simi5 wrote:
A za gasovod u ovom času Srbiji je neophodno da obezbedi energente da bi se pokrenula proizvodnja. U Srbiji ne može biti nuklearnih elektrana, to ne dozvoljava Amerika. I tako je vlasr Srbije morala da prihvati ucenu i da 51% naftnog i gasnog monopola za 400 miliona $ novca, 500 miliona investicija minimalno, gradnju gasovoda iz džepa Rusa, deminiranje svih terena na račun Rusa, remont termoelektrana i Đerdapa od starog duga SSSR.
Čedomir Jovanović
Gasni aranžman ugrožava vitalne interese Srbije
Šef poslaničke grupe Liberalno demokratske partije Čedomir Jovanović rekao je danas na sednici o potvrđivanju energetskog sporazuma sa Rusijom koji predviđa izgradnju gasovoda "Južni tok" kroz Srbiju i prodaju većinskog udela Naftne industrije Srbije ruskom Gaspromu, da LDP ne može da pruži podršku ratifikaciji ovog sporazuma jer je "kriminalnog karaktera" i "ugrožava" vitalne interese Srbije.
"Sporazum je i u direktnoj suprotnosti sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Srbije Evropskoj uniji", rekao je Jovanović i dodao da je za LDP neprihvatljiv način potpisivanja sporazuma koji je "isključivo politički motivisan".
"Rusi će ovde da rade ono što ne mogu u svojoj zemlji. Oni će se ponašati u NIS-u onako kako se ponašaju u Gaspromu. Ovo je poklon. Gde je socijalni program u sporazumu? Šta će biti sa radnicima koji su tehnološki višak?", upitao je Jovanović.
On je istakao da je Vlada Srbije pristala na "ponižavajući odnos" i zamerio što NIS nije prodat putem tendera.
Jovanović je upitao zašto državni monopol nad NIS-om Srbija menja za državni monopol ruske kompanije.Odmah na početku sednice Jovanović je upitao zbog čega sporazum ne obrazlaže premijer Mirko Cvetković, kako zbog važnosti Sporazuma, ali i kritika koje su izrekli najviši zvaničnici u Srbiji.
Lider LDP-a je ocenio da je veoma bitno da poslanici od Cvetkovića dobiju odgovore koje ne može da daju prisutni ovlašćeni predstavnici vlade, ministar energetike Petar Škundrić i potpredsednik zadužen za evropske integracije Božidar Đelić.
Jovanović je rekao da poslanici LDP-a neće opstruisati raspravu zbog toga što premijer nije prisutan, ali da smatraju da "posao nije dobro obavljen".
Jovanović ponovio da je LDP protiv energetskog sporazuma
- Beta
Šef poslaničke grupe Liberalno demokratske partije Čedomir Jovanović izjavio je danas da je za tu stranku energetski sporazum sa Rusijom "potpuno neprihvatljiv" jer nijedna od dobiti koje se obećavaju Srbiji "nemaju uporišta u dokumentu".
"Ovo što su nam priredili i Ilić, i Dinkić, i Tadić, i Koštunica, i Dačić, i svi koji će dići ruku za sporazum, zapravo je jedan logičan kraj politike koja je prethodno razorila sve institucije i ugrozila svaki vitalni interes našeg društva", rekao je Jovanović novinarima u parlamentu Srbije.
Prema njegovim rečima, većinskom podrškom sporazumu neće biti stavljena tačka na priču o tom dokumentu.
"Borićemo se sve dok ne dobijemo podršku građana za formiranje one vlade koja će se pozvati na član sporazuma koji omogućava njegovu promenu, uz pristanak obe strane", rekao je lider LDP.
Dodao je da se Srbija tim sporazumom odriče svog monopola u ime monopola Rusije koji se uspostavlja u Srbiji.
Jovanović je ocenio da je jasno da se sporazumom plaća podrška koju je svojevremeno Rusija "pružala politici Vojislava Koštunice na koju je pristajao i predsednik Srbije Boris Tadić, zajedno sa Tomislavom Nikolićem, a koja je doživela debakl".
Transkript govora Čedomira Jovanovića u Skupštini Srbije na sednici o potvrđivanju energetskog sporazuma sa Rusijom
Gospođo predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se u skladu sa članom 194. kojim se reguliše predstavljanje Vlade u Narodnoj skupštini. Gospođo predsednice, tokom jučerašnjeg dana na konsultacijama sam vas zamolio, mislim da sam rekao ono što je bilo praktično mišljenje drugih šefova poslaničkih grupa da se današnja rasprava vodi u prikladnoj i potrebnoj atmosferi za normalno odlučivanje i rad Republičkog parlamenta.
Danas se pred nama kao predstavnici Vlade nalaze potpredsednik Đelić i ministar Škundrić. Da li možemo da dobijemo odgovor na pitanje gde je naš predsednik Vlade i šta to danas premijer radi što je važnije od rasprave o ovako bitnom sporazumu kao što je energetski sporazum sa Ruskom Federacijom? Toliko toga smo čuli u prilog ovom sporazumu, jako puno kritike na njegov račun, ali mislim da je rasprava, ukoliko počnemo na ovakav način, ispod svakog nivoa.
To je sporazum koji su u ime ove zemlje u Kremlju ili potpisu prisustvovali najviši predstavnici naše države, predsednik Republike, predsednik Vlade, tadašnji ministar Ilić, on je danas ovde narodni poslanik. Odgovorite nam na pitanje gde je premijer i da li postoji mogućnost da se premijer pojavi ovde u skupštinskoj sali kako bi sa predsednikom Vlade razgovarali o vrlo bitnim pitanjima i dobili neke odgovore koje ne može da nam da ministar za enegetiku, jer prosto on za tako nešto nije nadležna, a to ne može da uradi ni potpredsednik Đelić pošto je on potpredsednik zadužen za evropske integracije i istovremeno potpredsednik koji obavlja poslove ministra za nauku. Samo to pitanje.
Ukoliko ne budemo zadovoljni vašim odgovorom, naravno mi ćemo nastaviti svoju diskusiju, nećemo se pozivati na Poslovnik, ali ćemo smatrati da niste uradili svoj posao na valjan način jer je ovde za raspravu potreban predsednik Vlade.
