Ovo,Revolucionar jednostavno nije tačno, Potpuna , a vjerovatno i zlonamjerna... LAŽ.Revolucionar ★ wrote:Mozda to rade od Bascarsije do Marijin-dvora. Da li ima potrebe da spomenem kakvu kampanju vode van granic KS-a? Da ortače sa SDA, NB, PDA? Da pošteno ne izađu na ulicu, i da se sva kampanja zasniva na prosipanju šuplje i napadanju ostalih kandidata? O kandidatima NS-a van KS-a bih mogao pisati cijeli dan, ne bi mi vjerovali. Cak ni tog Falatara nisu ispostovali, pa frajer kroz gradove u koje ide doceka 5-6 ljudi i to je to sto se tice skupova. Na papiru je sve lijepo, ali stranka koja ne pretenduje dalje od Sarajeva, niti nudi za rjesenje za bilo sta drugo osim sarajevskih problema nije stranka velikog dometa.It_is_a_Leclerc wrote:Naša stranka vodi jednu otvorenu, pozitivno i vrlo lijepo programski uokvirenu kampanju koja, bez imalo pretjerivanja, premašuje domete političke makljaže, izbornog kriminala i najgore korupcije u kojoj tradicionalno prolaze izborni procesi u ovoj državi.
Objektivno treba reći da svako ko želi promjenu u BIH, treba glasati za Našu stranku jer jedini imaju stvarno nove, mlade i obrazovane ljude koji bi znali i mogli nešto uraditi u ovoj državi.
Barem iz perspeiktive kroz koju posmatram aktivnosti Naše Stranke u Tuzli i Tuzlanskom Kantonu.
Ja svom životu nisam vidio toliku količinu vjere u ideju... upornost i požrtvovanje aktivista, simpatizera, kandidata u članova rukovodstva Naše Stranke na Tuzlanskom kantonu... gotovo da rade dan i noč, na ulici su neprekidno... ne znam kada jedu... jes da se malo smjenjuju, ali napor je ogroman...mjenjaju lokacije i nose one svoje štandove po pet puta na dan, s kraja na kraj Opčine... Idu po visinskim djelovima Tuzle, po sporednim MZ u koje ni jedna stranka ne ulazi, idu na pijace, na buvljake, razgovaraju sa pijačarima, tezgarošima, uličnim prodavcima,penzionerima, radnicima razgovaraju s ljudima... pokazuju se... da nisu nikakvi nadljudi, nego obični, svakodnevni ljudi... od krvi i mesa... objašnjavaju, idu po kučama , zgradama... zvone na vrata... i sve to više nego kulturno, akademski, s mjerom i puno osmjeha na licima...imaš osječaj da su svugdje, izviru iza čoškova... bilo mi ih je žao neku noč vidjeti ih smrznute ispred Centrotekstila,.. Tresli su se od zime, ali entuzijazam ni sekunde nije padao. Profesori, doktori specijalisti, obrtnici, direktori, umjetnici, svi do jednog bez prethodnog učešča u vlasti... Izuzev Selima Bešlagića , kojeg agilnijeg u životu nisam vidio, a znam ga godinama... i jedne dame par ekselans, pomočnice ministra finansija, gđe Mirjane Marinković Lepić... Univerzitetski profesr na Ekonomskom fakultetu, Edin Osmanbegović zvani Sekunda... na svoje dvije štake koje nosi, jer je u ratu kao borac izgubio obje noge do kukova, ponovo je heroj... nije mi jasno kako mu uspjeva da vodi tri razgovora odjednom, s obje ruke dijeli promotivni materijal, a da mu ni jedna štaka ne ispadne... A sa fejsbuka se istovremeno ne skidaju. Nemaju Selmu Bajrami, Emira Vahu, ne beku kobasice i ne djele pivu, me mjre žačer i pritisak...nemaju puno plakata i bilborda, par komada... vjerovatnao besparica... ali im i ne trebaju plakati... kad ih povazdan možeš gledati u živo.Žvi bilbordi u prirodnoj veličini...koji se smiju, pričaju i tapšu po ramenu sugrađane...
