Pozdrav forumasice i forumasi,evo i ja se odlucih registrovat da malo mahalam sa vama :-DA sad nazad na temu.
Kao prvo,da budem iskren,ja licno sumnjam u autenticnost ove price
,zvuci mi kao izmisljena sa ciljem dizanja rejtinga medju forumasima(iako i nije bas nesto za pohvalu kad se bolje razmisli al et
)Ali,nije ni iskljuceno da se varam i da je prica autenticna,u svakom slucaju i ako je izmisljena sam scenario je nesto sto se moze desit i kao takvom cu mu i ja pristupiti.
U svemu ovome se ispreplice puno dilema,od onih prakticne prirode pa sve do onih moralnih i zakonskih(primjetio sam da je vecina forumasa se fokusirala na moralnu problematiku ovoga a da niko ne prica o zakonskim aspektima jer sam prilicno siguran da i zakon u slicnim slucajevima ima sta da kaze o ovome ali posto nisam bas strucnjak za zakonsku stranu ovoga ne bih da nagadjam;ako neko drugi zna nesto o tome molio bih da nas uputi u taj dio ove zavrzlame).
Sto se same ponude tice,neki od vas su rekli da momak treba da se osjeca pocascenim sto ga je izabrala da joj napravi dijete,kao to je njena pohvala njegovom izgledu i slicno ali kad se samo malo bolje o tome razmisli to nije nikakva pohvala,cak je vise i uvreda.Zamisli,neko ti kaze da si dobar da napravis dijete ali kao muz ili otac-e to je vec druga prica....Shvatit to kao kompliment je plitko da ne moze bit plice.Kome treba da mu na taj nacin komplementiraju izgled je ili kompleksas ili nezrela osoba,sto mu ga u sustini na isto dodje.Dovoljno mi je da stanem pred ogledalo pa da znam kako izgledam,ne treba mi niko davat komplimente da bih to shvatio,pogotovo ne takve komplimente koji bi mi hvalili izgled a istovremeno vrijedjali moju inteligenciju ili nesto slicno.Ali,da budemo posteni do kraja,djevojka iz price nije uopste rekla da od momka trazi samo da joj napravi dijete i da mu nece biti nikakav kontakt sa djetetom dozvoljen(vecina je to tako shvatila i na osnovu tog svog pogresnog shvacanja listom osudila djevojku).Da je to rekla osuda bi mozda i bila opravdana ali ona nije rekla da nece on imati nikakve veze sa djetetom nego je rekla da ne mora imati nikave obaveze,ne kaze se da li bi ona sama prihvatila da on ima obaveze i kontakt sa djetetom ako bi on izrazio zelju za tim a to je,slozicete se,ogromna razlika.U tom kontestu ona je rekla da ne mora imati obaveza kao sredstvo da ga nagovori na taj neki aranzman kako ga nazvaste a sto ne znaci da bi on automatski bio lisen svih prava kao otac(mozda i bi ali iz onoga sto je nama ovdje izneseno se ne moze donijeti takav zakljucak).Tako da ako mislite samo na osnovu toga osudjivati djevojku mislim da niste upravu.
Velika mana rasprave na ovu temu(bar sto se tice ovog konkretnog slucaja)je to sto mi ovdje imamo samo pricu jedne 'strane' dok smo potpuno uskraceni za razmisljanje te djevojke,sta je nju nagnalo da tako postupi,njeni razlozi,planovi,nadanja,strahovi i slicno.Da bi bili kolko-tolko objektivni o ovom slucaju morali bi imati i njenu stranu price.Svaka prica i rasprava o ovom konkretnom slucaju se zavrsava na tome sve dok ne cujemo i drugu stranu.Ali to nas barem ne sprijecava da pricamo o spomenutoj problematici opcenito.Zato se ja vise ne bih zadrzavao na ovom slucaju pa cu samo opcenito da probam iznijeti svoje misljenej o ovome.
