#326 Re: Ako je tačno onda je žalosno
Posted: 16/02/2011 12:42
Starija raja će se sjetiti.....priloga u Dnevnicima o razaranju Vukovara, Dubrovnika, Zadra....osjećaja koji se razvijao u svakoj normalnoj osobi gledajući bradate pripadnike Jugoslovenske Narodne Armije sa kokardama i crnim šubarama kako, noseći crnu zastavu sa lobanjom i ukrštenim kostima pobjedonosno ulaze u Vukovar pjevajući o Slobi, mesu, salati i Hrvatima. Nevjerica, strah, gađenje, beznađe.....osjećaj prevarenosti (od JNA), osjećaj samoće i sumnje u svoju percepciju. Masovnog bježanja nesrpske djece-regruta iz «JNA» preko Mađarske, Rumunije, instinktivno birajući izlaz iz nadrealne situacije u kojoj ne znaju ni ko su, ni gdje su, ni šta rade, niti kome služe, znajući samo da to čemu svjedoče nije dobro. Opcija ostajanja i sudjelovanja u zatiranju «genocidne ustaško-nacističke pošasti sa Balkana» jednostavno nije bila u igri. Nisu htjeli činiti genocid da bi time kao, eto, «spriječili genocid». Nisu vjerovali u «ugroženost» Srba, jer je nije ni bilo.
Njihovi očevi nisu išli u rezervu da doprinesu pobjedi Slobinih «socijalista» sa kokardama. Dapače, to su osudili – a to je imalo cijenu. Krvavu.
Onda ste frku prebacili u BiH i vrlo brzo nestade «ustaške pošasti», pojaviše se «mudžahedini, dušmani i kokarde i «U»-a».
Da su Bošnjaci učinili suprotno – prihvatili Slobinu priču, ostavili dio oficirskog kadra u «JNA», sklopili deal sa Srbima (ako je moglo opstati u Sandžaku, moglo je ovdje još lakše) – iskreno ne znam šta bi bilo od Republike Hrvatske. Nisam siguran da bi mi danas pričali ovu priču.
Gospodo Hrvati, historija je zabilježila da ste nam, ako ništa drugo, samo zbog toga zabili nož u leđa i onda zajedno sa kokardom udarili po nama, optužujući NAS da smo udarili po vama. Da se nama udaralo po vama, puno jeftinije bismo prošli da smo za to iskoristili Srbe. Više bi nas opstalo, manje bi nam kuća bilo srušeno, manje bismo bili opljačkani. Čim ste dobili priliku, iskopirali ste svoje vječite uzore, nimalo se ne osvrčući na blisku prošlost.
Mi nemamo o čemu raspravljati, pogotovo o vašoj «ugroženosti», jer vi jednostavno, sa gledišta Bošnjaka, to niste zaslužili ničim. Dovodeći nas u poziciju, koju je iskusilo malo naroda u historiji, a to je bukvalno mogućnost potpunog biološkog nestanka, niste zadržali prijatelja, nego stvorili sebi još jednog, neću reći neprijatelja, nego nekoga kome se jebe za vas, isto kao i vama za njega.
Da nije bilo masovnog nasumičnog ubijanja nekatolika (uglavnom muslimana), masovnog odvođenja muškaraca, žena i djece u brojne koncentracione logore na području tzv. HRHB, temeljite pljačke, otimanja i uništavanja pokretne i nepokretne imovine, masovnog protjerivanja i silovanja, ukratko brisanja tragova o postojanju nekatolika (uglavnom muslimana) na tom području i to INSTITUCIONALNO, priča je mogla biti sasvim drugačija. Da su ekstremni BiH Hrvati (kao narod kojemu apsolutno ništa ne znači konstitutivnost u BiH, jer im ništa ne znači ni sama BiH) na bilo kakav način izrazili osudu pomenute politike i otklon od iste, a ne je nastojali opravdati, bila bi druga priča.
U čitavoj frci je Alija Sevdalija nekoliko puta spriječio da RH dođe pod sankcije (njega su za to odlikovali, doduše), a narod mu sjebali. I dan-danas hercegovački Bošnjaci (izraz Hercegovac nije hrvatsko vlasništvo, nazivanje ekskluzivno Hrvata Hercegovcima im puše u jedra da traže svoju istoimenu regiju) stenju pod Alijinim talom sa Grudama, a njegova stranka dosljedno provodi njegove tekovine. I dan-danas u stalnom strahu od momenta kada će doći do finalizacije tala i mogućeg prisilnog odlaska u tri p.m. Žestoko UGROŽENI od «ugroženih» Hrvata!
