Kur'anski ajeti i teme za razmišljanje

[statixx]

Do sad su svi pokušavali riješit paradoks, a dođe čovjek i objasni kako je to dogma. Nema se tu više šta prigovorit. O dogmi se ne raspravlja.

A samo razumom obdareni shvacaju.

[oridjidji]

Ne boji se islam logike, intelektualne slobode i kritike. Inaće bi u Islamu postojala inkvizicija nalik u Europi, a danas nebi preživio spomen na mnoge islamske logičare, niti bi stolječima postojala islamska filozofija.

A što je onda Al Hallaj jedan od velikana sufizma i uopšte Islamske misli bio prvo javno mučen pa onda pogubljen u Bagdadu ....

On je i za mnoge sufije zbog svojih tvrdnji bio anomalija. Mnoge pravne škole su se ogradili od njega i proglasili ga heretikom.Smatrali su ga kripto-krišćaninom, a ne muslimanom, zbog onoga šta je govorio i radio i govora koji je iskrivljavao jasnu monoteisticku sliku islama. U jednim od svojih transova sebe je poistovjetio sa bogom rekavsi Ja sam Istina. On je bio književnik, zabavljen misticizmom, do te mjere da je sebe sjedinio sa Bogom. Razlog za hapšenje i ubijanje je bilo to što je propovjedao protiv Hadza kojeg je i sam izveo tri puta.

[fatamorgana]

Ne boji se islam logike, intelektualne slobode i kritike. Inaće bi u Islamu postojala inkvizicija nalik u Europi, a danas nebi preživio spomen na mnoge islamske logičare, niti bi stolječima postojala islamska filozofija.

A što je onda Al Hallaj jedan od velikana sufizma i uopšte Islamske misli bio prvo javno mučen pa onda pogubljen u Bagdadu ....

On je i za mnoge sufije zbog svojih tvrdnji bio anomalija. Mnoge pravne škole su se ogradili od njega i proglasili ga heretikom.Smatrali su ga kripto-krišćaninom, a ne muslimanom, zbog onoga šta je govorio i radio i govora koji je iskrivljavao jasnu monoteisticku sliku islama. U jednim od svojih transova sebe je poistovjetio sa bogom rekavsi Ja sam Istina. On je bio književnik, zabavljen misticizmom, do te mjere da je sebe sjedinio sa Bogom. Razlog za hapšenje i ubijanje je bilo to što je propovjedao protiv Hadza kojeg je i sam izveo tri puta.

Čitao sam u knjizi o Al Hallaju da je on u mističnom sjedinjenju s Bogom izgovorio riječi Ana l-Haqq, Ja sam Istinski i to je pogrešno protumačeno kao da je on tvrdio da je on Bog a evo i navoda sa Wiki:

"During one of these trances, he would utter Arabic: أنا الحق‎ Anā l-Ḥaqq "I am The Truth," which was taken to mean that he was claiming to be God, since al-Ḥaqq "the Truth" is one of the Ninety Nine Names of Allah" ....

Evo i link koga zanima: http://en.wikipedia.org/wiki/Mansur_Al-Hallaj

On je u svoje vrijeme velikim dijelom neshvaćen i proganjan i radi ovoga: "Among other Sufis, Al-Hallaj was an anomaly. Many Sufi masters felt that it was inappropriate to share mysticism with the masses, yet Al-Hallaj openly did so in his writings and through his teachings. He thus began to make enemies. This was exacerbated by occasions when he would fall into trances which he attributed to being in the presence of God".

A evo o mučenju i smrtnoj kazni: "Mansur believed in union with the Divine, that God was within him, and that he and God had become one and the same. Mansur was cut into many pieces because in the state of ecstacy he exclaimed Ana al Haq "I am the truth". He was executed in public in Baghdad. They cut him into pieces and then they burnt his remains. He kept repeating "I am the Truth" as they kept cutting his arms, legs, tongue and finally his head. He was smiling, even as they chopped off his head".

