Forum Klix.ba

Najbolja provala: Nakon završetka rata organizovao SFOR prikupljanje oružja. Sjede njih dvojica za stolom i čekaju, ljeto vruće nigdje nikoga. Kad dolazi jedan lokalni "delegat" samo u kupaćim gaćama i nosi luk i strijelu, i kaže im: "evo ovo je naše naoružanje" Ovi iz SFOR-a ga gledaju i šute, da je to bilo snimiti.

Neki video snimali na liniji, i sad se jedan dere: Mujooo, jeli zucker šećer?

Vojnik na ručku, kaže vidio sam grah bez mesa, ali grah bez graha još nisam vidio.

Ima i ona priča, ne znam jeli istina, kad je SFOR sa transporterom došao u neko selo, i dok su se okretali sruše kameni zid uz put. Izlazi nena iz kuće i gleda, kaže joj jedan iz SFOR-a "sorry" kaže mu nena, jašta nego ga "sori"

Mi smo ko djeca, kad bi naišli UNPROFOR transporteri, govorili: "unprofeto baci mi paketo" Bili su španci, pa valjda su kontali, hahahaha

Slušamo izbjeglice u skloništu, kukaju kako su ostavili stvari u kućama (televizor, namještaj, itd.) kaže jedna žena mužu: "Moj Vejsile što nismo negdje ključ sakrili"

...

Decembar '92. presli preko piste u Butmir da prenesemo MTS u Sarajevo i sad ja zaduzim neke detonatore koji nisu smjeli "pasti". Tu vece bilo vedro, mjesecina, drama, neko je uspio pretrcati pistu, vecini MTS pao u ruke Unproforaca te ti ja odlucim da prenocim u Butmiru. Gluho doba noci, ja sam bauljam livadom, nemam pojma 'dje cu prespavati, kontam naci cu neki stab... Vidim u jednoj kuci se osvijetli prozor ali odmah nestade svjetla, ja se zatrcim i pravo na vrata. Skontam da je to kuca do naseg "skladista", rekoh komsije su, valjda ce skontati ko sam, pokucam na vrata i objasnim covjeku ko sam i sta sam. Naravno prime me, ponude jelom koje sam odbio, bitno mi bilo samo da skinem sa sebe blatnjavu odjecu i da se operem i pruzim... Jao tog osjecaja, bas mi merak bio i dan danas se sjecam mirisa i grubog platnja seljacke k'o snijeg bijele posteljine. Ujutro se probudim, pravo naspavan, prije toga mjesecima nisam prespavao noc u komadu, umijem se, covjek mi da cisu uniformu, moja je oprana Sjednem za sto, njegova zena pravi dorucak, za stolom su i njegova dva sina, jednom petnaestak godina, jednom sest-sedam, vrsnjak moga brata koji mi je tada bio razlog i smisao zivota. Prica covjek kako su izbjegli iz Istocne Bosne, kako su ostavili kucu i sav imetak, ma ono, standardna prica napacenog Bosnje a ja ga haman nista ne cujem jer osjetim miris pecenih jaja Nisam ih vidio mjesecima, na stolu puter, bestilj, mladi sir, kajmak, domaca pavlaka... Stavlja zena veliku tavu sa cca desetak pecenih jaja, oni svi uzeli po komad hljeba i cekaju da ja kao gost prvi uzmem a ja ko najveci dzoner onu tavu i privucem je pred sebe. Gledam klince ispod oka, oni se zgledase, pogledase u starog pa u mater a ona samo sleze ramenima, uze drugu tavu i jaja... Nakon sat i po'-mozda i dva neprestanog zvakanja zavalio sam se na kauc, uzeo fildzan kafe i pepeljaru i stavio na stomak, ma nisam se mogao ispraviti barem sat vremena kako sam se prezder'o
Nakon tog iskustva, rijetko sam istu vece prelazio pistu u oba pravca, znao sam ostati i po par dana, pravo se ja udomacio u Butmiru i Sokolovic Koloniji