Podsetiću vas da je 10. jula Vlada Republike Srbije za svog predstavnika u Narodnoj skupštini po ovoj tački dnevnog reda odredila gospodina Vuka Jeremića ministra inostranih poslova, a da ste nas u nastavku zasedanja početkom nedelje obavestili da će Vladu predstavljati i ministar poljoprivrede gospodin Dragin. Jedine osobe koje nisu pominjane kao predstavnici Vlade po ovoj tački dnevnog reda su potpredsednik Đelić i ministar energetike Škundrić koji se danas nalaze pred nama.
Pošto u parlamentu mora postojati neki red i do sada je u većoj ili manjoj meri taj deo parlamentarne prakse bio uvažavan, molim vas da mi kažete kada je to u pisanoj formi Vlada obavestila Srkupštinu da je promenila svoje predstavnike i za predstavnike, umesto gospode Jeremića i Dragina, odredila gospodina Đelića i gospodina Škundrića. Ne verbalna objašnjenja, nego vrlo jasni dopis - kada je parlamentu upućen predlog da se promene predstavnici Vlade?
Još jednom vas molim da u toku dana razgovarate sa premijerom i omogućite nam odgovor na pitanje - koji je to posao važniji za predsednika Vlade od ovog o kome mi danas raspravljamo u Skupštini Srbije. Toliko toga je rečeno o energetskom sporazumu, da je istorijski, da je od vitalnog interesa za naš narod, toliko toga je sporno u ovom sporazumu, čak ni vladajuća koalicija nije jedinstvena po pitanju njegovog kvaliteta, karaktera, načina na koji je postignut. Na ta pitanja može da da isključivo predsednik Vlade. Sa gospodinom Škundrićemo možemo da razgovaramo o nekim apsektima tih sporazuma, jer je i on u resornoj nadležnost za tako nešto sa gospodinom Đelićem, ne znam o čemu možemo da razgovaramo po ovom pitanju, jer sam siguran da on ne može da odgovori na ona pitanja koja ćemo mu mi postaviti. U svakom slučaju nas obavestite kada je Vlada promenila svoje predstavnike.
Vuk Jeremić, 10. jula, u ponedeljak, smo dobili dopis da će Vladu predstavljati i ministar Dragin, samo nisu pominjani gospodin Đelić i gospodin Škundrić koji se danas nalaze kao predstavnici Vlade. Na loš način počinjemo diskusiju o ovako važnoj tački dnevnog reda. Unapred sumnjamo da ćemo dobiti potrebne odgovore kako bi mogli da doprinesemo realizaciji ovog posla na adekvatan način i zbog toga su još čvršći naši argumenti kojima se suprotstavljamo realizaciji sporazuma koji je potpisan u Moskvi u prisustvu predsednika Republike, predsednika Vlade, nekolicine minstara, da bi se danas pred Republičkim parlamentom poslala poruka građanima Srbije da više respekta naša država pokazuje prema Putinu, nego prema srpskoj skupštini. Nađite primer kada se Putin odnosio prema Dumi, pa ćemo i mi preći preko te činjenice, ali ta vrsta nepoštovanja, ta vrsta ignorisanja institucija je nešto sa čime se ne možemo složiti i to će se menjati. To će se menjati tokom ove sednice ili neke od budućih, ali preko toga se više neće prelaziti.
Ovo što smo do sada čuli, izuzimajući poslanike koji su izuzeli svoje mišljenje na nadležnim skupštinskim odborima, može se opisati isključivo, samo i jedino kao skandalozno, kao nešto što je sramno, kao nešto čega se ovaj parlament mora stideti. To što ste izgovorili vi, gospodine Đeliću, i vi gospodine Škundriću, ne može se opisati na drugačiji način.
Podsetiću vas samo na jednu od činjenica koju ste vi zaobišli u toku svog izlaganja, činjenicu koja govori o neravnopravnosti, o ponižavajućem odnosu na koji vlade Republike Srbije, i Koštuničine i Tadićeve, pristaju kroz ovaj sporazum. U slučaju eventualnog spora između dve ugovorene strane, između Republike Srbije i Ruske Federacije, validna je isključivo verzija sporazuma na ruskom jeziku. Ovakva odredba je nezamisliva u modernim međudržavnim političkim ili komercijalnim odnosima. Ona je zapravo izraz onog vremena koje se opisivalo kao kolonijalno doba. Slična odredba ne postoji ni u jednom od brojnih sporazuma koje je Ruska Federacija potpisala sa drugim državama, između ostalog ni sa Grčkom koju ste vi tako euforično pominjali, gospodine Đeliću.
Zašto onda ne raspravljamo na ruskom jeziku, da bi znali, o čemu zapravo govorimo, zašto ste nam predali verziju sporazuma na srpskom koja nije validna. Šta reći o vašem referatu, gospodine Škundriću. Vi ste profesor u Beogradu, profesor u Sant Petersburgu. Ne bih cenio vašu stručnost, ali vi se bavite tekstilom i tekstilnim inžinjerstvom. To nema veze sa naftnim i gasnim sporazumom sa Ruskom Federacijom. Konačno, u ovom dokumentu niste ni učestvovali.
Kada ste vi, gospodine Đeliću, otkrili da Rusija ima naftu? U januaru ove godine. Ova država je usvojila energetsku strategiju 2005. godine, strategiju svog energetskog razvoja koja je direktno suprotna ovome što sada vaša Vlada radi i za šta traži podršku od parlamenta, direktno suprotno. Kada smo otkrili, gospodine Škundriću, da Rusija ima naftu? U januru ove godine. Da ima gas? U januaru ove godine. Ko je odgovoran za ovo što se danas nalazi pred parlamentom, za raspravu u kojoj zaobilazimo svaki od tih sramnih, strašnih, neprihvatljivih stavova koji ponižavaju ovu zemlju.