[arzuhal]

Čitao sam u knjizi o Al Hallaju da je on u mističnom sjedinjenju s Bogom izgovorio riječi Ana l-Haqq, Ja sam Istinski i to je pogrešno protumačeno kao da je on tvrdio da je on Bog a evo i navoda sa Wiki:

"During one of these trances, he would utter Arabic: أنا الحق‎ Anā l-Ḥaqq "I am The Truth," which was taken to mean that he was claiming to be God, since al-Ḥaqq "the Truth" is one of the Ninety Nine Names of Allah" ....

Evo i link koga zanima: http://en.wikipedia.org/wiki/Mansur_Al-Hallaj

On je u svoje vrijeme velikim dijelom neshvaćen i proganjan i radi ovoga: "Among other Sufis, Al-Hallaj was an anomaly. Many Sufi masters felt that it was inappropriate to share mysticism with the masses, yet Al-Hallaj openly did so in his writings and through his teachings. He thus began to make enemies. This was exacerbated by occasions when he would fall into trances which he attributed to being in the presence of God".

A evo o mučenju i smrtnoj kazni: "Mansur believed in union with the Divine, that God was within him, and that he and God had become one and the same. Mansur was cut into many pieces because in the state of ecstacy he exclaimed Ana al Haq "I am the truth". He was executed in public in Baghdad. They cut him into pieces and then they burnt his remains. He kept repeating "I am the Truth" as they kept cutting his arms, legs, tongue and finally his head. He was smiling, even as they chopped off his head".

U islamu ne postoji (ustvari postoji, ali to nije islam), te samim time ni u tesavvufu/sufizmu, nikakvo ''sjedinjenje'' sa Bogom, ni mistično, ni bilo kakvo drugo. Postoji nešto drugo, recimo ''fenaa'', što bi bilo ''nestajanje'', na način da čovjek pobriše sebe u odnosu na ''ono'' spram čega ''nestaje''. Tako postoji, recimo, ''fenaa fi šejh'', ''nestajanje u šejhu'' (bukvalno prevedeno), što označava stanje kada učenik odbacuje vlastiti prohtjev, vlastitu želju, promišljanje - bilo što, i u potpunosti ''kopira'' svog učitelja - i vanjštinu (bukvalno, neke pokrete uobičajene za tog šejha/učitelja, način sjedenja, govora..) i nutrinu.
Tako ima i ''nestajanje u Poslaniku, alejhi-selam'', što je veći stepen, kada sljedbenik Muhammeda, alejhi-selam, i njegova sunneta, u potpunosti odbaci ''svoju pamet'', a slijedi Poslanika i vanjštinom i nutrinom (ovo ne znači da može dosegnuti Poslanika, alejhi-selam, i njegov stepen, nego ga vjerno slijedi). Jedan od lakših i drastičnih primjera je jedna predaja koja govori kako je jedan ashab vodio neke ljude i, odjednom i ničim izazvan, skrenuo sa puta i sišao u jednu dolinu.Kada su ga ovi upitali zašto je skrenuo u tu dolinu, on je rekao kako je jednom vidio Poslanika, alejhi-selam, kako je isto išao tim putem i baš na tom mjestu je nešto skrenuo sa staze.
Ovaj primjer uzimam samo zato što je tako slikovit i bukvalan, ali ima ih bezbroj, puno važnijih od nekog skretanja sa puta. U svakom slučaju, riječ je o ljubavi.
I onda ima ''fena fi-llah'' - ''nestajanje u Allahu'', što ne znači nikakvo, kao što rekoh, ''sjedinjenje'', nikakvu vrstu ''utapanja'', nego ''brisanja'' sebe, svog ega, spram Njegovog.
Upravo ovaj oblik ''fenaa'', kažu da je postigao Halladž i tako se tumači njegov iskaz - na osnovu čuvene predaje i hadisi kudsijja u kojem Allah veli kako mu se Njegov rob ne može ničim približiti kao farzovima, a onda ga Allah zavoli zbog njegovih nafila (dobrovoljnog ibadeta) i onda On postaje njegova (robova) ruka kojom djeluje, noga kojom korača...
''Fena'' je odbacivanje svoje volje i apsolutno prihvatanje Božije volje, radi lakšeg shvatanja...

