harač wrote:
pa haj
moji interesi su taksonomski, samo upijam bez osuđivanja (istina, slabost volje je uvijek u igri

). ono tvoje o robovima, recimo, nije nova stvar, smrčak je muslimanske robove davno izjednačio sa radnicima binga u nekim manjim mjestima

, što nije pretjerano impresioniralo ateističku publiku. treba nam neki fringe view. recimo, ako reformator navrati i baci svjetlo na ove stvari

Mozda nisam bio dovoljno jasan u prethodnom postu.
Robovlasnistvo je prevazidjeni model ljudskog drustva.
U islamskon ucenju robovanje Bogu nije samo "robovanje" vec robovanje
iskljucivo Bogu.
S obzirom da se i u Kur'anu i prema sunetu vid iskupljenja izrazavao kroz oslobadjanje roba logika je da je postojala tendencija da se robovlasnistvo iskorijeni.
Jer, oslobodi roba zbog propusta u postu, oslobodi ga kroz zekat, pa ko ce robovati.
Ipak, ropstvo nije tako brzo iskorijenjeno na arapskom poluostrvu i Sjevernoj Africi, a upitno je i da li je u Osmanskom carstvu.
Zasto?
Razlozi su drustveni. U Evropi se zemlja mogla dijeliti i obradjivati. Sta dijeliti i obradjivati u pustinji? Kako feudalizirati nomadske zajednice?
Ipak, kako onda objasniti ropstvo u 20. Vijeku?
Oman je imao posjede u Zanzibaru (ostrvo u danasnjoj Tanzaniji) i imao je svaki interes da zadrzi trgovinu robljem.
Cudan je bio odnos prema ovim ljudima nakon dobijanja nezavisnosti vecine ovih patuljastih zemalja 60ih.
U Omanu jedan dobar dio stanovnistva je africkog izgleda i govori zanzibarskim jezikom (ili dijalektom kakogod).
Opravdavanje robovlasnistva u 20. Vijeku je skoro iskljucivo produkt vehabizma.
Turkijski robovi vojnici i Memluci su historijska cinjenica. Nikakav romantizirani mit.
Isto kao iskljucivo rasno robovlasnistvo u Sjevernoj Americi i na Karibima.