Forum Klix.ba

Unjustice wrote:

Dendrlix wrote: Jest tacno je, al sto rece Vlasta, internet se ne moze citati lezeci. Ili ga ne mozes ponijeti u halu.

Pitaj Vlaste, je li siguran u to sto tvrdi?

Internet se moze citati lezeci i sto je jos sigurnije, moze se citati u hali.

Covjek misli na prosjecnog korisnika i u pravu je.

Za ekperienst juzere se niko ne sekira.

marijindvorac wrote:

Lara-sa wrote:Da me pogresno ne shvatite, ima govana i ljenguzovaca i leziljepovica, al nije to problem samo novinara...
Toliko!

To se zna. Jer najprije treba da postoji list (dnevni ili nedjeljni) da bi postojali i novinari.

A kod nas nidje lista da ga svijecom trazis.

za takvu vrstu lista trebas imati citaoce. ja znam puno ljudi koji su radili u oslobodjenju i koju kazu da njihova raja, koji su prije rata bili pretplaceni na oslobodjenje, vise ne zive u sarajevu. a bez pretplatnika nema love, a bez love nema kvaliteta. to je srz svega. plus sto se meni cini da se oslobodjenje vodi na neki cudan nacin, ponasaju se kao da je jos uvijek 89-a. ako je istina da se broj zaposlenih novinara u oslobodjenju broji preko sto onda je i to pokazatelj zastarjele politike. ja radim u novini u kojoj ima 200 zaposlenih novinara (ovdje racunam i fotoreportere, i one koje rade prelom i grafiku i webrerportere) a mi imamo izmedju 120 000 i 130 000 pretplatnika. i to je ta razlika.

Pomaka na mapi nema. Bombasticne najave o dokumentima koji Srbiju direktno vezu za agresiju i genocid i onda objave dokumente iz kojih se to ne vidi i koji su svima poznati. Pa prica o Mladicu i Djukanovicu a u tekstu nigdje nista.

Malo se zapostavila ova tema...

Cini mi se da je nesto bolje Oslobodjenje, naravno napredak nije ogroman, ali polako. Vlasta, nadam se da ce u redizajn novine koji je najavljen ici i njen sadrzaj. Jeste da je politicki dnevnik, ali danas moderan dnevnik ne ide bez magazinskog tipa (jutarnji je to najbolje provalio)... Znaci, dajte nam i arhitekture, filma, muzike, stripa, svega Naravno, mislim na autorske uratke, a ne agencijske vijesti i prepisivanje neta...

...

sofist wrote:Pomaka na mapi nema. Bombasticne najave o dokumentima koji Srbiju direktno vezu za agresiju i genocid i onda objave dokumente iz kojih se to ne vidi i koji su svima poznati. Pa prica o Mladicu i Djukanovicu a u tekstu nigdje nista.

a jel to majke ti ocekujes da napravi WSJ, FT, ili NYT preko noci.....i u okolnostima pod kojima rade kao i stanja u drzavi?

ja stvarno nekontam, kakvi ovo amateri svaki dan nesto saraju po oslobodjenju, nidje veze. katastrofa. pa zaboga nije oslobodjenje vesela sveska.
odlucite se kako ce vam novina izgledat, gospodo urednici - trenutno ne lici ni na sta!
platite dizajnera, nedozvolite da oslobodjenje ode na dno dna.

nane_hercegovac wrote:Danas sam se razocarao pravo. Krenuo na put iz Mostara prema Bugojnu. I nakon duge voznje negdje oko 10 sati, u Gornjem Vakufu, kontam, hajde da se malo odmorim i da popijem kafu. I prije nego sto sam svratio u restoran svratim do jednog kioska da kupim novine (imao sam najmeru kupiti Oslobodjenje). Trazim ga na kiosku, a Oslobođenja nigdje, i pitam curu sto radi, ima li Oslobođenja, a ona kaze, da nije danas nikako dolazilo.
I kupim sta ima, Avaz naravno.[/img]

Gornji Vakuf, pardon, Uskoplje

Koliko kosta mjesecna pretplata na pdf-Oslobodjenje?

InfraRedRidinghood wrote:17 KM

Popusta li pametniji na 3/6/12 mjeseci?

6 mjeseci - 60KM
12 mjeseci - 120KM

InfraRedRidinghood wrote:

kub lajkan wrote:

InfraRedRidinghood wrote:17 KM

Popusta li pametniji na 3/6/12 mjeseci?