Što se tiče Halladža, njegov utjecaj i značaj u tesawufu (ili islamu generalno) nije ni približno onakav kakvim ga shvataju nemuslimani, pogotovo ''zapadnjaci'' svikli na neku tragičnu prometejsku ličnost u odnosu na koju bi gradili mnoge stavove, pa tako i prema sufizmu, odnosno islamu, itd.
Daleko veći (jedan od najvećih, usudio bih se kazat) sufijski učitelj i velikan, sa daleko većim utjecajem i autoritetom, bio je Džunejd El-Bagdadi, koji je svojevremeno odbio biti učitelj Halladžu, upozaravjući ga da je isuviše slab (ne znam u kojem smislu, možda se iscrpljivao fizički kroz neke sakeze, ne znam).
Što se tiče njegovog iskaza ''Ja sam Istina!'', imam Gazali je s pravom to ubrojao u jedan od ''šetehata'', ekstatičnih iskaza, izjava izrečenih u posebnom stanju duha zbog kojeg ga (Halladža) ''zahirska'' ulema, šerijatski pravnici koji se bave vanjskim manifestacijama o kojima se brine šerijat (ne ulazeći uopće u nečija duhovna stanja jer to nam i nije moguće, pa tako i ne pravdajući to ovim ili onim) - osudila na smrt zbog blasfemije. Što će reći - sam pao, sam se ubio, šerijat nije tu da nagađa šta je ovaj ili onaj mislio kad je nešto rekao, itd. Granice su jasne, islam je jasan.
Obrnuto, Gazalija je uzeo u odbranu još čuvenijeg Ebu Jezida El-Bistamija (Bajezid Bistami) za kojeg su rekli kako je rekao - ''Slava Meni...'', što je Imam objasnio o čemu se radi...

[VerticalHairFactor]

Do sad su svi pokušavali riješit paradoks, a dođe čovjek i objasni kako je to dogma. Nema se tu više šta prigovorit. O dogmi se ne raspravlja.

Nije klasična dogma, niti je neko zbog toga glavu gubio, niti sam htio reći to na što impliciraš. Ja jesam skeptik, ali ne na taj pretjeran i "križarski" nategnut način.

Ako ćemo biti iskreni, postojala su dva mišljenja, pored ovog trećeg koje jednostavno ne dira tu temu i samo približava činjenicu da je odredba stvarnost u islamu kroz popratne detalje Božijeg sveznanja, mogućnosti koje su u Božijem znanju, ali se nisu desile te su samim tim iscrpljene (mada postoje na neki način i iako relevantne, one se nisu desile), što znači da je samo ono što se dogodilo i trebalo da se dogodi.

Prvo mišljenje su zastupali "Kaderije", ne treba ih pomiješati sa sufijskim kaderijskim pravcem, koji kažu da je čovjek apsolutni kreator svoje sudbine, te da je u tom smislu potpuno neovisan. Tumačiti ajete koji govore o odredbi metaforom je u ovom slučaju nemoguće, jer metafora u arapskom jeziku, koji je razrađen i standardizovan do u tančine, mora imati svoju indiciju i gotovo predstavljati vrstu usporedbe u bukvalnom ili apstraktnom smislu. Arapski stil je formiran prije islama u bogatom i izvanrednom poetskom opusu arapskih plemena, koji su, malo je reći, ponosni na svoj semitski puritanizam i jezičko nemiješanje u predislamskom periodu.

Drugo mišljenje zastupaju "Džebrije", od arapskog جبر, džebere korijen, edžbere prelazni glagol, što znači siliti, primorati - oni kažu da je čovjek determiniran, kao i sve što postoji od momenta stvaranja, onim što je zapisano u "Knjizi pomno čuvanoj". Čovjek je primoran da napravi sve što je napravio, dakle prisiljen i lišen bilo kakve volje. Ni ovo ne odgovara stvarnosti u cjelosti, jer čovjek ipak ima nekakvu volju, recimo, ako želim podići svoju ruku sada, ja ću to uraditi, i sl., a mnogi ajeti govore o tome da treba izabrati ovo ili ono. Načelo neodređenosti unutar apsolutne stvaralačke volje, prema islamu, dakle postoji.

