Forum Klix.ba

Postoje drugi nacini kaznjavanja djece.Mlatiti djecu je naprimitivniji i najnehumaniji metod koji ostavlja posljedice na psihu neformirane licnosti kakvo je dijete...

Jedan od metoda,je recimo "klub srama" ili "mjesto srama"-odredite i obiljezite mjesto u kuci gdje ce dijete stojati recimo 20 minuta,kada ne slusa.To je veoma efikasna metoda u vaspitavanju ,a prije svega humana i zdrava jer ne narusava psihicko zdravlje djeteta...

Citam ove vase komentare i jednostavno ne mogu a da se ne ukljucim.


Djecu ne trebamo tuci!! Roditelji koji tuku djecu idu linijom manjeg otpora. Pokusavaju problem rjesiti za 2-3 sekunde koliko treba da se opale dva samara ili dva put pucne po guzi. Puno vise truda od roditelja iziskuje razgovor sa djetetom. Zahtjeva puno vise vremena, energije, stalozenosti, razmisljanja, smisljanja djetetu shvatljivih argumenata ali je ujedno takav razgovor puno efikasniji.

Dijete koje je odgajano na takav nacin ce biti razumno dijete, koje ima povjerenja u svoje roditelje, koje je postovano i koje istovremeno postuje svoje roditelje, koje je samouvijereno i osjeca da je voljeno. Tako jednostavno odgajate dijete igrajuci na kartu razuma i vjerujte mi kao majci djeteta koje ide u 4. razred da je takva metodologija izuzetno zahvalna kako za dijete tako i za roditelje.

Kod tako odgajane djece nema iznenadnih napada bijesa, nema agresivnosti nema "paljenja sijena".

Ja sam svoje dijete jednom veoma lagano "klepila" po guzi kad je imao 3-4 godine - toliko je bilo "opravdano" da se vise i ne sjecam razloga, ali pretpostavljam da je doveo sebe u opasnost i on se tako tuzno rasplakao gledao me je kao da me ne prepozna. Ne zato sto ga je taj lagani udarac zabolio nego zato sto ga je ponizio. Jedno pola sata nakon tog "incidenta" je on meni u roku od 15 sekundi " 1. prevrnuo veliku saksiju cvijeca i dok sam ja pokusavala sanirati stetu 2. povukao komplet storu sa karnise ja krenula prema karnisi a on 3. bacio zdjelu koja se razbila u paramparcad. Ne moram vam reci da nikad ranije nije pokazivao takvo ponasanje. Dakle moj "lagani udarac po guzi" je bio nadasve kontraproduktivan. I to je bio prvi i zadnji put kad sam ga udarila. A mislim i dosada zadnji put da sam izgubila kontrolu nad njim.

Vingo wrote:jao amrino da me ne fascinira tvoj interes za ovu temu....davno bih odustala....
Koliko te beba pogledalo zlim pogledom i napakostilo ti? A koliko ih te bas ono dobro zajebalo u zivotu?

Odustani slobodno...ne razumijem zasto si uopste do sada ista pisala?

Pogledalo jeste- nekoliko.
A takodje sam vidjela malca od 6 godina kako je zapalio zivu macku, i dok je ona skicala i urlikala u mukama on se smijao..slatko...Roditelji su mu divni ljudi i nikada ga nisu udarili jer imaju iste metode kao ti (poznajem ih, i znam ste rade izmedju 4 zida) a objasniti djetetu da ubijanje zivog bica, a pogotovo mucenje, nije "u redu"...ja mislim da se te stvari ne mogu ni objasniti ni nauciti...to je do duse...

Zdravo ti i nemoj sta zamjeriti,

1 Malac od 6 godina nije beba. I ima grozan problem. I njegovi roditelji isto.
2 Koje ja metode koristim?
3 Ako su to urodjene osobine, jel mislis da bi tom malcu pomoglo da su ga mlavili?
4 ako ne....zasto onda odgajamo djecu? Zasto ih samo ne hranimo i ne oblacimo? Svakako im je rodjenjem predodredjeno sta ce od njih postati...


