Tuzlanski kanton (TK), resursima bogat, ali glomaznom administracijom i korupcijom opterećen, jedan je od kantona kojeg građani najviše napuštaju. Najpoželjniji poslodavac u TK su definitivno državne institucije, ali takođe i Univerzitetsko-klinički centar (UKC), domovi zdravlja, Univerzitet u Tuzli (UNTZ), Ministarstvo unutrašnjih poslova TK (MUP TK) i dr. Sve se rješava preko stranke, najčešće Pokreta demokratske akcije (PDA), bez stvarnih kvalifikacija, a o tome svjedoče i slučajevi poslanika u Skupštini TK Mirze Omerdića, koji je nedavno zaposlen u gračaničkoj bolnici, i sina Suada Salihbašića, koji je posao dobio u MUP-u TK. Obojica poslanika su nagrađeni jer su, nakon uvođenja povjereništva u Kantonalni odbor SDA TK, prešli u PDA, a onda srušili Vladu TK i smijenili premijera Begu Gutića.
O korupciji u državnim institucijama TK mediji su već pisali. Prate ih skandali, od korupcije i kršenja zakonskih propisa do nepotizma, uzimanja mita, vršenja pritiska na ‘nepoželjan’ kadar i neregularne smjene direktora. Vlada TK, pod diretktnom kontrolom PDA, vjerovatno je najkorumpiranija u FBiH, a niti u jednom drugom kantonu nije zabilježeno da je za ministra postavljena osoba sa biroa, kao ni da se nekoj osobi prekine pripravnički staž zbog postavljanja na poziciju ministra pravosuđa, ili da odmah nakon povratka u BiH iz Srbije osoba odmah – bez ikakvog validnog objašnjenja – sjede u ministarsku fotelju. Preko takvih ministara rješavaju se neka od najvažnijih pitanja građana TK i, s obzirom na kompetencije imenovanih, jasno je i u čiju korist rade. Obaranje inicijativa ministara koji nisu iz PDA je ustaljena praksa PDA.
Nepotizma u TK ima mnogo, a jedna od ustanova koja se najčešće spominje u ovom kontekstu je Univerzitetsko-klinički centar Tuzla (UKC), popularno zvani Banovićki UKC Tuzla. Za godinu dana, u radni odnos primljeno je oko 100 radnika, a za 90 radnih mjesta nije raspisan javni oglas. Dugovi UKC-a procjenjuju se na desetine miliona, a nemedicinski, kao i nestručan medicinski kadar koji su zaposlili vodeći ljudi TK (PDA) sasvim sigurno dovest će do potpunog kolapsa UKC-a. Međutim, to uopće neće osujetiti namjere PDA da za prvog čovjeka postavi svoj kadar, a konkurs će biti takav da će samo njihova osoba odgovarati uslovima konkursa, što PDA radi i u svim ostalim institucijama i preduzećima TK. Pritom, pacijenti sami sebi, iako plaćaju za osiguranje i markice, moraju kupovati zavoje, injekcije, flastere i dr., a termine za pojedine preglede i kojekakva snimanja čekaju mjesecima. Oprema i prostorije su često u očajnom stanju. Stranački načelnici klinika nemaju jasan plan razvoja kadra na svojim odjelima, a najvažnija referensa za napredovanje je partijska knjižica. Javna je tajna da se sve radi po nalogu šefova iz Banovića i Sapne, odnosno PDA, pa i ne čudi što se doktori i medicinsko osoblje sve češće odlučuju za odlazak iz države.