Sa kojom zemljom je Rusija potpisala ovakav sporazum? Koja je to od država sa kojom je Rusija potpisala sporazum, dala zlatnu akciju Ruskoj Federaciji? To vaš Slobodan Milošević nije radio 1997. godine. Linčovali smo ga kada je prodao Telekom za 1.700.000 maraka, ali je zadržao zlatnu akciju Telekoma. Neka se pojavi ovde predsednik Vlade, neka dođe predsednik Republike. Ko je, gospodine Popoviću, bio pravni finansijski savetnik naše zemlje u ovom poslu? Svaka čast i vama i Dejanu Mihajlovu, ali reći ću vam ko je bio pravni finansijski savetnik Gasproma, finansijski "Meril inč", pravni "Frešen Filds", dve najjače pravne i finansijske kuše na svetu. Vaš je bio "Meril inč" do onog trenutka do kog niste napustili koncept, "Meril inč" i Rajfajzen, pa ste napustili taj koncept privatizacije. "Meril inč" i Rajfajzen su rekli - nema većinske privatizacije NIS. Da manjinski paket, pa ste ih napustili. Izađite ovde pa recite da to nisu rekli.
Kako je utvrđena cena NIS? Koliko vredi NIS? Država plaća 400.000 evra "Deloit end tuš". Možemo li da dobijemo odgovor na to pitanje? Šta se dešava sa ovom zemljom u situaciji u kojoj će se ona naći kada se ratifikuje ovaj sporazum? Gasprom 51%, Republika Srbija 49% u toj novoj kompaniji. Koliki je osnivački kapital te kompanije? 500 evra, 1.000 evra, 5.000 evra, 500.000.000 evra? Koliki je osnivački kapital kompanije koja se sada formira? Šta Srbija unosi u tu kompaniju, šta unosi Gasprom? Srbija unosi sve što ima, unosi infrastrukturu koja je stvarana 50 godina, unosi tržište koje je štićeno državnim monopolima.
Šta unosi Gasprom? Veliki potencijal. Kakav smo mi do sada problem imali kao Srbija u ekonomskoj saradnji sa Ruskom Fedracijom? Koliko se sećam, jedini problem je bio u tome što nismo imali pare da platimo ono što se oduvek moglo kupiti na tržištu Rusije i što će se ubuduće kupovati. Gde je u sporazumu koji nam vi nudite i u srpskoj i u ruskoj verziji, gde postoji garancija da će na bilo kakav način Srbiji biti ponuđeno bilo šta ispod tržišne cene?
Da li možemo da dobijemo odgovore na ta pitanja ili će se ovo pretvoriti u ono što je po pravilu svaka rasprava u srpskoj skupštini u naglabanje od tri sata u koje niko ne želi da se posveti suštini. To niste naučili na fakultetima u Francuskoj, gospodine Đeliću, a ni vi gospodine Škundriću to definitivno niste mogli da nauče u partiji u kojoj se bili do sada dok je bila na vlasti. To Slobodan Milošević nije radio. Ovo što su radili Koštunica, Boris Tadić ni Milošević nije uradio. Vrlo dobro znamo zašto smo klekli pred Rusijom. Klekli smo zbog Kosova. Danas znamo da će se povlačiti Vladina rezolucija o Kosovu, jer je ta politika poražena i ono što su nama uradili Amerikanci, nakon toga su uradili Rusi nekoj drugoj zemlji. Ja samo ne želim da nikad više Srbija bude poligon na kojim će se odmeravati postojanost međunarodnog prava. Hajde da analiziramo sve ovo što se nalazi u sporazumu, pa da kažemo u 1. tački da predloženi sporazum predviđa da ubuduće kompanija i ruska strana ima najmanje 51% vlasništva, ali i apsolutnu kontrolu svih resursa koji se nalaze pod tom kompanijom, aposolutnu kontrolu. 400 miliona se plaća NIS.
Kolika je bila dobit NIS u prošloj godini? Ruska federacija će investirati 500 miliona. 300 miliona je bila dobit u prošloj godini. Mi ćemo dobiti za 400 miliona evra koliko ćemo dati NIS i još 500 miliona investicija. Kolika je rudna renta na nalazišta gasa i nafte u Vojvodini? 3%. Koliko je u Rusiji? 70%. Rusi će ovde raditi ono što ne mogu da rade u svojoj zemlji i nisu oni odgovorni za to. Svako ko se bavi biznisom traga za što većim profitom i što manjim troškovima, pa onda ovo treba nazvati poklonom. Prošle godine ste kritikovali Tomislava Nikolića kada je ovde sa skupštinske govornice rekao da žali što mi nismo deo Ruske federacije ili nešto slično poput toga. Ovo ne postoji ni u jednoj republici Ruske federacije i ne dešava se ovde što se danas dešava kod nas u Srbiji. Mi sada ovde raspravljamo, čekamo, imamo još 12 minuta rasprave i posle 15 minuta i zbogom.
Kako će se promeniti ovaj sporazum. Nikako. To tako stoji u njemu. Jedino sudnji dan može promeniti ovaj sporazum posle vaše ratifikacije u nešto drugo. To ova zemlja nikad sebi nije dozvolila. Ne kažem da treba da pošaljemo poruku da ćemo jesti korenje, daleko od toga i ne kažem da tražimo naftni gas tamo gde toga nema, ali minimum dostojanstva i minimum poštovanja nacionalnih intesa. Da, izvolite, Rusi, kupite ovde kao što se danas kupuje u Rusiji. Platite najviše pa budite gazde. Oni taj jezik razumeju jako dobro. Uostalom samo tim jezikom i govore. Svakakim pritiscima smo bili izloženi, tražili od Ruske ambasade da se prioritetno raspravlja o ovom sporzumu, mislim da su bili u pravu, ne postoji važniji dokument od ovog o kome mi sada govorimo u poslednjih nekoliko meseci.
Ovo je direktna negacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji smo potpisali, zato što taj mentalitet koji smo mi juče pokušali da definišemo ovde u parlamentu, taj mentalitet, to ne postoji u ovome o čemu danas razgovaramo. Govorimo o Gasovodu. Najmanje 10 milijardi kubnih metara prirodnog gasa godišnje je propusna moć nad Gasovodom. Na kakav način mi možemo da utičemo, na izradu tog Gasovoda, na bilo šta u tom Gasovodu? Mi smo se odrekli obaveznog odobrenja. Koja se zemlja oko nas toga odrekla? Ni jedna.