I sta kazes...nekoliko te beba pogledalo zlim pogledom....?

Vingo wrote:A sta ti meni dokazujes? Da dijete ne moze nauciti o voltazi....Ja sam to rekla na prvoj ili drugoj strani....Ali ga udarcem ne ucis ni o cemu osim da se tog udarca boji, a ne struje.
Pravis opasne klasifikacije kad je zlostavljanje zena u pitanju. Ako ti mislis da jedan samar zeni nije zlostavljanje i da je zlostavljac onaj koji dodje kuci i zgazi je nogama, a ne onaj koji joj kaze da je glupaca koja ne zna ni rucak skuhati kako treba....onda si u zabludi. Ako taj samar na zenu koja je formirana licnost, koja bi trebala sve razumjeti, tako ruzno i bolno djeluje....zasto mislis da je dijete imuno i da na njega samar djeluje odgojno? Neformirana licnost....Bravo. Ali se ocekuje da razumije samar kao prihvatljivu odgojnu metodu...Pa OK...hajd nadjemo se ti i ja i ja te osamarim kad mi se ne svidi neki tvoj postupak. Ocekujem razumijevanje jer si zrela i formirana licnost.

@Vingo ne pokušavam ti ništa dokazati nego pokušavam objasniti kako ja gledam na to.
Dijete će se sigurno sjetiti šta se desilo kad je zadnji put pokušalo dirati struju i odustaće, zasigurno.
A ovo za zlostaljanje žena si pogrešno razumjela, do mene je, nisam baš vješt sa riječima.

Vingo wrote: (A zgazio bi me ko da gledam....)

Ne bi vjerovala koliko griješiš. Nikad, ali baš nikad u svom životu, za ovih 37 godina nisam udario žensku osobu, čak ni kad su one mene udarale (bilo je i toga - djevojka mi spuca šama jer sam joj uradi nešto "nedolično").
Opet kažem, žao mi je ako misliš da opravdavam bilo kakvu vrstu nasilja nad ženama.

Rania wrote:Citam ove vase komentare i jednostavno ne mogu a da se ne ukljucim.


Djecu ne trebamo tuci!! Roditelji koji tuku djecu idu linijom manjeg otpora. Pokusavaju problem rjesiti za 2-3 sekunde koliko treba da se opale dva samara ili dva put pucne po guzi. Puno vise truda od roditelja iziskuje razgovor sa djetetom. Zahtjeva puno vise vremena, energije, stalozenosti, razmisljanja, smisljanja djetetu shvatljivih argumenata ali je ujedno takav razgovor puno efikasniji.

Dijete koje je odgajano na takav nacin ce biti razumno dijete, koje ima povjerenja u svoje roditelje, koje je postovano i koje istovremeno postuje svoje roditelje, koje je samouvijereno i osjeca da je voljeno. Tako jednostavno odgajate dijete igrajuci na kartu razuma i vjerujte mi kao majci djeteta koje ide u 4. razred da je takva metodologija izuzetno zahvalna kako za dijete tako i za roditelje.

Kod tako odgajane djece nema iznenadnih napada bijesa, nema agresivnosti nema "paljenja sijena".

Ja sam svoje dijete jednom veoma lagano "klepila" po guzi kad je imao 3-4 godine - toliko je bilo "opravdano" da se vise i ne sjecam razloga, ali pretpostavljam da je doveo sebe u opasnost i on se tako tuzno rasplakao gledao me je kao da me ne prepozna. Ne zato sto ga je taj lagani udarac zabolio nego zato sto ga je ponizio. Jedno pola sata nakon tog "incidenta" je on meni u roku od 15 sekundi " 1. prevrnuo veliku saksiju cvijeca i dok sam ja pokusavala sanirati stetu 2. povukao komplet storu sa karnise ja krenula prema karnisi a on 3. bacio zdjelu koja se razbila u paramparcad. Ne moram vam reci da nikad ranije nije pokazivao takvo ponasanje. Dakle moj "lagani udarac po guzi" je bio nadasve kontraproduktivan. I to je bio prvi i zadnji put kad sam ga udarila. A mislim i dosada zadnji put da sam izgubila kontrolu nad njim.

