KOMUNISTICKA PARTIJA

[tbv]

04.11.2011. - Nacionalizam nije bio uzrok rata, nego cilj

U Klagenfurtu je održana konferencija o ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Njemački historičar Holm Sundhaussen je iznio kako je za preradu prošlosti najbitnije definisati inicijatore spirale zločina koji su se desili.

DW: Gospodine Sundhaussen, u Vašem izlaganju ste govorili o ekonomskim i političkim preduslovima za rat, ali ste istakli i važnost kronologije događaja, koja, kako ste rekli, definiše motive ratnih zločina. Zamolio bih Vas da nam tu tezu još jednom ukratko pojasnite.

Sundhaussen: Moja glavna teza bila je da se nasilje pod određenim institucionalnim i društvenim okolnostima može desiti svuda na svijetu i u svim društvima. Bilo bi potpuno pogrešno vjerovati da se ono što se desilo u Jugoslaviji ne može desiti bilo gdje u Evropi. Čovjek je svuda na svijetu jednako predisponiran da vrši nasilje, pitanje je samo pod kojim uslovima on to zaista i čini. Kada se govori o zločinima u bivšoj Jugoslaviji, onda se često čuje teza da su sve strane činile zločine i etnička čiščenja i iz toga se zaključuje da su svi jednako krivi, odnosno, da su svi jednako nedužni. Po mom mišljenju, to je jedna jako proizvoljna teza. Važno je, naime, obratiti pažnju na kronologiju događaja. Poznato je da nasilje uvijek prouzrokuje novo nasilje i da ljudi koji su izloženi brutalnom nasilju i sami postaju nasilni. Što znači da svako nasilje nije isto. Razlikujemo inicijalno nasilje koje spiralu nasilja pokreće, i razlikujemo nasilje koje je prouzrokovano ovim prvim, inicijalnim nasiljem.

DW: Nije li to jako opasna teza, pomisli li se na politiku kakva je ona danas na prostorima bivše Jugoslavije, koja dosta toga prilično lako relativizira, pa tako i zločine koji su se desili?

Sundhaussen: S tim što sam ja u mom izlaganju naveo i to da i jedno i drugo nasilje naravno nije prihvatljivo i da mora biti procesuirano, ali da te dvije vrste nasilja jednostavno nisu identične. Ja sam zaista čvrsto ubijeđen u to da svuda na svijetu, oni koji su dugo vremena izloženi nasilju, u jednom trenutku, kada za to dobiju priliku, i sami reaguju nasiljem. To je ljudski mehanizam kojeg je jako teško promijeniti. Zbog toga je važno pitati se ko je pokrenuo spiralu nasilja i to je osnovno pitanje na koje se mora dati odgovor, ako se želi razumjeti ono šta se desilo u Jugoslaviji sa početka 90-ih. Detaljno rekonstruirati ko je, gdje, kada šta uradio i šta je bila reakcija.

DW: Možete li nam onda pojasniti uslove i okolnosti pod kojima običan čovjek postaje nasilnik i zločinac, a kažete da taj potencijal u sebi nosi svaki čovjek. I možete li to, molim Vas, potkrijepiti konkretnim primjerima koji su se dešavali u Jugoslaviji početkom devedesetih.

Sundhaussen: Na početku svakog takvog procesa uglavnom stoji kriza. U Jugoslaviji je to bila velika ekonomska kriza 80-ih, slijedila je ustavna, koja zapravo nije bila kriza ustava već politička kriza, i na kraju imamo i izvjesnu intelektualnu krizu. Imamo apel pravoslavnih sveštenika 1982., koji govori o genocidu nad srpskim svetinjama na Kosovu, iako o genocidu ne može biti riječi i riječ genocid postaje top-tema. Govori se o kulturnom genocidu, o demografskom genocidu, upravnom genocidu itd. - genocid u svim mogućim kontekstima. Onda se na sceni pojavljuju pisci - Drašković, Radulović, Ćosić, zatim poznati memorandum SANU-a itd. Dolazi do remećenja unutrašnjeg balansa moći, ukida se dosta autonomnih prava Kosova i Vojvodine, savezna partija na to ne reaguje, argumentira da je to unutrašnje pitanje Srbije i očigledno je mišljenja da će tako Miloševića zadovoljiti i umiriti. To, međutim, nije isključivo unutrašnje pitanje Srbije, već je to nešto što se tiče i drugih republika. Sve se to dešava tokom 80-tih, i zanimljivo je da stanovništvo u republikama do tada samo uslovno prati svoje tadašnje političke elite. Većina stanovništva želi ostati u zajedničkoj državi i ideja da svaka nacija treba da živi u svojoj državi nema podršku. U narednih godinu i po to se međutim drastično mijenja, dešava se demokratija koju stanovništvo do tada nikada nije doživjelo, dešavaju se referendumi, na kojima se može glasati samo za ili protiv otcjepljenja i time počinje i proces polarizacije stanovništva.

DW: Što je ujedno period u kojem dolazi do prvih oružanih sukoba, do prvog nasilja.

