimentaciju, ali joj bi kasno. On te pare nije dirao, skupljao im za školovanje, iako je s novom ženom dobio još 2 i lova bi dobro došla.
Iz iskustva njih dvojice znam da taj termin koji sud ili centar odredi i ne pije puno vode kad djeca malo odrastu i sami požele više kontakta, jer im je s tatama cool i lijepo provode vrijeme. Nalazili su se poslije škole, poslije treninga, sami su tražili od mama da zovu tate da dođu po njih, pravili dramu ako one ne bi htjele... Dok god otac želi kontakt i djetetu s njim bude lijepo, htjeće još i odnos će postajati češći i čvršći, pogotovo u vrijeme telefona i sredstava za komunikaciju, bitno je biti uporan i prisutan. Vrijeme napravi svoje.
kada u godini dana dijdte vidiš sami kad ga slučajni sretneš, jer je to tako , i niko tu neće i ne moze nista, to dijete postane stranac a i ti njemu
#33343 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 17:05
superdale cooper wrote: ↑28/07/2024 16:48Naravno, to nije uopšte upitno.kakavdanakneiskustvu wrote: ↑28/07/2024 15:57pa onda se slazemo da je za djecu podjednako bitno da odrastaju uz oba roditeljadale cooper wrote: ↑28/07/2024 15:09
Naravno da postoje različiti slučajevi i razlozi, kako kod muškaraca tako i kod žena. Zato i govorim da generaliziranje i fokusiranje samo
na jedne ili druge ne pomaže. Ono za što se mogu složiti je da bi idealno bilo da djeca odrastaju ili makar da imaju prisutna oba roditelja
u svom životu.
#33344 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 17:45
Znam da ti sad ne znači puno, ali mi imamo 15 godina raznih iskustava s djecom. "Naša" bivša je probala sve, da nam ih "uvali" za stalno, misleći da će nam pokvariti vezu, da ih ne da nikako izmišljajući da su bolesni, do ograničavanja kontakta na njihovoj kapiji ili pred kućom, kad se držala toga da je vrijeme samo 2 sata, a njemu je trebalo skoro 45 minuta vožnje do njih i nije mogao uklopiti odvoženje i dovoženje sebi, Djeca nikad nisu vidjela dramu i frustraciju, ona još manje, nije se nasjelo na njene pokušaje, jer joj je onda to davalo snagu i inspiraciju. Ali tih sat-dva, oni su bili jedino što postoji na svijetu i stalno im je to ponavljao. Tražio ih je na telefon, kad su malo porasli, kupio im je telefon, to nije mogla sporiti. Redovno j eišao u školu na informacije, razgovore s razrednicima, iako nije morao, ali je htio i da ga djeca vide u školi, a i svi koji bilo kako utiču na djecu. Bilo je trenutaka kad sin, dosta straiji od kćeri, baš i nije htio da kontaktira...strpljen-spašen, sad imaju sjajan odnos i sad djeca kako odrastaju i vide druge porodice, druge mame, naš odnos, kontaju šta je radila i kakva je. Mi i dalje o njoj biranim riječima, ali odnos je mnogo bolji.kakavdanakneiskustvu wrote: ↑28/07/2024 17:04
dok god otac želi kontakt,kako to čudni a donekle i ružno zvuči,otac želi kontakt špa mu se zbog otuđivanja s godinama dijete otrgne jer dijete raste, sluša gpodinama loše priče o tati, slušajuci to i samio dijete povjeruje da hje sve to istina a institiucije nisu na strani očeva koji se bore da budu sa djecom, znam iz svog i iz iskustva mnigih drugih poznanika
kada u godini dana dijdte vidiš sami kad ga slučajni sretneš, jer je to tako , i niko tu neće i ne moze nista, to dijete postane stranac a i ti njemu
Tvoj slučaj je prilično specifičan i nije baš uobičajen, ne znam hoće li se ona promijeniti kad/ako proanđe nekog novog, pa joj bude stalo do više vremena samo njim, pa ti budeš dobijao dijete na druženje i kad nisi planirao i nadao im se. Mi smo "našu" djecu znali odjednom ugledati u dvorištu, bukvalno ih iskipa, trubne i ode ona.
