Obama i SAD (2008-2016)

[zlajo]

Ovo je velika promjena u americkom drustvu i to nabolje. Jer je po prvi put za predsjednika izabran nebijelac i to crnac ( doduse mulat jer mu je majka bjelkinja),sto je jos prije koje desetljece bilo nezamislivo. Dakle prije svega, velika promjena za same Ameikance i njihovo drustvo. I veliki samar za rasiste kojih u toj drzavi ima, nazalost jos uvijek u poprilicnom broju.
Sto se tice vanjske politike, tu ako se bude sto mjenjalo, mjenjati ce se ne zato sto je crnac sada predsjednik, vec iz razloga sto je demokrata. Sto se tice americkog "rata protiv medunarodnog terorizma" mislim da ce on u vecoj mjeri biti prebacen na politicka pregovaranja. Dok "vojna hvatanja terorista" ( ciju svrhu i rezultate uz najbolju volju ne mogu razumjeti ) ce biti vremenom sve vise umanjena. Amerika ce, nadam se, vise okrenuti svojim unutarnjim problemima, a u manjoj mjeri ce igrati ulogu globalnog kauboja.

[zlatan01]

Sjajno! Bio sam navijac Obame ali krajnje skeptican u zrelost Amerike za ovakav izbor. Napisao sam ranije na jednoj temi da je jedva proslo 40-tak godina od vremena kad Obama ne bi smio pisati u vecini Americkih zahoda do dana kad je postao Predsjednik. Hvala Bogu prevario sam se. Ipak je Amerika velika nacija i napredna demokratija. Zamislite kad ce kod nas Predsjednik biti recimo Rom?! Mozda za 400 godina?

Da i umalo da zaboravim. Najljepse je mozda ipak sto necemo morati gledati Sarah Palin 4 godine.

[JThomas]

gledao bi je i nekako ali joj ne bi dao ni da naplaćuje korištenje WCa, i to je previše težak intelektualni rad za nju

[mIRCerka]

što ne mogu da nađem onaj pobjednički govor Obame? Nigdje ga nema
Zna li neko gdje je?

http://edition.cnn.com/2008/POLITICS/11 ... index.html

[vee-jay]

što ne mogu da nađem onaj pobjednički govor Obame? Nigdje ga nema
Zna li neko gdje je?

jutros nisam smio vise ostati budan, al zato prvo sto sam uradio kad sam ustao, skinuo film preko bittorrenta

[Dado dijasporitus]

Ovi Ameri su totalni debili... skoro da su gori od nas u svom idiotluku... mislim, covjeka prozivati ZBOG IMENA, porijekla, sumnji da je, gluho bilo, musliman...? I onda prica o njihovoj demokratiji... fuj, gade mi se do bola!

Ukoliko zaista pobjedi Obama, barem cu povjerovati da je vecina prevazisla idiotsko-bushovsku fazu...

Nemam nista drugo reci nego

Ali kad u srijedu pobjedi crnac, muslimanskog porijekla koji u imenu ima sinonime Sadama Huseina i Osama Bin Ladena, i kojeg mnogi nazivaju komunistom ili socijalistom, trazicu od tebe izvinjenje.

A sutra ce se desiti klasicni clusterfuck mainland Amerike i shizofrenicnih nacional-rasista.

Husu za predsjednika

[Pasiflora]

I malo o gosp. BIDENU:

Novi potpredsjednik SAD-a ekspert za Balkan

Budući da iza sebe ima veliko političko iskustvo, Biden će, prema mišljenju mnogih, biti dobar potpredsjednik. Naime, Biden dobro poznaje međunarodnu politiku, što je Obami uvijek bila slaba strana. To znači da bi u Obaminoj administraciji taj njegov nedostatak mogao biti ispravljen prepuštanjem Bidenu da se bavi međunarodnim pitanjima

Joseph Biden novi je potpredsjednik AmerikeJoseph Biden novi je potpredsjednik AmerikeNovi potpredsjednik SAD-a je 65-godišnji demokratski senator iz američke savezne države Delaware Joseph Biden. On je jedan od najiskusnijih američkih senatora s više od tri desetljeća staža u američkom Senatu. Potpredsjednička funkcija vrhunac je karijere ovog vrlo uspješnog i istaknutog liberalnog senatora, iako je imao i većih ambicija. Prošle je godine počeo predsjedničku kampanju, ali je ga je Obama premoćno pobjedio na preliminarnim izborima u Iowi. Tada je najavio da napušta kampanju.

Definitivno ju je napustio nešto kasnije, nakon nespretnog razgovora s novinarom lista The New York Observer Jasonom Horowitzem, tijekom kojeg je kritizirao Hillary Clinton, te drugog kandidata Johna Edwardsa, a potom rekao i nešto ljubazno o Obami, što je međutim izazvalo opće zgražanje: “Evo, dobili ste za kandidata prvog Afroamerikanca koji je i komunikativan, i bistar, i čist, i zgodan momak.”

