mi je opsesija.
na tim sjednicama gradskog vijeca stalno trljaju da imaju investitore koji su procentualno najvise iz tercijarnih oblasti. gotovo da nikada nije bilo prijedloga iz kvartarnog sektora. nesto smo kao izgradili Muzej grada, ali on je potpuno neiskoristen. uvijek je neka stalna i vrlo prezvakana etno postavka.
jedne godine su imali izlozbu Armija BiH i bila je cetiri mjeseca. postavka je bila krajnje neozbiljna, jer su prezentirali pehare, medalje i neke diplome nekih bataljona. ne znam da li imaju malo sredstava za ulaganje za ozbiljne izlozbe, ili nemaju iskustva.
vracam se na kvartarni sektor. Motovun je najbolji primjer. ako niste bili, morate ici u Motovun. neke tamo 1999. su napravili neki festival koji je bio vise privatna zabava, a onda su kasnije poceli dobivati podrsku i sponzore.
prosle godine u Motovunu, prilicno me lijepo iznenadilo, nije bilo moguce otici autom do gore. vec te pod Motovunom saceka autobus, i dok se ne skupi dovoljan broj putnika, vodi do starog grad.a
taj broj putnika se puni gotovo svakih 10 minuta.
u odnosu na nekada ranije, sada je Motovun potpuno krcat, i van film festivala. ljudi dolaze, jedu njihove tartufe, kupuju suvenire, slike, i sl.
a vazno je napomenuti da je grad udaljen od mora, ali turisti dolaze.
ovo je primjer kako svo vrijeme po skupstinama trljamo o kafanama, restoranima, buticima, a potpuno zanemarujemo druge ekonomske sektore.
iako za ovaj kvartarni treba dosta eksperata da dodje u grad, da bi ga izgradili na nivou.
ne moze Cosic, pa ni onaj Hodzic, koji uzgred budi receno, nema ni policu sa barem jednim redom knjiga ili sliku na zidu, ili Bulaja koji mi je dosta drag ili ona svabica koja je od posla u Opstini i zaboravila sve deklinacije iz njemackog, ili Kelestura pored onih brkova, ili, ne daj Boze Ramo. garant ni on nema barem jedan nivo police sa knjigama. za slike na zidu: zamisljam da ima goblen ili dva u hodniku.