Ja se u principu, teorijski slazem s tobom, ali opet ponavljam- ti imas srecu sto ti je dijete, hvala Bogu, divno i sto si ti divna pa imas i vremena i strpljenja da razgovaras s djetetom...poznajem neke koji nisu te srece. Zanima me kako si mu objasnila neke stvari kada nije znao da prica i kada nije mogao da te razumije? Mislim, planiram i ja ako Bog da imati dijete, pa me zanima ...

Goran_35 wrote:Postoje drugi nacini kaznjavanja djece.Mlatiti djecu je naprimitivniji i najnehumaniji metod koji ostavlja posljedice na psihu neformirane licnosti kakvo je dijete...

Jedan od metoda,je recimo "klub srama" ili "mjesto srama"-odredite i obiljezite mjesto u kuci gdje ce dijete stojati recimo 20 minuta,kada ne slusa.To je veoma efikasna metoda u vaspitavanju ,a prije svega humana i zdrava jer ne narusava psihicko zdravlje djeteta...

ahhaaa.. a to ti nije zlostavljanje? to nije ponizavanje? ne narusava psihicko zdravlje djeteta?
nekad knjige bas i ne mogu sve da ti kazu, jer nije svako dijete isto..

interesantno je to... meni je licno tjeranje u cosak bilo gore od bilo kakve sljage (pazi, sljaga, ne batine).. jer sam uvijek znala da sam sljagu dobila u afektu jer sam se inatila i problem je bio rijesen razgovorom odmah poslije toga.. slanjem u cosak ja licno nisam naucila nista, samo sam jos veci otpor stvorila jer mi je taj cocak bio veliko ponizenje... pa je to ponizenje rodilo jos vecu "zelju" da budem nevaljala i tako "kaznim" roditelje...

o slanju u cosak u skoli da ne pricam.. desilo mi se jednom i ostalo kao velika trauma... isto tako, tium slanjem u cosak nisam naucila da nesto ne treba raditi nego da se bojim coska jer mi se tu svi rugaju... vidimo li neku analogiju sa Vingo-inim strahom od udarca (ovdje coska) a ne od uticnice?

ne ostavlja posljedice? how yes no... ne bih toliko pamtila da nije ostavilo...

Pearl wrote:

Goran_35 wrote:Postoje drugi nacini kaznjavanja djece.Mlatiti djecu je naprimitivniji i najnehumaniji metod koji ostavlja posljedice na psihu neformirane licnosti kakvo je dijete...

Jedan od metoda,je recimo "klub srama" ili "mjesto srama"-odredite i obiljezite mjesto u kuci gdje ce dijete stojati recimo 20 minuta,kada ne slusa.To je veoma efikasna metoda u vaspitavanju ,a prije svega humana i zdrava jer ne narusava psihicko zdravlje djeteta...

ahhaaa.. a to ti nije zlostavljanje? to nije ponizavanje? ne narusava psihicko zdravlje djeteta?
nekad knjige bas i ne mogu sve da ti kazu, jer nije svako dijete isto..

interesantno je to... meni je licno tjeranje u cosak bilo gore od bilo kakve sljage (pazi, sljaga, ne batine).. jer sam uvijek znala da sam sljagu dobila u afektu jer sam se inatila i problem je bio rijesen razgovorom odmah poslije toga.. slanjem u cosak ja licno nisam naucila nista, samo sam jos veci otpor stvorila jer mi je taj cocak bio veliko ponizenje... pa je to ponizenje rodilo jos vecu "zelju" da budem nevaljala i tako "kaznim" roditelje...

o slanju u cosak u skoli da ne pricam.. desilo mi se jednom i ostalo kao velika trauma... isto tako, tium slanjem u cosak nisam naucila da nesto ne treba raditi nego da se bojim coska jer mi se tu svi rugaju... vidimo li neku analogiju sa Vingo-inim strahom od udarca (ovdje coska) a ne od uticnice?

ne ostavlja posljedice? how yes no... ne bih toliko pamtila da nije ostavilo...

slanje u cosak pred citavim razredom je ponizavanje!

