deadpool (bezze; nije bio moj izbor, ocito
), mad max fury whatever (fino izgleda, lijep je, fino je vidjeti non-cgi akcijske scene i to mi je vise-manje sve) i the assassin.
the assassin je nesto najljepse sto sam vidjela u zadnje dosta vremena. produkcijski dizajn, kompozicija kadra i fotografija su nevjerojatni. kad bi ih nekako mogla materijalizirati, valjala bi se po njima i ususkavala bih se u njih. dugi, mirni kadrovi. nizovi akvarela i ulja na platnu predivnih, raskosnih, interijera i velicanstvenih, poeticnih, eksterijera. costume porn. zbog sound design izbora tipa minimalne muzicke podloge, zrikavaca, noci, prirode, film nekako lebdi, nije usidren ni u prostor ni u vrijeme.
ostatak filma -uh. narativ i razvoj likova da kazem minimalni je overstatement. glavna junjakinja ne znam da je imala 10 redova teksta. prica je usljed sturosti konfuzna i nije covjek siguran da zna sta se zbiva; ako i zna sta se zbiva, zasigurno ne zna zasto se zbiva. nepostojanje jasnog narativa nakon odredjenog vremena nagriza vizualnu vrijednost kadrova jer izgleda da ne sluze nicemu, ni kontekstu, ni prici, ni likovima. sami sebi. steta; da je scenarij bio upola mesnat i upecatljiv kao vizualna strana, bio bi bomba film. martial arts aspekt je, takodjer, minimalan i nema epskih borilackih scena. ja volim wuxia filmove, znam par ljudi koji takodjer jako vole wuxia filmove, ali ne znam bas da bih im ovo preporucila bez 20 minuta konteksta i objasnjavanja. sporo, bez desavanja, treba zaista dosta strpljenja i zadovoljavanja malim stvarima za ispratiti.
i obasipate komplimentima 
sto sam isla protiv sebe i pogledala film uopce ona meni kontru 
Hvala na podsjećanju. 