Njegova je izjava u crnačkim krugovima shvaćena kao patroniziranje Obame, ali i kao opća uvreda američkih crnaca, jer ispada da su svi ostali nepovjerljivi, glupi, prljavi i ružni. Nakon te izjave bilo je jasno da Biden ne može dobiti nikakvu podršku među američkim crncima, a oni predstavljaju važan birački segment za svakog demokratskog kandidata, pa se tada povukao iz kampanje.

Budući da iza sebe ima veliko političko iskustvo, Biden će, prema mišljenju mnogih, biti dobar potpredsjednik. Naime, Biden dobro poznaje međunarodnu politiku, što je Obami uvijek bila slaba strana. To znači da bi u Obaminoj administraciji taj njegov nedostatak mogao biti ispravljen prepuštanjem Bidenu da se bavi međunarodnim pitanjima.

Biden je devedesetih godina bio zainteresiran za krizu i rat na području bivše Jugoslavije te je smatrao da se ta kriza može razriješiti jedino snažnim angažiranjem Sjedinjenih Država i međunarodne zajednice na strani žrtava agresije u prvom redu na strani Bošnjaka. Bio je pokretač inicijative da se iz Senata napravi pritisak na tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona da pomogne Bošnjacima, da ukine embargo Bošnjacima na uvoz oružja te da krene s američkim zračnim napadima na srpske položaje u Bosni, što je na kraju Clinton i prihvatio.

Nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. godine na New York i Washington Biden je dao podršku predsjedniku Georgeu W. Bushu da započne rat protiv Al Qaede, podržao napad na Afganistan, a bio je i mišljenja da u Iraku treba s vlasti maknuti Saddama Husseina iz humanitarnih razloga. Ipak, kasnije se jako distancirao od Bushove politike u Iraku, te izazvao priličnu pozornost kada je prije dvije godine predložio da se Irak transformira u federalnu državu, spominjući Bosnu i Hercegovinu kao primjer, te čak predlagao da se federalizacija dogovori na konferenciji poput Daytonske konferencije, kojom je postignut mir u Bosni.

Biden je u politiku ušao vrlo mlad, a prvi politički angažman bio mu je u lokalnoj skupštini okruga New Castle County, gdje je proveo tri godine. Delaware je mala savezna država na obali Atlantika, ima samo 865.000 stanovnika. Zbog malo stanovnika i lokalni politički život je reduciran, pa stoga i mladi ljudi mogu u politici brzo napredovati, što je dokazao i Biden. Godine 1972. godine jedan od dvojice članova američkog Senata iz Delawarea iznenada je objavio da se povlači iz politike, Obama i Biden vodit će Ameriku u iduće četiri godineObama i Biden vodit će Ameriku u iduće četiri godinepa se tako ispraznilo mjesto u Senatu.

Biden se, iako je imao samo 30 godina, što je donja dobna granica za članove Senata, te minimalno političko iskustvo, odlučio kandidirati za to mjesto, te je na opće iznenađenje izabran u Senat, ponajviše zato jer se svojim govorničkim sposobnostima i iskrenošću sviđao biračima. Postao je daleko najmlađi član Senata, peti najmlađi senator u američkoj povijesti. No, početak njegove političke karijere zasjenila je velika osobna tragedija.

Još dok je bio na studiju Biden se 1966. godine oženio i sa suprugom Nellie dobio troje djece. Potkraj 1972. godine, kada je već bio izabran za senatora, njegova supruga i kćer poginule su u prometnoj nesreći, a njihova dva sina teško su povrijeđena. Biden je u prvi tren odlučio da se odrekne politike, te u potpunosti posveti oporavku sinova, ali su ga od toga odgovorili, pa je odlučio ostati u Senatu, a senatsku je zakletvu dao u bolničkoj sobi svojih sinova. Zbog njih je odlučio ostati živjeti u predgrađu Wilmingtona, a na zasjedanja Senata u Washington je svakog dana putovao sat i pol vlakom. Kasnije se oženio drugi put, te iz tog braka ima kćer. Njegovi sinovi iz prvog braka sada su odvjetnici.

Iako je u Senat ušao vrlo mlad Biden se brzo istaknuo, već 1974., najautoritativniji američki njusmagazin Time uvrstio ga je na listu 200 mladih vođa koji će u budućnosti voditi Ameriku. Bio je aktivan u različitim senatskim odborima, a niz godina bio je predsjednik utjecajnog senatskog Odbora za pravosuđe, gdje je poticao donošenje novih zakona, te nadgledao imenovanja novih sudaca. Bio je aktivan i u senatskom Odboru za vanjsku politiku pa je sredinom devedesetih godina fokus svojeg političkog zanimanja s pravosuđa počeo prebacivati na međunarodnu politiku.

Iako je došao iz vrlo male savezne države, Biden je tijekom godina postao jedan od najutjecajnijih američkih senatora. U senatu je već 36 godina, a iduće četiri godine bit će drugi čovjek Amerike.
http://www.nacional.hr/articles/view/49689/

[Dado dijasporitus]

Malo vise o Joe Biden-u u svezi sa BiH. Joe Bidenova analiza napisana krajem '90.-ih. i mada politicari cesto znaju da mjenjaju svoje stavove nije za odbaciti neke izjave koje je davao u proslosti.