3 mjeseca 45,00 KM
6 mjeseci 80,00 KM
12 mjeseci 153,00 KM

kako ovo??
od kada su ove cijene?

u danasnjim novinama na str. 44 oglas za pretplatu za elektronsko izdanje i stoje cijene 6 mjeseci 60KM a 12mjeseci 120KM!!!
krajnje neozbiljno!!!!

kaokakao wrote:u danasnjim novinama na str. 44 oglas za pretplatu za elektronsko izdanje i stoje cijene 6 mjeseci 60KM a 12mjeseci 120KM!!!
krajnje neozbiljno!!!!

Zasto neozbiljno?

InfraRedRidinghood wrote:

_BosanaC wrote:

kaokakao wrote:u danasnjim novinama na str. 44 oglas za pretplatu za elektronsko izdanje i stoje cijene 6 mjeseci 60KM a 12mjeseci 120KM!!!
krajnje neozbiljno!!!!

Zasto neozbiljno?

Pa, jedan im cjenovnik u print otišao, a drugi na web

Polako ba, dok se uhodaju...

S poprilicno lose web prezentacije koja se razlicito ucitavala u razlicitim browserima dosli su do toga da imaju full elektronsko izdanje... Sabur

primijetan je napredak u oslobodjenju...nista se ne moze ocekivati preko noci. I ako ovako nastavi, stabilno...bice ok.

Citam ovo online izdanje vec evo haman pa mjesec...i dobro je, mislim ima se sta procitati...fali jos toga, malo akutelnije i potpunije analize ali bice bolje vjerujem.

@InfraRedRidinghood, kaokakao

hvala za info!

i koje su na kraju vazece cijene internet izdanja?

Jesmo li izgubili Oslobođenje, novinu koju trebamo i projektujemo u svojim željama, ignorišući tržište i tragično stanje u državi?

Izgleda da jesmo, ali to je tako moralo biti. Oslobođenje dijeli sudbinu sličnih izdanja u svijetu koja se naslanjaju na tradiciju slobodnog mišljenja i novinarstva nezavisnog od kapitala. Kupuju ih veliki igrači ili tonu pod pritiskom novog medijskog ustoja svijeta.

Ta, naša, istorijski gledano, najznačajnija novina je bila ono što mi od nje u budućnosti želimo tek u nekoliko trenutaka u svojoj istoriji. Nakon samog pokretanja, pa na bljeskove sedamdesetih i osamdesetih kada je Bosna bila snažna i otporna na konstante napade unutrašnjih neprijatelja i onih iz komšiluka te početkom rata kada su sa njenih stranica odlepršali u svoje nacionalističke zvjerinjake smrdljive smajlovićke i još gori milanovići.

Ne treba se lagati i trvditi da je Oslobođenje oduvijek i uvijek bilo perjanica nezavisnog novinarstva iz udžbenika i utopijskih priča. Vlastodršci koji su komunističku vlast koristili kao pravan za svoja nacionalistička i kriminalna djelovanja su igrali vrlo važnu ulogu u kreiranju novine i lomljenju pokušaja kritike takvog, njihovog ustroja društva. Njih bi pogrdno zvali komunjarama, ali oni sa komunizmom i njegovom iskonskom, plemenitom idejom o idealnom društvu nisu imali prevelike veze.

U ratu i neposredno nakon njega, Oslobođenje dostiže svoje, etički gledano, vrhunce koji teško da će se u skorije vrijeme ponoviti. Za njega pišu i novinu uređuju ljudi kojima je ideja “oslobođenje” važnija od same novine, spremni na žrtve i nespremni na sumnjive kompromise. Saradnici takve novine su vrhunski autori iz cijelog svijeta koji su nagradili kvalitet i potrebu za stvaranjem medija otpornog na bolesti društva ogrezlog u nacionalizmu i kriminalu. Na žalost, vlast je to prepoznala kao realnu opasnost a menadžment kuće (inače njen ubjedljivo najgori dio) nije bio sposoban stvoriti novinu nezavisnu od batine i mrkve vladajuće klike.

Novina ide dole, tiraž opada i jedva preživljavaju. Kupuju ih slovenački fondovi sa željom da naprave medijsku podršku za ulazak agresivnog kapitala u našu državu ali kada vide da im to nije potrebno jer tržište osvajaju bez ozbiljnijih problema a novina je u stanju gorem nego su mislili, odustaju od dodatnih ulaganja i transformacije te prodaju svoj paket velikim sarajevskim firmama. I to počinje početak kraja ili početak novog “oslobođenja”.

