Da se nikad ne zaboravi ...

[muha_sa]

Na današnji dan 02.05. su ga dobro oglabali.

https://avaz.ba/vijesti/bih/971141/hero ... ju-slobodu

Hrabri na civilima i djecom--obicne rineka od boraca.

[muha_sa]

[muha_sa]

https://balkans.aljazeera.net/opinions/ ... dtUDlsfzNw

[muha_sa]

https://avaz.ba/vijesti/bih/975920/trid ... e-prestati


Na današnji dan 1995. godine, srpske agresorske snage s planine Ozren ispalile su, u 20:55 sati, smrtonosnu granatu na tuzlansko sastajalište mladih Kapija i počinile masakr u kojem je ubijena 71, a ranjeno 150 osoba.

Prosjek starosti poginulih bio je 21 godina, a najmlađa žrtva bio je Sandro Kalesić, koji se na okupljalištu mladih nalazio skupa sa svojim roditeljima.

Tog kobnog dana poginuli su: Razija Dedović, Alma Brguljak, Senada Hasanović, Fahrudin Ramić, Pera Marinović, Šaban Mustačević, Edhem Sarajlić, Adnan Beganović, Asmir Bakalović, Suzana Dušić, Almasa Ćerimović, Amir Dapa, Amir Đuzel, Vesna Kurtalić, Edisa Memić, Sanja Ćajić, Nedim Rekić, Mustafa Vuković, Adnan Hujdurović, Edina Ahmetašević, Amira Mehinović, Franc Kantor, Asim Slijepčević, Sandro Kalesić, Edin Hodžić, Indira Borić, Sulejman Mehanović, Damir Kurbašić, Ilinka Tadić, Selma Nuhanović, Edin Mehmedović, Nihad Šišić, Amir Čekić, Indira Okanović, Ilvana Bošnjaković, Admir Alispahić, Jasenko Rosić, Damir Bojkić, Samir Mujić, Rajif Rahmani, Almir Jahić, Lejla Bucuk, Azur Mujabašić, Azur Vantić, Suzana Abuismail, Šemsa Hasičić, Senahid Salamović, Nenad Marković, Hamdija Hakić, Petar Stjepanović, Elvis Alagić, Lejla Atiković, Armin Šišić, Rusmir Ponjavić, Alem Hidanović, Zada Dedić, Vanja Kurbegović, Jelena Stojčić, Haša Hrustanović, Ago Hadžić, Selma Čaušević, Nešet Mujanović, Adrijana Milić, Samir Cirak, Muri Fatušić, Elvir Murselović, Adnan Saimović, Jasminka Sarajlić, te još četiri osobe koje nisu identificirane.

Događaj na Kapiji je jedan od najtežih zločina nad civilima u Tuzli, za koji je pravosnažno na 20 godina zatvora osuđen general bivše tzv. „Vojske RS“ (VRS) Novak Đukić, koji se ne nalazi na odsluženju kazne.

Kako je decidno navedeno u presudi, kao komandant Taktičke grupe "Ozren" (VRS) 25. maja 1995. Đukić je naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatiraTuzlu.

Od juna 2014. godine on se nije odazvao izvršenju kazne pod izlikom da se nalazi na liječenju u Srbiji. Iako je za njim raspisana potjernica trenutno ne može biti izručen našoj zemlji jer ima srbijansko državljanstvo.

[muha_sa]

https://radiosarajevo.ba/vijesti/lokaln ... rad/590841

[Danguba]

Prema podacima Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica, iz Bijelog Potoka je odvedeno najmanje 675 muškaraca i dječaka, među kojima je bilo i djece od 15 godina. Danas, 33 godine kasnije, njih 200 se i dalje vodi kao nestali.

[Danguba]

Zločin za koji niko nije odgovarao:
Prije 32 godine Tuzlanski konvoj spasa postao je konvoj smrti i užasa

[muha_sa]

[muha_sa]

https://www.cdm.me/kolumne/bursac-ko-tr ... nj5ImDGkbQ

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

“Kad ti dijete na mostu, visokom stotinu metara, kaže: “Zoka, nemoj molim te!”, a ti ga ubiješ rafalom, pa taj zločin ostane nekažnjen više od tri decenije – onda znamo da nismo pali samo kao društvo, nego smo propali kao vrsta.“

Porodica Klapuh nas opominje sa onoga svijeta

Jer evo nas danas. Juna 2025. Reekshumacija u Nikšiću.