“Bosnia and American Foreign Policy: Finishing the Job”

Bosnia has significance far beyond the borders of the former Yugoslavia. It has turned out to be one of the most serious challenges for America’s foreign policy in the post cold war era. It has produced five years of debate in Congress. It is the centerpiece of any discussion about American military intervention around the world. In short, it has become a critical test of our foreign policy.

Rightly or wrongly, whether U.S. foreign policy in this era is viewed as a success or failure will depend in large part on the success or failure of our policy in Bosnia. So we better get it right.

At the outset, let me state the obvious: I have cared deeply about Bosnia for a long time, since the beginning of the war. Some would say I bring “historical baggage” to the issue. I care not just because of the strategic implications — as Bosnia goes, so goes NATO — but for humanitarian reasons.

Appalled by the naked Serbian aggression and genocidal attacks on Bosnian civilians, in September 1992 I called for a “lift and strike” policy. That was shorthand for lifting the illegal and immoral arms embargo against the Bosnian government, which was the victim of aggression, and launching air strikes against the Bosnian Serb aggressors.

My views were not widely shared at that time. As the war escalated — with massacres, “ethnic cleansing,” and rapes — a few other senators, including Bob Dole and Joe Lieberman, joined my call for action. But it took more than two years of failed diplomacy — and a quarter-million killed and two million homeless — before we finally came around to the “lift and strike” policy in the fall of 1995.

Guess what? The policy worked! The Serbian bullies sued for peace, and under the leadership of ambassador Dick Holbrooke we were able to hammer out the Dayton accords in November 1995. I’m leaving out the details — all the peace plans that didn’t work — but in a nutshell that’s what happened.

Honest people may disagree about the compromises that were made at Dayton. I think the accords accomplished as much as we could have hoped for, given the obvious reluctance of our government, and of our European allies, to get more deeply involved militarily.

And I wish I could say that even the modest results envisioned in Dayton had been achieved. But they have not. It’s true that conditions today are far better than the bloody mayhem that existed during the war. The killing has stopped. But we are only halfway to the full peace envisioned in the Dayton accords. The question is: “How do we get the rest of the way? How do we finish the job?

Having returned six weeks ago from my third trip to Bosnia, I am certainly aware of the contradictions, the ambiguities, the ironies, and the uncertainties of Bosnia today. Bosnia and Herzegovina might be labeled the classical land of “yes, but.”

Yes, there has been ongoing conflict among the various religious groups in Bosnia — the Orthodox Serbs, the Catholic Croats, and the Muslim South Slavs — for centuries.

But, for most of the time, these conflicts were kept under control, usually by an outside hegemon: first the Ottoman Turks, then the Austrian Habsburg, and more recently the communists under President Tito.

When violence broke out in the spring of 1992, a cosmopolitan society existed in much of Bosnia. Sarajevo, for example, had one of the highest rates of inter-marriage in all of Europe. What killed the “live and let live” character of Sarajevo were unscrupulous, ultra-nationalist politicians, many of whom were searching for a new “-ism” to replace communism, an ideology that had been discredited.

Yes, there were elements of civil war in Bosnia, but there was also blatant aggression from Serbia across an internationally recognized border. In fact, it was through the overwhelming advantage of the weaponry, the salaries, and the support services furnished by Slobodan Miloševi that the Bosnian Serbs perpetrated their systematic slaughter.

The “yes, but” dichotomy persists in Bosnia today. Yes there has been considerable progress in Bosnia since Dayton, but a huge amount remains to be accomplished.

Yes the fifty percent unemployment rate in the Bosnian Croat federation is huge, but it has come down from ninety percent in only one year. Incidentally, it still hovers at ninety percent in the Republika Srpska, which has been denied all but a trickle of international aid because it has refused to implement Dayton.

Yes, Bosnian Serbs regularly try to paralyze many of the institutions of national government created at Dayton, but the parliament has begun to meet, and even the three-member presidency shows signs of life.

Yes, the nationalist parties representing the Serbs, Muslims, and Croat are narrow-minded and corrupt, and in many ways resemble the characteristics of the old Yugoslav league of communists, which they supplanted.

But even in this cynical Bosnian political arena there is hope. In last month’s municipal elections a non-nationalist, multi-ethnic coalition triumphed in Tuzla, one of Bosnia’s largest cities.

A non-nationalist opposition also exists in the Republika Srpska. I met with three of its leaders in Banja Luka. They are confident that they — not Karad i and his thugs from Pale, not President Plavši — are the wave of the future.

Yes, more than two-thirds of the indicted war criminals remain at large — an international disgrace. But, ladies and gentlemen, just last week, under strong pressure from Washington, Croatia and the Bosnian Croat surrendered ten indicted Bosnian Croat to the Hague.

Virtually every observer of Bosnia believes that Dayton cannot be implemented until indicted war criminals are indicted and transported to the international tribunal at the Hague to stand trial.

The other major precondition for progress in Bosnia is the return of refugees and displaced persons that was mandated by the Dayton accords.

Yes, this will be the most difficult of all the Dayton tasks to accomplish. But, contrary to popular belief, even here there has been noteworthy progress. As many as 150,000 refugees have returned to Bosnia from abroad, and another 160,000 persons who were displaced within Bosnia have returned to their homes.