Sundhaussen: Dolazi do prvih sukoba i prvog nasilja, i pojavljuju se ljudi koji su, shodno tezi o važnosti kronologijie nasilja, oni koji ga planski iniciraju. To su najprije manje grupe, organizovane grupe, razne paravojne formacije i specijalci, vojska i policija. Slijedi zatim faza u kojoj stanovništvo s pravom pita kako je do toga uopšte moglo doći, a nakon toga slijede upitna objašnjenja. Jednostavna objašnjenja koja su za cilj imala polarizaciju stanovništva i to po etničkim i nacionalnim kriterijima. Ratovi na prostoru bivše Jugoslavije jesu bili etnički, ali ne u uzročnom smislu. Nacionalnih napetosti jeste bilo, ali one nisu bile uzrok rata, one su bile popratni efekat, posljedica, odnosno cilj tih ratova.

DW: Gospodine Sundhaussen, zbog Vaših publikacija bivali ste često oštro kritikovani. Nakon objavljivanja Vaše knjige „Istorija Srbije. 19. i 21. vijek“ 2007. odnosno 2009. godine, za Vas je rečeno da ste srbomrzac, zbog nekih članaka bili ste međutim i hrvatomrzac. Nije li stanovništvo na području bivše Jugosavije posebno osjetljivo kada je u pitanju vlastita istorija? Zašto narodima na području Jugoslavije istorijske činjenice tako teško padaju?

Sundhaussen: U Jugoslaviji nakon 1945. nije pošlo za rukom da se pronađe interpretacija koja je šira od jednog jako uskog nacionalnog okvira. Nedostajala je ta, da tako kažem, ptičja perspektiva na jedno šire područje, odnoso, nedostajao je pogled izvana.

DW: Ko je za to odgovoran?

Sundhaussen: Vladajuća partija u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata po meni je počinila dvije fatalne greške. Prva je bila ta da se predugo držala samo jedne, zvanične interpretacije Drugog svjetskog rata. Kritički, detaljniji osvrt na taj period i kritički osvrt na razne grupacije sa različitim interesima za vrijeme Drugog svjetskog rata, morao se desiti. Možda zaista ne neposredno nakon 1945, ali nešto kasnije. Druga greška je bila ta što se slijedio koncept da se svaka republika bavi samo svojom istorijom, da ima svoj vlastiti program. Ko je živio u Hrvatskoj, nije se smio baviti istorijom Srbije i obratno – to je bila potpuno luda koncepcija.

DW: Kako je to danas, pratite li npr. sadržaje istorijskih udžbenika u novonastalim državama? Na konferenciji ovdje u Klagenfurtu se u nekoliko navrata čulo da samo prihvatanje i publiciranje istorijskih činjenica može osigurati trajan mir.

Sundhaussen: Nisam najbolje upoznat sa tom materijom, ali sam prisustvovao konferencijama na Georg-Eckert institutu za međunarodna ispitivanja školskih knjiga u Braunschweigu. Tamo je navedeno dosta problema, ali i dosta koraka naprijed. Evidentan je izvjestan pluralizam, dosta izdavača, dosta udžbenika, koji se, međutim, dosta i razlikuju. Tako da imamo situacije da određene škole koriste isključivo udžbenike određenog izdavača. To je, naravno, problematično, ali nešto se i pored toga ipak dešava. Udžbenik kojeg sam ja u Hrvatskoj analizirao za vrijeme Tuđmana, i kojim sam bio ogorčen, nije, na primjer, više u opticaju. Dešavaju se takođe međunarodne konferencije, raspravlja se, koriguje. To su možda mali koraci, ali je ipak važno i dobro da se nešto mijenja.

veoma dobar tekst, nadam se da ce neki poslije citanja vratiti svoju glavu nazud u pijesak, tamo gdje je i bila zadnjih dvadeset godina...

[avicena]

Vidim da ima forumasa koji podrzavaju KP BiH .

Pokret Drugovi!!!

A de mi recite kakav stav imate prema EU jer je njen poznat kada su u pitanju ovakve partije sa rezultatima njihove vladavine?


Strassbourg, 25. 01. 2006.

REZOLUCIJA VIJEĆA EUROPE O OSUDI KOMUNISTIČKIH ZLOČINA

SKUPŠTINA EUROPSKOG PARLAMENTA


Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarističkih komunističkih režima Rezolucija 1481 (2006)


Skupština Europskog parlamenta poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996) o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava.

Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava. Povrede (ljudskih prava op.p.) su se razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom periodu i uključivale su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i također nedostatak političkog pluralizma.

Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i principa diktature proletarijata. Interpretacija oba principa ozakonila je „eliminaciju" ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji su bili državljani te zemlje. To je posebno bio slučaj sa ljudima iz bivšeg SSSR-a koji su u smislu broja žrtava daleko nadmašili ljude ostalih zemalja.

Skupština priznaje da su, unatoč zločinima totalitarnih komunističkih režima, neke europske komunističke partije pridonijele postignuću demokracije.

Pad totalitarističkih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam (nacizam).