Ali to nije ni blizu način na koji žive ostale razvedene majke koje znam.
#33345 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 18:12
kod mene je nepopravljiva šteta načinjena i ne samo kod mene, zahvaljujući sistemu,neradu sistema, zahvaljujući razmišljanju majka je jedna tata je drven kolac, zahvaqljujući razmišljanju da je muško uvijek manje bitno ,nasilnik, dođe se i situaciju da dijete koje nije htjelo ići mami nekada, kod mene onoliko kolikio po presudi treba biti, nije bioi više od godinubanjaluka078 wrote: ↑28/07/2024 17:45Znam da ti sad ne znači puno, ali mi imamo 15 godina raznih iskustava s djecom. "Naša" bivša je probala sve, da nam ih "uvali" za stalno, misleći da će nam pokvariti vezu, da ih ne da nikako izmišljajući da su bolesni, do ograničavanja kontakta na njihovoj kapiji ili pred kućom, kad se držala toga da je vrijeme samo 2 sata, a njemu je trebalo skoro 45 minuta vožnje do njih i nije mogao uklopiti odvoženje i dovoženje sebi, Djeca nikad nisu vidjela dramu i frustraciju, ona još manje, nije se nasjelo na njene pokušaje, jer joj je onda to davalo snagu i inspiraciju. Ali tih sat-dva, oni su bili jedino što postoji na svijetu i stalno im je to ponavljao. Tražio ih je na telefon, kad su malo porasli, kupio im je telefon, to nije mogla sporiti. Redovno j eišao u školu na informacije, razgovore s razrednicima, iako nije morao, ali je htio i da ga djeca vide u školi, a i svi koji bilo kako utiču na djecu. Bilo je trenutaka kad sin, dosta straiji od kćeri, baš i nije htio da kontaktira...strpljen-spašen, sad imaju sjajan odnos i sad djeca kako odrastaju i vide druge porodice, druge mame, naš odnos, kontaju šta je radila i kakva je. Mi i dalje o njoj biranim riječima, ali odnos je mnogo bolji.kakavdanakneiskustvu wrote: ↑28/07/2024 17:04
dok god otac želi kontakt,kako to čudni a donekle i ružno zvuči,otac želi kontakt špa mu se zbog otuđivanja s godinama dijete otrgne jer dijete raste, sluša gpodinama loše priče o tati, slušajuci to i samio dijete povjeruje da hje sve to istina a institiucije nisu na strani očeva koji se bore da budu sa djecom, znam iz svog i iz iskustva mnigih drugih poznanika
kada u godini dana dijdte vidiš sami kad ga slučajni sretneš, jer je to tako , i niko tu neće i ne moze nista, to dijete postane stranac a i ti njemu
Tvoj slučaj je prilično specifičan i nije baš uobičajen, ne znam hoće li se ona promijeniti kad/ako proanđe nekog novog, pa joj bude stalo do više vremena samo njim, pa ti budeš dobijao dijete na druženje i kad nisi planirao i nadao im se. Mi smo "našu" djecu znali odjednom ugledati u dvorištu, bukvalno ih iskipa, trubne i ode ona.
Ali to nije ni blizu način na koji žive ostale razvedene majke koje znam.
u pozadinu svega je diksrminacija muškaraca kada krene razvod,advokat odmah kaze svaki drugi vikend ti je,tačka, ko te jebe u prevodu. iz mog i iskustva desetine drugih očeva pišem
soc. radnicu u su uvijek žene, još nisam bio u Czsfr kod muškarca soc. radnika, u Sud sudije u ovim postupcima su žene, jbg , koliko god u početku to ti ne bilo bitnio s vremeniom vidiš kaki te se gleda, već napisah , u Sud u Zeni i od 20 sudija,16 su žene,u Tuzli od 34 sudije, 25 su žene,u ovim postupcima uopće nema muškaraca sudija, dođeš na ročište, automstaki te se gled akao nasilnika,govori ti se mozes dobiti svaku drugiu srijedu sa djetetom 3 sata,da valjda hodam po gradu sa djetetom i to je to,nw do go da radnim danom dijdte moze spavati kod tate,gdje ce to
#33346 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 18:18
Rješenje je ne ići u brak i nemati djecu.