S obzirom da ni jedan ni drugi pravac nisu obuhvatili niti dali zadovoljavajuće objašnjenje, prevladao je treći, koji o tome ne raspravlja. Prime k znanju da postoji kader, no nisu ga u stanju objasniti; samo su u stanju da ukažu na neke činjenice iz islamskog učenja o Bogu i o tome da Boga treba promatrati odvojeno od parametara kroz koje posmatramo čovjeka, koji je samo dio stvorenog i ništa više.

Međutim, kad kažem da je ovo pravo pitanje za skeptike, tada želim reći da to pitanje glasi: "A čemu sve ovo na ovaj način?" Dakle, zašto ovoliko patnje, boli, stradanja - zašto ovaj okvir.

Pitanje determinacije se javlja i kod skeptika, kod Hawkinga, koji objašnjava Feynmana i kaže da je u momentu velikog praska, kakav god on bio, već bilo determinirano da će se na stranici nekog časopisa pojaviti slika Madone na ovaj ili onaj način. Ne zato što je to bila jedina mogućnost, nego zato što su se sve druge poništile. Feynman kaže da Univerzum ima sve moguće historije, a ona koja se desi morala se desiti, jer su se druge poništile. Jedino se to moglo dogoditi, ništa drugo...
Da ne širimo temu tamo gdje ne treba ići, ali u ravni ajeta koji govore o odredbi, ono što se dogodilo volja je Božija, bez obzira na njegovo znanje o drugim mogućnostima.
Oko 90% muslimana, odnosno gotovo 100% posto sunija za temelj u vjerovanju uzima "Tahavijsku akidu" (Islamsko vjerovanje u objašnjenju imama Tahavija). U vezi sa ovim on doslovce kaže:
فإنه سبحانه يعلم ما كَانَ وما يكون، ومالم يكن أن لو كَانَ كيف يكون، كما قال تعالى: وَلَوْ رُدُّوا لَعَادُوا لِمَا نُهُوا عَنْهُ [الأنعام:
28]
"On, slavljen neka je, zna ono što je bilo i ono što nije bilo, i zna kakvo bi bilo da se desilo ono što nije bilo. Kaže uzvišeni:
'Ne, ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi i bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci,'" (El-En'am 28)"

Dakle, Tahavi ovim ajetom želi argumentirati da oni koji ne vjeruju, čak i ako bi vidjeli Sudnji Dan pa poslije njega bili vraćeni u život, opet bi nastavili raditi ono što nisu smjeli, jer su se sve njihove druge mogućnosti poništile, iako postoje. Bog sve to zna, dakle, sve moguće historije i onu koja se desila, i sve je u "Knjizi zapisano". Međutim, iz tih predanja znamo i da je prvo što je zapisano bilo "Milost moja pretiče srdžbu moju!"

Zbog ovoga, kader se jednostavno uzima na znanje, i ne znam da iko može reći da ga može objasniti na način da ga se može 100% pojmiti - međutim nema tu nikakve dogme. Dogma se pokušava u zadnjih 200ak godina formirati u krutom smislu, ali je to iznimno teško zbog 1000 činilaca i ne vjerujem da će u islamu postojati nešto tipa katoličke crkve, nema osnova za to. Rana historija u korijenu odbacuje tu mogućnost.

Sa druge strane, mnogi veliki umovi, poput Ajnštajna koji nisu odbacili misao o Bogu, pa makar on bio "Spinozin Bog", manje ili više, upravo su princip odredbe; Ajnštajn, naravno, u judaističkoj tradiciji na način na koji se poima unutar nje; naveli kao razlog za skepticizam spram modela Boga kako ga, recimo, Jevreji, doživljavaju. Kako prihvatiti da nevoljna stvorenja bivaju kažnjena za akcije koje su se morale dogoditi, pored svih drugih mogućnosti, ali mogućnosti koje su se poništile.
Zato kažem da je upravo ovo pitanje svih pitanja za skeptike. Zašto se uopće sve ovo dešava na ovaj način? Zašto patnja i muke na ovom svijetu, prije onog, ako je jedino ovo ono što se "moralo" dogoditi. Mi to ne bismo htjeli, zar ne? Eto, to sam ciljao kad sam haraču rekao da je potrefio pitanje svih pitanja.