Tri kostura. Jedan muškarac, jedna žena, jedna djevojčica.

Hasan, Ferida, Sena. Porodica Klapuh. Ljudi, oni koje je ubio rat, ali ne onaj među vojskama, nego onaj među komšijama, kad zvijer u ljudskom obliku ubije čovjeka zbog drugačijeg imena i preizmena u ime ideologije krvi i tla, u ime velikodržavne ideologije koju je u svojim salonima beogradskim pripremila SANU. Bijaše to 6. juna 1992. Prođoše 33 godine. U dan.

Nije tu tek presuda problem – nju imamo. Ime po ime, krvnik po krvnik, zlodjelo po zlodjelo.

Zoran Vuković. Janko Janjić. Radomir Kovač. Zoran Simović.

Vojska Republike Srpske. Godine 1996. osuđeni su u odsustvu na po 20 godina zatvora.

Ali gdje su ti ljudi danas?

Na slobodi. Neki kažu u Foči. Idu na posao. Dišu zrak. Jedan navodno vozi za neku privatnu firmu. Prema informacijama Detektora.ba, Vuković i Kovač žive u Foči i rade za jednu privatnu kompaniju. Dakle, porodični ljudi sistema, koji su pobili jednu porodicu u ime tog sistema. Nekažnjeno, ponavljam.

A Hasan, Ferida i Sena – i danas leže bez groba, bez oznake, bez nišana, bez pravde.

Nije problem u neznanju, problem je u znanju

I sve to znamo. Makar oni koji bi trebalo da znaju. A znaju pouzdano! Jer, vidite: znaju i sudovi. Znaju i ministarstva. Znaju i njihove komšije. Znamo sad i mi – vi, ja, svi koji ovo čitamo.

Znamo da je Sena, dok je stajala na ivici mosta, još disala.

Da su obje žene žive bačene u provaliju.

Znamo da su egzekutori poslije zločina svratili u kafanu – da popiju. Da večeraju.

Znamo da je Golubović posipanjem pijeska preko krvi pokušao zatrpati istinu i sakriti tijela.

Ali kako ovo znamo?

Naime, zbog neprijavljivanja krivičnog djela i počinilaca, na osam mjeseci zatvora osuđen je Vidoje Golubović, na osnovu čijeg iskaza je podignuta optužnica. On je jedini prisustvovao suđenju i proveo osam mjeseci u istražnom zatvoru, što mu je uračunato u kaznu.

Prema sudskoj presudi, a na osnovu Golubovićevog iskaza, prvo je iz vatrenog oružja ubijen Hasan, zatim supruga Ferida a na kraju njihova ćerka Sena.

“Zoka, nemoj molim te!”, molila je Sena Vukovića, kazao je Golubović sudu.

Međutim, uzalud.

Svoje troje su bačeni sa mosta, koji se nalazi na visini od oko 100 metara.

Obje žene su u tom trenutku bile još žive, pokazala je obdukcija.

Vidoje Golubović je ispričao kasnije da je dobio naredbu da pijeskom prekrije tragove krvi na cesti.

Pripadnici VRS su poslije toga svratili u kafanu na graničnom prelazu.

“U ovoj kafani su dosta popili i večerali su”, navodi se u iskazu policajaca sa crnogorske granice.

Dakle, to sve nesumnjivo znamo!

Ali ono što ne znamo, ono što ne možemo pojmiti i što ne znamo, jeste – zašto su slobodni?

Jer, dragi moji, nije najveće pitanje ko je pucao, nego ko ih čuva?

Ko štiti ove zlikovce svih ovih godina?

Ko potpisuje papire, ko razmjenjuje zamolnice, ko se pravi da ne zna šta “preciziranje opsega međunarodne pravne pomoći” znači?

Ko je pretvorio pravdu u birokratski sudoku?

Ili će biti da su ubice štićene sve ove decenije, ne uprkos tome što su učinile, nego upravo zato što su to učinile!?