Nema braka, nema djece - nema problema.
Nema braka, nema djece - nema problema.
#33347 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 18:22
Ne kaže advokat, kaže sudija valjda? Advokat može tražiti šta hoće, ali je valjda do preporuke centra i odluke suije, u slučaju starijeg djeteta i njegovo izjašnjenje. Mislim da je problem tvoj CZR.kakavdanakneiskustvu wrote: ↑28/07/2024 18:12
kod mene je nepopravljiva šteta načinjena i ne samo kod mene, zahvaljujući sistemu,neradu sistema, zahvaljujući razmišljanju majka je jedna tata je drven kolac, zahvaqljujući razmišljanju da je muško uvijek manje bitno ,nasilnik, dođe se i situaciju da dijete koje nije htjelo ići mami nekada, kod mene onoliko kolikio po presudi treba biti, nije bioi više od godinu
u pozadinu svega je diksrminacija muškaraca kada krene razvod,advokat odmah kaze svaki drugi vikend ti je,tačka, ko te jebe u prevodu. iz mog i iskustva desetine drugih očeva pišem
Moji čak nisu imali to za svaki drugi vikend, nego svaki vikend i jedan dan sedmično. Ne trebam ni reći da se većina očeva nikad nije potrudila za bilo koji dan. "Morali raditi", "morali na put", eventualno uzimali djeci i vodili svojm starcima da vide unuke i to je to. Ali uglavnom nisu imali kontakt, da ih se ne bi pitalo za alimentaciju.
#33348 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 18:25
prvo ti kaze advokat, jer takvo iskustvo ima,pa ti onda kazu u Czsr pa ti onda kaze sudija na rocistu ne mozes dobiti nista vise od svakog drugog vikenda i svaku drugu srijedu 3 sata, da valjda ta rti sata hodam sa djetetom po gradu. problem je sistem koji smatra tatu manje bitnim.banjaluka078 wrote: ↑28/07/2024 18:22Ne kaže advokat, kaže sudija valjda? Advokat može tražiti šta hoće, ali je valjda do preporuke centra i odluke suije, u slučaju starijeg djeteta i njegovo izjašnjenje. Mislim da je problem tvoj CZR.kakavdanakneiskustvu wrote: ↑28/07/2024 18:12
kod mene je nepopravljiva šteta načinjena i ne samo kod mene, zahvaljujući sistemu,neradu sistema, zahvaljujući razmišljanju majka je jedna tata je drven kolac, zahvaqljujući razmišljanju da je muško uvijek manje bitno ,nasilnik, dođe se i situaciju da dijete koje nije htjelo ići mami nekada, kod mene onoliko kolikio po presudi treba biti, nije bioi više od godinu
u pozadinu svega je diksrminacija muškaraca kada krene razvod,advokat odmah kaze svaki drugi vikend ti je,tačka, ko te jebe u prevodu. iz mog i iskustva desetine drugih očeva pišem
Moji čak nisu imali to za svaki drugi vikend, nego svaki vikend i jedan dan sedmično. Ne trebam ni reći da se većina očeva nikad nije potrudila za bilo koji dan. "Morali raditi", "morali na put", eventualno uzimali djeci i vodili svojm starcima da vide unuke i to je to. Ali uglavnom nisu imali kontakt, da ih se ne bi pitalo za alimentaciju.
