istocnjak wrote:madner wrote:Ma na onoj stranici sto istocnjak reklamira za hidjab ima i pojasnjenje odkad je dozvoljen brak. Zato prica o 9 godina.
Pošto se iznose laži o životu poslanika Muhammeda s.a.v.s. da pojasnim.
Poslanik Muhammed s.a.v.s. je oženio Aišu kao takvu, ali nije živjela u njegovoj kuči več kod svojih roditelja dok nije postala punoljetna. Drugo, veoma bitno arapkinje ne rastu na ovoj hrani k'o naše bosanke. Naime, pozvao mene drug iz jedne IT kuče koja prodaje kompjutere da idemo na neku adresu da on proda laptop i da mu pravim društvo davno prije pet godina. Kad tamo neki arap. Da ne duljim, izadje mu kčerka odrasla neka cura visoka razvijena, mislio ima preko dvadeset godina. Pita onaj moj drug, koliko ima godina a on nama kaže da ima nepunih jedanaest godina. Izgledala je kao neka bosanka od dvadeset.
Ehvo ti sa tvoje stranice, pa njima objasni
PITANJE: Da li je dozvoljeno da otac natjera svoju kćerku da se uda za osobu koju ne želi?
ODGOVOR: Otac, niti bilo ko drugi, nema pravo prisiliti svoju štićenicu da se uda za onoga koga ne želi. Štaviše, on mora da od nje traži suglasnost i dopuštenje, na osnovu Poslanikovih, s.a.v.s., riječi: ”Ne udaje se raspuštenica dok se sa njom ne posavjetuje niti se udaje djevojka dok se ne zatraži njezino dopuštenje.” Ashabi rekoše: ”Allahov Poslaniče, šta je njeno dopuštenje?” ”Da šuti”, reče on.
U drugom predanju stoji: ”…njena suglasnost je njena šutnja”, a u trećem predanju stoji: ”… od djevojke njenu suglasnost traži njen otac, a njena suglasnost je njena šutnja.”
Dužnost (vadžib) oca jeste da traži suglasnost od svoje kćerke kada ima devet i više godina, a tako svaki staratelj ne može udati svoju štićenicu, osim s njenom saglašnošću. Ovo je dužnost svih. Ako neko uda svoju štićenicu bez njene saglasnosti, bračni ugovor nije valjan jer je uvjet za to pristanak mladenaca. Ako bi je udao bez njenog pristanka i prisilio je na to prijetnjom ili udaranjem, brak neće biti valjan, osim u slučaju da otac uda svoju maloljetnu kćerku mlađu od devet godina. To ne smeta, po ispravnijem mišljenju, jer se Poslanik, s.a.v.s., oženio Aišom, r.a., bez njene saglasnosti, a bila je mlađa od devet godina, kao što se to navodi u vjerodostojnom hadisu.
U slučaju da djevojka navrši devet ili više godina, ne može se je udati bez njenog pristanka, pa makar se radilo o njenom ocu. Ako zna da ga djevojka ne želi, mladenac je dužan da ne prihvata taj brak, pa makar njen otac radio u prilog njemu. Dužnost mu je, dakle, da se boji Allaha, dž. š., i da se ne ženi sa onom koja ga ne želi, makar njen otac smatrao da je ne prisiljava. On je, također, dužan čuvati se onoga što mu je Uzvišeni Allah zabranio, jer je Poslanik, s.a.v.s., naredio da se od djevojke traži saglasnost.
Djevojci koja se prosi savjetujemo da se boji Allaha, dž. š., i da dadne svoju suglasnost ocu, ako on želi da je uda, a ako je mladoženja lijepog morala i vjere. To joj savjetujemo i u slučaju da joj je staratelj neko drugi, a ne otac, jer je u braku mnogo dobra i opće-duševnih koristi, a u usidjelosti i neženstvu opasnost. Stoga, savjetujemo sve djevojke da pristanu na udaju onda kada ih zaprosi onaj ko je adekvatan i da ona ne traži ispriku u studiranju, zaposlenosti, u obrazovanju ili nečem drugom. Allah Uzvišeni upućuje na ono što je ispravno.
Šejh Ibn-Baz