Forum Klix.ba

Htjedoh napisati: u vjeri (pravoj) je spas ali to ipak ne mogu jer je ona osobna stvar. I svaki vjernik kaže da je njegova vjera prava! ma kako nama izgledala glupo i nemoguće! Osim toga manifestirati bilo koju vjeru samo za to da bi drugi vjerovali kako smo mi dobri vjernici a ne imati je duboko u svom srcu jest licemjerstvo i nevjerstvo. Uopće pojam o Bogu ili o nadnaravnoj sili nama je usadjena u hipokampus čim se začnemo, nosimo tu informaciju prije nego se iz oplodjene stanice, jedne jedine, počnemo dijeliti da bi postali mi; današnja djeca, žene, djevojke, mladići i starčad. Mi ne moramo ni u šta vjerovati ali svejedno imamo nekakv intimni osjećaj o vličini i silnoj moći stvoritelja. Jasno je takodjer da bi ljudi htjeli biti besmrtni, oni žude za tom besmrtnošću i nose sjećanje o vječnosti od onog praiskonskog dana kada Adem i Hava (Adam i Eva) bjehoše istjerani iz Raja pošto prekršiše Božije upute. Možemo sami stvarati kojekakve teorije poput „evolucije“ , i ne želim se upuštati niti dokazivati kako ja nešto o nečem znam i da je to naravno ispravno. Htio bih ipak reći samo to pa tko čita nek razmisli: naravno da svaka vrsta evoluira u onm smislu koji se odnosi na eshatologiju te vrste, isto tako je istina da svaka jedinka iz te vrste nosi informaciju o svim svojim pretcima.Isto tako stanice neke buduće ribe unaprijed nose informaciju da će to buduće stvorenje plivati u vodi a ne letjeti zrakom.Nema te sile koja bi te podatke mogla promjeniti pa da neki šaran iz mrijestilišta uzleti poput ptice.Ako bi netko te podatke promjenio, ta vrsta ne bi ni na koji način opstala. Ona bi izumrla i nema načina da bi ona rekomponirala genetske informacije i postala neka vrsta koja ne živi u vodi. To je potpuno jasno!
Zašto ovo govorim? Pa postoje ljudi koji i u takvu lakrdiju vjruju. Takvima možemo govoriti što god hoćemo oni će vjerovati da je evolucija stvorila čovjeka ili bilo što drugo što postoji.Oni vjeruju u to i ja im u tome ne mogu pomoći. Uvjeren sam da bi im Bog mogao pomoći kad bi htio. Ali to su oni kojima je zastor pao na oči i srca i na koje nas Sam Bog upozorava... Ja takve ne mrzim, ja ih duboko žalim i nadam se da će u konačnici stvari milošću Božijom biti spašeni. Pokušat ću ovo još obrazložiti kad nadjem malo vremena...

begefendija, lijepo receno!

Gdje god sam došao, pjesnik je bio tu prije mene.Frojd

sta je, sto je se stalo? a bilo je to sa zadovoljstvom iscitavati.

Ne znam da li cu se potpuno sjetiti priče, koju sam, eto, od svoje majke cula u djetinjstvu...
Naime, bio je jedan sin u oca i majke. Živjeli su lijepo, i kad je sin odrastao oženio se jednom lijepom djevojkom. Kako sin i snaha, nisu imali svoje kuće živjeli su u zajedničkoj. Majka je umrla, a otac onemoćao, a sin i snaha dobili sina. Snahi je postala teret takva zajednica, pa je molila muža da preseli oca u magazu, e da bi, imali vise prostora. Nakon što je dedo preselio u magazu, snahi je postao teret, da pere suđe iz kojeg je jeo starac, pa je molila muža da mu donese kakav tanjir koji joj neće biti teretli. Sin napravi drveni čanak, u koji onda snaha samo mogla sipati hranu.
Malo je vremena proslo, a sin i snaha, zatekli su svoga sina, sada vec malo poodraslog, kako nožem buši jednu drvenu kladu. Upitavši ga šta radi, odgovrio je da svome babi pravi čanak, koji ce mu dati kad ovaj ostari...