I šta kaže Evropa? Prva presuda za ratni zločin iz Crne Gore, ali zločinci nikad nisu odležali ni dana.

Zašto niste raspisali međunarodne potjernice? Zašto ih niste ekstradirali? Ili ste mislili da će ti ljudi umrijeti prije nego ih neko prepozna na ulici Foče? I nikome ništa…

Za Klapuhe

Ovaj zločin se dogodio u zemlji koja nije bila zahvaćena ratom.

Crna Gora 1992. nije bila bojište, nije bila poprište sukoba.

A opet – baš tu su komšije ubile komšije.

Za pare.

Za ideologiju.

Za mržnju.

I na kraju, banalno, za ćevape i pivo na granici.

Ubijeni su ljudi koji su tražili spas.

Ubijeni su ljudi koji su vjerovali da će u Crnoj Gori biti sigurni.

Ubijeni su – i bačeni u kanjon.

A mi? Mi smo ih pustili da padnu drugi put.

Pali su kad ih je ubila Vojska RS.

Pali su kad su prebačeni u neoznačeni grob pod teniskim terenima. Da, pod današnjim tenskim terenima u Nikšiću.

Pali su kad je njihova smrt prekrivena pijeskom, kafanskim računima i višedecenijskim ćutanjem sistema.

Sena je imala 17 godina.

Djevojčica. Dijete.

Nema ni nadgrobne ploče. Nema ni škole koja nosi njeno ime. Nema ni lekcije iz istorije. Ni znaka, ni označenog!

Samo ćutanje. Ćutanje države. Ćutanje društva. Ćutanje zločinaca.

Zato vam kažem – ako ikad ova zemlja želi biti dostojna svojih mrtvih (da, mislim na Crnu Goru), onda neka prvo podigne spomenik porodici Klapuh. Na tom istom mostu iznad Pive.

Neka uči djecu u školama da je Sena rekla “Zoka, nemoj molim te!”

I neka napiše debelim slovima:

“Ovdje je prestalo čovještvo, a počela odgovornost.”

Jer dok zločinci šetaju Fočom, dok ministarstva “ne znaju gdje da pošalju zahtjev za privođenje pravdi”, dok porodice kopaju po livadama i daju DNK uzorke, dotle smo mi društvo bez kičme i pravde.

I znate šta?

Nismo mi zaboravili Klapuhe.

Mi smo pustili da sa mosta zaborava padnu u neobilježene grobove.

A to je najgore.

Za Senu, Hasana i Feridu.

Za svaku riječ koju više ne mogu reći.

[muha_sa]

Preuzeo sa fejsbuk stranice Domovina Bosna i Hercegovina

Grozna sudbina višegradske ljepotice Jasmine Ahmetpašić
Mnoge djevojke su Višegradu u hotelu “Vilinoj Vlasi” silovane i ubijene i jedna od njih je Jasmina koja je radije izabrala smrt nego poniženja i mučenja, čime je postala simbol očajničkog otpora zlu.
Prema nekim svjedočenjima, zloglasni zločinac Milan Lukić je Jasminu oteo od roditelja u višegradskoj ulici Pete sandžačke brigade br. 5 i odveo u "Vilinu Vlas".
Otac Mehmed "nije znao kako da pomogne svom djetetu, cijeli dan je trčao po Višegradu, molio znane i neznane ljude i neljude da mu pomognu, ali nije uspio spasiti svoju mezimicu"
Jasmina je u bijegu od zločinaca skočila s trećeg sprata “Viline vlasi” i između zločinačkog iživljavanja i smrti odabrala odlazak s ovog svijeta”, zapisat će Višegrađani.
Ime Jasmine Ahmetspahić nalazilo se na listi nestalih osoba iz Bosne i Hercegovine. Kao takvo pomenuto je i u izvještaju međunarodnih eksperata iz 2008. godine o promjenama u etničkom sastavu u Opštini Višegrad od 1991.-1997. godine. Taj izvještaj je korišten u slučaju Milana i Sredoja Lukića.
Posmrtni ostaci Jasmine Ahmetspahić pronađeni su dvije godine kasnije, upravo tokom asanacije presušenog jezere Perućac, te su identificirani putem DNK analize.
Da se ne zaboravi- da se ne ponovi!!!