Most of these have returned to areas where their ethnic group is in the majority, but an “open cities” program has induced several towns — even a half-dozen villages in the Republika Srpska — to accept returnees from other groups in return for economic assistance.

On my last trip, I visited one of these sites in a suburb of Sarajevo occupied by the Bosnian Serbs during the war and returned to the federation by Dayton. The U.S. Agency for International Development and its subcontractor, Catholic Relief Services, are helping returning refugees to rebuild their homes. I was moved by the selfless dedication of the young Americans and Europeans working at this important task.

Finally let me address the issue of security in Bosnia today. In a country that has recently suffered some of the worst atrocities of the twentieth century, the citizens need physical security. For the Muslims and Croats, who were forced into an alliance in 1994 by the United States, this means guaranteeing their ability to deter renewed Serbian aggression in the future.

Toward that end, the “train and equip” program, led by retired U.S. military officers, is molding a unified force under joint command. We have supplied over three hundred million dollars worth of equipment. I visited the main training center in Had i i, near Sarajevo, and met with Muslims and Croats who are studying and training together.

On the local level, in the federation, multi-ethnic police forces are being formed. Believe it or not, joint Muslim-Croat police units are now patrolling Mostar, scene of some of the worst warfare in 1993 and early 1994. So there is progress here as well.

In citing these examples of progress, I do not want to suggest for a moment that conditions in the federation, let alone in the Republika Srpska, are rosy. They are not. But those to whom I spoke in Bosnia agreed on two things. First, significant progress has been made in the federation. Second, it is absolutely essential for the international military force to remain in Bosnia after June 1998 to guarantee that progress will continue.

So what should our policy be in Bosnia in the coming months? I believe we should redouble the efforts we are already making. Yes, I would like to see a multi-ethnic, multi-religious society re-emerge like the one that existed in Sarajevo before the war. But, I fear that too much blood has been shed and too many atrocities committed for that to happen in the near future.

More realistic, and politically feasible, is the development of a multi-ethnic state. Most likely that will mean a confederation with a good degree of de-centralization in all but foreign policy and defense.

Am I sure that we can achieve the goal of a democratic, decentralized Bosnia? No, I am not. Last year I would have rated the odds at about one in twenty. As a result of the progress made in the last twelve months, I would now put the odds of success at about fifty-fifty, if we stay the course.

But fifty-fifty looks good compared to the probable outcome if we followed the advice of those now calling for a re-negotiation of Dayton and a formal partition of Bosnia. “Snatching defeat from the jaws of victory” might be a slight exaggeration, but this policy prescription tends in that direction.

Those who favor partition seem unaware of the progress already made in Bosnia and blind to the calamities that would result from scrapping Dayton. Warfare would almost certainly erupt again, with even higher casualties, given the new military balance.

But renewed fighting would only be part of the tragedy. The vile ethnic cleansers and the war criminals would see their policies vindicated. Europe’s remaining anti-democratic rulers like Serbia’s Miloševi and Belarus’s Lukashenka would be emboldened.

Moreover, if we pulled the plug on Bosnia just as international efforts are beginning to bear fruit, we could kiss goodbye American leadership in NATO. In fact, the plan to enlarge NATO, I predict, would fail in the Senate.

And soon thereafter, even the future of NATO itself would be cast in doubt. After all, if Bosnia is the prototypical European crisis of the twenty-first century — and if NATO is unable to solve Bosnia — then why bother spending billions of dollars on NATO every year?

So, leaving Bosnia would be a fool’s paradise. Just as certainly as night follows day, an American abdication of responsibility and withdrawal from Bosnia would eventually cost us more in blood and treasure than we would ever spend in the current course.

Let me sum up: the tragedy in Bosnia and Herzegovina, although complex, ultimately boils down to old-fashioned oppression. It was preventable, and, with the requisite American and European steadfastness, it is solvable.

By continuing to lead the effort to put Bosnia and Herzegovina back on its feet and guarantee its citizens a chance to lead productive lives, the United States will be both living up to its ideals and furthering its national self-interest.

Thank you.

[ahuseino]

jako mi je drago što je obama pobijedio

ali ne mislim da je razlika baš toliko radikalna koliko se nadamo, niti da dolazi neko novo doba...samo pogledajte one bidenove izjave o izraelu, kao i ono zlokobno nagovještavanje da će svijet "testirati" obamu...naći će se opet razloga za novi rat, pazite šta vam kažem...nalogodavci iz sjene neće prepustiti kontrolu. samo će se to malo ljepše upakovati, a američka vanjska politika se od 2.svj. rata na ovamo nije značajnije mijenjala, bili republikanci ili demokrati na vlasti.

svima preporučujem "imperijalne ambicije" noama chomskog, na mene je stvarno ostavila utisak

Prokopaj malo na temu "Chomsky on Bosnia" ili "Chomsky on Srebrenica"

... pa mi reci jesi li josh impresioniran sa "intelektualcem stoljecha"

[ahuseino]

Kao sto kazu:

It can't rain all the time!!

...LANDSLIDE...

... iliti...



...Odron



Sinoch sam se, prvi put u zadnjih 8 godina, sjetio onog osjechanja koje sam imao kada sam sletio FOB (fresh off the boat) prije 13 godina.