Tacno je da je i u svijetu i kod nas u zadnjih nekoliko decenija(mozda i vise)nastupila kriza braka kao institucije a kao direktna poslijedica toga sve je vise razvoda i samohranih roditelja.Dalje,poslijedica takve situacije je i donekle mijenjanje misljenja o tome kako jedna 'idealna' porodica treba da izgleda pa se sve vise prihvacaju stajalista koja su do prije 30-40 godina bila nezamisliva.Najbolji primjer je sam razvod braka(da ne spominjemo istospolne brakove itd.) koji do prije recimo Drugog svjetskog rata je bila maltene tabu tema(naravno,bilo je razvoda i prije tog perioda ali u odnosu na sadasnjost zanemarivo) dok danas i vise od 50% brakova se zavrsava razvodom,cak se i prije stupanja u brak racuna da ce vjerovatno taj brak da propadne pa ljudi znajuci to sklapaju predbracne ugovore i slicno jer su svjesni da,kolko god da se oni vole kad stupaju u brak,velika je vjerovatnoca da ipak ne bude ono da ce sretno zivjeti 'till deth do 'em apart.E,nadalje,veliki postotak propalih brakova ostavlja iza sebe i djecu i roditelje koji time postaju samohrani roditelji.Zbog svega toga,velikog broja samohranih roditelja,prvenstveno majki,drustvo danas ne gleda sa osudom na takve porodice,porodice ciji stub cini samohrana majka,kao sto se nekad i u nekim sredinama na to gledalo.Jednostavno su ljudi to prihvatili kao sto sad vec i homoseksualne brakove prihvacaju.Ali,to su stvari koje se desavaju,niko(bar ogromna vecina)ih ne radi sa namjerom da se tako desi,isto kao sto cesto djeca ostanu samo sa jednim roditeljom uslijed neke tragedije,smrti roditelja npr.Niko ne zeli da osporava ljubav samohranog roditelja prema svojoj djeci niti njegovu zelju da pruzi svom djetetu sve sto je u njegovoj moci.cesto se desi da djeca budu vezana vise za jednog roditelja i kad imaju oba a kamoli kad imaju samo jednog roditelja,tako da to apriori ne znaci odmah nesto lose,imati samo jednog roditelja.Ali,ne budimo u zabludi i ne lazimo sami sebe,tvrditi da je za dijete svejedno da li ima samo jednog ili oba roditelja je obicna sarena laza.Reci da je dovoljno da samohrani roditelj voli svoje dijete i spreman je za njega da ucini sve pa da to automatski djetetu nadoknadjuje roditelja kojeg nema je,u najboljem slucaju,ono wishfull thinking.Samohrana majka ili otac,moze u najboljem slucaju da svojim trudom kompenzuje na neki nacin nedostatak jednog roditelja ali to nikada ne moze u toj mjeri da se moze reci da je isto kao da ima oba roditelja.Jednostavno,u nekim stvarima majka ne moze da zamjeni ulogu oca kao sto ni otac ne moze da zamjeni ulogu majke.Vjerujte mi jer govorim iz licnog iskustva,roditelji su mi odavno razvedeni i iako su se uvijek trudili da sestra i ja to ne osjetimo neke stvari se jednostavno ne mogu zamjeniti necim drugim a kad dijete koje je odraslo u okruzenju koje stvara jedan propao brak,bez obzira na svu silnu ljubav kojom smo bili okruzeni,ono ne moze a da ne osjeti neku prazninu u svom zivotu,kad-tad.A zamislite onda kako je jednom djetetu koje nema jednog roditelja uopste tek kad je nekom ko ima oba roditelja zdrava i ziva,i sa kojima ima normalan odnos ali cim ne zive skupa to nije to.Tako da tvrditi da je isto imas li dva roditelja ili samo jednog besmisleno(necu pri tome da pricam o slucajevima kad jedan roditelj zapostavlja dijete,recimo otac alkoholicar i onda svi se sloze da je djetetu i bolje bez njega,to je jasno ali ne pricam o takvim slucajevima).