Izuzeli smo iz Sporazuma na potpuno neverovatan način. Mi smo pomenuli sve ono o čemu moramo razgovarati. Koji kvalitet nafte koji će se nuditi u ovoj zemlji? Govorim o ekološkim standardima. Vi vrlo dobro znate da od toga nema ništa. Vrlo dobro znate da se ovde do sad trošila nafta najlošijeg kvaliteta iz dva razloga, zbog toga što su naša postrojenja za preradu nafte, to su muzički eksponati i zbog toga što uvek kupujemo najnekvalitetniju naftu, jer nemamo novca za nešto više. Hajde da kažemo gde su sporazumom utvrđene obaveze budućnih vlasnika Gasproma, da poštuje postojeće norme u zakonodavstvu Srbije.
Ako smo mi trovali i ako danas trujemo Pančevo, zato što ne možemo ništa bolje da uradimo, pa hajde makar kroz ovaj energetski sporazum da zaštitimo živote tih ljudi. Nema ništa od toga, ali zato stoji garancija da se neće pooštravati važeći zahtevi u pogledu kvaliteta produkata od prerade i nafte koji se proizvode. I dalje će se ljudi trovati.
Poražavajuće je što pri potpisivanju ovog Sporazuma potpisnici zaobilaze ono što se ne sme zaobići. To su sveta pravila posla. Vi vrlo dobro znate gospodine Đeliću da li imamo pravo da raspolažemo Banatskim dvorom? Nemamo. Da li imamo mogućnost da na nekom drugom mestu napravimo neki novi Banatski dvor? Nemamo, jer je to prirodno bogatstvo, to je dar prirode. Banatski dvor je prirodni rezervoar gasa, jedan od najvećih u ovom delu Evrope. MI se toga odričemo bez ikakve naknade. Koliko se sporazumom, kako je utvrđena cena Banatskog dvora? Gde će biti naše strateške rezerve? Juče smo prihvatili Sporazum o stabilizaciji pridruživanju. Jedna od elementarnih normi enegetske sigurnosti zemalja članica EU je ona koja države članice obavezuje da u svakom trenutku u rezervi drže 30% svoje godišnje potrošnje. Gde ćemo mi to da držimo? Da li postoji nešto što može da se kaže, a što će izazvati reakciju i omogućiti promenu ovoga? Vi u ovom sporazumu niste učestvovali, bili ste potpredsednik grupe. U vašoj vladi ne postoji jedinstvo oko ovoga.
Predstavnici stranaka članica vaše vlade nemaju ni jednu reč odobravanja za ovo što se dešava, osim konstatacije da im ništa drugo nije preostalo, pošto će neke druge stranke glasati za ovaj sporazum. Jer možemo da dobijemo odgovore na tih nekoliko jednostavnih pitanja. Neko od vas predstavnika Vlade neka nam to da. Kako je utvrđena cena od 400 miliona za NIS? Možda je i ona prevelika, samo nam recite kako ste došli do 400 miliona, kako je utvrđena ta cena? Kako je procenjeno da je 500 miliona investicija, ovo što je dovoljna kompenzacija za potcenjenost NIS-a. Robne kuće smo prodali za 350 miliona, ne državi, nego privatniku. Geneks smo prodali za 120 miliona. NIS sa celim tržištem, sa izvorima nafte, sa izvorima gasa, sa izgrađenom infrastrukturom za 400 miliona.
Kako smo došli do toga? Da li može parlament da dobije odgovor na to pitanje i onda ćemo reći - hvala vam, nismo znali, nesposobni smo, podnećemo ostavke kao poslanici, zato što smo napravili tako veliki propust i nismo uočili način na koji ste vi došli do cene od 400 miliona. Samo nam recite ko je utvdio 400 miliona kao vrednost NIS-a. 51%, zaparavo 100 posto, jer ni na kakav način ova država više neće moći da utiče na rad te kompanije. Izađite pa objasnite ovde.
Pošto to vi niste rekli, gospodine Škundirću, možda ja nisam u pravu, ali morate da izađete ovde i da kažete da to nije tačno. NIS vredi tačno 400 miliona evra. Šta se dešava sa rudnim bogatstvom ove zemlje? Kolika je rudna renta, zašto se sporazumom Srbija vezuje za postojeću situaciju? Nikada više mi nećemo moći to da promenimo. Zašto državni monopol srpskih kompanija menjamo za državni monopol ruksih kompanija. Šta time ova zemlja dobija. Da imamo neki problem u snabdevanju sa naftom i gasom, a da ovo nije isključivo posledica naše materijalne nemoći, da platimo onoliko koliko naftni gas košta, pa onda uredu, ali u buduće će ova zemlja imati onoliko nafte i gasa koliko bude novca u našim džepovima.
Niko nama ništa neće pokloniti. Vi vrlo dobro znate koliko je surov princip po kome funkcionišu tako velike zemlje i tako veliki sistemi kao što je recimo sistem iz koga dolazi GASPROM, koliko je on nemilosrdan, toliko da ga se plaši čitava Evropa. Zbog onoga zbog čega su nas bombardovali danas Rusiju prekoravaju i razvijaju sa njom aranžmane u skladu sa svojim interesima. Neka nam se onda to ovde kaže. Neka se izađe pa neka se kaže - ova zemlja nemože da opstane bez takvog oblika podrške Ruske federacije, a cenu za tu podršku mi plaćamo tako što dajemo ono što imamo a to je naftna industrija Srbije.
Onda je to pošteno, pa ćemo mi snositi odgovornost i za jednu i za drugu odluku, ali nemojte nam ovo podvlačiti pod ekonomske uspehe, jedne, druge ili treće Vlade. Ovo je besmislica. 2005. godine država je usvojila strategiju svog ekonomskog razloga. 2005. godine država je angažovala "Merilinč" i "Rajfajzen".
Oni su utvrdili i procenili vrednost NIS-a u tom trenutku, uzimajući u obzir čitav niz paramertara, između ostalog i cenu nafte koja je tada bila znatno niža od cene u ovom trenutku. Rekli su da naftna industrija Srbije vredi 1.200.000 i rekli su, sa čim se država složila, da se nipošto država ne sme odreći većinskog paketa u procesu privatizacije. To je ono što smo mi uradili, pozivajući se na primere država koje su pre nas potpisale sporazume sa Ruskom federacijom.
