1mustra wrote: Poslodavac ne moze nikoga primorati da pristane na posao po bilo kojoj cijeni. Ako ti je premalo, onda ne prihvatis posao.
Dosta si me iscitirao, secirao i razbijao moj tekst ali to su puka natezanja, jalova rasprava. Možemo tako još pet dana. Evo, ja ću komentarisati samo ovo. To što si napisao je istovremeno i tačno i netačno. Tehnički, tačno je, međutim, zašto zatvaraš oči pred jednostavnom činjenicom da kapitalizam primorava ljude da pristanu na poslove po bilo kojoj cijeni. Danas u svijetu imamo skoro isključivo prisilni rad za koji sebi umislimo da je dobrovoljan.
Pazi, vole ljudi raditi i radili bi i džabe da ispune vrijeme, da se osjećaju korisnim. Ali, rad u kapitalizmu je potpuno kontrolisan i prinudni rad. Radiš: šta ti kažu, kad ti kažu, u određenoj satnici. Čovjek mora raditi i u primitivnoj zajednici, mora uloviti hranu i naložiti vatru, napraviti sklonište, odgajati djecu isl. Ali, tamo ipak kontroliše sam svoj rad i kontroliše ga priroda. Ne - drugi ljudi. U prvobitnoj zajednici svi rade ako žele, a u kapitalizmu je vazda neko nezaposlen jer je kapitalizmu i potreban određeni postotak nezaposlenih da ne bi slučajno ovi zaposleni umislili da su nezamjenljivi. Da bismo preživjeli ne treba raditi kao konj, dovoljno je par sati dnevno, ili svaka tri dana po 8 sati. Ne trebaju nam hijerarhije, umišljeni autoriteti kojima ćeš govoriti ''Šefe'' i strepiti hoće li te otpustiti, gleda li te mrko ispod oka i da li će se izderati na tebe kao da si klinja kojeg grdi roditelj.
Nije lako, u takvom svijetu, ni Ronaldu ni rudaru. Obojica su prisiljeni ići odraditi svoje i kad im se ne da. Neki drugi su, pak, prisiljeni sjediti i ne raditi a baš im se radi. To je svijet u kome se ne zapošljava po stvarnoj vrijednosti i talentu jer su to gluparije: svi imaju talente i vrijednosti samo neki ljudi nisu uspjeli da se izdignu i školuju. Odskočna daska je porodica. Ako nisi rođen na pravom mjestu tada je ''Ooops, žao nam je, ali tako ti grah pao''. Nisi završio škole pa ne zaslužuješ 800 KM iako ti trebaju da preživiš.
Jako humano, nema šta.
Mislim, sorry, ali je li ti i
Zvek zastupate kapitalizam ili nacizam? S jedne strane pričate da se kapitalizam bori protiv siromaštva, a s druge naglašavate kako ko ne zna da zaradi treba da crkne od gladi. Zapleli ste se u toj priči. Kažeš da, ako si vrijedan, ne moraš biti ni talenat ni sposoban, kapitalizam nagrađuje vrijedne. To se, opet, ne slaže s pričom da kapitalizam nagrađuje kreativne i inovativne. Jasno je i tebi da su kreacije i inovacije cca 1% a ostalo su tegleća stoka koja će to sprovesti u djelo, ma kako to nazvali. Kapitalizmu treba tegleća stoka i rezervna stoka jer je kapitalizam sistem smišljen za bogate i samo bogate kojima neko treba služiti i dalje uvećavati to njihovo bogatstvo. Srednje imućnima mozak se ispire pričama: Zarađuješ prosječno? Dakle, prosječan si, prihvati to i budi sretan što nisi ispodprosječan. Glavno oruđe kapitalizma je upravo u poruci da su bogati sposobni a siromašni nesposobni. Bogati su vrijedni, siromašni nisu. A upravo je obratno, jer u kapitalizmu što više imaš to manje radiš.
Nije tačno da su svi radom došli do para. Conrad Hillton možda je nešto i radio i stvarao, ali njegova praunuka nije. Neka glumica se malo krevelji i pretvara da je neko drugi i za to dobije 20 miliona dolara. Da, taj film jeste zaradio 100, 200 miliona a i ona je tome doprinijela. Ali, i radnik u Mittal steel-u je doprinio da njegov gazda zaradi milijarde pa nema platu milionče nego neku crkavicu. Čisto logički, ne tržišno, reci mi - čiji rad je teži? Ko se više zalaže, ko se više muči? Ko je vrijedniji? U najmanju ruku, tu su negdje. Pa ako kapitalizam nagrađuje zalaganje zašto onda jedne nagrađuje više od drugih?