Kao posljedica toga vrlo je niska svjesnost javnosti o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.

Skupština je uvjerena da je svjesnost o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja. Jasan stav međunarodne zajednice prema prošlosti može biti smjernica za njihove buduće akcije.

Također, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.

Totalitarni komunistički režimi su još uvijek aktivni u nekim zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju. Percepcija nacionalnih interesa ne bi smjela spriječiti zemlje u adekvatnom kritiziranju postojećih totalitarnih komunističkih režima. Skupština snažno osuđuje sve te povrede ljudskih prava.

Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnom nivou nekih država članica Vijeća Europe ne mogu osloboditi međunarodnu zajednicu od zauzimanja jasne pozicije prema zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Ona ima moralnu obavezu da to učini bez daljnjeg odgađanja.

Vijeće Europe je dobro pozicionirano za takvu raspravu na međunarodnom nivou. Sve bivše europske komunističke zemlje, sa iznimkom Bjelorusije, su sada njene članice i zaštita ljudskih prava i vladavina prava su osnovne vrijednosti za koje se zauzimaju.

Zbog toga, Parlamentarna Skupština snažno osuđuje masovno kršenje ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.

Također, poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procjene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

Skupština vjeruje da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice omogućiti daljnje pomirenje. Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo.

1 Rasprava skupštine 25. januara 2006. (5. zasjedanje) (vidi Doc.10765, izvještaj Povjerenstva za politička pitanja, report of the Political Affairs Committee, rapporteur: Mr Lindblad ). Tekst usvojen od strane Skupštine 25.januara 2006. (5. zasjedanje).

http://assembly.coe.int/Mainf.asp?link= ... ES1096.htm

.

[MAX68]

iskreno mislim da je komunisticka partija napravila samo jednu kardinalnu gresku a to je sto je ostavila u zivotu ovo smece sto je bilo u ustasama i cetnicima .A sto se tice ovih rezolucija pa bar mi u BIH znamo sta su rezolucije sjetitese samo u toku rata koliko je donijeto rezolucija vezanih za BIH i koga je to bilo briga.

[nosara]

04.11.2011. - Nacionalizam nije bio uzrok rata, nego cilj

U Klagenfurtu je održana konferencija o ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Njemački historičar Holm Sundhaussen je iznio kako je za preradu prošlosti najbitnije definisati inicijatore spirale zločina koji su se desili.

DW: Gospodine Sundhaussen, u Vašem izlaganju ste govorili o ekonomskim i političkim preduslovima za rat, ali ste istakli i važnost kronologije događaja, koja, kako ste rekli, definiše motive ratnih zločina. Zamolio bih Vas da nam tu tezu još jednom ukratko pojasnite.

Sundhaussen: Moja glavna teza bila je da se nasilje pod određenim institucionalnim i društvenim okolnostima može desiti svuda na svijetu i u svim društvima. Bilo bi potpuno pogrešno vjerovati da se ono što se desilo u Jugoslaviji ne može desiti bilo gdje u Evropi. Čovjek je svuda na svijetu jednako predisponiran da vrši nasilje, pitanje je samo pod kojim uslovima on to zaista i čini. Kada se govori o zločinima u bivšoj Jugoslaviji, onda se često čuje teza da su sve strane činile zločine i etnička čiščenja i iz toga se zaključuje da su svi jednako krivi, odnosno, da su svi jednako nedužni. Po mom mišljenju, to je jedna jako proizvoljna teza. Važno je, naime, obratiti pažnju na kronologiju događaja. Poznato je da nasilje uvijek prouzrokuje novo nasilje i da ljudi koji su izloženi brutalnom nasilju i sami postaju nasilni. Što znači da svako nasilje nije isto. Razlikujemo inicijalno nasilje koje spiralu nasilja pokreće, i razlikujemo nasilje koje je prouzrokovano ovim prvim, inicijalnim nasiljem.

DW: Nije li to jako opasna teza, pomisli li se na politiku kakva je ona danas na prostorima bivše Jugoslavije, koja dosta toga prilično lako relativizira, pa tako i zločine koji su se desili?

Sundhaussen: S tim što sam ja u mom izlaganju naveo i to da i jedno i drugo nasilje naravno nije prihvatljivo i da mora biti procesuirano, ali da te dvije vrste nasilja jednostavno nisu identične. Ja sam zaista čvrsto ubijeđen u to da svuda na svijetu, oni koji su dugo vremena izloženi nasilju, u jednom trenutku, kada za to dobiju priliku, i sami reaguju nasiljem. To je ljudski mehanizam kojeg je jako teško promijeniti. Zbog toga je važno pitati se ko je pokrenuo spiralu nasilja i to je osnovno pitanje na koje se mora dati odgovor, ako se želi razumjeti ono šta se desilo u Jugoslaviji sa početka 90-ih. Detaljno rekonstruirati ko je, gdje, kada šta uradio i šta je bila reakcija.

