pa može i ovdje,
Čestitke, neće li na dobro ...
09. Januar 2013.
Reis Kavazović: crtanje granica slobode i dobrote
Piše: Emir Imamović
Husein efendija Kavazović, reisu–l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, u svom prvom govoru nakon polaganja zakletve je, pored ostalog, kazao: "Doprinosit ćemo jačanju bosanskohercegovačkog društva, utemeljenog na slobodi i ravnopravnosti, poštivanju u različitostima i odgovornosti za njegovanje tih vrijednosti. Sarađivat ćemo s komšijama drugih vjera na temelju Riječi koja je i njima i nama jednaka: da ne obožavamo nikoga osim Jedinog Boga”.
Dragocjene budale
Muhamed Velić, sarajevski imam i doskorašnji kolumnist službene stranice Rijaseta Islamske zajednice je u svom, ispostavit će se, posljednjem tekstu, naslovljenom sa Božić, Nova godina, jelka i čestitka, napisao i: „Tu sam noć spremajući se za predavanje, na trenutak otvorio svoj Facebook profil i 'prošetao' zajedničkim prostorom – zidom (kojeg dijelim sa svojim zajedničkim FB prijateljima) i vidio na desetine uvezanih Božićnih čestitki, gotovo jedna za drugom su išle. Sve su bile tipa: 'Svim mojim katoličkim prijateljima želim čestit Božić, da ga provedu u ozračju ovom/onom itd.', a neki su se bukvalno i unosili sa svojim čestitanjem u dubinu vjerske konotacije. Tako je to stršilo, u oči upadalo, da sam na trenutak pomislio da sam ušao i zalutao u nečiji tuđi profil i među neke druge i tuđe prijatelje. I izrekao sam onda žešću osudu, da sam onda i ja svima njima koji čestitaju Božić – čestitao Božić!... Da budem konačno jasan: nisam za potpuno isključiv stav, potpune isključivosti nisu dobre, ali jesam osudio samo-nametnutu i ničim izazvanu auto-agresiju, jesam osudio i ničim izazvano talambasanje i tamburanje po internetu u tom smislu...Moje je konačno mišljenje da mogu čestitati i trebaju čestitati kršćanske praznike muslimani koji su u kategoriji 'darurata', oni koji posjeduju razloge nužde i potrebe, oni koji su s kršćanima povezani rodbinski, poslovno, ekonomski, radno, komšijski, prijateljski, izravno i egzistencijalno, oni koji to rade zbog političkih razloga itd. Oni će to uraditi na način kako je dostojno jednom muslimanu, dakle, bez ikakvih vjerskih konotacija, poštujući ljudsku i civilizacijsku pristojnost...“
Sve, očito, u skladu sa onim Kavazovićevim poštivanjem različitosti i saradnje sa komšijama drugih vjera „na temelju Riječi koja je i njima i nama jednaka: da ne obožavamo nikoga osim Jedinog Boga”.
Da Husein efendija Kavazović, ipak, nije Mustafa Cerić u drugom pakovanju, pokazalo se vrlo brzo, pa je Velić opet repetirao tastaturu i na istom onom Facebooku na kojem je zbog božićnih čestitiki umalo dobio srčani, u svom prepoznatljivom stilu, dakle kao nogom, i to slomljenom, opisao šta ga je snašlo i zašto: „Dragi prijatelji, želim vas obavijestiti da sam sinoć nazvao urednika web portala http://www.rijaset.ba i rekao mu da sutra, tjst. danas, skine sve moje kolumne s istog portala. Dakle, nakon izvjesnog vremena, nakon doista teških i neizvjesnih, gotovo povijesnih trenutaka i nakon nekoliko godina intenzivne saradnje, jutros sam prekinuo istu... No, biću do kraja iskren: stvarni razlog prekida saradnje s portalom je bio taj što su iz Kabineta reisu-l-uleme intervenirali i tražili da se skine moja posljednja kolumna 'Božić, Nova godina, jelka i čestitka', a koja je objavljena prije nekoliko dana. To je bilo u relativno kratkom vremenu drugi put da se radi, tako da je to bio izravni povod i razlog za donošenje ove odluke i zauzimanja ovog stava. Jednostavno se vidi kad nešto više nema smisla; ja jesam imam, koji piše (i dalje), koji ima slobodu i odgovornost u pisanju, koji je imam sa stavom, nekad oštrijim i bez pardona, ali to (im) više ne treba i to nema više svrhu“.
Velić spada u onu grupu ljudi koje Tarik Haverić naziva „dragocjenim budalama“: takvi, na kraju, iz ovih ili onih razloga, nesvjesno jer drugačije ne mogu, priznaju ono što su ranije pokušavali sakriti. Svih ovih godina je ispod Velićevih tekstova objavljivanih, da ponovimo, na službenoj stranici Rijaseta Islamske zajednice, pisalo kako stavovi autora ne odražavaju stav institucije, da bi, kada je shvatio kako smjena reisu-l-uleme nije od onih promjena što za cilj imaju da sve ostane isto, sam Velić lijepo kazao kako je, eto, došlo neko teško, civilizirano, uljudno vrijeme u kojem im on više ne treba kao megafon.