I to tako drastično više: Julia Roberts za film ( snima 3 mjeseca ) dobije 20 000 000 dolara, a neko drugi za 3 mjeseca dobije 4-5 nula manje.
Reci kako jeste: kapitalizam nagrađuje samo neke ljude i samo neke profesije. Ako neko ima ambiciju da bude prodavačica cvijeća a ne filmska zvijezda, a radit će istu satnicu, zašto onda da prodavačica ne bude nagrađena za svoj talenat, ambiciju, rad i trud pa da i ona sebi može da priušti jahtu i Mercedes? Zato što svijetu trebaju slabo plaćeni radnici da bi neko uopšte - radio.
Bogati neće ići raditi za druge, zar ne?
Neki dan gledam Kapital network i neka konzultantica za ljudske potencijale priča ushićenoj voditeljici:
'' Nedavno smo otišli u jednu fabriku i zatekli neku radnicu kako radi posao koji se činio dosadnim, stalno isti rutinski pokreti, pakovanje pasti za zube u kutiju, i tako satima... Pitali smo je je li joj dosadno, a ona je rekla da joj je posao super zabavan i dinamičan. Objasnila nam je da se ona nakon prethodnog dosađivanja dosjetila - sad izmišlja nove načine kako da drži kutiju, kako da razvije svoju produktivnost vodeći računa o načinu na koji drži tijelo, pod kojim uglom zahvaća pastu i stavlja je u kutiju, i tako ona to mjeri, napreduje jer sad bolje slaže paste u kutije i to joj je zabavno. Mi smo se oduševili kako je ona konstruktivna i uspjela je dosadno pretvoriti u zabavno.''
Ta radnica je ljudski automat. Mora neko i to da radi, okej, ali takvi iscrpljujući i dosadni poslovi trebaju se raditi jako, jako kratko, nikako 8 sati. To je mučenje ljudi kao kreativnih i inteligentnih bića. Glupoj konzultantici to je simpa, ali nama je jasno - radnica očajnički traži način da pobjegne od dosadna posla pa počinje izmišljati i umišljati. Nije to konstrukcija, to se mozak opire rutini u kojoj je primoran raditi kao automat ( ne bih isključila ni mogućnost da se radnica sarkastično sprdala s ''konzultantima'' ). Kad i to iscrpi, smisliće nešto treće, a na kraju dana pretvoriće se u biljku ili automat koji više i ne misli i ne treba da misli jer počne li misliti o svom bijednom položaju potpuno će poludjeti.
Milioni radnika rade takve poslove koji bi jamačno bili manje dosadni i manje štetni za njihovo mentalno i fizičko zdravlje kad bi se obavljali u humanijim uslovima, dakle manje rada više novaca. Na takvim poslovima jedino je novac stimulans. Kakvi crni uglovi, kakvi bakrači! Jedini razlog zašto ljudi idu raditi 80% poslova je novac, odn. ekonomska prinuda. U kapitalizmu sve košta, i to dosta. Ljudi pristaju biti automati i robovi jer moraju jesti i hraniti djecu. Sistem ih prisiljava da rade pod određenim uslovima i nijh je uvijek više nego što treba, da bi se stvorila globalna atmosfera tjeskobe koja je takođe oruđe kapitalizma. Dobar tekst na tu temu:
http://www.kontra-punkt.info/modules.ph ... &sid=56796
Većina poslova su potplaćeni, jer kapitalizam novcem kupuje ljudsko vrijeme, a to je jedino što ne možemo kupiti nazad. Vrijeme je neprocjenjivo. Dakle, svi zaslužuju velike pare kada rade samom činjenicom da odvajaju 1/3 jedinog života za rad.
I ne reci: Što se nisu više školovali! jer mora i to neko da radi, da bi vi što ste se školovali mogli u svom redovnom šopingiranju u korpu ubaciti i pastu za zube. Dakle, javi mi se da pričamo o humanosti kapitalizma kada sitno radništvo bude adekvatno plaćeno za najteže poslove. Kada im se smanji satnica a poveća dnevnica. Kada posao pakovanja pasti bude jednako društveno prihvaćen, cijenjen i ugledan kao i posao glumice, novinara, političara, inženjera. Svi trebaju svijetu, svi radom nešto doprinose. Ako je tako - svi trebaju biti makar približno jednako plaćeni i uvaženi u društvu.
talić, bravo i za tvoje postove!
.
Thomas Kean bi dao pola glave za ovako utemeljenu, vjerodostojnu i lako provjerljivu pricu... 
Smucilo mi se slusat... Rekoh "odvadite malo, nije zar sve tako crno"... 
nema kredita nema nista ! nema djeci ici na koledz pravac kokuzluk kao usred BiH 