[Chloe]

19.06. - Međunarodni dana borbe protiv seksualnog nasilja u ratu

Foča - danas - SD "Partizan" "Foča ne zaboravlja - zajedno protiv seksualnog nasilja u ratu"

Prema nezvaničnim podacima, tokom rata je silovano između 20.000 i 50.000 žena, djevojčica. Haški tribunal je utvrdio da je na području Foče bilo najmanje 20 zatočeničkih mjesta u kojima su žene seksualno i fizički zlostavljane: "Imamo tri ključne haške presude koje su jako bitne i koje su ženama Foče bile vjetar u leđa da progovore, ali činjenica je da nema dovoljno procesuiranih i osuđenih pogotovo po pitanju zločina u Foči gdje su silovane djevojčice od 12 i žene od 77 godina. Mali je broj presuda, nažalost, i vidimo političku situaciju u BiH koja ne da naprijed ni Tužialaštvu ni Sudu da rade svoj posao, a vrijeme nam nije saveznik. Najbitniji je pravosudni sistem koji ne treba da retratumatizira žrtve, već da nas štiti."


https://radiosarajevo.ba/vijesti/bosna- ... e_vignette

[Zastozato]

Na današnji datum 19.06.1992 u Rogatici je u jednom danu ubijeno oko 130 Bošnjaka.
Ovaj zločin je najvjerovatnije najmanje poznati zločin u ratu u Bosni i Hercegovini.
Što je najžalosnije, Rogatičani svake godine obilježe taj datum, tako što sa transparentima na kojima se nalazi spisak sa preko 300 još uvijek nestalih sugrađana, prošetaju kroz glavnu ulicu u Rogatici. Još uvijek se vode kao nestali, a preko 100 njih je nestalo upravo 19. juna.
Međutim, nijedan medij to još nikad nije popratio.
Ne znam do koga je.
Sramota prvo za Rogatičane koji nakon 33 godine nisu uspjeli da podignu ovo na jedan viši nivo, pogotovo što ih ima u Sarajevo na visokim pozicijama (Admir Katica je Rogatičanin, a porijeklo Dine Konakovića je iz Rogatice).
Rajko Kušić, glavni i odgovorni za ovaj napad, rekao bih više se i ne krije u Srbiji, jer nekakvo trivijalno suđenje je u toku, a ni to naši mediji uopće ne prate.
On je morao biti izručen Bosni i da mu ovdje bude suđeno. On se javno hvalio da je komandovao napadom na Rogaticu 19.juna 1992 godine. Cijeli jedan video na YouTube je posvećen zločincu Rajku Kušiću, koji je pored ovog zločin najodgovorniji za preko hiljadu ubijenih rogatičkih civila.

[saraxy]

Molim Vas, ako neko zna...
Na kojem dijelu dionice maratonci biciklisti koji su danas krenuli iz Bihaća prema Srebrenici prave pauzu poslije Travnika?
I da li neko od vas zna tačnu rutu kojom idu za Sarajevo od Jajca prema Sa.?
Da li idu preko petlje u Lašvi M5?
Hvala....

[Danguba]

10. juni 1992.
Prije 33 godine u Biljanima kod Ključa ubijeno je 258 civila, među njima i četveromjesečna beba Amila Džaferagić



Strasno!!!

Skupljati civile da ih poslije strijeljas.
To sam u udzbenicima ucio da su radili Njemacki nacisti.

[Zastozato]

10. juni 1992.
Prije 33 godine u Biljanima kod Ključa ubijeno je 258 civila, među njima i četveromjesečna beba Amila Džaferagić



Strasno!!!

Skupljati civile da ih poslije strijeljas.
To sam u udzbenicima ucio da su radili Njemacki nacisti.

Genocid je izvršen na cijelom prostoru koji se sad zove genocidna tvorevina, ali i na teritoriji koji su bili okupirani ali nisu više u GT-u.
I danas je trebalo proglasiti Dan žalosti jer ovo je nakon Srebrenice najveći broj ubijenih civila u jednom danu, plus što je među njima bilo žena i djece, cijele porodice.

