Mis mekinjas wrote:Hm....
Bila sam zaprošena.... nisam se udala, jer niti jednog trenutka se nisam vidjela sa njim do kraja života.... Nisam ga ni ostavila, on je mene kad sam ga odbila, pa se pitam, jel' me prosio da ne bude sam, ili jer me voli.... Ko zna, on, možda..... Ali sam sretna da nije moj....
Znam da može biti kako treba, odgojile su me dvije jedinke, koje su danas kao tinejdžeri, vole se jednako kao prvog dana.
O da, želim, nekog kome bih pala u nesvijest u rukama od sreće, nekog ko neće da papir bude dokaz ičega.
Našla sam ja takvog, činilo se da je i on, a ispalo je nešto potpuno drukčije.
Njega je opisao najbolje Mešin citati:
"Oprosti.
Bila je to najljepša riječ koju je moglo pronaći njegovo kukavičko poštenje. Tako me srećno skinuo sa savjesti i prijateljski ispratio u prošlost. "
Proživjela sam neke stvari, koje niko ne želi, jednu stvar, mimo svih koje se znaju, o kojoj nikad neću ništa reći. Umrijet će sa mnom...
Ne smatram se posebno sretnom osobom, ali ni krajnje nesretnom.
Nemam majčinske osjećaje, volim samo dva klinca, tačnije klinke, od prijatelja. Kad se poželim dodira ruke djeteta, odem tim prijateljima, doduše jedni su u Sarajevu, a ja nisam, pa ne mogu tako često, ići se igrati i čitati slikovnice.
Dijete sam u duši, funkcioniram kao odrasla osoba. Imam sve, stan, auto, dobar posao, podeblju povijest bolesti, ružna iskustva, lijepa iskustva, prijatelje, poznanike, svoje sitne zanimacije, koje me ispunjavaju, ali ne čine potpuno ispunjenom.
Ne prati me osjećaj usamljenosti. Zadovoljna sam sobom. Iza svake svoje riječi stojim. Imam mišljenje svemu, i ne mijenjam ga. Odlučujem se brzo. Sposobna sam voljeti, bezuvjetno. Ne želim biti samohrana majka, ako ću imati izbor. Nikada, ne bih dijete sama odgajala, osim ako život ne donese to u paketu. Nisam čak ni sigurna, da imam dijete i da moram biti samohrani roditelj, da ne bih dala dijete ocu ili baki. Po čemu to otac ne bi mogao biti i majka i otac? Nije nenormalno.
Postoje neke stvari, neki objektivni razlozi, zbog kojih se bojim biti sama, jer ne znam hoću moći sebi pomoći, vezano je za bolest.
I opet ću ja sa Mešom: "Navikao sam da tražim i ne nalazim, jedno je zavisilo do mene, drugo je zavisilo ne znam od koga... "
Pisem samo sta je moja noga gazila...
. Npr, nisam nikada vozio auto na autoputu zavezanih ociju tako da ne znam da li je to opasno ili ne 
sad ne mogu nikako da se zamislim u braku s nekim.... kad vidim svoje prijatelje, pomislim da je to lijepo, imaju jedno drugo, imaju jedno ili dvoje onih malenih (djece),kažu za njih žive... ja ko drvena... volim djecu... ali uvijek se zezam dok je tuđe djece ja ne rađam 
