Jos o liku i djelu časnog Željka Komšića
ATOMSKA BOMBA, A NE PETARDA!
--------------------------------------------------------------------------------
U vrijeme dok nam svakodnevno na političkoj sceni defiliraju i bave se nama i našim sudbinama razni politički mafijaši, iskorumpirane ličnosti, politički analfabeti, izdajnici, prevrtaneri i sve tako redom - "od zla oca, od gore matere", dakle u vrijeme dok naša zemlja vapi za časnim ljudima, posebno u politici, Željko Komšić je pravo svjetlo na kraju tunela, dragulj koji je utoliko veći što je okoliš njegov takav kakav jeste. Nažalost, izgleda - usamljen.
Evo jednog registriranog i zvaničnog fakta preuzetog iz njegovog ureda u Predsjedništvu BiH:
Pokloni i zakon
Član Predsjedništva BiH Željko Komšić, predao je Sekretarijatu Predsjedništva BiH poklone koje je dobio od zvaničnika tokom novembra 2006. godine. Riječ je o srebrenom tanjiru, poklonu generala Marca Chiarina i kompletu srebrenjaka, poklonu mađarskog premijera Forenca Gyurcsany-a.
Prema važećem zakonu svaki državni funkcioner, uključujući i članove Predsjedništva BiH, dužan je predati sve oficijelne poklone dobivene tokom mandata, čija vrijednost iznosi više od 100 KM. I pored postojećeg zakona, niti jedan član Predsjedništva BiH od 1996. godine do danas, nije vratio niti jedan protokolarno dobiveni poklon. Ovaj postupak hrvatskog člana Predsjedništva BiH izazvao je malo nesnalaženje uposlenika Sekretarijata Predsjedništva, koji su se, iako upoznati sa zakonom, prvi put susreli sa ovakvim slučajem u praksi.
Sarajevo, 06.12.2006. godine, Ured člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića
Odmah da se upitamo: A šta je sa ostalima, onima prije njega i onima što su sada s njim u Predsjedništvu? Treba li podsjećati da oni te poklone nisu dobivali ili ne dobivaju zato što su predstavljali sebe ili svoje porodice - dakle nisu ih dobivali zato što su se zvali rahmetli Alija Izetbegović, Beriz Belkić, Momčilo Krajišnik, Krešimir Zubak, Živko Radišić, Jozo Križanović, Sulejman Tihić, Borislav Paravac, Dragan Čović, Haris Silajdžić, Nebojša Radmanović ili Željko Komšić, već u ime države koju su predstavljali ili predstavljaju. Ali, pošto u tu instituciju po važećem Ustavu mogu da bahnu i tipovi neovisno o njihovom moralnom, političkom ili etičkom backgroundu, onda ne treba da čudi da je velika većina njih, odnosno svi do jednog, osim časnog Komšića, ponijeli svojim kućama ono što državi, u čije su ime te poklone dobili, po Zakonu pripada.
Ovdje je umjesno još jedno pitanje: zašto šute pravosudni organi BiH na ovaj oblik pljačke državne imovine od strane članova Predsjedništva BiH? Zašto šute ostali, prije svih mediji? Šutnja znači odobravanje, a odobravati ovako nešto je nečasno i protuzakoniti je čin.
Dok se u sjeni mostarske Deklaracije dešava dirigovano folklorno srbovanje u Banjoj Luci, najprije na Trgu Krajine gdje je Dodik, kojemu je dopušteno da vodi bijele figure na bh. političkoj sceni, ima jednu priču za stado, a popodne drugu za poslanike u NS RS na istu temu, dok pred narodom u svakoj drugoj rečenici kliče: "Ne damo Republiku", koje prezime njegovog entiteta ima trenutno veću upotrebnu vrijednost od imena (koje je ionako neupitno), dakle dok skreće pažnju sa pravih tema na marginalne, kako bi dobio skoro sve, dotle se u Sarajevu jedini Željko Komšić hrabro nosi sa aktuelnim izazovima.
Neki mu spočitavaju da je i on, svojom "petardom", skrenuo pažnju sa Deklaracije u Mostaru. To je čisto podmetanje i neosnovana optužba jer on je član (i predsjedavajući) Predsjedništva, a na pikniku u Mostaru su bili stranački lideri i na kojem, uostalom i ruku na srce, nije bio Komšićev stranački lider Zlatko Lagumdžija.
Iza Željka su stale i "Majke Srebrenice" i šta još treba dodati na ovo sve. Jedino to da ona njegova o Koštuničinim prstima i nosu, koju je u nedjelju ponovio i u "Krugu 99" nije petarda, već atomska bomba.