[insaneinthebrain]

"Ja sam taj Avdo"
Na današnji dan je zarobljen Avdo Palić, stvarni junak čije djelo nadmašuje priče o mitološkim herojima

https://www.klix.ba/vijesti/bih/na-dana ... /250726039

[muha_sa]

Dragan Golubovic
Mjesecima snimamo intervjue sa novinarima koji su svjedočili pred Sudom u Hagu. Između ostalih smo intervjuisali i Martina Bella (BBC). Kroz pitanja našeg novinara, između ostalog, pokušali smo da "dopremo" i do atmosfere sa druženja sa vodećim ljudima u BiH tadašnjeg vremena sa sve tri strane.
Pitanje:
Možemo li se malo vratiti na te kasnonoćne razgovore uz viski, opišite nam to još malo. Vjerovatno ste razgovarali o temama kao što je opsada Sarajeva, etničko čišćenje itd. Sjećate li se argumenata, opravdanja koja su vam davali Koljević, Karadžić i Zametica?
Odgovor Bell:
Njihovi argumenti su se svodili na to da su oni žrtve. Jedno od opravdanja je bilo – na primjer, bombardovali su centar Sarajeva i teško oštetili veliku biblioteku pored Miljacke i njihovo opravdanje za to je bilo da je biblioteka bila arhiva fundamentalističke islamske literature. Te su im ideje bile u glavi i nije ih se moglo razuvjeriti.
Na današnji dan - 25.08.1992 Zapaljena je Nacionalna i Univerzitetska biblioteka BiH.

[Hame_]

politicki.ba

Na današnji dan Armija RBiH slomila jednu od najvećih neprijateljskih ofanziva...

Heroj Nijaz Veladžić Veljun, nosilac “Zlatnog ljiljana”, sjeća se da su jutro dočekali već duboko u neprijateljskom teritoriju.




"Sudbina je htjela da je i Mladić ovaj dan odabrao za odlučujući napad. Ni mi ni oni nismo znali šta ko konkretno sprema. Mi smo kasnili s napadom, a oni krenuli i konačno tenkom s čela kolone probili našu ključnu liniju odbrane na Sipu. U tim trenucima preko motorole čuli smo rahmetli komandanta Nanića, koji se Muharemu Šahinoviću-Hariju, našem komandiru “Hamzi”, obratio bez ikakvog šifrarnika, u kojem se jasno moglo prepoznati veliko uzbuđenje. “Hari, napadajte, ode Bužim” – bilo je sve što je komandant tada rekao", kaže on.

Prema svjedočenju saboraca koji su tada bili uz rahmetli Nanića na komandnom mjestu u podnožju Radoča, to je izgovorio u trenucima kada je četnički tenk probio našu liniju, a zatim je, bacivši motorolu, s puškom u ruci krenuo ka Sipu da se bori prsa u prsa s neprijateljem.

"I tada, kada je sve izgledalo izgubljeno, kada je pad Bužima bio skoro gotova stvar, kao u najuzbudljivijim akcionim filmovima holivudskih filmadžija, naglo dolazi do brzog i neočekivanog preokreta. Mi smo krenuli frontalno, oni su se izgubili jer smo ih napali u njihovoj dubini. Na Ćulumku, oko 200 metara unutar teritorija Hrvatske, u svojoj neposrednoj blizini zapazio sam cijev tenka i dio kupole.

Uzeo sam RB M-57 (ručni bacač), brzo nanišanio i opalio. Uništio sam ga! Bio je to poznati srpski tenk “siva munja”, koji je obišao skoro sva ratišta u BiH i nanio mnogo zla našem narodu. Razbili smo ih. Mladić je ovdje fasov’o ko nikad prije, a mi smo ponovo ovladali državnom granicom s Hrvatskom", sjeća se heroj Veladžić.

Na sistemu veze komandantu Naniću i generalu Atifu Dudakoviću bužimski vitezovi javili su da su zarobili jednog srpskog borca koji im je rekao da je Mladić tu s njima blizu.