Hajde, recite nam gospodine Đeliću koja je to zemlja koja je potpisala sporazum sa Ruskom federacijom dala zlatnu akciju Ruskoj federaciji.Da li je to uradila Bugarska, da li je to uradila Grčka, zemlje koje su u poslednjih šest meseci stavile svoj potpis na taj... Nijedna osim Srbije. Ne postoje prihvatljivi razlozi pružanja podrške ovom zahtevu Vlade zbog načina na koji se došlo do ovog energetskog sporazuma, zbog karaktera energetskog sporazuma i zbog posledica koje proizilaze iz ovakvog energetskog sporazuma. Način je kriminalan, isključivo politički motivisan potrebom jedne vlade da u Rusiji pronađe onu snagu koju sama nema da bi se odbranila u propaloj politici, i rekao bih sitnim predizbornim interesima. Ovo nije u skladu sa Zakonom jer je vrlo jasno zakonom utvrđena procedura po kojoj se obavlja privatizacija u ovoj zemlji.
Karakter ovog Sporazuma je kriminalan jer ovo ugrožava sve vitalne interese našeg društva, o tome možemo danima razgovarati. Posledice, one su vrlo predvidive i po našem mišljenju sramne.
Ovo smo uradili zbog onih građana od kojih ćemo tražiti na narednim izborima podršku za formiranje one vlade iz politike koja će pre nego što uradi ovako nešto razgovarati sa svim učesnicima političkog života, prevazići one partijske razlike koje su tako izražene i voditi računa o tome da smo isti kad stojimo u redu za benzin, da smo isti kad se smrzavamo u stanovima bez gasa i da plaćamo ovaj sporazum budućnostima naše dece. Mi na to ne pristajemo i sa velikom obavezom upravo prema građanima Srbije glasaćemo protiv.
Gospođo predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se u skladu sa članom 100. Poslovnika s obzirom da mislim da me je gospodin Nikolić pogreno protumačio. Naime, kritika postojećeg energetskog sporazuma sa Ruskom Federacijom nije istovremeno negiranje ideje da mi treba da razvijemo saradnju u oblasti energetike ili u bilo kom drugom segmentu naše ekonomije i privrede sa Ruskom Federacijom. Pominjete te primere, ali to je političko žongliranje. Na kome je to tenderu ponuđena NIS kao što je na Međunarodnom tenderu ponuđena Duvanska industrija Niš ili Duvanska industrija Vranje? Govorite o Sartidu kao primeru. Ta firma je bila u stečaju, propala. Govorite o šećeranama. Evo u Beogradu šećerana, uzmite je vi, platiće vam ljudi, daće vam oni novac da je uzmete i da ih zaposlite.
Eno je u Zrenjaninu propala, eno je kod Ćurpije šećerana, 2003. godine bila je devet godina u stečaju. Kada razgovarate na engleskom jeziku ne možete da prevedete to. Niko ne negira ideju da se razvija energetska saradnja sa Ruskom Federacijom, ali gde je socijalni program u ovom sporazumu? Dobit NIS-a u prošloj godini je gotovo 300 miliona, profit manji zato što su veliki gubitci, ali neće Rusi to finansirati. Ponašaće se u NIS-u onako kako se ponašaju u Gaspromu. U Gaspromu vode računa o svojim interesima. Gde je socijalni program? Gospodine Đeliću i gospodine Škundriću, šta će biti sa radnicima koji su tehnološki višak?
Da li će se to rešavati kao u Zastavi? Pri ugovoru sa Fijatom to je definisano. Po ovom ugovoru to nije definisano. Vi to recite u raspravi ovde, da će biti na nekom drugom mestu, pa onda možemo da vam verujemo na reč, ali mi želimo da to bude u ovom ugovoru. Želimo odgovor na pitanje, slažem se gospodine Nikoliću, dobićete odgovor na pitanje zašto za tri evra. Niko nije ponudio četiri. Da li se pojavio neko u ovoj zemlji ko je rekao - ja sam ponudio četiri. Govorimo o cementarama, kupile su najjače evropske kompanije, opet na tenderima.
Govorimo o ruskim bankama. Slažem se da treba liberalizovati bankarsko tržište u zemlji, sa tim se slažem. Sada su ušle evropske banke, neka uđu u korporativni kapital, nema nikakvog problema, ali mi želimo da se to ovde radi onako kako se radi u Rusiji. Želimo da Srbija sa Rusijom potpisuje ugovore kakve je potpisala Grčka sa Rusijom, Bugarska sa Rusijom. Govorim o karakteru, ne o iznosu, ne o vrednosti, nego o karakteru. Želimo partnerstvo sa Rusijom. Želimo onaj odnos koji je imao Milošević 1997. godine sa Italijanima i sa Grcima kada je prodat Telekom.
Želimo zlatnu akciju za ovu zemlju. Nije prema nama Rusija uvek bila majka, nekada je bogami bila i maćeha i nekada se igrala sa našim interesima. Ako njihovo ne rezoluciji u Savetu bezbednosti vredi ovaj Sporazum neka izađe predsednik Republike pa neka kaže. Ovo je poražavajuće što u debati učestvuju predstavnici opozicionih stranaka, izađite sa činjenicama predstavnici Vlade, zašto je ovo u ekonomskom interesu Srbije, a ne da izlazi gospodin Popović koji je zajedno sa Mihajlovim sedeo naspram celog Gasproma i pravio dogovore. Da ste znali gospodine Popoviću šta radite Rusi bi vas angažovali na svojoj strani kao što su angažovali "Freš end Filds" i Amerikanci, budite sugirni u to.
Gospođo Đukić-Dejanović, u najkraćem želeo bih da se osvrnem samo na ono što je rekao gospodin Ilić i da vas zamolim da ne dozvolite vređanje poslanika. Odkada vi gospodine Popoviću i ljudi poput vas iz DSS brane interese Srbije, ova zemlja nije bila u gorem položaju. Prvo, izađite pa recite šta ste uradili kao šef ekonomskog tima koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju, završili u Moskvi, u parlamentu, šef vam je u Rimu, a sirotinja je ostala na Kosovu i po centrima za prognana lica.