Jedan clan jednog alternativnog sarajevskog benda i ja na "kao" kontrolnom punktu kod Kaknja gdje je ona petlja, cekamo smjenu straze, noc je i pomalo hladno. Pusimo joint, cupkamo i sutimo. Kad iz pravca Zenice, ogromna svijetla i buka motora. Prilaze i skontamo da je veliki konvoj bijelih kamiona idu prema Visokom pa ce valjda za Sarajevo. Za cudo idu bez ikakve pratnje. Mi se sklanjamo u stranu i vidimo Hrvatske table. Tad staje prvi kamion, vozac otvara vrata i pita: Momci jel' pravo za Sarajevo.
Mrtav hladan kolega kaze, nemozete tuda, blokiran je put, ali idite slobodno na most pa kroz grad i nigdje ne skrecite. Ja ga gledam, ono puklo je i mene malo, al ono ono vec malo trese glavom dok prica i zmirka, ali je mrtav ozbiljan. Polako kao kakav dinosaur kamion krenu i dade zmigavac i za njim ostatak konvoja. Ako neznate dalje taj put vodi u kanjon Zgosce i suzava se da se na nekim mjestima jedva mogu dva auta zaobic a kamoli okrenuti kamion i vratiti se nazad. Dalje se produzava u ratnu zonu Kamenice i Vozuce.
Gledamo kako crvena svijetla nestaju u mraku i gube se u Kaknju. Ja pitam doticnog:
- D..a, sta ti je koji k...c, sto ih posla tamo
- Ma boli te, zajebancija, sad se svakako smjena
Taj se prizor nemoze docarati.


Jaran i ja u jednoj vukojebini gdje nam je bio kao neki kamp za specijalisticku obuku. Spavamo u nekoj kuci, bilo nas je oko 7-8, ali samo nas dvojica smo bili iz Sarajeva. Uvece pred spavanje bi izasli vani i uredno zamotali joint, a sifra nam je bila "Hocemo liprovozati helikopter" (nigdje veze), da nas ne bi skontali. Vracamo se mi poslje jednog takvog leta, i krenuli u krevet. On legao dole a ja se skidam i hocu gore (krevet je na sprat), ono mi ozbiljni, sve normala. Kad poce se ludjak smijati. Zakocjenjuje se, kida se. Pitam ga je Gorane sta ti je, frajer place od smijeha. Daj Goc uozbilji se jesi li poludio. On meni kroz suze: Daj prestani nemogu vise. Okrenuo se prema zidu i kikoce se. Je legao gore zbunjen jedva sam zaspao koliko se tresao krevet njegovog smijeha.
Ujutro ga pitam, sta mu je bilo i kazem mu ako ce tako da vise necemo zajedno voziti helikopter. Kaze on meni otprilike ovako:
- Jel se to fakat nesjecas, jedno 5 puta si skidao i oblacio dzemper...

U jednom periodu rata, mislim da je bilo 1995 su nas utjerivali u kuće i nisu dali da hodamo. Onda kad hoću da izađem, ponesem kanister , kao fol idem po vodu. Tad nas nisu tjerali.

KatarinaKosaca wrote:U jednom periodu rata, mislim da je bilo 1995 su nas utjerivali u kuće i nisu dali da hodamo. Onda kad hoću da izađem, ponesem kanister , kao fol idem po vodu. Tad nas nisu tjerali.

kanister je bio izgovor za policijski jer je zbog opasnosti stajanje u redu za vodu bilo dozvoljeno samo nocu... bilo je sega kada se kod nekog napravi dernek pa u hodniku stoji gomila kanistera raje koja je dosla

Orhanowski wrote:

pesak wrote: Nekad i meni zafali bombardovanje. Ljudi su u to vreme bili strasno predusetljivi i fini jedno prema drugom. Neverovatno.

Ja bih volio da se opet bombarduje Beograd i da to bombardovanje potraje koju godinu, da budete fini jedni prema drugima i predusetljivi malo duze

tata82 wrote:Mi smo ko djeca, kad bi naišli UNPROFOR transporteri, govorili: "unprofeto baci mi paketo" Bili su španci, pa valjda su kontali, hahahaha

krompir i riza wrote:

tata82 wrote:Mi smo ko djeca, kad bi naišli UNPROFOR transporteri, govorili: "unprofeto baci mi paketo" Bili su španci, pa valjda su kontali, hahahaha

paketo, odnosno pakete piše se paquete, ne smijem ni napisati šta znači

translejter kaže paquete =paket

krompir i riza wrote:translejter kaže paquete =paket

da.. ali u slengu, paquete znaci otprilike kurčina..

janje_ wrote:

krompir i riza wrote:translejter kaže paquete =paket

da.. ali u slengu, paquete znaci otprilike kurčina..

da 'prosti ko čita


još ja guglala da vidim šta znači

krompir i riza wrote:

janje_ wrote:

krompir i riza wrote:translejter kaže paquete =paket

da.. ali u slengu, paquete znaci otprilike kurčina..

da 'prosti ko čita


još ja guglala da vidim šta znači

jes, da prostiš..

ima doduše i kontekstualna situacija u kojoj je paquete nešto kao smoto..