Stanje na Univerzitetu u Tuzli (UNTZ) nije ništa bolje. Sjedište fakulteta je, formalno, u Tuzli, ali su odjeli ljudskih resursa i uprava, zapravo, smješteni u Banovićima i Sapni. Tamo se vrše imenovanja profesora i zapošljava neakademski kadar, a o čemu svjedoči i nekoliko posljednjih, sumnjivih konkursnih procedura. Rezultat toga je da je UNTZ od početka godine na međunarodnim ljestvicama sa drugog pao na peto mjesto u BiH, iza sarajevskog i banjalučkog, kao i iza dva privatna univerziteta. Na međunarodnom nivou UNTZ izgleda patetično i, što se tiče stvarnih kompetencija koje studenti na njemu usvoje, nije ni u rangu prosječnih škola na Zapadu, iako ima godišnji budžet od oko 35 miliona maraka!? O tome svjedoče i privrednici TK, koji kažu da, iako im nedostaje kadra, većinu nezaposlenih sa biroa ne mogu zaposliti jer nemaju upotrebljivih kompetencija. Zbog toga floskule pojedinih sa UNTZ, o lošem obrazovanju na privatnim univerzitetima, čini kompletan UNTZ bjednijim nego što jeste.
Predmeti i studijski programi izmišljaju se samo da bi se stranačkim kadrovima popunila norma, a većina odsjeka i njihovih programa na UNTZ-u odavno su prevaziđeni. UNTZ praktično nema naučno-istraživačkog rada, pa ozbiljni naučnici van BiH ni ne pomišljaju da citiraju nekoga sa UNTZ. Ako nekoga slučajno i citiraju, radi se isključivo o nestranačkim pojedincima. Rektori i dekani se po ustaljenoj praksi postavljaju po stranačkoj liniji, pa i ne čudi što su i rektorica i UO pod teškom čizmom PDA. Sada je već jasno da će nekvalitetan kadar, koji je zaposlen zbog stranačkih zasluga, do penzije biti ogroman teret UNTZ-a, a reputaciju će mu rušiti u narednih 30 godina, ili do penzije. Kadar koji oni obrazuju uglavnom će završavati na biroima za zapošljavanje ili kao prekvalifikovani njegovatelji u Njemačkoj. Mnogi roditelji smatraju da je diploma medicinske škole vrijednija od diplome UNTZ-a, jer tamo ionako ništa korisno neće naučiti, a upravo zato i imamo enormno veliki broj učenika u medicinskim školama TK.
Ni ostale institucije TK nisu u boljoj situaciji. Pored stihijskog zapošljavanja, nedavno je nasilno smijenjen direktor Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, a prije toga i nekoliko drugih direktora javnih preduzeća i škola, jer su pritisci premijera, ministara i predsjednika Skupštine TK – svi iz PDA – bili su neizdrživi. Tužilaštva i sudovi galantno su se na sve to oglušili, jer se radilo o odlukama PDA, čiji je i ministar MUP-a TK, a poznato je da se s njim nije dobro zamjeriti.
Javno preduzeće „Šume Tuzlanskog kantona“, ionako opterećeno optužbama za kriminal, za godinu dana zaposlilo je preko 50 radnika na određeno vrijeme, od čega 20 pripravnika putem sufinansiranja Federalnog zavoda za zapošljavanje. Međutim, oglasi za ovih 50 radnih mjesta nikad nisu raspisani. Bespotrebno je objašnjavati čiji kadar je tamo zaposlen, baš kao i u RMU Banovići, koji je oglas za desetine radnih mjesta – na određeno, tj. do objavljivanja izbornih rezultata – raspisao pred izbore.
Ukratko, analizom samo nekoliko istitucija i ustanova iz TK jasno se vidi šta je glavni problem u ovom kantonu, a zbog kojeg narednih godina, ukoliko trenutno vodeći ljudi ostanu na vlasti, ne treba očekivati nikakvu perspektivu. Ako stanovnici TK masovno ne izađu na izbore u nedjelju i tako spriječe planirane krađe (‘bugarski voz’, kupovina glasova i biračkih odbora, poništavanje listića, glasanje u ime mrtvih i onih koji ne glasaju…), stanje se sasvim sigurno neće promijeniti, a to znači da Tuzlanskom kantonu i njegovim općinama za četiri godine uopće neće trebati izbori, većina mladih ljudi sasvim sigurno će ga napustiti.
I na kraju, kako to mudri slogan Peščanika kaže: “Ako vam je dobro, onda ništa” – prespavajte izbore, a onda četiri godine ovim istim robujte…