Ja se ne bih slozio sa ovim nay-sayerima, mislim da che promjene biti velike (postepeno naravno). Ako je ista dokazao do sada Mr. Obama, a to je da je maher za izabrati dobre ljude da se okruzi njima, i da ga nije strah probati nesto novo. Do sada sam se ubijedio da je DOBAR KO COVJEK i dobar DONOSILAC ODLUKE, a to je NAJBITNIJE... Sve ostalo - iskustvo, politika, zajedljivost, debelokoznost... je nistavno u poredjenju sa gore pomenutim.

Dabogda nam uveo socijalizam, da Him mater revolverashku.


Sav sam nestho optimistichan, vishe me nije strah ni ekonomije ni konc. logora ni NWO...

U stvari mozda je ovo NWO

Sta mislish Veleposlaniche?

[JThomas]

znam o čemu govoriš, ali ja govorim o konkretnoj knjizi, nisam rekao da bih ga kući vodio

o američkoj vanjskoj politici - svaka mu je na mjestu.

[Karabaja]

=

[ahuseino]

znam o čemu govoriš, ali ja govorim o konkretnoj knjizi, nisam rekao da bih ga kući vodio

o američkoj vanjskoj politici - svaka mu je na mjestu.

Pod svaka... bi ukljuchilo i BAAZNIA, ne?

Nekad mislim da je buntovnik, samo iz razloga da bude buntovnik... I jako me frustrira bandoglavost glede nasheg problema...

Na tom osnovu odbijam da ga vishe chitam ...

Da ne kazem da mi je jad ...


... al' eto kazah... smeta li

[jeza u ledja]

ja sam spavo 4 sata sinoc samo i evo me sad na poslu glava ko bubanj. sinoc se slavilo do kasno u noc. kod mene u selu bilo trubljenja, zvonjenja, petardica. svega

ne znam vise sta da kazem. nikad moj kandidat ni u cemu nije pobjedjivao, a ovo je prvi put da sam bas ono pravo zagrijan za jednog. i nakon svega ovog on pobijedi. e reko svasta.

njegova pobjeda znaci puno mnogim ljudima sirom amerike, a nadam se i svijeta. nije mala stvar kad vidis sve one crnce, pogotovo one starije, kako placu ko mala djeca. njegov uspjeh daje inspiraciju i podsticaj - sve se moze kad se zapne dovoljno. ne samo u americi, nego bilo gdje. ako je barack uspio postati predsjednik amerike, protiv svih 'zakona fizike', onda i neko drugi moze sta ja znam zavrsit skolu, odgojiti djecu, positici uspjeh u necemu cim se bavi. zato je ovaj izbor znacajan.
a mislim da sam spomenuo ovo i ranije, sto je biden jednom rekao za obamu - kako je on uspio potaknuti jedinstven osjecaj optimizma, ideje da nista ne moramo prepustiti slucaju, da nista nije nerjesivo ili da ne mozemo promjeniti tok historije. mozemo. yes we can!

zivjeli!

[jefferson]

ja sam spavo 4 sata sinoc samo i evo me sad na poslu glava ko bubanj. sinoc se slavilo do kasno u noc. kod mene u selu bilo trubljenja, zvonjenja, petardica. svega

ne znam vise sta da kazem. nikad moj kandidat ni u cemu nije pobjedjivao, a ovo je prvi put da sam bas ono pravo zagrijan za jednog. i nakon svega ovog on pobijedi. e reko svasta.

njegova pobjeda znaci puno mnogim ljudima sirom amerike, a nadam se i svijeta. nije mala stvar kad vidis sve one crnce, pogotovo one starije, kako placu ko mala djeca. njegov uspjeh daje inspiraciju i podsticaj - sve se moze kad se zapne dovoljno. ne samo u americi, nego bilo gdje. ako je barack uspio postati predsjednik amerike, protiv svih 'zakona fizike', onda i neko drugi moze sta ja znam zavrsit skolu, odgojiti djecu, positici uspjeh u necemu cim se bavi. zato je ovaj izbor znacajan.
a mislim da sam spomenuo ovo i ranije, sto je biden jednom rekao za obamu - kako je on uspio potaknuti jedinstven osjecaj optimizma, ideje da nista ne moramo prepustiti slucaju, da nista nije nerjesivo ili da ne mozemo promjeniti tok historije. mozemo. yes we can!

zivjeli!

Joj cuti jaro i ja sam cetiri sata jedva sastavio, slavilo se, ko kod mene sve studentarija a to je sve za Obamu glasalo

[Latina]

Ako je ista dokazao do sada Mr. Obama, a to je da je maher za izabrati dobre ljude da se okruzi njima, i da ga nije strah probati nesto novo. Do sada sam se ubijedio da je DOBAR KO COVJEK i dobar DONOSILAC ODLUKE, a to je NAJBITNIJE... Sve ostalo - iskustvo, politika, zajedljivost, debelokoznost... je nistavno u poredjenju sa gore pomenutim.