To su rezultati vašeg rada. Drugo je kada interpretirate, onda to radite tačno. Ja sam bio vrlo precizan. Rekao sam da je naša industrija prerađivački deo istorije, da su naši kapaciteti takvi da nam je potrebna modernizacija rafinerija, da ništa od toga ne postoji u ovom sporazumu. I te kako ste učestvovali i vi i Mihajlov. Više ste u Moskvi proveli u januaru mesecu, nego u Beogradu i što se uopšte pojavljujete kao predstavnik ovog pitanja ako u tome niste učestvovali. Vrlo dobro znate o čemu govorim. Vi ovde nama sada spočitavate patriotizam, pričate o nekim lobijima. Koji naftni lobi? Izvolite pa recite koji naftni lobi. Snosite odgovornost za to.
Politički lobi. Od koga mi možemo da kupimo naftu i gas, osim od Rusije, od koga drugog. Ko to ima nalazišta nafte? Kakve to veze ima sa ovim što pričamo? Mi samo želimo da sa tom zemljom sarađujemo na isti način na koji sarađuju i sve druge zemlje. Rekao nam je ovde gospodin Ilić da tu postoji još jedan sporazum koji je trebao da bude potpisan u izbornoj tišini, pa nije potpisano u izbornoj tišini, jer možemo da vidimo taj sporazum, pa bi možda i mi glasali za ovo što Vlada ovde predlaže parlamentu, ali tog sporazuma nema. Gospodine Iliću, u članu 1. nema te najave gasne elektrane koja će se praviti kraj Niša.
To ne postoji. Onda kada čitamo, kaže - član 17. da ovaj sporazum može biti izmenjen uz pismenu saglanost obe strane, pa u poslednjoj rečenici u slučaju razlika tumačenja odredaba ovog sporazuma merodavan će biti tekst na ruskom jeziku. Ni na ruskom jeziku se nigde ne spominje Niš. Kažete da plaćamo visoku cenu. Zašto ne kažete zašto plaćamo visoku cenu? Zato što ne kupujemo od direktnog proizvođača, nego od posrednika, koji naplaćuju 5%. Neko bi to žargonom nazvao reket, drugi to nazivaju biznisom, ali mi plaćamo 5% skuplju naftu i gas koja stiže iz Rusije, zbog toga što to kupujemo preko posrednika ruske kompanije, a ne direktno od proizvođača. Gde je garancija u ovom sporazumu?
Rekli ste da će biti 20% jeftinije zato što se neće plaćati porez. Taj porez ide u budžet, presipanje iz šupljeg u prazno. To je ono o čemu mi govorimo, kakve gluposti i besmislice, jedan lobi, drugi lobi, treći lobi. Mi jesmo za sporazum sa Ruskom Federacijom. Jesmo, nema nikakvog problema, želimo da kupujemo naftu i gas od Rusije, ali ne želimo da to radimo kao što ste vi radili. Vaša vlada je 2005. godine rekla da nema većinske privatizacije NIS-a. Ta ista vlada je posle godinu dana rekla - izvolite Rusi, uzmite, ne pitamo za cenu. To se desilo. Kao što niste znali, gospodine Popoviću, šta radite kada raspisujete izbore, šta radite kada lažete Srbiju o raznim deklaracijama, šta radite kada birate koalicione partnere, tako niste znali ni šta radite 25. januara kada ste u Kremlju potpisali sporazum sa Putinom i Medvedevim.
Oni su znali i oni su radili u interesu svoje zemlje. Vi posle osam godina pogledajte svoj politički saldo kao stranka, a vi lično pogledajte ekonomske prilike na KiM. Time ste se bavili. Pošto vam je rezultat ovolika nula, ćutite, sedite i slušajte šta o tome imaju da kažu oni koji su pre vas govorili. Ministri, potpredsednik, nadležni ministar koji je potpisao i neka vlada pošalje ovde predlog tog sporazuma. Ako to stoji što ste rekli, gospodine Iliću, u sporazumu i mi ćemo glasati za njega, ali neka vlada ovde pošalje celovit sporazum. Ovo što mi vidimo pred sobom je poražavajuće, favorizovanje jedne strane, direktno ugrožavanje onih nacionalnih interesa koji su preostali nakon ruiniranja zemlje u poslednjih 20 godina.
Gospođo predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se u skladu sa članom 100. Poslovnika s obzirom da mislim da me je gospodin Nikolić pogreno protumačio.
Naime, kritika postojećeg energetskog sporazuma sa Ruskom Federacijom nije istovremeno negiranje ideje da mi treba da razvijemo saradnju u oblasti energetike ili u bilo kom drugom segmentu naše ekonomije i privrede sa Ruskom Federacijom. Pominjete te primere, ali to je političko žongliranje. Na kome je to tenderu ponuđena NIS kao što je na Međunarodnom tenderu ponuđena Duvanska industrija Niš ili Duvanska industrija Vranje?
Govorite o Sartidu kao primeru. Ta firma je bila u stečaju, propala. Govorite o šećeranama. Evo u Beogradu šećerana, uzmite je vi, platiće vam ljudi, daće vam oni novac da je uzmete i da ih zaposlite. Eno je u Zrenjaninu propala, eno je kod Ćurpije šećerana, 2003. godine bila je devet godina u stečaju. Kada razgovarate na engleskom jeziku ne možete da prevedete to. Niko ne negira ideju da se razvija energetska saradnja sa Ruskom Federacijom, ali gde je socijalni program u ovom sporazumu? Dobit NIS-a u prošloj godini je gotovo 300 miliona, profit manji zato što su veliki gubitci, ali neće Rusi to finansirati. Ponašaće se u NIS-u onako kako se ponašaju u Gaspromu. U Gaspromu vode računa o svojim interesima. Gde je socijalni program? Gospodine Đeliću i gospodine Škundriću, šta će biti sa radnicima koji su tehnološki višak?
Da li će se to rešavati kao u Zastavi? Pri ugovoru sa Fijatom to je definisano. Po ovom ugovoru to nije definisano. Vi to recite u raspravi ovde, da će biti na nekom drugom mestu, pa onda možemo da vam verujemo na reč, ali mi želimo da to bude u ovom ugovoru. Želimo odgovor na pitanje, slažem se gospodine Nikoliću, dobićete odgovor na pitanje zašto za tri evra. Niko nije ponudio četiri. Da li se pojavio neko u ovoj zemlji ko je rekao - ja sam ponudio četiri. Govorimo o cementara, kupile su najjače evropske kompanije, opet na tenderima.