Slanje u cosak da klecis na kukuruzu (starinska metoda ) je mucenje

Klub srama u kojem stojis ili sjedis dvadesetak minuta je vaspitavanje,pomocu kojeg djete na najhumaniji nacin shvata sta je dobro a sta nije

Vingo wrote:1 Malac od 6 godina nije beba. I ima grozan problem. I njegovi roditelji isto.
2 Koje ja metode koristim?
3 Ako su to urodjene osobine, jel mislis da bi tom malcu pomoglo da su ga mlavili?
4 ako ne....zasto onda odgajamo djecu? Zasto ih samo ne hranimo i ne oblacimo? Svakako im je rodjenjem predodredjeno sta ce od njih postati...


I sta kazes...nekoliko te beba pogledalo zlim pogledom....?

1-ima grozan problem, ima zlo u sebi koje je urodjeno a ne steceno
2-?
3-to nikada necemo saznati zar ne?
4-previse banalizujes stvari...

jeste....

To je uglavnom to- misljenja nam se razlikuju...ne moze se nista generalizivati. Zahvali se Bogu na divnoj djeci i nadam se da ce te citav zivot slusati kao i do sada.

amrino wrote:

Rania wrote:Citam ove vase komentare i jednostavno ne mogu a da se ne ukljucim.


Djecu ne trebamo tuci!! Roditelji koji tuku djecu idu linijom manjeg otpora. Pokusavaju problem rjesiti za 2-3 sekunde koliko treba da se opale dva samara ili dva put pucne po guzi. Puno vise truda od roditelja iziskuje razgovor sa djetetom. Zahtjeva puno vise vremena, energije, stalozenosti, razmisljanja, smisljanja djetetu shvatljivih argumenata ali je ujedno takav razgovor puno efikasniji.

Dijete koje je odgajano na takav nacin ce biti razumno dijete, koje ima povjerenja u svoje roditelje, koje je postovano i koje istovremeno postuje svoje roditelje, koje je samouvijereno i osjeca da je voljeno. Tako jednostavno odgajate dijete igrajuci na kartu razuma i vjerujte mi kao majci djeteta koje ide u 4. razred da je takva metodologija izuzetno zahvalna kako za dijete tako i za roditelje.

Kod tako odgajane djece nema iznenadnih napada bijesa, nema agresivnosti nema "paljenja sijena".

Ja sam svoje dijete jednom veoma lagano "klepila" po guzi kad je imao 3-4 godine - toliko je bilo "opravdano" da se vise i ne sjecam razloga, ali pretpostavljam da je doveo sebe u opasnost i on se tako tuzno rasplakao gledao me je kao da me ne prepozna. Ne zato sto ga je taj lagani udarac zabolio nego zato sto ga je ponizio. Jedno pola sata nakon tog "incidenta" je on meni u roku od 15 sekundi " 1. prevrnuo veliku saksiju cvijeca i dok sam ja pokusavala sanirati stetu 2. povukao komplet storu sa karnise ja krenula prema karnisi a on 3. bacio zdjelu koja se razbila u paramparcad. Ne moram vam reci da nikad ranije nije pokazivao takvo ponasanje. Dakle moj "lagani udarac po guzi" je bio nadasve kontraproduktivan. I to je bio prvi i zadnji put kad sam ga udarila. A mislim i dosada zadnji put da sam izgubila kontrolu nad njim.