Sada bi opet «ugroženi» Hrvati pljačkali, ubijali, silovali, protjerivali iz neprežaljene tzv. HRHB ono još malo nekatoličkog (uglavnom muslimanskog) što je preostalo. «Završili započeto», kako to u predizbornom sloganu kaže nezamjenjivi mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić, ljubimac SDA, a niko ga ne upita šta li je započeo, a šta li će završiti. Zna se. Treba im entitet da ostvare svoja «prava». Da ne budu «ugroženi». I to dok im svijet sudi vođama za zločin sa predumišljajem, tj. za ono što oni rade sa «svojim» entitetima. Šta to konkretno drugačije nude?
A kada to postignu, onda tek ide: «Sarajevo ispod Trebevića, bićeš opet Ante Pavelića!» To je priča oko Sarajeva i jezika u školi, jer se u Sarajevu ne priča ISKLJUČIVO Hrvatski. Njima nikada nije dovoljno, nikada dosta, uvijek ugrožen, uvijek malo. I da su Banovinu vratili, bilo bi im malo. Dobro je rekao onaj Dežulović.
Da ima pameti, SVAKI DAN BI SE DO BESVIJESTI trubilo o Stocu i aparthejdu, o istinskoj «majorizaciji», pa bi se onda ovde nabilavali o njihovim peticijama. Jer ako je eto taj Stolac u BiH i FBiH, a nije u tzv. HRHB, što moraju građani-nekatolici silom pokušavati stavljati obilježja međunarodno priznate države, članice UN koja bi trebala biti garant i njihove konstitutivnosti i ravnopravnosti. Tako je u čitavoj tzv. HRHB. Znaju to naši vajni političari, ali tal je tal. Zato ta država godinama plaća kiriju Vinku Martinoviću Šteli u njegovoj zgradi u Mostaru; zato se sada za 8000000 KM (bez PDV) kupuje 2000 m2 (3750 KM/m2) od tajkuna iz Gruda za državne institucije u Mostaru. Jer su ugroženi. Jer oni jedini «pune» budžet.
Da se razumijemo, nisam nikada bio zagovornik zajedničkog udaranja sa Srbima po trećemu. To ostavljam Hrvatima. Protiv sam da moram imati razumijevanja (u cilju iznalaženja kompromisnih rješenja, bla, bla, bla) za nekoga ko je htio i hoće da me zatre i koga se savršeno jebe za bilo kakav kompromis, osim po njegovom diktatu i mjerilima.
I za to ću, dok god budem imao mogućnost, glasati i preglasavati za Hrvata Željka Komšića, koji nikad, ni s kim u talu, nije htio zatrti nikoga i ničiju porodicu i naslijeđe, dapače. To je meni suština svega.
Njihovi očevi nisu išli u rezervu da doprinesu pobjedi Slobinih «socijalista» sa kokardama. Dapače, to su osudili – a to je imalo cijenu. Krvavu.
Onda ste frku prebacili u BiH i vrlo brzo nestade «ustaške pošasti», pojaviše se «mudžahedini, dušmani i kokarde i «U»-a».
Da su Bošnjaci učinili suprotno – prihvatili Slobinu priču, ostavili dio oficirskog kadra u «JNA», sklopili deal sa Srbima (ako je moglo opstati u Sandžaku, moglo je ovdje još lakše) – iskreno ne znam šta bi bilo od Republike Hrvatske. Nisam siguran da bi mi danas pričali ovu priču.
Gospodo Hrvati, historija je zabilježila da ste nam, ako ništa drugo, samo zbog toga zabili nož u leđa i onda zajedno sa kokardom udarili po nama, optužujući NAS da smo udarili po vama. Da se nama udaralo po vama, puno jeftinije bismo prošli da smo za to iskoristili Srbe. Više bi nas opstalo, manje bi nam kuća bilo srušeno, manje bismo bili opljačkani. Čim ste dobili priliku, iskopirali ste svoje vječite uzore, nimalo se ne osvrčući na blisku prošlost.
Mi nemamo o čemu raspravljati, pogotovo o vašoj «ugroženosti», jer vi jednostavno, sa gledišta Bošnjaka, to niste zaslužili ničim. Dovodeći nas u poziciju, koju je iskusilo malo naroda u historiji, a to je bukvalno mogućnost potpunog biološkog nestanka, niste zadržali prijatelja, nego stvorili sebi još jednog, neću reći neprijatelja, nego nekoga kome se jebe za vas, isto kao i vama za njega.