A ako pogledas sinocnji govor vidis sve to i jos vise : vidis mudrost i snagu proizaslu iz postenja. Borba tek predstoji i njemu i svima nama. Ali ovaj put barem imamo svjetionik u uzburkanom moru prepunom ajkula. Neka Bog cuva njega i njegovu porodicu i neka cuva sve postene i hrabre ljude.

@jeza u ledja, @jefferson :

[trinaesti]

ovo je priprema terena za dolazak nekog jos goreg od dzordz busha i za jos goru politiku nego onu koju je vodila bushova administracija.

dali su mejsto predsjednika amerike afro-amerikancu, dali su mu mjesto ali i gomilu problema.

a on realno ne moze radikalno nista da promjeni.

pokusat ce se fokusirati na unutrasnje probleme a ne na vanjske. vjerovatno njegov fokus nece biti irak i afganistan, ali da ce povuci vojsku otamo, nece.
niti ce zatvoriti guantanamo.

ali radit ce na uklanjanju sadasnjih zakona i procedura oko drzavne sigurnosti.

i polako proci ce i 4 godine, a on nece biti toliko uspjesan kao sto se sada cini.

nece jer probleme amerike ne rjesava jedan covjek. najmanje predsjednik amerike.

on je tu samo lice koje vide ljudi na tv.u.

odluke se donose daleko od ociju javnosti i amerikom ne vlada obama kao sto nije vladao ni bush.

i oni ce uciniti sve da se narod koji je sada glasao za njega, razocara, a onda ce se desiti novi 11 septembar za sta ce indirektno ili direktno u ocima javnosti
biti afroamerikanac, demokrata obama.

i tu ce sa svojom predizbornom kampanjom uletiti daleko ostriji i daleko gori lik nego sto je bio i bush.

i povest ce glasace koji ce ga masovno podrzati u novi rat.

sa iranom.

sve ovo za samo 4 godine.

a vi i dalje sanjajte o napretku americke demokratije.

dok u guantanamu torturisu ljude vec punih 7 godina.

dok u iraku svakodnevno salju ljude u smrt, a mi ih vidimo na americkim kanalima kao bombase samoubice.

[Kenozoik]

Ja sam se bas sad konacno vratio iz Chicaga. Ludnica jucer u Grant Parku i centru grada. Najmanje 200,000 ljudi... plesalo/pjevalo se na ulicama. Pokusat cu da uploadujem neke slike sa mobitela ako stignem.

[bogoljub]

ovo je priprema terena za dolazak nekog jos goreg od dzordz busha i za jos goru politiku nego onu koju je vodila bushova administracija.

dali su mejsto predsjednika amerike afro-amerikancu, dali su mu mjesto ali i gomilu problema.

a on realno ne moze radikalno nista da promjeni.

pokusat ce se fokusirati na unutrasnje probleme a ne na vanjske. vjerovatno njegov fokus nece biti irak i afganistan, ali da ce povuci vojsku otamo, nece.
niti ce zatvoriti guantanamo.

ali radit ce na uklanjanju sadasnjih zakona i procedura oko drzavne sigurnosti.

i polako proci ce i 4 godine, a on nece biti toliko uspjesan kao sto se sada cini.

nece jer probleme amerike ne rjesava jedan covjek. najmanje predsjednik amerike.

on je tu samo lice koje vide ljudi na tv.u.

odluke se donose daleko od ociju javnosti i amerikom ne vlada obama kao sto nije vladao ni bush.

i oni ce uciniti sve da se narod koji je sada glasao za njega, razocara, a onda ce se desiti novi 11 septembar za sta ce indirektno ili direktno u ocima javnosti
biti afroamerikanac, demokrata obama.

i tu ce sa svojom predizbornom kampanjom uletiti daleko ostriji i daleko gori lik nego sto je bio i bush.

i povest ce glasace koji ce ga masovno podrzati u novi rat.

sa iranom.

sve ovo za samo 4 godine.

a vi i dalje sanjajte o napretku americke demokratije.

dok u guantanamu torturisu ljude vec punih 7 godina.

dok u iraku svakodnevno salju ljude u smrt, a mi ih vidimo na americkim kanalima kao bombase samoubice.

[dallton]

ovo je priprema terena za dolazak nekog jos goreg od dzordz busha i za jos goru politiku nego onu koju je vodila bushova administracija.

dali su mejsto predsjednika amerike afro-amerikancu, dali su mu mjesto ali i gomilu problema.

a on realno ne moze radikalno nista da promjeni.

pokusat ce se fokusirati na unutrasnje probleme a ne na vanjske. vjerovatno njegov fokus nece biti irak i afganistan, ali da ce povuci vojsku otamo, nece.
niti ce zatvoriti guantanamo.

ali radit ce na uklanjanju sadasnjih zakona i procedura oko drzavne sigurnosti.

i polako proci ce i 4 godine, a on nece biti toliko uspjesan kao sto se sada cini.

nece jer probleme amerike ne rjesava jedan covjek. najmanje predsjednik amerike.

on je tu samo lice koje vide ljudi na tv.u.

odluke se donose daleko od ociju javnosti i amerikom ne vlada obama kao sto nije vladao ni bush.

i oni ce uciniti sve da se narod koji je sada glasao za njega, razocara, a onda ce se desiti novi 11 septembar za sta ce indirektno ili direktno u ocima javnosti
biti afroamerikanac, demokrata obama.

i tu ce sa svojom predizbornom kampanjom uletiti daleko ostriji i daleko gori lik nego sto je bio i bush.

i povest ce glasace koji ce ga masovno podrzati u novi rat.

sa iranom.

sve ovo za samo 4 godine.

a vi i dalje sanjajte o napretku americke demokratije.

dok u guantanamu torturisu ljude vec punih 7 godina.

dok u iraku svakodnevno salju ljude u smrt, a mi ih vidimo na americkim kanalima kao bombase samoubice.