.

janje_ wrote:

krompir i riza wrote:translejter kaže paquete =paket

da.. ali u slengu, paquete znaci otprilike kurčina..

A zato nam nisu nikad nista "bacili"

Ja sam se smijao kad sam jednom 1994 g. dosao u posjetu kod rodjaka u Travnik. Sjedili mi kod njega u sobi a ispod prozora, izmedju zgrada, sastavile se neke zene sa kesama u rukama i raspricale se. Bolje receno razgalamile se i nikako otici.
Kad dize se rodjo i veli gledaj sad ovo. Dize se on, otvori prozor i ode da upali svoj stereo muzicki uredjaj. Pa pojaca zvucnike do kraja. A zvucnici sa po nekoliko stotina wati i visoki i siroki skoro jedan metar.
Ubaci kasetu i pritisnu play: cuje se topovski pucanj: - BOOOOOOOM!!! - pa onda: - fijuuuuuUUUUUUUUUUU
kad ispod prozora: BJEZMO! BACAJU GRANATE! U roku od 30 sekundi tisina ispod prozora, nidje nikoga.

Snimo on jednom kad su granate padale pa sacuvo snimak

Čini mi se u zimu 93/94 pao snijeg u Mostaru, svi izasli vani i grudvaju se, djeca sve po cesti, niko se ne obazire na snajper. Koliko se sjecam taj dan nije ni jedan metak ispaljen.

@cindrlimindrli na temi "Srednja Bosna (sukob sa HVO)

Znam da se uspostavilo nekakvo primirje, kao kraj je belaju, al` vraga, jos uvjek je snajper radio. Moj jaran imao
nekakvu rodbinu u jednom selu i predlozi on meni da odemo do njih na rucak. Kontam, haj` sta god rucamo bolje
je od one lece i rize. Krene jos jedan lik sa nama, kao, zna on kraj, ovuda cemo precicom. Kako idemo meni neka
suhba, vidim, nisam lud, idemo pravo prema liniji ovih hvo levata. Momak, znas li ti kuda idemo? Zna on, nema
problema i odmah mi ono nase seljacko, sta si se us*o, vjeruj meni sve je u redu. U redu, al` za svaki slucaj otkocim
ja pusku i ispravim osigurac na dvije bombe. U neka doba, vidim ja rov, garonja razapet prema nasoj liniji.
Lik sjedi na rovu, gleda negdje u nebesa, pusi, sahara od kile mu na beretki. Kontam u sebi, e sad me `ebi, i gledam
u naseg "vodica", znoj ga probio gore od mene. Ne znam koga prvog da ubijem onog na rovu ili njega. Stasau se
okrenu, kako nas je ugledao tako mu cigara ispala a oci k`o fildjani. Ne znam sta je meni bilo, ja u nekom strahu
ga pozdravim i k`o zadnji shupak izustim, evo jaro mi dosli, primirje reko, kraj rata, pa da zapalimo.
To je bilo najgorih 10 sekundi u mom zivotu, cekajuci njega sta ce reci. I lik, valjda nakon sto je skonto kakve smo
budale, a vidio je i on da smo ga mogli upucati kad smo htijeli, odvali se smijat` k`o lud. Zove nekog njihovog, dobro
se sjecam, Gorana, kaze imamo posjetu, nes` vjerovat` kakvi su nam ludaci dosli. Jbg, sreca pa smo natrapali na ok
carsijsku raja, pa je sve kasnije otislo na zezu. Bili smo tu pola sata, ja ispusio pola kutije Yorka, sve u strahu i
usiljenom smijehu. U neka doba predlozi nam lik da se mi isparimo jer trebaju doci hosovci na smjenu, sto smo mi
normala bez oklijevanja prihvatili. Da bog sacuva, skratio mi je "vodic" deset godina zivota, al` nisam ni ja njemu
duzan ostao kad smo se docepali nasih linija.

zna li ko kakvu iz krajine ili cazina?

pa-da