Pokusao sam samo da iznesem svoje misljenje o tome koliko je za dijete vazno da ima oba roditelja,vjerujem da se vecina ovdje slaze sa tim i da to uopste nije sporno,nemam namjeru da izmisljam toplu vodu ali ono sto zelim je da napravim ostru,vrlo ostru granicu i razliku izmedju samohranih majki i oceva koji to postanu igrom slucaja i nerijetko ne svojom voljom i onih koji svjesno idu na to da imaju potomstvo koje ce sami podizati bez obzira na sve.E to je onaj dio koji je jako podlozan raspravama i kritikama,nerijetko i prilicno osnovanim.Ja licno razumijem zelju svakog normalnog covjeka za potomstvom,to je nesto prirodno sto je dio nas samih i sto je neosporno.Musko sam pa imam zelju da imam dijete pogotovo mogu mislit koliko je taj osjecaj jak kod zena(materinski instinkt i slicno,iako mislim da je pomalo nepravedno taj materinski instinkt apriori smatran kao jaci od onog ocinskog instinkta al et,nije to sad bitno).Znam da ce mnogi,pogotovo zenski rod,odmah bacit drvlje i kamenje na mene,ali slazem se sa onima koji kazu da je namjera da se na taj nacin dobije dijete pomalo i sebicna,barem u vecini slucajeva,izuzeci su,naravno,uvijek moguci.Svjesno i sa namjerom uskratiti djetetu jednog roditelja a opet tvrditi da zelis djetetu sve najbolje a sve pod opravdanjem da zelis potomstvom je samo ispunjavanje svoje licne zelje(u ovom slucaju zelja je dijete),djete se tu nista ne pita.Uopste necu ni da ulazim u oceve zelje,ovdje se koncentrisem samo na dijete,pod pretpostavkom da je otac pristao na ovakav 'aranzman' a i sami ste dosli do zakljucka da je to jako tesko,gotovo nemoguce,iako mozda u datom trenutku otac moze da pristane na to nikad se ne zna kad ce njegov roditeljski instinkt da proradi pa da tek onda nastupe pravi belaji za sve(ja licno nikad ne bih pristao na slican dogovor,i iako i ja imam veliku zelju za potomstvom radije bi pristao da ostanem bez njega nego tako nesto da uradim jer znam da bi silno patio za tim djetetom,taman da ono ima sva blaga ovog svijeta to ne bi ublazilo moj bol sto nisam sa njim).Primjetio sam da je dosta cesto opravdanje kod onih koji podrzavaju odluku zene da na taj nacin dodje do djeteta to sto ona recimo ima zelju za karijerom koja joj i donosi dosta dobru platu kojom moze izdrzavati dijete pa u takvoj situaciji muz je moze samo sputavati i zato zeli sama da podize djete.Pa pobogu,zar je tolko tesko shvatiti da ona zena koja zbog karijere ne zeli brak sutra ce isto mozda i dijete svjesno ili nesvjesno poceti da zapostavlja zbog te iste karijere.Ako ne znamo iz stvarnog zivota onda mozemo vidjeti u filmovima ako nista,kolko djece odgajaju bebysitterke i kad imaju oba roditelja a kamoli kad imaju samo jednog.Pa koji djavo onda je djetetu svjesno uskratila jednog roditelja ako ga na kraju nece ni ona odgajati nego tamo neka vaspitacica ili sitterka,ili tetka,baka ili sta ti ja znam?Jer,htjela ona to ili ne,posto je samohrana majka morace da radi da bi izdrzavala to dijete a cim mora da radi odmah ne moze da bude sa tim djetetom.To je samo jedan,onako praktican,primjer od teskoca takvog 'aranzmana'.Tesko je djecu odgajati i kad su oba roditelja tu a kamoli samo jedan,nije dijete cuko kojem je dovoljno dva puta dnevno da izadje i izvrsi nuzdu i da mu je posuda sa hranom i vodom puna pa da mu nista ne fali,dijete je projekat koji zahtjeva 24 sata na dan brigu i ljubav roditelja koju mu jedna karijeristkinja uz svu silnu zelju jednostavno,htjela-ne htjela ne moze ili bar jako teko moze da pruzi.Karijera i dijete jako tesko mogu da idu zajedno kod samohranih roditelja a da jedno od to dvoje ne trpi.Ne kazem da je nemoguce ali u tom slucaju dijete ne dobija 100% paznje koje zasluzuje.