soc. radnicu u su uvijek žene, još nisam bio u Czsr kod muškarca soc. radnika, u Sudu sudije u ovim postupcima su žene, jbg , koliko god u početku to ti ne bilo bitnio s vremenom vidiš kako te se gleda, već napisah , u Sudu u Zenici od 20 sudija,16 su žene,u Tuzli od 34 sudije, 25 su žene,u ovim postupcima uopće nema muškaraca sudija, dođeš na ročište, automatski te se gled kao nasilnika,govori ti se mozes dobiti svaku drugiu srijedu sa djetetom 3 sata,da valjda hodam po gradu sa djetetom i to je to,ne do bog da radnim danom dijdte moze spavati kod tate,gdje ce to
#33349 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 18:48
Tebe sistem handri, možda prvenstveno zato što s bivšom imaš jako narušen odnos. Ni centar ni sud ne bi išli proiv nje da želi da imaš više vremena s djetetom.
Ali upitaj nekad u centru ili sudu koliko je slučajeva zainteresovanih očeva kakav si ti, a koliko predmeta je majki koje podnose tužbe za uređivanje viđanja i plaćanje izdržavanja. Vidjećeš koliko su očevi u manjini.
Rođaka u SA je žena prošle godine izbacila iz stana i nije dala kontakt sa djetetom koje je imalo jedva preko godinu dana. Spakovala ga da iseli, a uselila svoju mamu (stan je njen). Iz istih stopa je otišao u policiju da pita šta mu je činiti, pa u centar za socijalni rad i najnormalnije je dobio kontakt u toku radne sedmice i vikendom, bez spavanja, jer je djevojčica bila baš mala, ali vikendom od jutra do noći. "Popeglalo" se u međuvremenu i ponovo su zajedno, ali nije baš da je sistem odmah bio protiv njega.
Ali upitaj nekad u centru ili sudu koliko je slučajeva zainteresovanih očeva kakav si ti, a koliko predmeta je majki koje podnose tužbe za uređivanje viđanja i plaćanje izdržavanja. Vidjećeš koliko su očevi u manjini.
Rođaka u SA je žena prošle godine izbacila iz stana i nije dala kontakt sa djetetom koje je imalo jedva preko godinu dana. Spakovala ga da iseli, a uselila svoju mamu (stan je njen). Iz istih stopa je otišao u policiju da pita šta mu je činiti, pa u centar za socijalni rad i najnormalnije je dobio kontakt u toku radne sedmice i vikendom, bez spavanja, jer je djevojčica bila baš mala, ali vikendom od jutra do noći. "Popeglalo" se u međuvremenu i ponovo su zajedno, ali nije baš da je sistem odmah bio protiv njega.
#33350 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 28/07/2024 18:51
pa šta je to ako ne diskriminacija mene kao muškarca?banjaluka078 wrote: ↑28/07/2024 18:48 Tebe sistem handri, možda prvenstveno zato što s bivšom imaš jako narušen odnos. Ni centar ni sud ne bi išli proiv nje da želi da imaš više vremena s djetetom.
Ali upitaj nekad u centru ili sudu koliko je slučajeva zainteresovanih očeva kakav si ti, a koliko predmeta je majki koje podnose tužbe za uređivanje viđanja i plaćanje izdržavanja. Vidjećeš koliko su očevi u manjini.
Rođaka u SA je žena prošle godine izbacila iz stana i nije dala kontakt sa djetetom koje je imalo jedva preko godinu dana. Spakovala ga da iseli, a uselila svoju mamu (stan je njen). Iz istih stopa je otišao u policiju da pita šta mu je činiti, pa u centar za socijalni rad i najnormalnije je dobio kontakt u toku radne sedmice i vikendom, bez spavanja, jer je djevojčica bila baš mala, ali vikendom od jutra do noći. "Popeglalo" se u međuvremenu i ponovo su zajedno, ali nije baš da je sistem odmah bio protiv njega.
pitao sam,puno ih je ali vremeniom odustanu jer ne mogu trpiti sve to što im se dešava, najdrastičniji primjer je pasoš do kojegh ne miogu doci da sa djetetom odu na more a mama ode živjeti van drzave i nikiom nista, bukvalni ne zna otac gdje je u kojoj je drzavu dijete