Ja se u principu, teorijski slazem s tobom, ali opet ponavljam- ti imas srecu sto ti je dijete, hvala Bogu, divno i sto si ti divna pa imas i vremena i strpljenja da razgovaras s djetetom...poznajem neke koji nisu te srece. Zanima me kako si mu objasnila neke stvari kada nije znao da prica i kada nije mogao da te razumije? Mislim, planiram i ja ako Bog da imati dijete, pa me zanima ...

jednostavno - odlucnim NE! ako krene u pravcu koji nije bezbjedan za njega (prema uticnici, stepenciama, ploci na sporetu). Pogled u oci direktno i jedno odlucno NE! Naravno treba biti uporan i sigurno ce se i roditelj i dijete naci vise puta u slicnoj situaciji prije nego dijete to zaista shvati. Podizanje prsta uz NE moze pomoci u ponovljenim situacijama
PS Naravno ovaj odgoj malog djeteta podrazumjeva konstantno prisustvo roditelja ili nekoga ko se brine o djetetu!

Cosak je horror....prijetnja je horror.....

Kazna koju ja smatram prihvatljivom kod vece djece je uskracivanje za nesto. Kod male djece nema kazne. Ima preusmjeravanje paznje, time out, sklanjanje iz iritirajuce situacije....pa po 1001 put.
Moj je fasciniran sporetom. Ali jel ga trebam tuci kad pridje sporetu? Ne....prvo mu povisenim tonom kazem NE.....ako ne pali....maknem ga.....Ako pocne praviti dramu uzmem ga, zagrilm i zabavim ga necim desetim. Ako i dalje pravi dramu pustim ga da se malo isprazni, pa kad dodje sebi, opet mu kazem zasto ne smije dirati sporet.....Ima dvije godine.

Goran_35 wrote:

Pearl wrote:

Goran_35 wrote:Postoje drugi nacini kaznjavanja djece.Mlatiti djecu je naprimitivniji i najnehumaniji metod koji ostavlja posljedice na psihu neformirane licnosti kakvo je dijete...

Jedan od metoda,je recimo "klub srama" ili "mjesto srama"-odredite i obiljezite mjesto u kuci gdje ce dijete stojati recimo 20 minuta,kada ne slusa.To je veoma efikasna metoda u vaspitavanju ,a prije svega humana i zdrava jer ne narusava psihicko zdravlje djeteta...

ahhaaa.. a to ti nije zlostavljanje? to nije ponizavanje? ne narusava psihicko zdravlje djeteta?
nekad knjige bas i ne mogu sve da ti kazu, jer nije svako dijete isto..

interesantno je to... meni je licno tjeranje u cosak bilo gore od bilo kakve sljage (pazi, sljaga, ne batine).. jer sam uvijek znala da sam sljagu dobila u afektu jer sam se inatila i problem je bio rijesen razgovorom odmah poslije toga.. slanjem u cosak ja licno nisam naucila nista, samo sam jos veci otpor stvorila jer mi je taj cocak bio veliko ponizenje... pa je to ponizenje rodilo jos vecu "zelju" da budem nevaljala i tako "kaznim" roditelje...

o slanju u cosak u skoli da ne pricam.. desilo mi se jednom i ostalo kao velika trauma... isto tako, tium slanjem u cosak nisam naucila da nesto ne treba raditi nego da se bojim coska jer mi se tu svi rugaju... vidimo li neku analogiju sa Vingo-inim strahom od udarca (ovdje coska) a ne od uticnice?

ne ostavlja posljedice? how yes no... ne bih toliko pamtila da nije ostavilo...

slanje u cosak pred citavim razredom je ponizavanje!

Slanje u cosak da klecis na kukuruzu (starinska metoda ) je mucenje

Klub srama u kojem stojis ili sjedis dvadesetak minuta je vaspitavanje,pomocu kojeg djete na najhumaniji nacin shvata sta je dobro a sta nije

To je time out......jel mislimo na isto? Ostavis ga da se smiri i da razmisli o tome zasto je ponasanje neprihvatljivo. Pa kad se smiri razgovarate.

Goran_35 wrote:

Pearl wrote:

Goran_35 wrote:Postoje drugi nacini kaznjavanja djece.Mlatiti djecu je naprimitivniji i najnehumaniji metod koji ostavlja posljedice na psihu neformirane licnosti kakvo je dijete...

