ExNihilo wrote:
Da, obje adaptacije smatram redukcionističkim u odnosu na izvorni materijal. Nažalost, sveli su jedan od najkompleksnijih romana u historiji žanra na ljubavne jade sa daškom egzistencijalizma. Soderberghova verzija je abominacija, pravi chick flick u svemiru. Potpuno profulana lopta, besmislena adaptacija, koja bolje da se nikada nije ni desila.
Adaptacija Tarkovskog nije značajno drugačija, sam Lem je smatrao kako je Soderbergh tek iskopirao Tarkovskog, s tim da je Tarkovski objektivno više pažnje posvetio egzistencijalnim pitanjima fokusirajući se donekle, kako sam kažeš, na osjećaj izoliranosti i klaustrofobije. Po mom skromnom mišljenju, problem je u tome što Lemov izvorni materijal egzistencijalna pitanja poteže baš u kontekstu susreta sa nepojmljivim i nepoznatim, kao nuspojavu komunikacijskog i epistemološkog jaza, dok su ta pitanja kod ove dvojice jednostavno odvojena i postavljena kao svrha sama sebi. Ni Soderbergh ni Tarkovski skoro da ne spominju okean, kao simbol tog i takvog jaza, već obrađuju ova pitanja nezavisno, što je legitimno sa aspekta njihove umjetničke slobode, ali pokreće pitanje svrsishodnosti baziranja priče na Lemovom predlošku jer, budimo realni, svaki sci-fi film koji drži do sebe obrađivao je egzistencijalne teme, i prije i poslije, a često i mnogo bolje.
Odlično formirana i legitimna kritika.

Ali mislim da je Lemova knjiga toliko slojevita i kompleksna da
se od nje može napraviti više filmova fokusiranih na različite aspekte i ideje kojima je prožeta. To je vjerovatno i
jedna od odlika remek djela, što Lemova knjiga svakako jeste. Mislim da su i Tarkovski i Soderbergh našli u njoj
dio koji njih pokreće, odnosnu priču i ideje o kojima su htjeli snimiti film, posebno Tarskovski koji je proveo većinu
svog profesionalnog života baveći se egzistencijalnim idejama u filmskom obliku. To je kako kažeš umjetnička
sloboda. Ali mogu razumjeti da kao obožavalac knjige to nije film kakav si želio vidjeti.