Govorimo o ruskim bankama. Slažem se da treba liberalizovati bankarsko tržište u zemlji, sa tim se slažem. Sada su ušle evropske banke, neka uđu u korporativni kapital, nema nikakvog problema, ali mi želimo da se to ovde radi onako kako se radi u Rusiji.
Želimo da Srbija sa Rusijom potpisuje ugovore kakve je potpisala Grčka sa Rusijom, Bugarska sa Rusijom. Govorim o karakteru, ne o iznosu, ne o vrednosti, nego o karakteru. Želimo partnerstvo sa Rusijom. Želimo onaj odnos koji je imao Milošević 1997. godine sa Italijanima i sa Grcima kada je prodat Telekom. Želimo zlatnu akciju za ovu zemlju. Nije prema nama Rusija uvek bila majka, nekada je bogami bila i maćeha i nekada se igrala sa našim interesima. Ako njihovo ne rezoluciji u Savetu bezbednosti vredi ovaj sporazum neka izađe predsednik Republike pa neka kaže. Ovo je poražavajuće što u debati učestvuju predstavnici opozicionih stranaka, izađite sa činjenicama predstavnici Vlade, zašto je ovo u ekonomskom interesu Srbije, a ne da izlazi gospodin Popović koji je zajedno sa Mihajlovim sedeo naspram celog Gasproma i pravio dogovore. Da ste znali gospodine Popoviću šta radite Rusi bi vas angažovali na svojoj strani kao što su angažovali Freš end Fils i Amerikanci, budite sugirni u to.
Mislim da nije potrebno biti dramaturg da bi se razumelo zašto je sporazum koji se nalazi ovde pred nama loš. Mislim da se čitanje uči već u prvom razredu osnovne škole, ako deca pre toga ne nauče. Sve ono o čemu je govorio gospodin Ilić zapravo mi ne možemo da pronađemo u sporazumu koji nam je Vlada prosledila, ni u verziji na srpskom jeziku, ni u verziji na ruskom jeziku koji mnogi od nas govore.
Dakle, nema ni gasne elektrane u Novom Sadu, nema ni gasne elektrane u Nišu, nema ni centa od pomenutih milijardu investicija. Da li možemo da znamo kolika je vrednost firme koju formiraju ruska i srpska strana, a ona firma koja se deli 51 prema 49% vlasništva. Koliki je osnivački kapital? To se u svakom poslu zna.
Mi možemo da dobijemo odgovor na to pitanje. Opet paranoja. Kada god nema argumentacije, onda se nude mitovi i besmislice, a mislim da smo mi raspravljali tokom prethodna dva dana da ne postoji ni jedna stranka u parlamentu koja je podržala ono što se na Kosovu desilo 17. februara. Da li postoje stranke koje kažu - da Kosovu je nezavisnost Srbije dala 1999. godine, stoji LDP je ta partija.
Da li postoje stranke koje stoje iza činjenice da 17. februar nije doneo rešenje za Kosovo? Da, postoji, to je LDP i mi imamo politiku koja je drugačija od politike prethodne vlade, politike čiji se opstanak plaćao ovako lošim sadržajem energetskog sporazuma sa Ruskom Fedracijom.
Poslanici DSS, SPS koji su u prvom mandatu podržavali Vladu Vojislava Koštunice treba da nam odgovore kada su čuli da u Rusiji postoji nafta i gas. Pošto je ovde u parlamentu usvojena strategija energetskog razvoja naše zemlje, ovde u parlamentu, a Vlada vam se raspadala, izbacili ste iz koalicije stranku Nebojše Čovića zbog toga. Tada ste rekli - nema većinske privatizacije NIS. To je bila strategija Vlade, ne LDP. Šta ste se uspaničili što 13 poslanika govori o tome ili još kolege iz lige, biće vas 230 koji iza toga stojite. Da je 230 miliona stalo iza ovog sporazuma ne može sakriti te besmislice. Nije ovo prvi sporazum ruske države sa nekom zemljom u oblasti energije. Pisali su ga sa našim susedima, pisali su ga sa Bugarima, sa Grcima.
Svaki sporazum koji su potpisivali podrazumevao je međusobno partnerstvo. Rusi postaju gazde ne partneri i neka neko kaže - zašto. Neka nam se ponude sva ta obrazloženja, ali u formi dokumenta iza kojih stoje institucije i jedne i druge zemlje. Gde su te stotine i hiljade radnih mesta, gde su milijarde investicija? Na osnovu čega mi možemo danas da glasamo za taj sporazum kada toga ničeg nema u onome što je poslanicima prosleđeno? Po ko zna koji put besmilica. Male kompanije, srednje kompanije, jedan lobi, drugi lobi, svi lobiji su bili u kabinetu Vojislava Koštunice, pa i energetskim.
Svi su sedeli tamo i ovaj haos sa kojim se danas suočavamo politike koja je dominirala ovom zemljom od 2004. godine, nesposobnosti da definiše samu sebe, da strateški razmišlja, nesposobnosti koje treba da plaćaju naša deca. Ako treba da plaćaju, neka bar znaju da smo se borili protiv toga i da ćemo se strašno osloniti na član ovog sporazuma koji nagoveštava mogućnost promene uz saglasnost i jedne i druge strane. Milošević se poštapao Rusijom i Kinom do te mere da u ovoj zemlji razvija nimozitet prema jednoj i drugoj državi. Mi to nećemo dozvoliti u slučaju Rusije, ali ćemo se ponašati onako kako se Rusi ponašaju u Rusiji. Vodite računa prvo o sebi. Onaj ko ne valja sebi nije potreban ni drugima, a mislim da ste pogotovo vi iz DSS tu lekciju u međuvremenu naučili.
Gospođo Čomić, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, gospodo ministri, javio sam se u skladu sa članom 100. Poslovnika. Mislim da me je gospođa Kolundžija pogrešno protumačila, jer zapravo mi jedini učestvujemo čitavog dana.
