Lesli Eldridž wrote:Da nešto razjasnimo. Po starom zakonu su diplomirani inžinjeri bili samo oni koji su imali i odbranili svoj rad na diplomskom ispitu, što je vrlo slično projektu u praksi, samo ipak znatno jače od projekta. Tu treba pokazati zavidno znanje iz struke, na dobivenoj (odabranoj) temi, koji se polaže obrazlaganjem i odbranom pismenog dijela (teme), a onda slijedi "rešetanje" od strane komisije. Treba pokazati lingvističko i stručno znanje, jer treba sve osmisliti, napisati, predstaviti na prezentaciji, a onda odgovarati na pitanja komisije. Na kraju diplomski rad ispadne kao jedna dobra knjiga (što ustvari i jeste) i treba odgovarati na praktična (iz prakse) i teoretska pitanja pred komisijom. To je vrlo zahtjevan ispit, i nije nimalo jednostavno sve uraditi. E, sad kako se može uspoređivati onaj koji je slušao samo malo više od pola gradiva i koji je "pokupio" samo polovinu znanja,sa ljudima koji su prošli kroz 8, 9 ili 10 semestara i uradili zaista stručni i praktični rad. Sada kako vidim može se polagati po nekakvim tutorijalima, seminarskim radovima, zadaćama i ostalim tricama i kučinama. Evo primjera sa jednog od fakulteta.
Način provjere znanja:
Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijedećem sistemu:
− prisustvo satima predavanja i tutoriala: donosi 10 bodova, pri čemu student koji više od tri puta izostane s predavanja i/ili tutoriala, ne može ostvariti bodove po ovoj osnovi;
− izrada domaćih zadaća donosi maksimalno 10 bodova; predviđena je izrada 5 domaćih zadaća ravnomjerno raspoređenih tokom semestra;
− parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri čemu svaki pozitivno ocijenjen parcijalni ispit, donosi do 20 bodova;
Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i više bodova, pristupa usmenom završnom ispitu;
− Usmeni završni ispit može donijeti maksimalno 40 bodova. Da bi student postigao pozitivnu završnu ocjenu, on na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova.
Znači samo prisustvom i zadaćama se dobiva polovina potrebnih bodova za prolaz na usmeni, koji nosi samo 40% potrebnog znanja i bodova. To je katastrofalno. U moje vrijeme je za ovaj ispit trebalo krv propišat' da bi se dobio prolaz, i zaista je to trebalo naučiti. A sada gotovo da nije potrebno akumulirati znanje. Potrebno je nešto malo naštrebati i nabubati u određenom trenutku i do usmenog dijela se dođe da se ono na početku i zaboravi, jer nije ni usvojeno, i na kraju te to više i ne pitaju detaljno, ili čak nikako ne pitaju, i imaš prolaz. E, jadno je to znanje i jadni su to stručnjaci nakon ovakve nastave i provjere (ne)znanja. I još na kraju nema diplomskog ispita, ljudi i ne saznaju šta je projekat (što je suština inžinjerskog poziva), i naravno da se takvi "inžinjeri" ne mogu zvati "diplomirani". Šta reći za drušrvo gdje društvenjaci prave "projekte" (bukvalni prevod sa engleskog jezika) o npr "Pomoći nedužnim i obespravljenim" ili "Projekti na rodnim studijama"? To je upiš živi i zaista PARADA ZVANJA I NEZNANJA. Gadi mi se ova politika školstva u BiH, a nisam oduševljen sa takvim stvarima i u svijetu. Samo tamo je još uvijek ostalo i školovanje po "starom", što svi izbjegavaju, jer je neuporedivo teže, kvalitetnije.
Lesli (ninja) samo djelomično si u pravu, a ostalo se zasniva na tvom kompleksu starog sistema studija.
Nije suština da pišaš krv učenjem, a da na kraju ne znaš u praksi skoro ništa. Znam ljude koji su završili elektortehniku, a kada bi mu donio tranzistor kao element gledao bi u njega pitajući se šta je to. On zna proračunati spoj sa zajedničkim emiterom ali ne zna gdje i kako to upotrijebiti.
Stvar treba posmatrati individualno a ne globalno. I ovom kao i u prošlom sistemu studiranja će biti istinskih studenata i folera. Najgore je što će se razlika među njima na kraju izgubiti, i da stvar bude gora uvijek su kasnije u radnom odnosu bolje prolazili oni foleri. Suština je dozvoliti svakome da pokaže svoje znanje a toga se neki upravo boje, ipak to je u budućnosti neminovno.
Što se tiče diplomskog rada, pretjerao si ali i time si valjda sam dižeš rep. Lično sam bio prisutan odbranama diplomskog rada sistem studija kojeg ti tako favorizuješ. Da se ne zavaravamo radi se o čistoj formalnosti, pa ko je za Boga pao na diplomskom radu. To je prilika da profe malo cugnu i ponesu kući po bocu viskija. Najčešće se već unaprijed znaju pitanja.
Opet da budemo jasni, diplomski rad bi trebao da bude zaista projekat, kao plod studiranja te kao proizvod praktične upotrebe znanja. Međutim kako upotrijebiti znanje koje je prenošeno i primano šablonski. Siguran sam da kada bi se zarovio u neke arhive diplomskih radova da bi se našlo puno identičnih tema pod različitim naslovima, a o džonjenju ruske i ine literature da i ne govorimo.
Kažeš:
Gadi mi se ova politika školstva u BiH, a nisam oduševljen sa takvim stvarima i u svijetu.
Pa zašto se tebi gadi kada je Bolonja samo formalno prihvaćena, dok profe još uvijek favorizuju stari sistem studija.
Kažeš:
nisam oduševljen sa takvim stvarima i u svijetu. Samo tamo je još uvijek ostalo i školovanje po "starom", što svi izbjegavaju, jer je neuporedivo teže, kvalitetnije.
Znači nisi oduševljen takvim školovanjem u svijetu, a gdje jesi? A gdje je to ostalo i školovanje po starom? Teže (ako je) ne znači i kvalitetnije. Nije poenta da se nafiluješ teoremama i aksiomima koje ćeš brzo zaboraviti, nego da naučiš nešto što je na akademskom nivou, a što će ti koristiti u praktičnom bavljenju strukom. To ne znači da matematika ne treba, naprotiv to znači da tu istu matematiku treba primjeniti na odabranu struku a ne šablonski učiti i što treba i što ne treba.