DW: Možete li nam onda pojasniti uslove i okolnosti pod kojima običan čovjek postaje nasilnik i zločinac, a kažete da taj potencijal u sebi nosi svaki čovjek. I možete li to, molim Vas, potkrijepiti konkretnim primjerima koji su se dešavali u Jugoslaviji početkom devedesetih.

Sundhaussen: Na početku svakog takvog procesa uglavnom stoji kriza. U Jugoslaviji je to bila velika ekonomska kriza 80-ih, slijedila je ustavna, koja zapravo nije bila kriza ustava već politička kriza, i na kraju imamo i izvjesnu intelektualnu krizu. Imamo apel pravoslavnih sveštenika 1982., koji govori o genocidu nad srpskim svetinjama na Kosovu, iako o genocidu ne može biti riječi i riječ genocid postaje top-tema. Govori se o kulturnom genocidu, o demografskom genocidu, upravnom genocidu itd. - genocid u svim mogućim kontekstima. Onda se na sceni pojavljuju pisci - Drašković, Radulović, Ćosić, zatim poznati memorandum SANU-a itd. Dolazi do remećenja unutrašnjeg balansa moći, ukida se dosta autonomnih prava Kosova i Vojvodine, savezna partija na to ne reaguje, argumentira da je to unutrašnje pitanje Srbije i očigledno je mišljenja da će tako Miloševića zadovoljiti i umiriti. To, međutim, nije isključivo unutrašnje pitanje Srbije, već je to nešto što se tiče i drugih republika. Sve se to dešava tokom 80-tih, i zanimljivo je da stanovništvo u republikama do tada samo uslovno prati svoje tadašnje političke elite. Većina stanovništva želi ostati u zajedničkoj državi i ideja da svaka nacija treba da živi u svojoj državi nema podršku. U narednih godinu i po to se međutim drastično mijenja, dešava se demokratija koju stanovništvo do tada nikada nije doživjelo, dešavaju se referendumi, na kojima se može glasati samo za ili protiv otcjepljenja i time počinje i proces polarizacije stanovništva.

DW: Što je ujedno period u kojem dolazi do prvih oružanih sukoba, do prvog nasilja.

Sundhaussen: Dolazi do prvih sukoba i prvog nasilja, i pojavljuju se ljudi koji su, shodno tezi o važnosti kronologijie nasilja, oni koji ga planski iniciraju. To su najprije manje grupe, organizovane grupe, razne paravojne formacije i specijalci, vojska i policija. Slijedi zatim faza u kojoj stanovništvo s pravom pita kako je do toga uopšte moglo doći, a nakon toga slijede upitna objašnjenja. Jednostavna objašnjenja koja su za cilj imala polarizaciju stanovništva i to po etničkim i nacionalnim kriterijima. Ratovi na prostoru bivše Jugoslavije jesu bili etnički, ali ne u uzročnom smislu. Nacionalnih napetosti jeste bilo, ali one nisu bile uzrok rata, one su bile popratni efekat, posljedica, odnosno cilj tih ratova.

DW: Gospodine Sundhaussen, zbog Vaših publikacija bivali ste često oštro kritikovani. Nakon objavljivanja Vaše knjige „Istorija Srbije. 19. i 21. vijek“ 2007. odnosno 2009. godine, za Vas je rečeno da ste srbomrzac, zbog nekih članaka bili ste međutim i hrvatomrzac. Nije li stanovništvo na području bivše Jugosavije posebno osjetljivo kada je u pitanju vlastita istorija? Zašto narodima na području Jugoslavije istorijske činjenice tako teško padaju?

Sundhaussen: U Jugoslaviji nakon 1945. nije pošlo za rukom da se pronađe interpretacija koja je šira od jednog jako uskog nacionalnog okvira. Nedostajala je ta, da tako kažem, ptičja perspektiva na jedno šire područje, odnoso, nedostajao je pogled izvana.

DW: Ko je za to odgovoran?

Sundhaussen: Vladajuća partija u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata po meni je počinila dvije fatalne greške. Prva je bila ta da se predugo držala samo jedne, zvanične interpretacije Drugog svjetskog rata. Kritički, detaljniji osvrt na taj period i kritički osvrt na razne grupacije sa različitim interesima za vrijeme Drugog svjetskog rata, morao se desiti. Možda zaista ne neposredno nakon 1945, ali nešto kasnije. Druga greška je bila ta što se slijedio koncept da se svaka republika bavi samo svojom istorijom, da ima svoj vlastiti program. Ko je živio u Hrvatskoj, nije se smio baviti istorijom Srbije i obratno – to je bila potpuno luda koncepcija.

DW: Kako je to danas, pratite li npr. sadržaje istorijskih udžbenika u novonastalim državama? Na konferenciji ovdje u Klagenfurtu se u nekoliko navrata čulo da samo prihvatanje i publiciranje istorijskih činjenica može osigurati trajan mir.