[bijela]

...

U islamu ne postoji (ustvari postoji, ali to nije islam),
...
što je Imam objasnio o čemu se radi...

imam Gazali pravi i naglašava jasnu razliku između ittisala i wusula

[fatamorgana]

"arzuhal"

Što se tiče Halladža, njegov utjecaj i značaj u tesawufu (ili islamu generalno) nije ni približno onakav kakvim ga shvataju nemuslimani, pogotovo ''zapadnjaci'' svikli na neku tragičnu prometejsku ličnost u odnosu na koju bi gradili mnoge stavove, pa tako i prema sufizmu, odnosno islamu, itd.
.

Hvala na pojašnjenju, ja se vjerovatno nisam dobro "odrazio" kad sam rekao sjedinjenje s Bogom, čitao sam o stepenima fene i dobro mi zvuči to o nestajanju ili "potiranju" vlastitog ega.
Mene iskreno ovi stepeni fene (nadam se da radi ove blasfemije neću završiti kao Al Hallaj) potsjećaju jako na stepene
poniranja u budističkoj meditaciji,

U svakom slučaju za mene Al Hallaj jeste tragična ličnost, ja ne bih nikad nikoga osudio na takve muke i smrt a pogotovo ne takvog predanika Bogu ....

[vodoprovodčik]

Do sad su svi pokušavali riješit paradoks, a dođe čovjek i objasni kako je to dogma. Nema se tu više šta prigovorit. O dogmi se ne raspravlja.

Nije klasična dogma, niti je neko zbog toga glavu gubio, niti sam htio reći to na što impliciraš. Ja jesam skeptik, ali ne na taj pretjeran i "križarski" nategnut način.

Ako ćemo biti iskreni, postojala su dva mišljenja, pored ovog trećeg koje jednostavno ne dira tu temu i samo približava činjenicu da je odredba stvarnost u islamu kroz popratne detalje Božijeg sveznanja, mogućnosti koje su u Božijem znanju, ali se nisu desile te su samim tim iscrpljene (mada postoje na neki način i iako relevantne, one se nisu desile), što znači da je samo ono što se dogodilo i trebalo da se dogodi.

Prvo mišljenje su zastupali "Kaderije", ne treba ih pomiješati sa sufijskim kaderijskim pravcem, koji kažu da je čovjek apsolutni kreator svoje sudbine, te da je u tom smislu potpuno neovisan. Tumačiti ajete koji govore o odredbi metaforom je u ovom slučaju nemoguće, jer metafora u arapskom jeziku, koji je razrađen i standardizovan do u tančine, mora imati svoju indiciju i gotovo predstavljati vrstu usporedbe u bukvalnom ili apstraktnom smislu. Arapski stil je formiran prije islama u bogatom i izvanrednom poetskom opusu arapskih plemena, koji su, malo je reći, ponosni na svoj semitski puritanizam i jezičko nemiješanje u predislamskom periodu.

Drugo mišljenje zastupaju "Džebrije", od arapskog جبر, džebere korijen, edžbere prelazni glagol, što znači siliti, primorati - oni kažu da je čovjek determiniran, kao i sve što postoji od momenta stvaranja, onim što je zapisano u "Knjizi pomno čuvanoj". Čovjek je primoran da napravi sve što je napravio, dakle prisiljen i lišen bilo kakve volje. Ni ovo ne odgovara stvarnosti u cjelosti, jer čovjek ipak ima nekakvu volju, recimo, ako želim podići svoju ruku sada, ja ću to uraditi, i sl., a mnogi ajeti govore o tome da treba izabrati ovo ili ono. Načelo neodređenosti unutar apsolutne stvaralačke volje, prema islamu, dakle postoji.

S obzirom da ni jedan ni drugi pravac nisu obuhvatili niti dali zadovoljavajuće objašnjenje, prevladao je treći, koji o tome ne raspravlja. Prime k znanju da postoji kader, no nisu ga u stanju objasniti; samo su u stanju da ukažu na neke činjenice iz islamskog učenja o Bogu i o tome da Boga treba promatrati odvojeno od parametara kroz koje posmatramo čovjeka, koji je samo dio stvorenog i ništa više.