Ostavio je tako mladi ali ljuti hodža i pisan dokaz tačnosti onoga o čemu je naš urednik Kenan Efendić već pisao: Muhamed Velić je bio važan i vrijedan pažnje samo zato što je bio „Cerićev Rajko Vasić“. Jednostavno, on, Velić, je u jedva prohodne rečenice slagao ono što Cerić misli. Pisao je, dakle, baš kao Rajko Vasić: loše, a odvratno. Potjernice, međutim, i ne nastaju radi žitka čitanja.
„Došlo je do promjene u samom vrhu IZ-e…“
Uoči izbora za reisu-l-ulemu, Mustafa Spahić je rekao da za Islamsku zajednicu i muslimane u BiH nije važno ko dolazi, već ko odlazi. Ko je otišao, e to znamo kao pjesmicu. Husein Kavazović, iz čijeg Kabineta je zatraženo hitno uklanjanje Velićevih pisanija sa stranice Rijaseta, pokazuje kako je – ili bi moglo biti – važno oboje.
Islamska zajednica pod Cerićem kako smo već pisali oko hiljadu puta,nije služila za brigu o problemima muslimana, već je bila njihov kreator: najbolje od uleme je ignorirano, intelektualci nespremni na klanjanje velikom dragom hodži su marginalizirani, ugled i znanje su bili pod suspenzijom, dok je Cerić pokazivao dva lica. Jedno za vanjsku, a drugo, gore, za unutarnju upotrebu. I tu, kod kuće, imao je izgled Muhameda Velića. Sve loše što se moglo jedan (Cerić) je napravio, a drugi (Velić) ili najavio ili opravdao. Najčešće oboje i po redu.
Husein Kavazović, da se ne lažemo, nije dočekan kao spasonosno rješenje za jednu zapuštenu instituciju, već više kao Mustafa poslije Mustafe: odabrani nasljednik čiji je posao da ispunjava protokolarne dužnosti, održava Cerićev uticaj i, sve u svemu, radi što mu se kaže. Nekada najmlađi muftija i zatočenik koncentracionog logora HVO-a, možda i nije bio idealan izbor, ali se, za sada, doima kao neko kome nije dovoljno biti marioneta interesne skupine koja je IZ privatizirala, pa primitivizirala, zanemarila njene osnovne poslove, pretvarajući je u centar parapolitičke moći i glavni stan policije za čiščenje bosanskih muslimana od njihovog načina života.
Ili, kako je to napisao Velić u svom konačno oproštajnom postu: „Došlo je do promjene u samom vrhu IZ-e, tako da je došlo i do promjene administracije, barem onog dijela koji kreira glavni tok 'politike' IZ-e, koji ima svoju koncepciju i viđenje djelovanja IZ- e. Ja evidentno nisam dio tog tima i nisam se uklapao u taj koncept...“
Rano je za donositi sud o toj novoj politici IZ-a, Huseinu Kavazoviću kao reisu i načinu na koji vodi Zajednicu. „Društvo čine pojedinci, koji imaju svoja ubjeđenja, poglede, stavove… Oni teže da žive u dobrom društvu, u društvu plemenitih ljudi, slobode, slobodne razmjene ideja i sl. U tom i takvom društvu djeluju Islamska zajednica u BiH i ljudi koji prate društvena dešavanja. Oni reagiraju na ono što opažaju, nastojeći mijenjati prilike u kojima žive. Svi mi želimo da kreiramo naš život u slobodi i dobroti“, rekao je Kavazović u svom prvom intervjuu za Islamske informativne novine Preporod, dojučerašnji Cerićev bilten i foto album. I još kazao: „Nikome nećemo zatvoriti vrata, ali se neke granice ne mogu prelaziti, u čemu ćemo biti sasvim jasni“.
Ako je čišćenje stranice Rijaset.ba od kolosalnih budalaština Muhameda Velića početak povlačenja granice između „slobode i dobrote“ sa jedne strane, a sa druge svega o čemu je on godinama pisao i na čemu je predano radio bivši reis, onda ima nekog razloga za vjerovati kako će Kavazović, ipak, uspjeti osloboditi Islamsku zajednicu od Cerićevih „talibana“ i vratiti je, makar jednim dijelom, onima od kojih je oteta: bosanskohercegovačkim muslimanima „koji teže da žive u dobrom društvu, u društvu plemenitih ljudi, slobode, slobodne razmjene ideja...“. Društvu kojeg je Velić prezirao i po uvjerenju i po zadatku.
Svaku svoju reakciju možete poslati autoru na e-mail: [email protected]
Radiosarajevo.ba