Sundhaussen: Nisam najbolje upoznat sa tom materijom, ali sam prisustvovao konferencijama na Georg-Eckert institutu za međunarodna ispitivanja školskih knjiga u Braunschweigu. Tamo je navedeno dosta problema, ali i dosta koraka naprijed. Evidentan je izvjestan pluralizam, dosta izdavača, dosta udžbenika, koji se, međutim, dosta i razlikuju. Tako da imamo situacije da određene škole koriste isključivo udžbenike određenog izdavača. To je, naravno, problematično, ali nešto se i pored toga ipak dešava. Udžbenik kojeg sam ja u Hrvatskoj analizirao za vrijeme Tuđmana, i kojim sam bio ogorčen, nije, na primjer, više u opticaju. Dešavaju se takođe međunarodne konferencije, raspravlja se, koriguje. To su možda mali koraci, ali je ipak važno i dobro da se nešto mijenja.

veoma dobar tekst, nadam se da ce neki poslije citanja vratiti svoju glavu nazud u pijesak, tamo gdje je i bila zadnjih dvadeset godina...

Poslije ovog odljeva...

Ovo je samo jos jedna TERORISTICKA organizacija na tlu Bosne i Hercegovine, jer negira Dejtonsku Bosnu i Hercegovinu i volju naroda iz koje je nastala REPUBLIKA BOSNA i HERCEGOVINA, jer se drzi Ustava SRBiH, odnosno Jugoslavenske Republike koja ne postoji vec 20 godina.

...ja bih apstinirao od foruma barem par mjeseci...

A sto se tice teksta, na zapadu nista novo... Ne znam samo kakve ovo veze ima s najtezih 20 godina (prvih)...?

[nosara]

Vidim da ima forumasa koji podrzavaju KP BiH .

Pokret Drugovi!!!

A de mi recite kakav stav imate prema EU jer je njen poznat kada su u pitanju ovakve partije sa rezultatima njihove vladavine?

.

Neka se procesuiraju svi komunisticki "zlocini", ali ne prije Dresdena, Hirosime, Nagasakija, Alzira, Iraka, Avganistana, Libije, Vijetnama, Koreje, itd, itd... Dugacka je lista...

Ukratko, neka "demokrate" pociste prvo ispred svojih vrata...

[avicena]

iskreno mislim da je komunisticka partija napravila samo jednu kardinalnu gresku a to je sto je ostavila u zivotu ovo smece sto je bilo u ustasama i cetnicima .A sto se tice ovih rezolucija pa bar mi u BIH znamo sta su rezolucije sjetitese samo u toku rata koliko je donijeto rezolucija vezanih za BIH i koga je to bilo briga.

Neka se procesuiraju svi komunisticki "zlocini", ali ne prije Dresdena, Hirosime, Nagasakija, Alzira, Iraka, Avganistana, Libije, Vijetnama, Koreje, itd, itd... Dugacka je lista...

Ukratko, neka "demokrate" pociste prvo ispred svojih vrata...

I to im planirate reći u pregovorima o pridruživanju EU? Uvest će nam opet vize,

[nosara]

iskreno mislim da je komunisticka partija napravila samo jednu kardinalnu gresku a to je sto je ostavila u zivotu ovo smece sto je bilo u ustasama i cetnicima .A sto se tice ovih rezolucija pa bar mi u BIH znamo sta su rezolucije sjetitese samo u toku rata koliko je donijeto rezolucija vezanih za BIH i koga je to bilo briga.

Neka se procesuiraju svi komunisticki "zlocini", ali ne prije Dresdena, Hirosime, Nagasakija, Alzira, Iraka, Avganistana, Libije, Vijetnama, Koreje, itd, itd... Dugacka je lista...

Ukratko, neka "demokrate" pociste prvo ispred svojih vrata...

I to im planirate reći u pregovorima o pridruživanju EU?

EU nestaje u roku par godina... Nece biti nikakvih "pristupnih pregovora"... A trebalo bi im rec... Ko ih jebe...

[sandra01]

EU nestaje u roku par godina... Nece biti nikakvih "pristupnih pregovora"... A trebalo bi im rec... Ko ih jebe...[/quote]




Nosara ,ti si moj novi idol

[nihoniho]

EU nestaje u roku par godina... Nece biti nikakvih "pristupnih pregovora"... A trebalo bi im rec... Ko ih jebe...

opet isto - amerika i engleska bice zemlja proleterska -
ova diskusija ulazi u svere sala i posalica kao i doticna stranka, pa to tako i treba tretirati.
pretpostavljam da cete se prema sdp odnositi kao prema oportunistima, koce prvi u zatvor?

[nosara]

EU nestaje u roku par godina... Nece biti nikakvih "pristupnih pregovora"... A trebalo bi im rec... Ko ih jebe...

opet isto - amerika i engleska bice zemlja proleterska -
ova diskusija ulazi u svere sala i posalica kao i doticna stranka, pa to tako i treba tretirati.
pretpostavljam da cete se prema sdp odnositi kao prema oportunistima, koce prvi u zatvor?

Ako si ti covjek bez ideje i ideala to je tvoj problem... Salis se, sve ti potaman, u ovoj vodi, bice, plivas ko vidra... Ko zlaja...