Krajiški svjedok otključava brave sjećanja i precizno svjedoči kako komandant Nanić u jednoj ratničkoj ruci drži motorolu, u drugoj dvogled i autentičnim krajiškim vokabularom i naglaskom Remziji Mulaliću, koji je u neprijateljskoj dubini predvodio izviđačku jedinicu “Pustinjske lisice”, komanduje: “Udri, Remzo! Eno cijela im četa bježi, viđaj da ih sačekaš kad počnu bježati niz jarak. Sad ih poreni, Remzo, iziđi brže, popriječi im put i Mladić je s njima!” (Riječ “poreni” u uvriježenom narodnom krajiškom govoru znači “potjeraj”, op. a.)

Safet Isaković Džidžo, komandir legendarnih “Gazija”, nosilac “Zlatnog ljiljana”, o neizmjernom patriotizmu svojih saboraca svjedoči:

"To je danas meni neshvatljivo kako da ih tada slomimo. Njih hiljade napadaju, a mi nemamo municije. Osam srpskih tenkova u koloni ide u napad. Opet, naši heroji u borbi, tako čisti, svi namirisani, sve ljepši od ljepšeg, bore se i ginu, a na licima im blista osmijeh kao da su na igranci. Na osmatračnici na Ćulumku preciznim pogotkom posade ZIS-a ranjen je Ratko Mladić. Ostala mu je bluza, a uspio je Hasanovom kosom pobjeći u vozilu “lada niva”. Nastupila je neviđena bježanija četnika nakon našeg kontraudara. Zarobljen je i jedan srpski tenk T 55", sjeća se Isaković.

Mnogi srpski vojnici su se ubijali, ne želeći se predati. Zarobljeni su “puhovi” i kompletna dokumentacija generala Mladića i generala Momira Talića, komandanta 1. krajiškog korpusa VRSćs. Bila je to uopće jedna od najvećih pobjeda Armije RBiH tokom agresije na našu zemlju. U operaciji “Breza 94” poginulo je oko 80 srpskih vojnika, ranjeno njih više od 300, a zarobljeno je i kasnije razmijenjeno 10. Na strani bosanskih ratnika poginuo je 31 borac, a više desetina ranjeno. Bužim se nakon “Breze 94” iz geografije preselio u historiju.

Ranjeni i izbezumljeni Mladić nije dao da ga previju u Bosanskom Novom, nego je direktno otišao u prijedorsku bolnicu, gdje ga je u tri špalira čuvalo 30 vojnih policajaca. Zajedno s Mladićem i Talićem pobjegao je i general Savo Sokanović, Mladićev ratni pomoćnik za moral.


*Hvala

[muha_sa]

Radne kolege--guslar Kosta Plakalovic, Mile Miloševic (onaj što kaže da ide iz Rajlovca) djete Grbavice-odlicno lopte igro.

[QSuzi]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/agresor ... /251109125

sjećam se ovog dana, škola ispred moje zgrade u B fazi
mislim da se tad zvala OŠ 1. maj
nikad mi nije bilo jasno zašto se cijeli rat išlo u škole i na posao

rip
rahmet laka im zemlja gdje god da su

[muha_sa]

"Sarajevo safari": Najmanje 200 Italijana plaćalo da puca na civile tokom opsade glavnog grada BiH

https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... bih/613386

[pici]

Sarajevo safari
Bivši obavještajac za N1: Postojao cjenovnik VRS-a koliko je vikend lovac trebao platiti za ubistvo žene, djeteta, trudnice...



"Najmorbidniji aspekt 'Sarajevo safarija' da je postojao cjenovnik koliko taj vikend lovac treba platiti na Grbavici pripadnicima VRS-a da bi gađao civile, odrasle, žene, djecu, trudnice, vojnike. Mislim, to je zdravom razumu teško razumljivo, ali jednostavno to se dešavalo i te činjenice moramo prihvatiti", kazao je za N1 penzionisani brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, Edin Subašić.

Više od tri decenije nakon opsade Sarajeva, italijansko tužilaštvo pokrenulo je istragu koja bi mogla rasvijetliti jedan od najmračnijih i najmanje poznatih aspekata rata u Bosni i Hercegovini - priču o takozvanim „turistima-snajperistima“, stranim državljanima koji su, prema tvrdnjama svjedoka i obavještajnih izvora, plaćali da bi pucali na civile tokom opsade glavnog grada BiH.

