#326 Re: Muskarci upomoc!
Posted: 02/04/2011 08:33
..
Sad sam citala neciju melodramu kao sto je on sam nazva, pitam se sta je sa njim bilo i njegovom Aidom od Amerike?
Mozda nekog interesuje sta je sa mnom bilo.
Poslije zivota vani, sa roditeljima i kasnije sama, mislim da tek poslije ovog emotivnog brodoloma mogu reci kako imam neko zivotno iskustvo. Ja sam uvijek mislila kako sam hrabra i kako mogu sama postici sve sa postenim radom kako su me i ucili roditelji, ali poslije ovoga sam tek naucila ko sam i cemu sam sve sposobna a ostaje mi jedino da skontam kako sam dopustila da dodje so onog svega sto je doslo.
Jeste bila sam zaljubljena i voljela sam ga, ostace on zauvijek u mom zivotu i kada sve izblijedi, i njegove slike, i miris njegovih obraza i njegovi topli pogledi prema meni i pogledi puni straha prema majci i dilema koju nije mogao rijesiti i izljevi ljubavi a nigdje akcije i hotel i stan i na kraju kako sam ja njega ostavila, zabila mu noz u ledja i porusila snove,ja koja sam mu bila sve a on koji nikad nije bio moj nego samo mamin sin...
Nije ona kriva, iako je dobila ono sto je htjela, kriv je on. I kriva sam ja, ali to je ok, jer sam se uspjela dohavizati, pa i ako poslije tolikog vremena, reci do ovdje i ne dalje!
Nevjerovatno ali istinito,krajem tog kobnog marta koji se sad cini tako daleko, poslije tri dana povedena u krevetu, bez hrane, pica, tusa...
skontam ma bolan zenska glavo sta ti je? Istusiram se, odem na cevape, kontam koliko mi je puta na njih ah krenuo u Londonu, ovdje mi preko puta najbolja cevabdzinica u gradu a ja tri dana lezim kao da sam nepokretna! Sta cekam?!?Te lijepo maznem cevape, popijem kafu i prosetam. Petak suncan, ljudi sa dzume idu.Ja isto kao da sam se iz neke nocne more probudila.Ukljucim telefon i kompic, posaljem CV tek tako u neku firmu za koju sam nekad davno cula ali nikad nisam reagovala, opet me malo crnjak uhvati,citam vijesti, savsta se za tri dana desi, svijet se i dalje okrece,hm.
Zvoni mi telefon, zove me covjek u vezi prijave!
Malo popricamo, kaze u pon na razgovor da dodjem, u srijedu mi u inboxu ponuda za posao i ugovor! Ispostavi se da je jedna forumasica citala moju pricu i dala direktoru moj CV. Koje ludilo i koja sreca u nesreci!! Imam jos dvije sedmice do pocetka radnog odnosa. Ne mogu pa ne mogu naci neki manji ljepsi stan, vratim se u svoju staru sobu kod roditelja. Pare mi se izvlace nemilice, te pozurim i kupim neko malo auto tek toliko da opet malo po Sarajevu vozim, da se naviknem po sokacima i na pravoj strani voziti.
Smjestim se u sobu iz koje sam izasla sa 22, sad mi je 30.Pateticno zvuci, ali mi je to pa mozda bio i najveci crnjaka, vratiti se sa 30 roditeljima. Ali dobro, u procesu sam kupnje stana tako da je i to ok.
Vec duze od sest mjeseci sam na poslu, samo dragi Bog zna sto se je sve izdesavalo kako jeste i kako su se kockice poslozile. Da sam birala posao i kolege ne bih bolje probrala, jedva cekam pon da idem u kancelariju! Jedva cekam da se vratim sa odmora, na posao
U medjuvremenu skontam pa ok necu imati porodicu i djecu sad za sad, mogla bih dobiti jos neku diplomu, bosansku za promjenu, te se varatim na fakultet. Ona djeca na predavanjima uvijek ustupe mjesto. Ima ovo i svojih prednosti
Sa kolegicama idem na fitnes,osjecam se bolje nego ikad, skupila se i neka stara raja za izlaske i zezanje, pa tu se je nasao i jedan divan momak, koji mi je bio potpora i inspiracija a da toga ni sam nije svjestan bio, koji je bio tu ovo ljeto i do nedavno..Hvala mu gdje cuo i ne cuo
I da se vratim na onog momka i Aidu, kao i on ni ja se nigdje drugo nisam bolje ispricala i nisu mi otvorene oci kao na ovom forumu.Od totalnih stranaca koji mozda sinoc prodjose pored mene.
Sta bi bilo da nisam postavila temu i dobila sve te komentare, ne znam, ali znam da su mi itekako otvorili oci i dali podrsku da radim pravu stvar.
Bilo je bola i patnje,suza i crnjaka, nije da nije, ali svaki put je sve bolje i sve manje i manje boli dok jednom prestane biti vazno i postane svejedno.
Nedavno poruka od njega, ja sam mu bila sve, za njih sviju je znao ali kako ga ja ovako izdadoh i da je sada na dnu zivota.
Hvala Bogu pa ja nisam tu sa njim.I hvala njemu sto sam tada znala a sada sam i svjesna da vrijedim vise od toga, sada znam sta zelim a sta sigurno ne zelim ni po cijenu ljubavi, hvala mu sto sam se otrijeznila, sto me je on spustio na tlo od moje zaljubljenosti u njega, sto sam onako grubo tresnula, bas mi je to trebalo. Hvala mu sto me je volio, sto sam ja njega voljela i sto znam da je to prelijepo i jedva cekam da opet volim. A voljena sam, to znam.
A hvala i jednoj predivnoj teti u porodicnom savjetovalistu, to mogu svakome toplo preporuciti!
Btw ona forumasica je sada dobila jos bolje radno mjesto! Sve se vraca ocito.
I jesu u pravu, tridesete su super!
xoxo
PS I Persen forte ja fakat dobar!