[nihoniho]

nazalost komunisticka ideologija , koju nazivate socijalizmom, prelaznim periodima i ostalim alibi formulacijama, je perfektno tlo za sirenje i bujanje nacionqalizma, ne ponovilo se.

[nihoniho]

EU nestaje u roku par godina... Nece biti nikakvih "pristupnih pregovora"... A trebalo bi im rec... Ko ih jebe...

opet isto - amerika i engleska bice zemlja proleterska -
ova diskusija ulazi u svere sala i posalica kao i doticna stranka, pa to tako i treba tretirati.
pretpostavljam da cete se prema sdp odnositi kao prema oportunistima, koce prvi u zatvor?

Ako si ti covjek bez ideje i ideala to je tvoj problem... Salis se, sve ti potaman, u ovoj vodi, bice, plivas ko vidra... Ko zlaja...

opa, poceli smo se samarat' , degradiranje na licnom nivou ,u nedostatku argumenata. tipicno ........meni ideali i humanizam ne dozvoljavaju da jos jednom budem zrtva jeftinih, populistickih koncepata koji se svode na fraze i parole.

[nicco]

Činjenica je da ni Evropskoj političko-ekonomsko-demokratskoj eliti nije odgovaralo stanje na Balkanu tih "kobnih 90-ih godina", inače bi se spriječile mnoge stvari koje su se desile...
Činjenica je da su na ovom prostoru djelovale sve moguće obavještajno-sigurnosne agencije i uredno logistički podupirale sve moguće lokalne "dripce", nebi li se što prije "popucali", ne sa ciljem da se slomi politički sistem, već da se napravi anarhija kako bi nam onda kreirali društveno uređenje...
Zločini su se desili pred očima EU i ostalih i nijemo su ih posmatrali (slično negiranju koncentracionih logora u II svjetskom ratu), to je definitivna činjenica...
Vjerujte da ni sadašnjim nazovi "narodnjacima" iliti "populistima" ne odgovara ulazak u EU, jer bi se tu pojavio sindikat drugačiji od "domaćeg", a neke stvari bi se trebale mjenjati, htjeli to ili ne...

[nosara]

nazalost komunisticka ideologija , koju nazivate socijalizmom, prelaznim periodima i ostalim alibi formulacijama, je perfektno tlo za sirenje i bujanje nacionqalizma, ne ponovilo se.

Kako mislis "ne ponovilo se"...? Pa trulimo u klero-nacizmu 20 godina, nema se sta ponavljat... Haman smo ogrezli do srzi...

[nosara]

opa, poceli smo se samarat' , degradiranje na licnom nivou ,u nedostatku argumenata. tipicno ........meni ideali i humanizam ne dozvoljavaju da jos jednom budem zrtva jeftinih, populistickih koncepata koji se svode na fraze i parole.

Sveopsti kritizer, shvatam... Dobra pozicija...

[nihoniho]

nazalost komunisticka ideologija , koju nazivate socijalizmom, prelaznim periodima i ostalim alibi formulacijama, je perfektno tlo za sirenje i bujanje nacionqalizma, ne ponovilo se.

Kako mislis "ne ponovilo se"...? Pa trulimo u klero-nacizmu 20 godina, nema se sta ponavljat... Haman smo ogrezli do srzi...

red nacionalista, pa red "komunista", pa opet........upravo radi kleronacionalizma ne smijemo ni pomisljati na takve koncepte koje predlazete.da nije vas bilo,oni bi bili prevazidjeni.

[nihoniho]

opa, poceli smo se samarat' , degradiranje na licnom nivou ,u nedostatku argumenata. tipicno ........meni ideali i humanizam ne dozvoljavaju da jos jednom budem zrtva jeftinih, populistickih koncepata koji se svode na fraze i parole.

Sveopsti kritizer, shvatam... Dobra pozicija...

pa, bolje sveopsti kritizer nego prodavac magle, to je puno korisnije.

[nicco]

nazalost komunisticka ideologija , koju nazivate socijalizmom, prelaznim periodima i ostalim alibi formulacijama, je perfektno tlo za sirenje i bujanje nacionqalizma, ne ponovilo se.

U pravu si, ne ponovilo se...
Greška sistema je bila što nije negirao nacionalizam, niti je išao na izgradnju nacije...
Bili su tzv. "klasni" neprijatelji, no također se u obrascima uvijek pojavljivala rubrika nacionalno opredjeljenje.
Nije se riješilo nacionalno pitanje, odnosno samim tim nije se izgradila država (nacija), ako shvataš što mislim...
Također je činjenica da više nije bila komunistička partija, već Savez komunista i slični savezi (SSOJ, SSRN...)
No manimo se prošlosti, vrijeme je za budućnost!

[nihoniho]

nazalost komunisticka ideologija , koju nazivate socijalizmom, prelaznim periodima i ostalim alibi formulacijama, je perfektno tlo za sirenje i bujanje nacionqalizma, ne ponovilo se.