Da nije bilo masovnog nasumičnog ubijanja nekatolika (uglavnom muslimana), masovnog odvođenja muškaraca, žena i djece u brojne koncentracione logore na području tzv. HRHB, temeljite pljačke, otimanja i uništavanja pokretne i nepokretne imovine, masovnog protjerivanja i silovanja, ukratko brisanja tragova o postojanju nekatolika (uglavnom muslimana) na tom području i to INSTITUCIONALNO, priča je mogla biti sasvim drugačija. Da su ekstremni BiH Hrvati (kao narod kojemu apsolutno ništa ne znači konstitutivnost u BiH, jer im ništa ne znači ni sama BiH) na bilo kakav način izrazili osudu pomenute politike i otklon od iste, a ne je nastojali opravdati, bila bi druga priča.
U čitavoj frci je Alija Sevdalija nekoliko puta spriječio da RH dođe pod sankcije (njega su za to odlikovali, doduše), a narod mu sjebali. I dan-danas hercegovački Bošnjaci (izraz Hercegovac nije hrvatsko vlasništvo, nazivanje ekskluzivno Hrvata Hercegovcima im puše u jedra da traže svoju istoimenu regiju) stenju pod Alijinim talom sa Grudama, a njegova stranka dosljedno provodi njegove tekovine. I dan-danas u stalnom strahu od momenta kada će doći do finalizacije tala i mogućeg prisilnog odlaska u tri p.m. Žestoko UGROŽENI od «ugroženih» Hrvata!
Sada bi opet «ugroženi» Hrvati pljačkali, ubijali, silovali, protjerivali iz neprežaljene tzv. HRHB ono još malo nekatoličkog (uglavnom muslimanskog) što je preostalo. «Završili započeto», kako to u predizbornom sloganu kaže nezamjenjivi mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić, ljubimac SDA, a niko ga ne upita šta li je započeo, a šta li će završiti. Zna se. Treba im entitet da ostvare svoja «prava». Da ne budu «ugroženi». I to dok im svijet sudi vođama za zločin sa predumišljajem, tj. za ono što oni rade sa «svojim» entitetima. Šta to konkretno drugačije nude?
A kada to postignu, onda tek ide: «Sarajevo ispod Trebevića, bićeš opet Ante Pavelića!» To je priča oko Sarajeva i jezika u školi, jer se u Sarajevu ne priča ISKLJUČIVO Hrvatski. Njima nikada nije dovoljno, nikada dosta, uvijek ugrožen, uvijek malo. I da su Banovinu vratili, bilo bi im malo. Dobro je rekao onaj Dežulović.
Da ima pameti, SVAKI DAN BI SE DO BESVIJESTI trubilo o Stocu i aparthejdu, o istinskoj «majorizaciji», pa bi se onda ovde nabilavali o njihovim peticijama. Jer ako je eto taj Stolac u BiH i FBiH, a nije u tzv. HRHB, što moraju građani-nekatolici silom pokušavati stavljati obilježja međunarodno priznate države, članice UN koja bi trebala biti garant i njihove konstitutivnosti i ravnopravnosti. Tako je u čitavoj tzv. HRHB. Znaju to naši vajni političari, ali tal je tal. Zato ta država godinama plaća kiriju Vinku Martinoviću Šteli u njegovoj zgradi u Mostaru; zato se sada za 8000000 KM (bez PDV) kupuje 2000 m2 (3750 KM/m2) od tajkuna iz Gruda za državne institucije u Mostaru. Jer su ugroženi. Jer oni jedini «pune» budžet.
Da se razumijemo, nisam nikada bio zagovornik zajedničkog udaranja sa Srbima po trećemu. To ostavljam Hrvatima. Protiv sam da moram imati razumijevanja (u cilju iznalaženja kompromisnih rješenja, bla, bla, bla) za nekoga ko je htio i hoće da me zatre i koga se savršeno jebe za bilo kakav kompromis, osim po njegovom diktatu i mjerilima.
I za to ću, dok god budem imao mogućnost, glasati i preglasavati za Hrvata Željka Komšića, koji nikad, ni s kim u talu, nije htio zatrti nikoga i ničiju porodicu i naslijeđe, dapače. To je meni suština svega.