Za urednika dovode Vlastimira Mijovića, korektnog novinara poznatog po svom uredničkom radu u omladinskoj štampi, poslije Oslobođenju, dopisniku iz Rusije te nizu projekata od kojih brzo odustaje. Rat ga zatiče u Moskvi i relativno glatko prolazi kroz špalir nacionalističkih avetinja. Gradi pristojnu karijeru nezavisnog izdavača, novinara i analitičara ne zamjerajući se niti jednom centru moći, svjestan svoje ranjivosti u društvu sabijenom u nacionalne torove. Ne upušta se u medijske projekte od kojih ga može zaboliti glava i ovaj potez sa Oslobođenjem je, za njega, veliki iskorak iz letargije slobodnog strijelca naviknutog na lagodan život.
U novini zatiče grozno stanje nakon preduge vladavine nesposobne Senke Kurtović i menadžmenta sa vrlo sumnjivim Hasanefendićem i njegovom ekipom. Nasljeđuje preveliki broj zaposlenih, mali tiraž, nikakve međuljudske odnose i vrlo malo kvalitetnih novinara koji su i sami utonuli u apatiju… Međutim, novim vlasnicima i nama je jasno da novina nema ono što se na tržištu može relativno jeftino nabaviti a, sa druge strane, posjeduje “kapital” kojeg nikakvi novci u Bosni ne mogu kupiti. Urednike i novinare rubrika koje pune novinu - sporta, unutrašnje, spoljne, šarenih strana, priliga, hronika pa i kulture – pametan vlasnik pazari za male pare i velika obećanja (u Oslobođenju se može pristojno zaraditi i plate uopšte ne moraju biti male kao, recimo, u državnim medijima a ljudi su prijavljeni kao zaposleni te im se plaćaju doprinosi).

A ono što nije na prodaju i što Avaz ili sličan medijski projekat nikada ne mogu kupiti je ideja “oslobođenja” te jedna grupa novinara i saradnika koji su neokaljani preživjeli sve golgote tranzicijskog novinarstva i nose u sebi gen novine kakvu želimo.

Sada je na Mijoviću i novim vlasnicima (ili ipak obrnutim redosljedom) da nas ne razočaraju i ispune svoja obećanja. Lijepo je čuti i pročitati Vlastine planove ali, što bi rekao Perhan “ja nikome ne vjerujem otkako sam sam sebe uhvatio u laži”. Puhati u jedra da, ali trljati ruke i zalijetati se – to nikako.

Vjerovati da je sadašnjim gazdama važnije stanje u društvu generalno i da ga žele poboljšati kroz kvalitetnu dnevnu novinu a ne sebi obezbijediti medij za borbu u krvavoj “akumulacija prvobitnog kapitala” mogu samo nepopravljivi optimisti. To je “njihova” novina i ona će izgledati kako oni hoće i biće u skladu sa pozicijom koju ta imperija zauzima u državi. Naravno, volio bi da se varam, ali… No, to ne znači da se novina obavezno pretvara u bilten “pivara i mimsova”. Ipak, novi vlasnici nisu toliko kratkovidi da gube ono što su skupo platili, a to je Oslobođenje. Imaju San za tu vrstu prepucavanja.

Na Mijoviću je sada ogromna društvena odgovornost sa kakvom se do sada nije susretao. Ili će biti grobar Oslobođenja i dozvoliti da mu novi vlasnici diktiraju uređivačku politiku ili novina ide prema gore. Kakvi god bili dosadašnji gloduri oni ideju nisu sahranili (nisu imali muda ili dovoljno dobre ponude koja bi ih “slomila”) a sada je na “vlast i mir” Mijoviću ta velika odgovornost. I veća nego ranije, jer ako mu sekretari CK “duvanjare i pivare” bude određivala šta je dobro a šta treba satrati, onda piši majci allahimanet i nek ugasi svijetlo ko bude posljednji izlazio.

Dajmo im neko vrijeme, šest mjeseci ili godinu, kupujmo Oslobođenje svaki dan a onda praviti analizu, glasno hvaliti ili kritikovati.

Smrt fašizmu, sloboda narodu!

NKVD-ov profil glavnog urednika!!!

Nikakve promjene na oslobodjenju nema.

Gospodine Mijoviću,

primjećujete li da Vodič kroz Sarajevo nije "ap dejtovan" mjesecima, još od vremena dok niste bili urednik?
Informacije u Vodiču su manje-više pogrešne ili ih tamo ni nema.

Vidim da je M. Duhaček bio juče u muzeju "Sarajevo 1878 - 1918", pa se čudim da nije primijetio da
u svakodnevnim informacijama u Oslobođenju o tom a ni o drugim depadansima Muzeja grada - Svrzinoj kući, Despića kući ili Brusa bezistanu nema nista.
Ima informacija samo o jednom depadansu, o Muzeju Jevreja, a i to sa netačnim radnim vremenom.