Jedan od metoda,je recimo "klub srama" ili "mjesto srama"-odredite i obiljezite mjesto u kuci gdje ce dijete stojati recimo 20 minuta,kada ne slusa.To je veoma efikasna metoda u vaspitavanju ,a prije svega humana i zdrava jer ne narusava psihicko zdravlje djeteta...

ahhaaa.. a to ti nije zlostavljanje? to nije ponizavanje? ne narusava psihicko zdravlje djeteta?
nekad knjige bas i ne mogu sve da ti kazu, jer nije svako dijete isto..

interesantno je to... meni je licno tjeranje u cosak bilo gore od bilo kakve sljage (pazi, sljaga, ne batine).. jer sam uvijek znala da sam sljagu dobila u afektu jer sam se inatila i problem je bio rijesen razgovorom odmah poslije toga.. slanjem u cosak ja licno nisam naucila nista, samo sam jos veci otpor stvorila jer mi je taj cocak bio veliko ponizenje... pa je to ponizenje rodilo jos vecu "zelju" da budem nevaljala i tako "kaznim" roditelje...

o slanju u cosak u skoli da ne pricam.. desilo mi se jednom i ostalo kao velika trauma... isto tako, tium slanjem u cosak nisam naucila da nesto ne treba raditi nego da se bojim coska jer mi se tu svi rugaju... vidimo li neku analogiju sa Vingo-inim strahom od udarca (ovdje coska) a ne od uticnice?

ne ostavlja posljedice? how yes no... ne bih toliko pamtila da nije ostavilo...

slanje u cosak pred citavim razredom je ponizavanje!

Slanje u cosak da klecis na kukuruzu (starinska metoda ) je mucenje

Klub srama u kojem stojis ili sjedis dvadesetak minuta je vaspitavanje,pomocu kojeg djete na najhumaniji nacin shvata sta je dobro a sta nije

ja ti upravo vrlo detaljno napisah da ja nisam naucila nista.. meni je tih 20 minuta koji trebaju da budu "cool down" vrijeme nije sluzilo za to... jednostavno, cosak na mene nije imao nikakav "odgojni" efekat, samo kontraproduktivan.. jer kad bismo dosli do momenta da rezimiramo "sta sam lose uradila" (posto bismo razgovor obavili prije coska) i jesam li razumjela zasto sam bila u cosku ja sam bila ljuta..

moiji roditelji nisu mucitelji pa da me stavljaju da klecim na kukuruzu.. ne znam odakle ti uopste takva ideja da pricam o tome.. a eto rekose da je cosak dobra metoda.. moram primijetiti jako popularna i cesto koristena od strane uciteljica, koje bi trebale da citaju sve te knjige o odganjanju djece, jer one nemaju 1, 2, 3 nego 25 djece u razredu.. kojima ostaju velike traume od tog coska..

kako rekoh, nije svako dijete isto.. kazna zabrane je ok, ili prijetnja zabranom (ovo je palilo kod mene u 99% slucajeva) ali slanje u cosak kuci ili u skoli je meni licno bilo vece ponizavanje od klepe po guzi preko pantalona.. sto ne znaci da ce biti mom djetetu.. ali cu to skontati kad ga budem imala...

Goran_35 wrote: Klub srama u kojem stojis ili sjedis dvadesetak minuta je vaspitavanje,pomocu kojeg djete na najhumaniji nacin shvata sta je dobro a sta nije

Naročito ako mu se brat ili sestra, koji su skrivili njegovo stajanje u ćošku, smiju i potpucavaju sa strane.

seljak_cojek wrote:

Goran_35 wrote: Klub srama u kojem stojis ili sjedis dvadesetak minuta je vaspitavanje,pomocu kojeg djete na najhumaniji nacin shvata sta je dobro a sta nije

Naročito ako mu se brat ili sestra, koji su skrivili njegovo stajanje u ćošku, smiju i potpucavaju sa strane.

ili tzv"Mirni kutak" gdje posaljes dijete da razmisli o svojoj gresci

seljak_cojek wrote:

