na onom tenku kod sljivika je pisalo vojo...pilica wrote:Jedna od tih kuća, ona u kojoj je sad Vailant, bila je skladište neke firme. Tamo je bilo brdo Banini keksa, deterdženta i ko zna čega još. Kad su se četnici namirili, onda su puštali i nas da kupimo koliko ko može. Oni su lješkarili ispred. Čini mi se da su tad već spustili jedan tenk pored šljivika. Ovo je bilo početkom maja, mislim.Tek sad vidim koliko mi je sjećanje izblijedilo. Jedan tenk je bio između one dvije zgrade bivših đačkih domova, sad turskog koledža. Nikad neću zaboraviti kad sam ušla u kuhinju da nešto uzmem i vidjela prave četnike sa kokardama na šubarama, redenicima preko oba ramena, puškama. Tad sam počela spremati stvari u panici samo da idem otamo, ali ne odoh. Među tim četama je bio Denis Petrović, znala sam ga iz grada. Svaki dan mu je neka djevojka po imenu Sanja nešto donosila. Znam da smo se svi bojali te strane okrenute prema Vracima, a najebali smo s druge strane, u noći 1-2 maj. Tad su pale tri granate na parking ispred, to je bila scena iz filmova, vatra, staklo, geleri, vriska. Od tog dana smo bili u podrumima, u stanove smo išli samo ako je baš bilo neophodno i koristili one na nižim spratovima. Uglavnom je komšiluk još uvijek bio tu. Jedno veče je došla patrola u našu zgradu, kao neko puca iz nekog stana pa će oni da pretraže. Mislim da se nikad u životu nisam tako prepala da će me odvesti, ali odoše. Tad još nije bilo deklarisanih četnika u zgradi, svi smo nekako bili "zajedno". Moj tata je glumio petokolonaša i dojavljivao svom prijatelju (jednom od čivija u glavnom štabu) gdje su minobaciači, gdje tenkovi, a ovaj mu je rekao ne sekiraj se, ne idi nikuda, ne mogu vam ništa, to mi nikad nećemo predati. I on ga posluša. Mene je srećom poslao u drugi dio grada, ali oni su ostali. Zadnji put sam ih čula mislim za Kurban Bajram. Poslije toga nikakve informacije. Uspjeli su se izvući krajem avgusta. Moja mama je u haustoru bila nešto poput tvoje O'zone, puška u leđa i otvaraj stan po stan. Ona o tome ne voli da priča. Kad se konačno trebalo vratiti i dok se stan renovirao nikad nije došla da vidi, sa suzama u očima je došla sa zadnjom turom stvari, prilikom preseljenja. Mislim da joj ni danas nije prijatno. tata je opet drugi tip, on je pričao kako i šta je bilo, a evo sad nešto kontam da ni moja braća nisu pričala o tome. Znam da su spominjali jednog Dragana, koji im je pomagao, donosio im ono što nisu mogli nabaviti.Pusti vodu! wrote:pitanje za sve koji su u ratu bili na Grbavici...
ko je bio smjesten u onim kucama gdje se sad prodaju pilici kod trolejbuske stanice. tamo je par kuca, prodaja keramike, "akumulator" i sl.
ko je bio smjesten u objektu gdje sada opravka motora, preko puta tih kuca.
Ti upita za kuće, a ja ti ništa ne rekoh konretno, nego opletoh svoju priču
a kada su pale te prve granate, imam slike kako je izgledao park ujutro nakon toga,
( neki stojadin ili jugo, moram pogledati, bio je raskomadan, direktan pogodak)
bila je u zutoj zgradi kod trolejbuske ranjena i jedna zena,
srecom prezivjela je.
sto se tenka kod sljivika tice, sjecam se kako sam gledala ljude kako odnose
stvari iz prodavnica u sopingu tamo prema onim zgradama u sljiviku.
oni prolaze pored posade tenka, ovih ih gledaju i vjerovatno su razmisljali,
vi nosite sada, a poslije cemo mi od vas,
kakav je to haos bio.
ili 
uglavnom tek sam procitao to s uniformama pa idem dalje bas uzivam...
ili jedna cura natrpala dvoja kolica iz supermarketa u šopingu i preko parka ih gura, prvo jedna pa druga, a ona zapinju
Ovo je kao i povlačenje sa Grbavice nakon proboja do Vraca ali Grbavicu eto razumijem kuće, urbana borba i ini hepeci ali Trebević je bio očišćen.