U Zemaljskom muzeju se pored stalnih postavki nalaze i periodične izložbe - obično ih nema u Oslobođenju; momentalno je vrlo interesantna izlozba stogodišnjih fotografija iz BiH.
Nedavno je u Kinoteci održana sedmica češkog filma za djecu, Oslobođenje je bilo jedan od sponzora, međutim osim jednokratnog objavljivanja programa, u Vodiču kroz Sarajevo je tokom održavanja bila ili nepotpuna informacija ili je o tome nije ni bilo.
Posebna su priča redovi vožnje. Prošlog ljeta primijetim da se red voznje ne slaze sa objavljenim, na pitanje zašto je to tako na stanici dobijem odgovor "pa mi smo promijenili , a oni ( Oslobođenje) nas nisu zvali!" Moje "pa ko koga treba zvati kad mijenjate vozni red" ih je ostavilo ravnodušnim. Muzealci se često žale na slabu posjećenost muzeja, a na pamet im ne pada da nazavu onaj dežurni tel. br. koji stoji u vašem Vodiču kroz Sarajevo.
Oslobođenje pokriva otvaranje kulturnih manifestacija, ali neko ko dođe u Sarajevo na par dana iz vaše novine ( ali ni iz drugih ) ne moze saznati "šta sve ima u gradu".
Nemarnost muzealaca, galerista, prevoznika itd. ne opravdava nedostatak tačnih informacija u Oslobođenju. Primijenite ono - kad neće brijeg Muhamedu... Ako se neki objekat renovira - napisati da je zatvoren zbog renoviranja. Uz navedene institucije - kina, pozorista, muzeje itd. staviti brojeve telefona.
Vodič bi se mogao upotpuniti informacijama ( tačnim!) i iz drugih bh. gradova.

Nek' nam je svima sa srećom!

tacno!

Nakon sto sam se ukupno dva puta javio na ovom Forumu, sa zeljom da doprinesem razumijevanju necega o cemu sam u Sjedinjenim Drzavama objavio dvije knjige, dao stotine intervjua i odrzao desetine predavanja, i nakon serije "odgovora" na ta moja javljanja – u kojima, pored znatno brojnijih ozbiljnih razmisljanja, ima i bezrazlozne licne mrznje i uvreda, suverenog neznanja i bahatog presudjivanja o ljudima i vremenima o kojima se ne zna nista izvan horizonata "drzavnosti od Bascarsije do vjecne vatre" - zakljucio sam da nema nikakve svrhe dopisivati se s ljudima koji i nakon najdobronamjernijeg dijaloga pamte samo ono sto oni sami kazu. Tako, naravno, i dalje mislim ali - zbog postovanja za instituciju Foruma, za sve koji ovdje ucestvuju radi razmjene znanja, ali i radi zastite onih koji bi mogli postati zrtve "sto puta ponovljene lazi" - ipak cu, posljednji put, odgovoriti na neke od izrecenih neistina sa iskrenom nadom da ce u ovoj raspravi fokus biti na buducnosti uz nuzno razumijevanje proslosti. Da ne duzim - evo razjasnjenja o kojima govorim.

CITAT: Nemojte mi samo reci da je bilo nekog trzista i neke konkurencije. Ili da ste primali platu na osnovu prodaje i po zakonima trzista. I nemojte mi reci da za postavljanje direktora i glavnih urednika nije bilo potrebno odobrenje partije, ili kako biste vi to preformulisali drustvene zajednice. Jos nam samo recite da niste bili clan partije pa da farsa bude kompletna. Mada vjerujem da je to lijepo izbrisati i presutiti pogotovu ako idete u ameriku gdje obicno pitaju “jeste li bili clan komunisticke partije?”. A to da bih nije potrosila na vas nijedan dolar, to je tek smjesno. Eto, vas je bogati ujak ili otac finansirao u toku skolovanja i vi bili nezavisni dopisnik nezavisne i privatne novine koja je zivjela od prodaje tiraza i reklama. Niste, u tome, naravno jedini. Pa svi su prosli slicno, samo su neki bili vise, a neki manje podobni. Takav je bio sistem. Licemjerno je sad to sakrivati i pricati nesto drugo.