Goran_35 wrote: Klub srama u kojem stojis ili sjedis dvadesetak minuta je vaspitavanje,pomocu kojeg djete na najhumaniji nacin shvata sta je dobro a sta nije

Naročito ako mu se brat ili sestra, koji su skrivili njegovo stajanje u ćošku, smiju i potpucavaju sa strane.

ko se smije i potpucava-takodjer ide u klub srama dok ne shvati da to nije lijepo

mamica 31 wrote:

seljak_cojek wrote:

Goran_35 wrote: Klub srama u kojem stojis ili sjedis dvadesetak minuta je vaspitavanje,pomocu kojeg djete na najhumaniji nacin shvata sta je dobro a sta nije

Naročito ako mu se brat ili sestra, koji su skrivili njegovo stajanje u ćošku, smiju i potpucavaju sa strane.

ili tzv"Mirni kut" gdje posaljes dijete da razmisli o svojoj gresci

A ono uporno stoji i neće da ode u taj mirni kut.

Goran_35 wrote:

seljak_cojek wrote:

Goran_35 wrote: Klub srama u kojem stojis ili sjedis dvadesetak minuta je vaspitavanje,pomocu kojeg djete na najhumaniji nacin shvata sta je dobro a sta nije

Naročito ako mu se brat ili sestra, koji su skrivili njegovo stajanje u ćošku, smiju i potpucavaju sa strane.

ko se smije i potpucava-takodjer ide u klub srama dok ne shvati da to nije lijepo

A ono uporno odbija da ode u klub srama.

Pa super ako stoji.....samo je sebi napravilo mirni kut....onda ga pustis da tu odstoji i kazes, javi mi kad zavrsis sa stajanjem da pricamo....

Ma odgoj je zabava.....Nazalost zivoti su nam jadni i mizerni, stalno zurimo, sekiramo se hocemo li imati sta da jedemo....pa cesto ispasta najneduzniji...

mamica 31 wrote:

seljak_cojek wrote:

Goran_35 wrote: Klub srama u kojem stojis ili sjedis dvadesetak minuta je vaspitavanje,pomocu kojeg djete na najhumaniji nacin shvata sta je dobro a sta nije

Naročito ako mu se brat ili sestra, koji su skrivili njegovo stajanje u ćošku, smiju i potpucavaju sa strane.

ili tzv"Mirni kut" gdje posaljes dijete da razmisli o svojoj gresci

soba kao "Mirni kut" je ok... cosak kao "Mirni kut" nije... sve zavisi kakvu predodzbu dijete ima sta je "sramno" a sta nije.. e tu dodje ovo sto ja govorim da nije svako dijete isto i ne reaguje na odgojne metode isto.. ne moze se 10-toro djece odgajati na isti nacin i ocekivati da ce response biti isti.. jer sam ja od druge djece "naucila" da je cosak nesto "zlo"... a soba mi je bila sasvim ok za "cool down" period..

Pearl wrote:

Goran_35 wrote:

Pearl wrote: ahhaaa.. a to ti nije zlostavljanje? to nije ponizavanje? ne narusava psihicko zdravlje djeteta?
nekad knjige bas i ne mogu sve da ti kazu, jer nije svako dijete isto..

interesantno je to... meni je licno tjeranje u cosak bilo gore od bilo kakve sljage (pazi, sljaga, ne batine).. jer sam uvijek znala da sam sljagu dobila u afektu jer sam se inatila i problem je bio rijesen razgovorom odmah poslije toga.. slanjem u cosak ja licno nisam naucila nista, samo sam jos veci otpor stvorila jer mi je taj cocak bio veliko ponizenje... pa je to ponizenje rodilo jos vecu "zelju" da budem nevaljala i tako "kaznim" roditelje...

o slanju u cosak u skoli da ne pricam.. desilo mi se jednom i ostalo kao velika trauma... isto tako, tium slanjem u cosak nisam naucila da nesto ne treba raditi nego da se bojim coska jer mi se tu svi rugaju... vidimo li neku analogiju sa Vingo-inim strahom od udarca (ovdje coska) a ne od uticnice?

ne ostavlja posljedice? how yes no... ne bih toliko pamtila da nije ostavilo...

slanje u cosak pred citavim razredom je ponizavanje!

