Pa nisu bas UNPROFOR-ci bili tako "strasni", recimo da su za par pistolja narocito automatskih tipa "Skorpion" bili horni prevuci bilo sto, kao sto je slucaj sa dijelom "strijela"
Ono, kada sad kao malo pametniji skontamo, jes' bio mangupluk razvuci zolju ili nas par izvuci osigurace iz rucnih bombi i prenijeti MTS preko piste pa "ispasti mangupi" ali da su Legionari htjeli mogli su i bili obuceni za to da nas poskidaju kao zeceve
Helem nejse, u to doba je pista bila glavni koridor i uzela je svoj danak. Nije bilo noci da neko nije zaplatio, sto zivotom sto ranjavanjem... Jedne noci ja zakovan u transeju sa Butmirske strane i prepricavamo koje kakve dogodovstine, spominjem slucaj kada je lika pogodila protiv pjesadijska tromblonska mina u ranac u kojem je bilo cca 40 kg teletine, jbg, ubijamo vrijeme truneci dok mjesec ne zadje da mozemo pretrcati pistu, ono, culi smo da covjeku nije bilo nista, malo ga geleri okrznuli po vratu i glavi, rastresla ga detonacija... kad covjek govori "Vjeruj, istina je, evo ti tog covjeka..." Lik sa tuferom na glavi i zavojem oko vrata sjedi i smjeska se
Ah, pista, kakvih je tamo bilo scena... Trci grupa prema Dobrinji, sretne se sa ekipom koja ide prema Butmiru, transporteri se zafuraju da ih pohvataju a ovi se samo okrenu i pocnu trcati prema pocetnim tackama... Plavi sljemovi ih pohvataju i razvuku na pocetne stanice ne havizajuci da su se ovi okrenuli i da su ih u biti samo prevezli 'dje su ovi naumili.
Mi smo sve to prepricavali ispadajuci veliki mangupi dok jedne prilike ne ostadosmo u jednom bunkeru sa likom ciji su roditelji iz ex Yu pa se jaran i ja sa njim beli raspricali i igrom slucaja upoznali sa njihovim tehnickim spravama, ma smijesno nam pravo bilo sve, jednostavno nije bilo sanse da pisti pridje ptica a da je oni ne skontaju, oznace i ne uprate 'dje ce odletjeti a kamoli insani
Legionari su bili
osim prema nekolicini koji su znali uletjeti u njihove spavaonice i maznuti im pancir, sljem ili pusku...
Sjetih se momenta, spengaju nas trojicu na samom startu sa Dobrinje jednom, drugi put, treci i svaki put nas vrate na pocetnu poziciju, kada su nas treci put istovarili na Dobrinji jaran im mazne karton od dvanaest tetrapaka po litar i mi svi sretni zapucamo prema zgradama, hajrovali smo po cetiri litra soka... Jes' sipak, ono bila voda i to iz Slovenije
znaju to svi koji su čitali par onih blogova koji ti oduzimaju po nekoliko godina života (rahmetli Pospankov, Vikićevca, onog momka iz Zelenih Beretki...)
ako nađeš snimak, svaka ti dala... i ako ga je fakat zvizno maljutkom, onda je gigant, jer nisu bile nimalo lagane za upravljanje...