ODGOVOR: (1) Bilo je i trzista i konkurencije i Oslobodjenje je bilo vrslo uspjesna firma u cijem je finansiranju, putem regresa za roto-papir kakav su primali svi glavni republicki i pokrajinski listovi, drzava ucestvovala sa 8 posto ukupnih prihoda lista. U vrijeme mog urednikovanja list je biljezio porast tiraza za prosjecno 5.000 primjeraka godisnje a trzisnu orijentaciju pokazali smo i tako sto smo naslijedjenu zakletvu Druze Tito mi Ti se kunemo u vrhu prve strane lista zamijenili oglasom Gorenja (Ozren Kebo je o tome u Vecernjim novinama objavio komentar pod duhovitim naslovom: Druze Velenje, mi ti se Gorenje). Osim toga - Oslobodjenje je bilo izdavac i najtiraznijih djecjih listova u Jugoslaviji (Male novine i Vesela sveska prodavali su se po u vise od 100,000 primjeraka u cvrstoj godisnjoj pretplati); As i Una su dostizali i tiraze od 200.000 primjeraka; tiraze od 60-80.000 u svojim najboljim vremenima imali su i nedjeljnici Svijet i Nedjelja; Vecernje novine su takodje prodavale vise primjeraka nego Avaz danas ... - valjda je to dovoljno da ilustruje koliko smo bili upuceni na trziste i zavisili od njega. (Da ne podsjecam das u u BiH tada postojale I zaista velike izvozne firme – Energoinvest, UNIS, Sipad i druge – prema kojima je danasnja ratnoprofiterska ekonomija tetica i amidzica i patuljasta i nakazna). (2) Na ideolosko-talibansko isljedjivanje o clanstvu u Partiji nemam sta reci osim da je vodja Partije ciji sam ja bio clan bio jako cijenjen u Americi a njegova zemlja dobijala presudnu pomoc sa Zapada zbog njegovog odbijanja da slijedi diktat iz Moskve. O mome radu i prije rata pisao je u svojoj knjizi posljednji americki ambasador u Jugoslaviji a kasnije i drugi americki autori. (3) Nekada jeste bila potrebna partijska preporuka za istaknute funkcije ali ja sam bio prvi glavni urednik Oslobodjenja i jedan od prvih u Jugoslaviji u cijem su izboru 1988. godine odlucujucu rijec imali sami novinari, o cemu su tada kao o znacajnoj cinjenici u osvajanju slobode stampe pisali i drugi u Jugoslaviji i mnogi u svijetu.


CITAT: ... Ako je samo takva projugoslovenska Bosna moguca, onda nesto nije u redu sa vasim stavom i odnosom prema Bosni. Pa Bosna je postojala 700 i kusur godina prije Jugoslavije. Postojala je i prije nego sto su neki njeni gradjani poceli deklarisati kao srbi i hrvati, itd.

ODGOVOR: Rekao sam samo da je Bosna u kojoj su svi ravnopravni i u kojoj ravnopravno rade i slobodno govore pripadnici svih njenih naroda jedino moguca mirna Bosna (i Hercegovina) i tako jeste i tako ce biti - tome nemam sta dodati ili oduzeti. Meni uopste nisu potrebne lekcije o JNA, saosjecanju za zrtve, srpskom ili hrvatskom velikodrzavlju - o tome sam napisao knjige. Svoja predavanja ostavite za istomisljenike koji odnekud zaista vjeruju kako je sloboda osvanula s izborima 1990.

CITAT: ... nagrade su sigurno posljedica rata, tj. nisu sigurno dosle bas samo od toga sto je neko ocijenio kvalitet tekstova, istrazivacko novinarstvo ili uredjivacku politiku u to vrijeme. Vise je to bilo za hrabrost i za sarajevski otpor opsadi i destrukciji, koji nije ukljucivao samo novinare oslobodjenja. To sto ste i vi pisali dobre kolumne, dolazilo je isto kao rezultat situacije.

ODGOVOR: O tome zasto su nagradjivali Oslobodjenje valjda najbolje znaju oni koji su nagrade dodjeljivali. U njihovim obrazlozenjima govori se o hrabrosti da se govori istina i pod udarima artiljerije; o ulozi Oslobodjenja u ocuvanju bosanske tradicije i kulture etnicke i vjerske tolerancije; o tome da je list i pod najtezim uslovima u kojima je ikad izlazio ijedan list u svijetu i na svojim stranicama i svojim redakcijskim sastavom odrazavao te ideje i tu tradiciju. I za kraj: i ovaj odgovor je gotovo dva puta kraci od posta na koji se odnosi. Sve ostale komentare, pa i one u kojima se prepoznaje nezeljena licna povrijedjenost ili one u kojima se stovanim sabesjednicima u mojim odgovorima prividja lik Mirnesa Ajanovica, smatram dobrodoslim, ispoljavanjem razlicitih, pa makar i krajnje neosnovanih, misljenja i osjecanja i ne vidim potrebu da i na njih odgovaram.

...