Slanje u cosak da klecis na kukuruzu (starinska metoda ) je mucenje

Klub srama u kojem stojis ili sjedis dvadesetak minuta je vaspitavanje,pomocu kojeg djete na najhumaniji nacin shvata sta je dobro a sta nije

ja ti upravo vrlo detaljno napisah da ja nisam naucila nista.. meni je tih 20 minuta koji trebaju da budu "cool down" vrijeme nije sluzilo za to... jednostavno, cosak na mene nije imao nikakav "odgojni" efekat, samo kontraproduktivan.. jer kad bismo dosli do momenta da rezimiramo "sta sam lose uradila" (posto bismo razgovor obavili prije coska) i jesam li razumjela zasto sam bila u cosku ja sam bila ljuta..

moiji roditelji nisu mucitelji pa da me stavljaju da klecim na kukuruzu.. ne znam odakle ti uopste takva ideja da pricam o tome.. a eto rekose da je cosak dobra metoda.. moram primijetiti jako popularna i cesto koristena od strane uciteljica, koje bi trebale da citaju sve te knjige o odganjanju djece, jer one nemaju 1, 2, 3 nego 25 djece u razredu.. kojima ostaju velike traume od tog coska..

kako rekoh, nije svako dijete isto.. kazna zabrane je ok, ili prijetnja zabranom (ovo je palilo kod mene u 99% slucajeva) ali slanje u cosak kuci ili u skoli je meni licno bilo vece ponizavanje od klepe po guzi preko pantalona.. sto ne znaci da ce biti mom djetetu.. ali cu to skontati kad ga budem imala...

ja ne kovorim o "tradicionalnom cosku" u kojem si ponizen i mucen jer si okrenut' prema zidu i ne smijes mrdnuti...Ja govorim o "klubu srama",u kojem stojis ili sjdis sasvim normalno,bez mucenja na nacin kako se radilo prije da se ne smijes okrenuti...Tu si da razmislis o svojoj gresci,istina kaznjen ali na najhumaniji nacin bez posljedica za psihicko zdravlje...

Pearl wrote:

mamica 31 wrote:

seljak_cojek wrote: Naročito ako mu se brat ili sestra, koji su skrivili njegovo stajanje u ćošku, smiju i potpucavaju sa strane.

ili tzv"Mirni kut" gdje posaljes dijete da razmisli o svojoj gresci

soba kao "Mirni kut" je ok... cosak kao "Mirni kut" nije... sve zavisi kakvu predodzbu dijete ima sta je "sramno" a sta nije.. e tu dodje ovo sto ja govorim da nije svako dijete isto i ne reaguje na odgojne metode isto.. ne moze se 10-toro djece odgajati na isti nacin i ocekivati da ce response biti isti.. jer sam ja od druge djece "naucila" da je cosak nesto "zlo"... a soba mi je bila sasvim ok za "cool down" period..

Neces vjerovati ali - potpisujem

Ja sam za sljedeæi pristup: Malo ga tuèe¹ ali ga natjera¹ da se brani dok mu pali¹ klempe i da te tuèe nazad... Na taj naèin ga razvijamo i mentalno i fizièki..

Jos jedna prednost mirnog kutka je sto i roditeljima daje vrijeme da se presaberu, smire zivce i razmisle o sljedecem koraku....

seljak_cojek wrote:

mamica 31 wrote:

seljak_cojek wrote: Naročito ako mu se brat ili sestra, koji su skrivili njegovo stajanje u ćošku, smiju i potpucavaju sa strane.

ili tzv"Mirni kut" gdje posaljes dijete da razmisli o svojoj gresci

A ono uporno stoji i neće da ode u taj mirni kut.

u pocetku je tako,i zbog toga je potrebno odvojiti jedan dan za takve stvari,dakle biti uporan..Dijete na kraju shvati da mu nema druge nego stojati u "klubu srama"