Ne znam ko je drugi osim nas govorio o činjenici da je utvrđena cena za NIS neprihvatljivo niska i uostalom niko osim nas nije tražio da nam se kaže na osnovu kojih kriterijuma se došlo do iznosa od 400 miliona dolara, kao iznosa koji je prihvatljiv za 51% NIS. Ono što je važno da bi mi vaš sporazum doživeli kao strateški koristan, a ne strateški poguban za Srbiju su zapravo informacije koje nismo dobili, a nalazimo se u petom ili šestom satu rasprave, informacije koje smo zatražili više puta tokom naših diskusija. Još jedanput pitamo predstavnike Vlade koliki je osnivački kapital kompanije koju formiraju "Gasprom" i NIS, odnosno "Srbijagas"? Koliki je osnivački kapital kompanije kojom ruska država raspolaže sa 51%, srpska država sa 49%?
Ono što nas takođe veoma interesuje, a to je gde se u sporazumu o kojem mi danas razgovaramo nalaze osnove za konstataciju koju iznose ovde zagovornici tog sporazuma, koji opisuju taj sporazum kao strateški jako koristan za Srbiju? Iz čega proizilaze te stotine milijardi investicija?
Iz čega proizilazi verovanje da će biti napravljene gasne elektrane koje će poboljšati energetsku situaciju u Srbiji, gasna elektrana u Novom Sadu i gasne elektrane u Nišu? Ono što mi vidimo u ovom sporazumu je zapravo ono što smo toliko puta do sada kritikovali, politikanstvo i privremeni interesi jedne koalicije koja se u većoj ili manjoj meri distancira sama od sebe i svojih prethodnih političkih postupaka, ali u ovom slučaju to ide mnogo sporije, jer, s druge strane je imala partnera koji je i te kako vodio računa o svojim interesima, a taj partner je Ruska Federacija.
Zbog toga mi potpisujemo sporazum sa Rusijom, koji je potpuno drugačiji od sporazuma koji su potpisale druge zemlje koje takođe žele da razviju energetsku saradnju sa Ruskom Federacijom. Jasno je da postoji geopolitička težina u ovom dokumentu, ali je potpuno očigledno da se u trenutku potpisivanja ovog sporazuma najmanje računa vodila o interesima Republike Srbije, odnosno ukoliko se vodilo, vodilo se na pogrešan način. Previše je paradoksa.
Zašto je sporazum potpisao ministar za infrastrukturu, a ne nadležni resorni ministar za energetiku? Zašto se gospodin Popović povukao iz pregovora? On se povukao iz pregovora zajedno sa tadašnjim ministrom za ekonomiju Mlađanom Dinkićem.
Gospodin Đelić zna kako su se vodili pregovori o naplati političkog duga 2001. godine. Znači, 2001. godine je Vlada, prvo demokratska vlada Zorana Đinđića nastojala da izgradi i da razvije ekonomsku saradnju sa Ruskom Federacijom, pa je to išlo dosta teško, zato što su postojala velika politička razmimoilaženja. U redu je, evo danas ovde razgovaramo, dajte nam argumentaciju da glasamo za taj sporazum.
Gde su nova radna mesta, na osnovu čega je utvrđena vrednost NIS, ko nam garantuje da će sve ono što je rečeno u obrazloženju biti ispoštovano, da će na kraju biti zaštićena naša životna sredina? Ko nam garantuje da će ovde biti investirano u tehnologiju na način na koji je to nagovešteno i videćete da se to nigde nije desilo bez čvrstih garancija koje su svoje uporište imale u sporazumima, a ovo o čemu mi danas govorimo najmanje svoje uporište ima u sporazumu koji se nalazi pred poslanicima.
Nije me razumeo gospodin Popović, što je postalo pravilo u našem današnjem radu. Gospodine Popoviću, niko nije rekao da će Nabuko proći kroz Srbiju. Ja sam rekao da smo mi potpisali ugovor sa EU, da EU razvija alternativne oblike sa drugim zemljama, alternativne oblike saradnje sa drugim zemljama koje takođe raspolažu tom vrstom prirodnog bogatstva kojim raspolaže i Ruska Federacija. Da li je tako? Da li smo potpisali sporazum sa EU? Da li smo preuzeli neke obaveze tim potpisom?
Da, jesmo. Da li te obaveze obavezuju nas kao državu? Da, obavezuju. Da li obavezuju Rusiju kojoj smo u međuvremenu prepustili infrastrukturu na koju smo računali kada smo potpisali taj sporazum? Stalno govorimo uopšteno. Jesmo li se složili oko toga da NIS ide u bescenje? Ja sam tako razumeo, ali na drugoj strani postoji neka vrednost koja će kompenzovati činjenicu da nešto prodamo za 400 miliona.
Hajde recite nam konkretno kakva je to vrednost? Koliko vredi ta kompanija koja se osniva? Ta kompanija u kojoj 51% ima Ruska Federacija, tj. Gasprom, a 49% Srbija, koliko vredi ta kompanija? Ako vredi tri milijarde onda imate dobru argumentaciju za svoju tezu, ali mi ne znamo koliki je osnivački kapital te kompanije.
Ovde su predstavnici Vlade, naka nam to kažu. Vaša Vlada. Vi kao da ste otkrili da Rusija postoji 2006. godine. Ponavljam, ovde vam se Vlada raspadala, isključili ste Nebojšu Čovića iz koalicije 2005. godine. Da li se sećate toga? Tada je tema bila upravo definisanje energetske strategije ove zemlje. Tada ste rekli nema većinske privatizacije u energetskom sektoru. Godinu dana posle toga ste otkrili da u Rusiji postoje gas i nafta. Preko noći višegodišnji rad Vlade, stručnih službi, savetnika ste gurnuli u stranu i preko članova Kabineta predsednika Vlade napravili ovaj aranžman sa Ruskom Federacijom. O tome se radi. To se ne radi tako.
Možemo li da znamo ko je bio pravni i finansijski savetnik u ovom poslu? U onom koji je propao i koji je odbačen? Bili su Meri Linč i Rajfajzen banka. Ko je bio pravni savetnik u ovom poslu? Ko je bio finansijski savetnik? Sa ruske strane to su bili "Meri Linč", znači najjača finansijska kuća za tu vrstu posla i Frešin Filds. Ko je bio pravni savetnik Vlade Republike Srbije? Da li je to bio Dejan Mihajlov ili je to bio Aleksandar Nikitović? Neka se dogovore ko je od njih bio za pravo, a ko je za finansije. I jedno i drugo je besmisleno, protivustavno, nezakonito, ekonomski neprihvatljivo. O tome se radi.