Vidjecemo, pred nama je 4, ako bogda i 8 godina obamine vladavine, ne ocekujemo med i mlijeko preko noci, ali ako pokaze volju za promjene i to ce biti nagradjeno...I prestanite paranoisati o "zloj americi" - nije sve sjajno, ali ako vam je amerika zla vi se otvorite post ljudska prava u kini ili "ljepote zenskog zivota u saudijskoj arabiji" ili "kako je srbija neshvaceno nebesko carstvo" ili "putin - nas covjek koji za nas ne zna"

[jeza u ledja]

@ trinaesti

Ti si jedan od odredjenog broja forumasa koji se javlja ovdje lupajuci besmislene fraze o 'ljudima iz sjene', o 'velikoj zavjeri' i slicno. Interesantno, svaki put kad se pojavi takav neko novi na ovoj temi misli da je rekao nesto sto vec nije ranije spomenuto. Raspravljali smo stranicama i stranicama o takvim stvarima. Ja jos nisam cuo nista vrijedno spomena od strane ljudi koji pisu poput tebe. Problem je sto nedostatak znanja o americkoj politici pokusavate nadomjestiti stavom o neminovnosti i rezigniranoscu prema demokratskom procesu. Naravno, ako mislimo da je sve van nasih ruku onda se necemo ni zanimati za politiku. Bas fino, hajmo svi sjedit na guzici i cekat da se nesto samo od sebe promjeni.

Naravno da se ljudi ubijaju u Iraku, naravno da je Guantanamo zlocin, sta mislis na cemu je Obama uopste zasnivao svoju kampanju?

[Latina]

Zivi bili pa vidjeli @trinaesti. Ne moze se tak tako igrati sa osjecanjima miliona/milijardi ljudi. Obama je sinoc dao primjer zene u Atlanti koja je prosla i prezivjela dane svjetskih ratova, nemogucnosti glasanja zbog boje koze, itd, itd. Juce je imala dovoljno vjere i snage da usprkos svemu izadje na glasanje. To nije slucajno odabran primjer.

U njega su uprte oci svih potlacenih, osiromasenih, obespravljenih, i on je svjestan odgovornosti koju ima na sebi. Uz to je postavio pitanje okupljenim "u kakvom svijetu zele da zive njegova/njihova djeca i sta ce biti njegova/nasa dostignuca" ? Naravno da on nece i ne moze promijeniti sve probleme, ali bili smo svjesni sta je ucinila politika G.W.Busha u zadnjih 8 ( cini se kao 80 ) godina. Ovaj put Amerika je rekla Dosta - B.H.Obama je to izuzetno dobro cuo. On ne moze reci da gleda u Bosnu, da gleda u Afganistan, da gleda u Kongo, a upravo je inaugurisan u predsjednika Amerike, ali da to sve Obama vidi - to je neupitno.

[hamzibeg]

ovo je priprema terena za dolazak nekog jos goreg od dzordz busha i za jos goru politiku nego onu koju je vodila bushova administracija.

dali su mejsto predsjednika amerike afro-amerikancu, dali su mu mjesto ali i gomilu problema.

a on realno ne moze radikalno nista da promjeni.

pokusat ce se fokusirati na unutrasnje probleme a ne na vanjske. vjerovatno njegov fokus nece biti irak i afganistan, ali da ce povuci vojsku otamo, nece.
niti ce zatvoriti guantanamo.

ali radit ce na uklanjanju sadasnjih zakona i procedura oko drzavne sigurnosti.

i polako proci ce i 4 godine, a on nece biti toliko uspjesan kao sto se sada cini.

nece jer probleme amerike ne rjesava jedan covjek. najmanje predsjednik amerike.

on je tu samo lice koje vide ljudi na tv.u.

odluke se donose daleko od ociju javnosti i amerikom ne vlada obama kao sto nije vladao ni bush.

i oni ce uciniti sve da se narod koji je sada glasao za njega, razocara, a onda ce se desiti novi 11 septembar za sta ce indirektno ili direktno u ocima javnosti
biti afroamerikanac, demokrata obama.

i tu ce sa svojom predizbornom kampanjom uletiti daleko ostriji i daleko gori lik nego sto je bio i bush.

i povest ce glasace koji ce ga masovno podrzati u novi rat.

sa iranom.

sve ovo za samo 4 godine.

a vi i dalje sanjajte o napretku americke demokratije.

dok u guantanamu torturisu ljude vec punih 7 godina.

dok u iraku svakodnevno salju ljude u smrt, a mi ih vidimo na americkim kanalima kao bombase samoubice.

