Garibaldi wrote:Pravo dobra tema. Zao mi je samo sto se nisam ukljucio ranije.
Da citiram odgovor od jednog svoga prijatelja odavde iz Beca, koji je ovdje duze od mene, na pitanje sta misli o ponasanju vecine Bosanaca u Austriji:''Mozes ti jarane iz Bosne, ali Bosna iz tebe - nikada!''.
To bi isto rekao o ovoj Veseloj. Na jednoj strani je prirodni majcinski instinkt da zeli sam sve najbolje svojim potomcima (jest da je nepovezano sa temom, u mome selu u Dalmaciji bi rekli:''Di je mnogo baba, kilava su dica''), sto bi upotpunosti razumio da nije rekla kako joj je briga sta ce lokalni papci, napuhane curke i mrmci u Sarajevu govoriti, ako eto dijete bude crno, azijat ili pitaj boga sta?!?!? Kao sto je neko vec rekao, znaci na prvom sam mjestu ja i samo ja, onda eto sta mahala misli, pa tek onda dijete! Bravo nema sta, kada ovo procitam, tek sada ne krivim Austrijance (baziram se na svoj slucaj) ovdje sto nas svijet toliko mrze.
Da nesto o sebi kazem, takodjer dolazim iz mijesanog braka, otac Hrvat - Dalmatinac (koji nije htio uzeti domovnicu da ne izgubi obraz, jer nije Tudjmana ocima mogao gledati), majka Bosnjakinja (koja se tako nikada nije osjecala, i koja nema pojma o vjeri). Prosao sam kroz rat kao i svi mi, bio sam tu dolje cijeli rat, i 2 godine iza, kada mi je konacno pukao film i odlucio sam da ove prostore zauvijek napustim. Cijeli zivot iako sam lokalac, iako pricam potpuno sa bosanskim naglaskom, druzio se sa Bosnjacima u preko 90% slucaja, uvijek sam bio crna ovca (kao sto _Bosanac kaze). Znalo mi je desiti odmah nakon rata, da me prijatelji koje znam cijeli zivot, mole da ne dolazim blizu njihove kuce, jer eto njihovi roditelji nece ''Vlahe'' blizu (valjda ja dodjem Skutor ili Sokac?), onda djevojka za kojom sam ludio 4 godine u gimnaziji, mi na kraju rece da ne zeli da joj se vise obracam kao ''momak'', vec me zeli samo za prijatelja, jer je njena majka rekla da ce je se odreci ako nastavi samnom (zena me nikada nije ni upoznala). Onda pogledi ipod ociju kada ovjeravam zdrastveno ili placam racune za struju, pa ja kao papagaj moram iznova: ''Znate ja sam bio ovdje cijeli rat, nisam nigdje ni isao itd''.
Nakon ovih ''divnih uspomena'' iz zemlje gdje su ''najbolji ljudi na svijetu'', dodjem u Austriju. Prvo me Austrijanci gledaju kao Tschuscha (pogrdan izraz u Austriji za nas koji govorimo BHS jezik, valjda u njihovim usima ima previse č i š slova) dok ne savladam njemacki. Upadnem u bezirk koji je kome su izgleda jedini Austrijanci bili policija. Vidio sam svasta, u Ubahnu jedan crnac se izvalio preko 4 sjedista, i kada sam mu slucajno rekao da ima drugih ljudi pored njega koji bi zelili sjesti, on se istresao na mene samo kako ga mrzim sto je crn itd. Drugi dan, neki cigo iz Srbije, sjeo slicno tako i dere se, psuje, onda mu pridje neka starija Austrijanka i zamoli ga vrlo uredno i kulturno da ne prica tako glasno kad on:''Ako Vam sveta mj govor, uzmite taksi, ovo je javni transport, a vi mene mrzite samo zato sto sam auslender''?!? Nakon ovakvih bisera, ja Osterrajhere i ne krivim nista. Sa nasima se upocetku druzio, ali uskoro mi je pun qurac od njih. Srbi mrze Hrvate, Hrvati mrze Srbi, Gradiscanski Hrvati (odvojeni od matice preko 500 godina) mrze Srbe, Bosnjaci mrze Srbe, onda se mrzimo medjusobno (zavidimo jedni drugima), nisam ovaj haos mogao gledati i sto je najgore ja sam uvijek bio izmedju dvije vatre, taman sam svima dobro dosao da svoje frustracije negdje istresu. Onda sam, malkice dosao pameti i poceo intezivno uciti njemacki da bi se druzio mogao druziti sa Austijancima. Nakon toga, dobijem kompleks nize vrijednosti, pa zelim biti samo sa njima, da bodem veci Austrijanac od njih samih (ono veci katolik od pape), i opet ispadnem samo glup. Tako da sam batalio ove gluposti na osnovu tesko stecenog iskustva i okrenuo se radu. Sada me trenutno nista ne zanima, osim zavrsetka ova 2 fakulteta, i kurseva spanskog i francuskog.
Evo za kraj nesto, to je za ljude koji razmisljaju kao Vesela.
I dalje se pitam sta bi bilo da mama od moje 'djevojcice' imala drugaciji stav prema meni, i zna mi se pojaviti neka slika u glavi najcesce pred spavanje, nakon svih ovih godina, o tome gdje je ona sada, kako je, sta radi, da li je dobro, onda zaista zelim da je nazovem, ali onda me nesto pogodi u glavu, ako se ona meni nije htjela javiti sve ove godine, pa ne trebam ni ja njoj, sam je svoj izbor napravila, i to zaista postujem. Gotova prica i kraj. Mozda bi stvari bile drugacije, ali ocito mami je smetalo sto bi joj kcer bila sa kaurom, vlahom, skutorom ili sta vec. Znate, mahala mi mnoge stvari pricala, jos bi nedodragibog da se unuci zovu Luka, Ive, Marko, Dijana, Vesna ili sta vec. Tu je i kraj.
Upravo zbog ovih razloga sam i napustio bih, molim Boga samo mi zena bude normalna, cestita i vrijedna, pa k'o god da je. Jest, bicu iskren, zaista bi zelio da ne bude 'nasa' i da ne govori BHS. Mislim na djecu, u sustini bolje im je da im maternji jezik bude njemacki nego bosanski, ili kineski, ako cemo vec o jezicima, to ce njima tokom zivota mnogo valjati.
Sto se nas tice, koji smo odrasli u BiH do 18 i dalje, mi mozemo pricati koliko hocemo (narocito mi koji su u dijaspori) ali mi iskreno nikada necemo rascistiti sa Bosnom i balkanskim prostorom. Sam sam dugo vremena bjezao od ove cinjenice dok je nisam prihvatio, pa sam nakon toga i ovaj forum poceo posjecivati. Mojim rodjacima u Kanadi, koji su otisli kada su imali 6 i 3 godine, nikada ne bih ni na kraj pameti doslo da posjecuju bilo kakav forum na bosanskom, ili da se bave kakvom balkanskom temom. Oni se instiktivno ponasaju, kao da 200 godina zive u Kanadi. Ja sam svjestan toga da Bosna nikada nece iz mene izaci, da cu dok disem nositi njeno breme, ali ako ja to moram, makar mi djeca nece morati.
Eto toliko od mene,
Pozdrav svima!