U pravu si, ne ponovilo se...
Greška sistema je bila što nije negirao nacionalizam, niti je išao na izgradnju nacije...
Bili su tzv. "klasni" neprijatelji, no također se u obrascima uvijek pojavljivala rubrika nacionalno opredjeljenje.
Nije se riješilo nacionalno pitanje, odnosno samim tim nije se izgradila država (nacija), ako shvataš što mislim...
Također je činjenica da više nije bila komunistička partija, već Savez komunista i slični savezi (SSOJ, SSRN...)
No manimo se prošlosti, vrijeme je za budućnost!

naravno, to je bio sistem dobrih namijera i nikakvih mehanizama da ih sprovede. sve se svelo na represivniapartat, parole, lazi i guranje pod tepih problema koji su nam eksplodirali u lice.

[nicco]

naravno, to je bio sistem dobrih namijera i nikakvih mehanizama da ih sprovede. sve se svelo na represivniapartat, parole, lazi i guranje pod tepih problema koji su nam eksplodirali u lice.

Postojali su mehanizmi, ali znaš i sam da kod nas uvijek postoji problem provođenja u praksi.
Možda si zadovoljan sa trenutnim stanjem, no upravo živimo u vremenu kad itekako nema mehanizama za provedbu Zakona.
Činjenica je da se samo osvrneš na "ugledne" građane i način sticanja imovine... (Sve bi ti se samo kazalo...).
Također neki "drugovi" su postali "populisti", a imaju udjela u onim represivnim mjerama i metodama, kako onda tako i sad...
Možda misliš da smiješ danas sve reći, ali je pitanje kome...

[nihoniho]

naravno, to je bio sistem dobrih namijera i nikakvih mehanizama da ih sprovede. sve se svelo na represivniapartat, parole, lazi i guranje pod tepih problema koji su nam eksplodirali u lice.

Postojali su mehanizmi, ali znaš i sam da kod nas uvijek postoji problem provođenja u praksi.
Možda si zadovoljan sa trenutnim stanjem, no upravo živimo u vremenu kad itekako nema mehanizama za provedbu Zakona.
Činjenica je da se samo osvrneš na "ugledne" građane i način sticanja imovine... (Sve bi ti se samo kazalo...).
Također neki "drugovi" su postali "populisti", a imaju udjela u onim represivnim mjerama i metodama, kako onda tako i sad...
Možda misliš da smiješ danas sve reći, ali je pitanje kome...

otkud ti ideja da sam zadovoljan ovim sistemom, ako se ovo moze nazvati siatemom?
ovo je tranzicijski proces, kakav se desava diljem ex komunistickog bloka i koji je, nazalost , zapeo u ludackoj kosulji koija se zove mirovni sporazum.
ono sto je smijesno je prizivati prijasnji sistem samo iz razloga sto je trenutno losije nego sto je bilo, a ono sto doticni nude su, kao sto sam rekao, fraze i parole, nista konkretno.

[nosara]

naravno, to je bio sistem dobrih namijera i nikakvih mehanizama da ih sprovede. sve se svelo na represivniapartat, parole, lazi i guranje pod tepih problema koji su nam eksplodirali u lice.

Postojali su mehanizmi, ali znaš i sam da kod nas uvijek postoji problem provođenja u praksi.
Možda si zadovoljan sa trenutnim stanjem, no upravo živimo u vremenu kad itekako nema mehanizama za provedbu Zakona.
Činjenica je da se samo osvrneš na "ugledne" građane i način sticanja imovine... (Sve bi ti se samo kazalo...).
Također neki "drugovi" su postali "populisti", a imaju udjela u onim represivnim mjerama i metodama, kako onda tako i sad...
Možda misliš da smiješ danas sve reći, ali je pitanje kome...

otkud ti ideja da sam zadovoljan ovim sistemom, ako se ovo moze nazvati siatemom?
ovo je tranzicijski proces, kakav se desava diljem ex komunistickog bloka i koji je, nazalost , zapeo u ludackoj kosulji koija se zove mirovni sporazum.
ono sto je smijesno je prizivati prijasnji sistem samo iz razloga sto je trenutno losije nego sto je bilo, a ono sto doticni nude su, kao sto sam rekao, fraze i parole, nista konkretno.

Sasvim je logicno prizivati prosli sistem ako je bio bolji... Slazem se da su ovi mladci trenutno nekapacitirani za radikalni udar, ali da sacekamo...?

Mirovni sporazum, sa svim svojim manama, nije brana ekonomskom progresu... Barem "zapadne njemacke"...

[nihoniho]

Mirovni sporazum, sa svim svojim manama, nije brana ekonomskom progresu... Barem "zapadne njemacke"...

nemoj da offtopicimo ali ovaj sporazum je idealan okvir za manipulaciju, pljacku, odrzavanje statusa quo, mrcvarenje i 100 godina samoce , a da ljudi ne budu svjesni gdje je prava adresa na koju treba da se fokusiraju , kao izvor njihovog problema.
nego, je li postoji neka medjuentitetska saradnja na krilima antifasizma i obove bratstva i jedinstva , po pitanju nove pstranke?

[avicena]

Sasvim je logicno prizivati prosli sistem ako je bio bolji...