Međutim, kad kažem da je ovo pravo pitanje za skeptike, tada želim reći da to pitanje glasi: "A čemu sve ovo na ovaj način?" Dakle, zašto ovoliko patnje, boli, stradanja - zašto ovaj okvir.

Pitanje determinacije se javlja i kod skeptika, kod Hawkinga, koji objašnjava Feynmana i kaže da je u momentu velikog praska, kakav god on bio, već bilo determinirano da će se na stranici nekog časopisa pojaviti slika Madone na ovaj ili onaj način. Ne zato što je to bila jedina mogućnost, nego zato što su se sve druge poništile. Feynman kaže da Univerzum ima sve moguće historije, a ona koja se desi morala se desiti, jer su se druge poništile. Jedino se to moglo dogoditi, ništa drugo...
Da ne širimo temu tamo gdje ne treba ići, ali u ravni ajeta koji govore o odredbi, ono što se dogodilo volja je Božija, bez obzira na njegovo znanje o drugim mogućnostima.
Oko 90% muslimana, odnosno gotovo 100% posto sunija za temelj u vjerovanju uzima "Tahavijsku akidu" (Islamsko vjerovanje u objašnjenju imama Tahavija). U vezi sa ovim on doslovce kaže:
فإنه سبحانه يعلم ما كَانَ وما يكون، ومالم يكن أن لو كَانَ كيف يكون، كما قال تعالى: وَلَوْ رُدُّوا لَعَادُوا لِمَا نُهُوا عَنْهُ [الأنعام:
28]
"On, slavljen neka je, zna ono što je bilo i ono što nije bilo, i zna kakvo bi bilo da se desilo ono što nije bilo. Kaže uzvišeni:
'Ne, ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi i bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci,'" (El-En'am 28)"

Dakle, Tahavi ovim ajetom želi argumentirati da oni koji ne vjeruju, čak i ako bi vidjeli Sudnji Dan pa poslije njega bili vraćeni u život, opet bi nastavili raditi ono što nisu smjeli, jer su se sve njihove druge mogućnosti poništile, iako postoje. Bog sve to zna, dakle, sve moguće historije i onu koja se desila, i sve je u "Knjizi zapisano". Međutim, iz tih predanja znamo i da je prvo što je zapisano bilo "Milost moja pretiče srdžbu moju!"

Zbog ovoga, kader se jednostavno uzima na znanje, i ne znam da iko može reći da ga može objasniti na način da ga se može 100% pojmiti - međutim nema tu nikakve dogme. Dogma se pokušava u zadnjih 200ak godina formirati u krutom smislu, ali je to iznimno teško zbog 1000 činilaca i ne vjerujem da će u islamu postojati nešto tipa katoličke crkve, nema osnova za to. Rana historija u korijenu odbacuje tu mogućnost.

Sa druge strane, mnogi veliki umovi, poput Ajnštajna koji nisu odbacili misao o Bogu, pa makar on bio "Spinozin Bog", manje ili više, upravo su princip odredbe; Ajnštajn, naravno, u judaističkoj tradiciji na način na koji se poima unutar nje; naveli kao razlog za skepticizam spram modela Boga kako ga, recimo, Jevreji, doživljavaju. Kako prihvatiti da nevoljna stvorenja bivaju kažnjena za akcije koje su se morale dogoditi, pored svih drugih mogućnosti, ali mogućnosti koje su se poništile.
Zato kažem da je upravo ovo pitanje svih pitanja za skeptike. Zašto se uopće sve ovo dešava na ovaj način? Zašto patnja i muke na ovom svijetu, prije onog, ako je jedino ovo ono što se "moralo" dogoditi. Mi to ne bismo htjeli, zar ne? Eto, to sam ciljao kad sam haraču rekao da je potrefio pitanje svih pitanja.

Hvala na odgovoru.

