Edouard wrote: ↑27/12/2020 00:54
Ne pokušavam ovdje predstaviti da su mentalni problemi isključivo rezervirani za ateiste, već samo to da je ateizam kao svjetonazorski odabir pogrešan, štoviše izuzetno loš izbor; da loše djeluje na sve aspekte ljudske egzistencije, njegovog fizičkog i mentalnog zdravlja, individualnog i društvenog života.
Ja ne znam koja je tvoja mjerna jedinica ali ja sam i fizicki i psihicki zdrav. Cak sta vise, mislim da sam sada mnogo produktivniji nego sam bio u doba teizma. Naime, svjestan svoje prolaznosti zelim ostvariti mnogo toga. Sada sam svjestan da vise nemam vjecnost nego samo sadasnjost. Zelim je iskoristiti mnogo bolje nego sam je ranije koristio. U ove tri "ateisticke" godine sam napravio mnogo vise nego u svim prethodnim "teistickim" godinama. Ostvario vise ciljeva, vise se smijao, ojacao veze i odnose sa dragim ljudima, odjebao neke ljude iz zivota koji su me gusili i sputavali. Osjecam da kontrolisem svoj zivot i da sam ja taj koji stvara pravila. Nikakav hodza, pop, nadriljekar, kurac palac nema uticaj na mene i moje ponasanje. Ne idem na sedmicno ispiranje mozga u vjersku ustanovu. Nemam potrebu za grupnom pripadnoscu pa da trpim razna sranja u bozije ime.
Preuzeo sam odgovornost za svoj zivot i svoje postupke. Pokusavam ocijeniti situaciju u kojoj se nalazim i ne ocekujem pomoc vise sile nego sam svjestan da ako userem, sam sam sebi kriv. Ali zato ako i uspijem, sam sam uzrok tog uspjeha. Do sada samo nizem uspjehe. Ekonomski sam ojacao, pozicija na poslu ojacala. Evo ova 2020-a je mnogima bila katastrofalna godina a meni je bila najbolja godina do sada. Bila bi jos bolja da sam mogao sretati sve prijatelje koje sada srecem preko interneta i poruka. Da odemo na kafu, pivu, zabavu. To fali ali u svakom ostalom pogledu ja se osjecam ispunjeno.
A ti svjetski izvještaji o sreći su presmiješni. Kad smo već spominjali antidepresive, većina tih zemalja je također u vrhu i po potrošnji antidepresiva. Ne bez razloga stručnjaci podsjećaju da je i 'nesretnost dio života' te da se ne treba samo tako prepisivati antidepresive 'kako bi se ljudi osjećali veselije'. I kao šta ti reče da to dođe nešto kao život na drogama.
Kad govoriš za nešto da je iluzija; iluzija vjecnog zivota te iluzija kosmicke pravde, podrazumijeva se da znaš šta je zbilja, šta je istina. Ali ćeš isto kazati da ti ne znaš postoji li vječni život, da nema dokaza, ali svejedno tvrdiš da je iluzija. Čudno zaključivanje, logika.
I slažem se s tobom kad kažeš da razumiješ da su neki ljudi slabi i da im je utješna laž milija od istine, samo što misliš (ne znam na osnovi čega) da ti nisi uključen u te neke.
Nije lagano prihvatiti vlastitu prolaznost. Tu se slazem. Ateizam ne nudi odgovor na to, nego samo surovu realnost. No to i dalje ne znaci da samo zato sto ovaj aspekt ateizma ne valja, on nije istinit. Ovdje je rijec o kompleksnoj ljudskoj psihologiji, odgoju u djetinjstvu, zeljama, ciljevima i sl. Ljudi imaju potrebu za odgovorima. Imaju potrebu za sigurnosti. Zele biti u zoni komfora. Zato i grade raznorazne iluzije koje ih drze normalnim. To sto je neko teista ne znaci da ima manje ili vise potrebe za zonom komfora od ateiste. Zona komfora je zona sigurnosti. Zona gdje znas svoje okruzenje i gdje ima malo iznenadjenja.
No zivot je pun iznenadjenja na koja te niko ne upozori. Odjednom se probudis i skontas da je tvoj metabolizam usporio i da si se krenuo debljati. Ti nisi apsolutno nista ucinio a udebljao si se 10 kilograma. Niko te ne pita. Samo se desi. Dobijes dijete i ono se razboli i place. Niko te ne pita, samo se desi. Probudis se jedan dan a zena te vara i ti to skontas. Jednog dana ti umire roditelje/suproznik a mozda i dijete. Niko te ne pita. Samo se desi. To sto pravimo iluziju zone komfora, to je da nastavimo zivot koliko toliko normalno. Ali to i dalje ne znaci da nije u pitanju iluzija te da je istina. Nije. Mislis da imas krov nad glavom i onda bude zemljotres i vise ga nemas. Mislis da mozes putovati gdje hoces i onda dodje korona i vise ne mozes putovati. Niko te ne pita. Samo se desi. Mi smo svi zivjeli u iluziji slobodnog svijeta 2019-e. Sada je taj balon razbijen.
U psihologiji se to naziva smrt ega. Kad ti pukne iluzija u koju si vjerovao. Vjerujes da imas porodicu i brak i onda tvom partneru dodje ljubavna poruka i ti skontas da imas rogove. Ovakvo naglo umiranje ega je veoma bolno i stresno. Ja sam dozivo smrt ega kada sam prihvatio ateizam. No, ja sam to malo pametno uradio. Korak po korak. Nisam naglo ubio svoj ego. Nego jedno po jedno. Prvo sam prekinuo kontakte sa ljudima koji su me gusili teizmom, pa onda prekidao jednu po jednu formu dok na kraju nije postalo ocito da ja nemam vise nista od teizma. Da sam naglo prestao biti teista to bi bilo veoma bolno. No ja sam znao za smrt ega i znao sam da ce ovo biti to te da moram postepeno da ga ubijam.
Zato ja preporucujem svima koji su na putu ateizma da se upoznaju sa STOICIZMOM. To je filozofski pravac koji nudi zonu komfora i dobra je zamjena za teisticku iluziju. Meni je dosta pomogla.
, dzaba vrludas na te kretene se vecina atiesta poziva, tako da jesu ateisticki filozofi. To sto ti ne dijelis misljenje iki ti se ne dopadaju ne mijenja tu cinjenicu.
