A_I_ wrote:Poruke iz Argentine
"Grci, ne slušajte MMF!"
http://www.sarajevo-x.com/svijet/clanak/100516010
a sta tek Jamajka ima reci o MMFu i WB
sve sto su tim nebrojenim zemljama radili jos i 70ih i 80ih, sada rade Grckoj ali i Bosni i Hercegovini - jezivo je kad covjek uporedi uslove tih "aranzmana" recimo Jamajci 70ih sa uslovima koje postavljaju nasim Bevandama i Mujezinovicima
Istorija je uciteljica zivota ali nasi ekonomisti i politicari ne vide dalje od svog nosa i vile/basce.
To je vrlo diskutabilno, jer je najbolje da kapital ima protok, pa makar isti i negativan bio, a to nam u ovom slučaju omogućuje MMF, jer barem odlaže konačno rješenje.
Ne slažem se, makar ne u potpunosti, sa tezom da još dugo neće moći ili htjeti MMF da nam
pomaže.
Mnoge zemlje opovrgavaju tu tezu, barem u višegodišnjoj MMF-ovskoj pomoći.
Ako Mujezinović u programu
Federalne da pokušam približno parafrazirati, kaže da građani nedovoljno kupuju, pa je smanjen značajno prihod od PDV-a, a za kakvu bi izjavu u ozbiljnim zemljama bio smijenjen: to samo znači da imamo na čelu države ljude bez znanja i bez srca.
Vlada neće dirati svoje prihode, rashode, profite, namaknuća, niti će značajnije smanjivati administraciju (ne rade to ni općine, koje imaju svojih administrativnih uposlenika u značajnoj mjeri iznad evropskoga prosjeka), a kamoli da to urade kantoni ili općine.
To se recimo sada dešava u Grčkoj.
O. K. i neko će reći da se tim vladinim i kantonalnim i općinskim otpuštanjima ne bi mnogo uštjedjelo, ali bi to bio značajan primjer ili poruka narodu, a što bi djelovalo pozitivno na njegov duh ili na zahtjeve o radnoj disciplini i korupciji, a koje često politička vrhuška zemlje šalje bazi, koja većinom po kontejnerima kopa, ako se već korupcijom nema vremena baviti, od velikoga rada.
Također Grčka je dobar primjer da sindikati moraju biti mnogo življi i u neposrednim akcijama.
A zašto se Grčka lomi.
Zbog mnogih stvari.
Prva je što je Njemačka preuzela ulogu neprikosnovenoga evropskoga lidera, bez obzira na sve nevolje u toku recesije.
Otvorena je evroazijska ruta Njemačka - Rusija, a preko Rusije Njemačka će imati sve bolje kontakte u budućnosti sa Kinom.
Kina svoju valutu još uvijek ne revaluira, jer ne želi utjecati (i zbog svoje konkurentnosti na američkom tržištu) na stabilnost američkoga dolara.
Kina je u eksportnom smislu preuzela evropsko tržište, a što nije pretjerano utjecalo na Njemačku, koja je zadržala ogroman potencijal svojih proizvodnih pogona tj. eksportnu solventnost.
Drugo naftno tržišto je uspješno etablirano, jer Venecuela snabdijeva Kinu, i za to ne polaže nikakve račune SAD-u, a i Iran je također neposlušan, ali će možda u budućnosti biti stavljen pod kontrolu, prije silom, nego milom.
Plinski evroazijski front je uspješno otvoren na relaciji Moskva - Berlin, i tim potezom je Britaniji zadat i drugi veliki ekonomski udarac.
Britanija je još uvijek neka vrsta tranzita na relaciji EU - Vašington, a i djelomično se ekonomski ogradila od eura, tako da je čitava ova situacija ne pogađa.
Grčka je također i zemlja eksperiment, dobra mogućnost za razne burzovne mešetare (koji su i stvorili recesiju), ali i također i zemlja kulturološki eksperiment, jer će se sve češće dešavati da će na to područje biti ubacivane razne svj. grupe radi isprobavanja svojih internih ili globalnih ciljeva.
Dobar primjer su nedavni protesti u kojima je bio ubačen dobar broj tur.-grč. anarhistâ (koji odlično surađuju, jer Turska /a blizu je i Grčka/ ima najjači anarhistički pokret na svijetu).
Nafta ima i više nego dovoljno, ali je problem brzine i generalno načina njene eksploatacije.
Zlato nikad ne može ići dovoljno gore ako je situacija valutna na svj. berzi isuviše loša: najbolji primjer je zadnja svj. recesija, i to mogu biti trenutna berzovna mešetarenja.
Sada se ide ponovno na ono što je i dovelo do recesije, i to Obama više-manje uspješno pokušava spriječiti: da se podigne cijena nafte što više, a onda opet naglo obori: smetnja tome će ovaj put biti nezavisno uspostavljeno naftno tržište koje SAD više ne kontrolira (Venecuela - Kina - Rusija - Iran), te sve veće stvaranje praktično druge i nevidljive svj. berze što je sačinjavaju zemlje
povratnici: Kina, Venecuela, Indija, Japan (u kojem sve veći ekonomski, politički, kulturološki značaj preuzimaju neameričke snage), Rusija (sa Putinom, koji diktatorskim manirima pokušava vratiti joj stari sjaj i teritorijalno i ekonomsko-energetski), Malezija, Indonezija (koja se sve brže ekonomski oporavlja), Singapur...