AMAN, vidi kako ti to sve nama objasni .....a o cemu nam ti sanjas,de bolan nemoj se prosipati....

[jefferson]

ovo je priprema terena za dolazak nekog jos goreg od dzordz busha i za jos goru politiku nego onu koju je vodila bushova administracija.

dali su mejsto predsjednika amerike afro-amerikancu, dali su mu mjesto ali i gomilu problema.

a on realno ne moze radikalno nista da promjeni.

pokusat ce se fokusirati na unutrasnje probleme a ne na vanjske. vjerovatno njegov fokus nece biti irak i afganistan, ali da ce povuci vojsku otamo, nece.
niti ce zatvoriti guantanamo.

ali radit ce na uklanjanju sadasnjih zakona i procedura oko drzavne sigurnosti.

i polako proci ce i 4 godine, a on nece biti toliko uspjesan kao sto se sada cini.

nece jer probleme amerike ne rjesava jedan covjek. najmanje predsjednik amerike.

on je tu samo lice koje vide ljudi na tv.u.

odluke se donose daleko od ociju javnosti i amerikom ne vlada obama kao sto nije vladao ni bush.

i oni ce uciniti sve da se narod koji je sada glasao za njega, razocara, a onda ce se desiti novi 11 septembar za sta ce indirektno ili direktno u ocima javnosti
biti afroamerikanac, demokrata obama.

i tu ce sa svojom predizbornom kampanjom uletiti daleko ostriji i daleko gori lik nego sto je bio i bush.

i povest ce glasace koji ce ga masovno podrzati u novi rat.

sa iranom.

sve ovo za samo 4 godine.

a vi i dalje sanjajte o napretku americke demokratije.

dok u guantanamu torturisu ljude vec punih 7 godina.

dok u iraku svakodnevno salju ljude u smrt, a mi ih vidimo na americkim kanalima kao bombase samoubice.

Vise gluposti i kretenizma a manje znanja u jednom postu odavne neprocita!

[Dado dijasporitus]

ovo je priprema terena za dolazak nekog jos goreg od dzordz busha i za jos goru politiku nego onu koju je vodila bushova administracija.

dali su mejsto predsjednika amerike afro-amerikancu, dali su mu mjesto ali i gomilu problema.

a on realno ne moze radikalno nista da promjeni.

pokusat ce se fokusirati na unutrasnje probleme a ne na vanjske. vjerovatno njegov fokus nece biti irak i afganistan, ali da ce povuci vojsku otamo, nece.
niti ce zatvoriti guantanamo.

ali radit ce na uklanjanju sadasnjih zakona i procedura oko drzavne sigurnosti.

i polako proci ce i 4 godine, a on nece biti toliko uspjesan kao sto se sada cini.

nece jer probleme amerike ne rjesava jedan covjek. najmanje predsjednik amerike.

on je tu samo lice koje vide ljudi na tv.u.

odluke se donose daleko od ociju javnosti i amerikom ne vlada obama kao sto nije vladao ni bush.

i oni ce uciniti sve da se narod koji je sada glasao za njega, razocara, a onda ce se desiti novi 11 septembar za sta ce indirektno ili direktno u ocima javnosti
biti afroamerikanac, demokrata obama.

i tu ce sa svojom predizbornom kampanjom uletiti daleko ostriji i daleko gori lik nego sto je bio i bush.

i povest ce glasace koji ce ga masovno podrzati u novi rat.

sa iranom.

sve ovo za samo 4 godine.

a vi i dalje sanjajte o napretku americke demokratije.

dok u guantanamu torturisu ljude vec punih 7 godina.

dok u iraku svakodnevno salju ljude u smrt, a mi ih vidimo na americkim kanalima kao bombase samoubice.

Tacno, predsjednik ne kontolise sve u USA jer pozicija predsjednika u USA nije diktatorska. Odluke o Americkoj politici donose se na 3 nivoa vlasti, House, Senate I Presidency. Od danas sva tri nivoa vlasti su u rukama demokrata sto ujedno znaci da ce se zakoni daleko lakse I brze donositi I da ce biti lijevo orijentisani.

Nece se vidjeti nikakve ili vrlo male promjene u svjetskoj politici u prvih par godina posto se demokrati tradicionalno uvijek prvo bave unutrasnjom ekonomskom situacijom. Ipak Obamina karizma I popularnost u svijetu ce sigurno uticati da se neke stvari odkoce sto je I najvise sto predsjednik Amerike moze doprinijeti svjetskoj politici u ovom trenutnku.

U medjuvremenu rat u Iraku I Afganistanu ce se zavrsiti sam po sebi jer ameri svakim danom imaju sve manje razloga da odrzavaju te ratove a na vlasti nece biti radikalci koji ce gurati nastavak ratova ili cak otvaranje novih.

Sve u svemu ne ocekujte velike I nagle promjene na bolje ali isto tako neocekujte da ce se stvari pogorsati. Kad brod velicine Amerike jednom zaplovi u nekom smjeru tesko ga je okrenuti da se vrati nazad I za to treba dosta vremena I strpljenja.

Inace malo shiziras u nekim detaljima