Istraga je otvorena na osnovu prijave italijanskog novinara i pisca Ezija Gavazzenija, koji je nakon godina istraživanja predao dokumente i svjedočanstva milanskom tužilaštvu.


Otvoren predmet po krivičnoj prijavi Benjamine Karić
Gospodine Subašiću, šta je ono što nam u ovom trenutku možete reći kada govorimo o istrazi koju je pokrenulo milansko tužilaštvo? Koje su vaše informacije, neke posljednje, koje možete otkriti, a da ne ugrozimo, naravno, dalje tu istragu?

Vidite, ova priča o 'Sarajevo safariju' u javnosti je već otprilike tri godine od kada se pojavio film na AJB Doc festival i što se tiče bosanskog pravosuđa, tada je tadašnja gradonačnica Sarajeva Benjamina Karić podnijela krivičnu prijavu protiv nepoznatih osoba zbog tog ratnog zločina. A film je istovremeno inicirao i istragu novinara i publiciste Ezija Gavazzenija iz Milana, da sprovede sličnu vlastitu istragu sa italijanske strane, dakle o tim vikend snajperistima, na osnovu istih informacija koje smo mi imali. U međuvremenu, mogu reći samo da se, koliko ja znam, u bosanskom pravosuđu, odnosno u Tužilaštvu BiH, zapravo nije dogodilo ništa osim što je otvoren predmet po krivičnoj prijavi gradonačelnice, a da je u Milanu na temelju istih podataka i možda čak nekih novih saznanja, koje je Gavazzeni dobio, otvorena zvanična istraga protiv osoba koje su iz Italije dolazile tokom 1993. i 1994.

Postupajući tužitelj državnog tužilaštva Italije otvorio je istragu protiv osoba koje, koliko ja znam, u sadašnjoj fazi istrage više nisu NN. Dakle, došlo se do imena nekih izvršilaca i dalja istraga bi, vjerovatno, trebala i mogla bi da odmotava to klupko organizacije, putovanja, dolaska u Sarajevo, plaćanja, pucanja, povratka i trebala bi da rasvijetli sve te aspekte u svim tim fazama, uključujući i ovu koja je za nas najznačajnija, a to je organizacija na liniji razgraničenja u Sarajevu. Kojih je dočekao, kojih je upučivao, kojih je čuvao, to još ne znamo i to bi trebao biti posao državnog tužilaštva.

Mislite li da bi eventualno moglo nešto i u tom smjeru da se promijeni, ukoliko zaista uznapreduje ova istraga u Italiji? Je li vam poražavajuće malo da ćemo možda imati procese u nekoj stranoj zemlji, a u vlastitoj nemamo?

Naravno da je poražavajuće i to je frustrirajuće za sve nas. Međutim, to govori o tome kako izgleda država koja funkcioniše i koja želi da počisti svoje smeće i da raščišćava te neke sporne stvari i kako izgleda država koja ne funkcioniše.

Na koji način će uticati istraga u Milanu na naše pravosuđe?

To ne možemo pretpostaviti, međutim, jedna stvar će se sigurno dogoditi. Od same pojave filma "Sarajevo safari" pa do danas, odbrambena strategija počinilaca bila je da se to uopšte nije dogodilo i da je to zapravo jedna montirana fama, da se bacila ljaga na Vojsku Republike Srpske i tako dalje, da to jednostavno nije moguće. Međutim, ovo sad što se dešava u Milanu, prvo je otklonilo tu priču, taj spin, to se jednostavno događalo i sad ono što sam i ja vidio iz italijanskih medija, što mogu ponoviti, jeste da sam i ja iznenađen koji je broj ljudi koji je dolazio. Dakle, za sad je poznato da je skoro dvjesto ljudi dolazilo vikendima u turama, po njih pet, šest i koliko je to trajalo... Mi znamo da je '93. i '94., da li prije ili poslije toga, to bi se tek trebalo raspetljati i to čak mislim lakše u Milanu nego ovdje.