Čitao sam negdje još jedno rješenje ovog paradoksa, ne znam čije je, ali jednim svojim dijelom podsjeća na ovo prvo, kaderijsko. Izvinjavam se ako ću ga banalizirati, ili pogriješiti u nekoj predpostavci, ali suština je ova. Ako je bog metafizičko biće, i ako je kao takvo biće stvorio ovaj svijet koji je materijalni i vremenski, bog ne može biti u njemu prisutan, i ovaj svijet je izvan njegovog dometa. Meleki služe da budu posrednici između ovog i onog svijeta, a čovjek je slobodno biće. Naravno, ovo sve se kosi sa Kur'anom. E sad, ovdje opet prevagne onaj dio Epikurovog paradoksa o božijoj svemoći, jer ako je svemoćan, zašto ne može djelovati na ovaj svijet. Ovo deističko rješenje je falično, ali je na neki način humanije.
Da, zaista je ovo pitanje svih pitanja, bar u teološkom diskursu, jer epikurejski paradoks je već odavno kamen spoticanja svih teologija.

[NIN]

Banned user for reason “Krsenje pravila foruma”
» vodoprovodčik
7 dana

...da se malo odmoris i ubuduce zaobilazi teme koje te nerviraju!

[talić]

pokušat ću da ostanem u temi.
Pretpostavimo da do danas ni jedna religija nije nastala i da se pojavi čovjek na prostoru BiH koji tvrdi da je božiji poslanik i da nam prenosi božije ajete. Da li bi ljudi koji vjeruju u poslanika Muhammeda vjerovali živu čovjeku sa istim ili sličnim ajetima ili bi ga proglasili ludim, neozbiljnim, prevarantom i sl.

[bijela]

Kur'anski ajeti i teme za razmišljanje

Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti... (4:35)

[fidoremilienko]

Meni ovaj najjaci

Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.

(Kur’an, sura el-Hadždž, ajet 46.)

Sam po sebi sve govori!

[numizmatic]

Meni ovaj najjaci

Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.

(Kur’an, sura el-Hadždž, ajet 46.)

Sam po sebi sve govori!

[arzuhal]

''Ti se diviš, a oni se rugaju.'' (Saffat, 12.)

[bijela]

...vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.
(en-Nur, 15)

[shecher]

Pa zar se ovom govoru iščuđavate – i smijete se, a ne plačete – gordo dignutih glava? Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se! (En-Nedžm, 59-62)

[shecher]

Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali, ili komade neba na njih sručili. To je, zaista, pouka svakome robu koji je odan. (Saba, 9)

[ellec]

Kur'anski ajeti i teme za razmišljanje

Mislio sam otvoriti ovu temu kako bi oni koji žele učestovati u njoj mogli iznijeti svoja razmišljanja i doživljaj određenih Kur'anskih tema i ajeta.

Covjek navede poentu teme, a vi samo ljepite tekst.

[fidoremilienko]

Pa zalijepili ti ljudi, da malo razmislis

[bijela]

iii ide jedan taman u kontekstu: muutuu bi gajzikum

[bijela]

Pa zalijepili ti ljudi, da malo razmislis

ja nisam zalijepila nikome poput elleca i njegove struje da razmišlja o kojem ajetu,
'ta me briga šta misli/misle..

[shecher]

iii ide jedan taman u kontekstu: muutuu bi gajzikum

e ti odmah da čovjek crkne od muke

[fidoremilienko]

Pa zalijepili ti ljudi, da malo razmislis

ja nisam zalijepila nikome poput elleca i njegove struje da razmišlja o kojem ajetu,
'ta me briga šta misli/misle..

Mene se onaj ajet dojmio pravo, sta ja imam tu da objasnjavam. Sve jasno kao dan Da ne idemo vise u off!

[Mr. Brightside]

''Ti se diviš, a oni se rugaju.'' (Saffat, 12.)

[ellec]

Pa zalijepili ti ljudi, da malo razmislis

Nije problem meni razmislit i iznijet to, ali vidim da vama jeste posto samo ljepite tekst sto autor teme nije naveo da bude poenta.

P.s. a posto se stalno spominju "Oni..." u ovim ajetima sto postavise, bas asocira na "ogovaranje".