Da je bio dobar sigurno bi opstao. Ko odbacuje nešto što mu koristi? Svjedoci tog vremena su zapisali da je bilo problema na sve strane pa npr. ...

Stipe Šuvar, jedan od čelnika Saveza komunista iz Hrvatske: "Srpski nacionalizam je jačao, ali jačali su svi nacionalizmi u Jugoslaviji. Uostalom, svi nacionalizmi su jačali još za Titova života. On je imao golemu historijsku karizmu, ali je možda zadnju deceniju, ili posljednje dvije decenija života, bio samo figura iza koje su se drugi skrivali. Tito je imao veliki međunarodni utjecaj i u zemlji je mogao lupiti šakom i nešto zaustaviti, ali ne na duži rok. Birokratsko-nacionalistički monoliti su ojačali već za njegova života. Poslije Titove smrti i odlaska nekih velikih autoriteta jugoslavenskog društva, kao što su Kardelj, Bakarić, a među Srbima Milentije Popović i još mnogi drugi, mi novi, pomiješani sa starim iz Titova vremena, preuzeli smo vruć krumpir kojeg nismo uspjeli ohladiti i izbaciti iz ruku, a da se svi ne opržimo. A kasnije se zemlja i raspala.

...pa nastavlja...

To je bilo veliko post-titovsko vrijeme, doba velikih previranja u Jugoslaviji i ekonomske krize. Naftna kriza je strašno pogodila Jugoslaviju. Već se tada trošilo 12 do 13 milijuna tona godišnje nafte, a Jugoslavija je htjela sve zasnivati, svu svoju industriju na do tada jeftinoj nafti. Cijena nafta je onda strašno skočila na svjetskom tržištu, slijedila je oskudica deviza i nafte, a to je prouzročilo i sekundarnu krizu nekih elementarnih proizvoda, a ne samo da se neko vrijeme vozilo automobile po pravilu par - nepar. Bila je oskudica deterdženata, toalet-papira i nekih trivijalnih artikala. Milka Planinc je došla za predsjednicu savezne vlade. U Jugoslaviji se osjećao pečat velikih demonstracija Albanaca na Kosovu, koje su se zbile 1981. godine, dakle dvanaest mjeseci iza Titove smrti.

....i još gomila bisera kako su komunisti sahranili Jugoslaviju svojom diletantskom politikom na...

http://www.slobodnaevropa.org/content/a ... 45346.html

.

[nosara]

Sasvim je logicno prizivati prosli sistem ako je bio bolji...

Da je bio dobar sigurno bi opstao. Ko odbacuje nešto što mu koristi? Svjedoci tog vremena su zapisali da je bilo problema na sve strane pa npr. ...

Stipe Šuvar, jedan od čelnika Saveza komunista iz Hrvatske: "Srpski nacionalizam je jačao, ali jačali su svi nacionalizmi u Jugoslaviji. Uostalom, svi nacionalizmi su jačali još za Titova života. On je imao golemu historijsku karizmu, ali je možda zadnju deceniju, ili posljednje dvije decenija života, bio samo figura iza koje su se drugi skrivali. Tito je imao veliki međunarodni utjecaj i u zemlji je mogao lupiti šakom i nešto zaustaviti, ali ne na duži rok. Birokratsko-nacionalistički monoliti su ojačali već za njegova života. Poslije Titove smrti i odlaska nekih velikih autoriteta jugoslavenskog društva, kao što su Kardelj, Bakarić, a među Srbima Milentije Popović i još mnogi drugi, mi novi, pomiješani sa starim iz Titova vremena, preuzeli smo vruć krumpir kojeg nismo uspjeli ohladiti i izbaciti iz ruku, a da se svi ne opržimo. A kasnije se zemlja i raspala.

...pa nastavlja...

To je bilo veliko post-titovsko vrijeme, doba velikih previranja u Jugoslaviji i ekonomske krize. Naftna kriza je strašno pogodila Jugoslaviju. Već se tada trošilo 12 do 13 milijuna tona godišnje nafte, a Jugoslavija je htjela sve zasnivati, svu svoju industriju na do tada jeftinoj nafti. Cijena nafta je onda strašno skočila na svjetskom tržištu, slijedila je oskudica deviza i nafte, a to je prouzročilo i sekundarnu krizu nekih elementarnih proizvoda, a ne samo da se neko vrijeme vozilo automobile po pravilu par - nepar. Bila je oskudica deterdženata, toalet-papira i nekih trivijalnih artikala. Milka Planinc je došla za predsjednicu savezne vlade. U Jugoslaviji se osjećao pečat velikih demonstracija Albanaca na Kosovu, koje su se zbile 1981. godine, dakle dvanaest mjeseci iza Titove smrti.

....i još gomila bisera kako su komunisti sahranili Jugoslaviju svojom diletantskom politikom na...

http://www.slobodnaevropa.org/content/a ... 45346.html

.

Ako ti je ovo bolje od onog, dao bog da ti se nikad nista ne promijeni... "Problemi na sve strane"...