Cjenovnik za ubijanje
Posebno se plaćalo za ubijanje djece, ako se ne varam da su u tom smjeru išle neke informacije? Fikret Grabović 30 godina, kao i mnogi drugi roditelji, traži pravdu, kažu i dalje ima snage i energije. Imate li vi te snage i energije da se borite za pravdu 30 godina nakon i uz sve prepreke na koje ste nailazili. Kakvi su vaši subjektivni osjećaji, vaše emocije u čitavoj ovoj priči?

Vidite, možete ili odustati, okrenuti se i pokušati živjeti neki miran život ili se uhvatiti, ukoštati sa problemom pa ga probati rješavati. Ja se time bavim iz prostog razloga i sa motivom da bi razrješavanje takvog jednog problema doprinijelo i pomirenju i raščišćavanju kakvih krivica kolektivnih. Dakle da one ne budu kolektivne nego da budu pojedinačne i poimenčne i na teret imena koja se nađu u optužnicama i u presudama. Ono što možda jedino, hajde tako kažemo, u ovoj situaciji ide na ruku pravdi je činjenica da ratni zločini ne zastarijevaju iako je jako dugo vremena prošlo. Svjedoci umiru, umiru čak i osumnjičeni.

Imate li neke informacije o tim ljudima? Ukoliko se oni eventualno i kada pojave pred sudom, jesu li živi još uvijek neki, jesu li neki od njih već preminuli?

Ono što znamo jeste da su neki preminuli koji su identifikovani, jer su u to vrijeme, dakle 1993., već bili u nekoj srednjoj dobi. Međutim, oni koji su tad bili mlađi još uvijek su na raspolaganju pravosuđu, tako da bi se oni trebali sada naći na udaru istrage i nekog procesa. Ja se nadam da će milansko tužilaštvo izvesti do kraja ovaj proces. Na to me upućuje činjenica da su oni otvorili i objavili da je istraga otvorena, što znači da u samom spisu je bilo dovoljno dokaza, dovoljno informacija od kojih bi istraga mogla početi. Sad Gavazzeni me upozorava da bi ona mogla i potrajati, da nije laka, da se neće doći do svih počinilaca, ali mislim da bi istraga bar protiv nekoliko ljudi koji su se do sad pojavili, identifikovali, mogla jednostavno bar da objasni taj sistem, kako je to išlo, čija je to ideja, čija je bila organizacija. Sad znamo da su se tu vrtile velike pare i ono što je do sad bilo poznato jeste da je postojao, to je jedan najmorbidniji aspekt, da je postojao cjenovnik koliko taj vikend lovac treba platiti na Grbavici pripadnicima VRS-a da bi gađao civile, odrasle, žene, djecu, trudnice, vojnike. Mislim, to je zdravom razumu teško razumljivo, ali jednostavno to se dešavalo i te činjenice moramo prihvatiti.

[SmokingMan]

Ovo je postala dobro proširena vijest u stranim medijima, čak i South China Monrning post je objavio priču.

[Toffee karamela]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/agresor ... /251109125

sjećam se ovog dana, škola ispred moje zgrade u B fazi
mislim da se tad zvala OŠ 1. maj
nikad mi nije bilo jasno zašto se cijeli rat išlo u škole i na posao

rip
rahmet laka im zemlja gdje god da su

ovo stvarno ne mogu shvatiti, umjesto da se improvizuju škole u podrumima ako im je već bilo stalo da ne pati obrazovanje (!) djeca su tandarala do odredišta do kojih bi specijalnim jedinicama danju trebalo dobro potegnuti

upoznala sam dečka koji je s Bjelava išao u Srednju elektrotehničku u Bući

rodica s Mojmila u suprotnom pravcu, u Trgovačku na Armaganuši

slati ujutro djecu pod snajper, granatu, često gladne, pa to ni Staljin nije zahtijevao od ruske djece, voljela bih na tu temu vidjeti neki dobar dokumentarac, ali ne da akteri evociraju uspomene nego da se nacale preživjele face iz Ministarstva prosvjete ili kako se već tada zvalo i kažu nešto suvislo

[insaneinthebrain]

Godišnjica pogibije
Tihi junak čija je ljubav prema Bosni bila bezuslovna: Adil Bešić, krajiški heroj kojeg se ne smije zaboraviti

https://www.klix.ba/vijesti/bih/tihi-ju ... /251128087