Only_4Kids wrote:Moze li mi neko objasniti sta mogu uciniti u slijedecoj situaciji:
Moja zena i ja i dok smo u vezi bili zivjeli smo zajedno 4 i po godine + godinu i po braka.
Uglavnom smo apsolutno kompatibilni i imali smo i vezu i brak bez ikakvih gluposti i raspravljanja o npr. kafama, izlascima sa rajom, podjelama musko/zenskim, podrsci i svemu ostalom. Apsolutno svemu, bez ikakvog pretjerivanja.
Bilo je svadja i uvreda sa obje strane, ali jbga za ovih 5 i nesto godina i 2 kamena bi se posvadjala.
Odlucili da cemo vani, i radili smo na tome. Ja sam otisao prije nekih 8 mjeseci dok je ona cekala svoju vizu.
Dugo bi bilo da pisem sta i kako se desilo, uglavnom masu masu depresije sa moje strane i doslo je do pucanja veze njenom odlukom.
Ja sam ucinio sve apsolutno da pokusam da razgovaram sa njom i da nekako probamo da to rijesimo pricom, sto je na kraju rezultiralo blokom na svemu.
Prijatelji, porodica, poznanici i svi ostali, niko apsolutno ne moze da vjeruje da je kraj i svi su nekako pokusali da dopru do nje.
Odmah sam nekako uzeo let nazad, jedva nekako kafu izmolio, i ona jedva nekako na nagovor 100 prijatelja odlucila da dodje.
Na kafi sam dobio odmah (2 sedmice nakon svadje) i papire da potpisem za razvod.
Ja sam ih potpisao, jer sam dobio prijetnje "ako ne potpises, ja odoh advokatu", a iskreno mislio sam "ako potpisem, dat cu joj vremena da se ohladi". Glup potez sada kad skontam, ali helem.
Uglavnom, otisao sam predaleko sa pricom, na poentu:
Imam rociste nekad krajem Juna, ja ne zelim da se razvedem jer mislim da bi uz pomoc neke vrste savjetnika ili psihologa mogli da ovo rascistimo. Glupo je i zalio bi citav zivot da ne pokusam sve, jer je to osoba sa kojom "znam zivot".
Sa druge strane isto tako sam svjestan da ja nju ne mogu natjerati da bude samnom u braku. (nije zagondzija u pitanju, znao bi)
Koliko je moguce na tom brakorazvodnom rocistu predloziti nesto ovako sudiji?
Koliko bi to sve promijenilo stvari i sl?
Ne znam zasto bi na silu zadrzavao nekoga pored sebe ko to ocito ne zeli? Ali uzmimo i tu opciju u obzir, da nisi potpiao papire, da se ohladila, da je pristala na terapiju/savjetovanje, sta god, kako bi se ikad vise mogao opustiti uz takvu osobu? Brak je pored svega drugog i osjecaj sigurnosti i onaj osjecaj da ti neko cuva ledja. U tvom slucaju druze, nema ni jednog ni drugog.
Sad da se vratimo malo na nju. Mislim da u tvojoj prici nesto nedostaje. Svadje - ok, uvrede - nikako ok, ali tu mora biti jos nesto dublje i vece, jer ne prekida se odnos - brak i kontakt s nekim tek tako, iz cista mira, od danas do sutra. Cini mi se da si ti izostavio neke bitne detalje, naravno ako je uopste bitno zasto je ona otisla. Nije to odluka koju je ona donjela u tih nekoliko mjeseci razdvojenosti. Da je ta daljina pridonjela tome, vjerovatno jeste, ali mislim da razlog(e) trebas traziti u nekom drugom vremenkom periodu. Ne znam za druge, ali po meni u braku postoji ona tanka linija postovanja, koja kad se jednom predje (uvrede), nema nazad, i po meni je to put prema razvodu, kad-tad! Iskreno, nikad ne bih mogao zivjeti s nekim s kim sam razmjenio bilo kakve uvrede, mada masa ljudi to koristi u svakodnevnom razgovoru, tipa "ne seri, jedi govna, glupaco, glupane..." za mene je to ocajno, iskusio na valstitoj kozi. Nikad se nisam koristio takvim izrazima, ali sam zivio s zenom kojoj takav prljav rjecnik nije bio nepoznanica, cak ni pred drugim ljudima, to je za mene bilo dovoljno. Ali ako ste se medjusobno castili, mislim da ste tada presli tu neku granicu postovanja onog osnovnog ljudskog dostojanstva.
Pokusao si razgovarati, znaci nisi sve prepustio slucaju. Na zalost nije uspjelo. Prihvati to kako jeste i kreni dalje. Mozda je bila za tebe idealna, ali nije jedina. Mozda ce nekad skontati sta je napravila, ali iskreno, s obzirom da je tako odlucna u tome da ode, nece se ni osvrnuti ni na tebe ni na taj brak. Bez obzira da li je odluka posljedica trece osobe ili ne, nemas razloga vise razmisljati o tome, jer sta god bi uradio, samo bi produzio agoniju i njenu i svoju. Zavrsi to na prvom rocistu i kreni dalje. Da ce bti tesko, hoce, uzasno tesko, ali ce proci. Onako izmedju redova se da naslutiti da cete dalje u zivotu biti potpuni stranci, tako da ti je najbolje da odmah prestanes gajiti bilo kakve nade o nekakvom pomirenju nekad u buducnosti. A mislim da je nacin na koji ona odlazi posteniji nego da ostavlja "odskrinuta vrata" i drzi te kao rezervnu opciju, ako prvobnitni plan ne uspije.
Sretno u svakom slucaju, i jbg. glavu gore.
Teško da je ovo najbolji primjer. 
