Ne volim komentarisati po forumima utakmice, jer će se uvijek naći neka budala koja će provocirati onim klasičnim
Ti si žensko, 'ta ti znaš o fudbalu ali brate, ovo komentarisati moram! Dakle, da počnemo ispočetka:
Kod mene zadnjih mjesec dana vlada euforija oko ove utakmice. Družim se sa takvim ljudima (većinom muškarcima

) koji žive za reprezentaciju, tako da sam i ja poprimila većinu njihovih osobina. Nejse, ljudi moji, ja u životu nisam bila nervozna kao jučer. Nisam mogla spavati, u pola 9 ujutro pošla u školu, prolazim kroz svoj lijepi mali gradić, to zastave na svim objektima, iz apsolutno svakog kafića u gradu ore navijačke pjesme, ljudi već piju kafe i prognoziraju, a ja kontam ko će izdržati još 12 sati

I u školi ludnica, klasično pred utakmicu. Nema osobe bez nekog obilježja, bila to zastava, šal, bedž, duxerica, kapa, nešto. Direktor skratio nastavu da se profesori ne bi srkletili kada im sa zadnjeg časa druge smjene ode pola razreda, profesori i stari i mladi pričaju o utakmici, izlazim iz škole prije pola 12, u gradu već ludnica. Gledam onu djecu, nemaju ba oni ni 7-8 godina, al' šetaju oni s roditeljima u dresovima Džeke, Ibiševića, Pjanića i pjevaju navijačke pjesme, meni puno srce.
Jedva dočekasmo 20:45, spektakl počinje.
I šta reći? Momci su igrali savršeno. Nema druge riječi koja bi bolje opisala njihovu igru sinoć. Sve do jednog, dali su sve od sebe, i zaslužili su da im svi ovako kolektivno skinemo kapu. Kapiten Spaha pokazao kako se voli domovina, Miske me je mogao koštati života zbog penala, ali mu se prašta, jer je ostatak utakmice odigrao fenomenalno, Ibišević

, o Džeki da ne pričam. Taj čovjek je donio radosti u ovu državu koliko niko nikad nije, i zaslužio je da mu svaki grad u BiH digne spomenik! Da ne nabrajam dalje, svi su bili fantastični, mislim da Grci nisu znali šta ih je snašlo. Asmir, na svu sreću, nije imao puno posla. Jedan go smo primili i neka smo, bitno da smo pobijedili i upisali ta 3 boda
Kako reče veliki selektor sinoć, poslije ove utakmice, bilo bi sramota ne otići na Svjetsko. Utakmice koje su nam ostale odigrati upola dobro kao ovu sinoć i uspjeh je zagarantovan. Nemojte više baraža i Portugala, Allaha vam

Treba vidjeti da se proda bubreg ili nešto, pa da svi skupa idemo u Brazil bodriti ove momke koji su, ruku na srce, to i zaslužili.
I da, atmosfera u gradu, poslije pobjede sinoć, vatrena. Definitivno nema ljepšeg prizora od punih ulica ljudi sa zastavama, koji pjevaju, skaču, grle se i čestitaju jedni drugima. Za ovakve stvari vrijedi živjeti. A sve one koji ne vole i ne priznaju Bosnu i Hercegovinu ne treba mrziti, treba ih žaliti jer na svijetu nema boljeg i ljepšeg osjećaja od ponosa i sreće zbog jedne ovakve pobjede, zbog ovakvih ljudi!
Živjeli!