Ne znam,svako ima pravo na svoje misljenje,naravno,nikoga ne osudjujem,nisam ja onaj koji za sebe smatra da je samo njegovo misljenje tacno ali ja se ne bih odlucio na taj potez cisto iz razloga sto se brinem da bi takav nacin odgoja djeteta bio manjakv,ako nista a ono sto valja jednom objasnit djetetu zasto je mama odlucila u njegovo ime da on nikad nece u zivotu sa svojim ocem otici da pogleda neku utakmicu(ili obratno).Kad dijete izgubi roditelja zbog smrti ili kad se roditelji razvedu stvar je tu jako jasna i tu ne treba nista objasnjavati ali kad se ovako postupa velika je vjerovatnoca da ce i samo dijete kad-tad okrivit mamu ili tatu sto je u njegovo ime donijelo takvu odluku a zbog neke mamine ili tatine zelje za potomstvom.Svi mi nesto zelimo ali ne mozemo bas sve pravdat tim nasim zeljama,koliko god da su te nase zelje velike ili ljudske.Zelim i ja da imam puno para pa ne idem okolo i ne pljackam banke da bi imao puno para.
Kao moguce rjesenje se namece usvajanje djeteta.Slazem se da je to kudikamo humaniji cin jer i previse je djece na ovom svijetu bez roditelja da bi bilo toliko opravdano da iz cista mira neko i putem takvog 'aranzmana' pravi dijete koje ce bit bez roditelja(u ovom slucaju bez jednog roditelja).Ali ne budita u zabludi,tesko je,gotovo nemoguce,nekome ko nije u braku da usvoji dijete.Sve agencije za usvajanje,kako u svijetu tako i kod nas,imaju svoje kriterije prema kojima odredjuju kome ce da daju dijete na usvajanje a jedan od glavnih je da li je ta osoba u stabilnom braku ili ne.Moze neko imati para ne znam ti kolko ali ce se socijalni radnici u velikoj vecini slucajeva prije odluciti da daju dijete nekome ko je u braku i sa,naravno,kolko-tolko stabilnim izvorom prihoda nego nekom bogatasu koji je samac,naravno,ako se legalno odlucuje,mito i korupciju ne bih komentarisao
I to dovoljno govori je li isto za dijete da ga odgaja samohrani roditelj ili oba roditelja.Drugo rjesenje koje je spomenuto je banka sperme.I tu je vecina u velikoj zabludi.Da,tacno je da ce se i kod nas u Sarajevu osnovati banka sperme ali to ce biti institucija za mlade muskarce koji obole od neke od bolesti koje napadaju njihove reproduktivne organe,recimo raka testisa,i u koju ce prije odstranjivanja testisa poloziti svoju spermu na cuvanje da bi nekad kasnije mogli kada pozele da osnuju porodicu uzmu svoju spermu koja je u banci propisno uskladistena i da pomocu nje vjestacki oplode svoju suprugu.To je to a nije to ustanova u koju ce djevojke moci da dodju bez ikakvih pitanja,plate izvjesnu kolicinu novca,uzmu katalog u kojem su slike tamo nekih pastuha-sperm donora,odaberu jednog ,legnu na krevet,rasire noge,da im ginekolog aplicira odabranu spermu u rodnicu i da nakon 9 mjeseci one postanu ponosne samohrane majke.Ne ide to bas tako,barem nije kod nas zamisljeno da bude tako,mozda nekad i bude ali sad ne,ni u svijetu uglavnom to se ne radi tako kao sto se ni u agencije za usvajanje djece ne ide kao u supermarket i da se moze odabrat dijete i odnijet kuci bez ikakvih pitanja.Mozda ce neki reci da je tako nazalost ali nisu ta pravila tu bez razloga.
Napisa se ja o ovome podobro a jos imam sta da kazem ali mi je guza vec utrnula od sjedenja za racunarom pa cu privremeno da odustanem od toga a vi mi ne zamjerite na duzini posta,kad pocnem pisat ne znam stat,valjda me nece odmah nakon prvog posta banovat
mozes li na to uticati.....jednostavno ja posto banke spreme u BIH ne vidim trenutno kao opciju opšte ne krivim curu koja tu istu spermu traži od jarana....da ima banka spreme cura fino pokuca,plati i ima dijete.....