zena wrote:Ne znam da li cu se potpuno sjetiti priče, koju sam, eto, od svoje majke cula u djetinjstvu...
Naime, bio je jedan sin u oca i majke. Živjeli su lijepo, i kad je sin odrastao oženio se jednom lijepom djevojkom. Kako sin i snaha, nisu imali svoje kuće živjeli su u zajedničkoj. Majka je umrla, a otac onemoćao, a sin i snaha dobili sina. Snahi je postala teret takva zajednica, pa je molila muža da preseli oca u magazu, e da bi, imali vise prostora. Nakon što je dedo preselio u magazu, snahi je postao teret, da pere suđe iz kojeg je jeo starac, pa je molila muža da mu donese kakav tanjir koji joj neće biti teretli. Sin napravi drveni čanak, u koji onda snaha samo mogla sipati hranu.
Malo je vremena proslo, a sin i snaha, zatekli su svoga sina, sada vec malo poodraslog, kako nožem buši jednu drvenu kladu. Upitavši ga šta radi, odgovrio je da svome babi pravi čanak, koji ce mu dati kad ovaj ostari...

Jan Neruda - neznam tačan prijevod ali nešto kao "Djedova zdjela"

odakle ti je mama ili baka??

" Nemoj uskratiti dobra onima kojima je potrebno, kad ga ruka tvoja može učiniti.
Nemoj reći bližnjemu svojem " idi, pa dodji opet, sutra ču ti dati " ako već sada imaš "

fia wrote:

zena wrote:Ne znam da li cu se potpuno sjetiti priče, koju sam, eto, od svoje majke cula u djetinjstvu...
Naime, bio je jedan sin u oca i majke. Živjeli su lijepo, i kad je sin odrastao oženio se jednom lijepom djevojkom. Kako sin i snaha, nisu imali svoje kuće živjeli su u zajedničkoj. Majka je umrla, a otac onemoćao, a sin i snaha dobili sina. Snahi je postala teret takva zajednica, pa je molila muža da preseli oca u magazu, e da bi, imali vise prostora. Nakon što je dedo preselio u magazu, snahi je postao teret, da pere suđe iz kojeg je jeo starac, pa je molila muža da mu donese kakav tanjir koji joj neće biti teretli. Sin napravi drveni čanak, u koji onda snaha samo mogla sipati hranu.
Malo je vremena proslo, a sin i snaha, zatekli su svoga sina, sada vec malo poodraslog, kako nožem buši jednu drvenu kladu. Upitavši ga šta radi, odgovrio je da svome babi pravi čanak, koji ce mu dati kad ovaj ostari...

Jan Neruda - neznam tačan prijevod ali nešto kao "Djedova zdjela"

odakle ti je mama ili baka??

mama - srednja Bosna
...po prezimenu totalno atipicnom za BiH uopce...a njenih prezimenjaka ima josh u Izraelu i Americi

Izgleda da smo malo zacatali temu... evo josh jedan iz mamine sehare na istu je temu...

Bila je opet porodica, koja je imala starca onemocalog u kuci. Zivot je tekao tako dok snahi nije dojadilo da brine o njemu i da ga gleda pod istim krovom. Zaprijetila je muzu da ce otici ukoliko njegov stari otac bude ostao zivjeti s njima. Sin se snebivao, ali na kraju uzme oca i odnese ga u šumu, obecavajuci mu, da ce on njemu i dalje donositi hranu, samo eto, da ne moze ostati zajedno s njima. Nocesi ga tako, dođe do jednog panja. Spusti tu svog oca i kaze "Dalje te ne mogu nositi, evo ostaviti cu te ovdje..." Na to ga otac zamoli.. "Sine, mozesh li me makar malo dalje odnijeti, ja sam na ovom istom panju ostavio svog oca.."

U srzi svake religije nalazi se spoznaja i osjecaj da ono sto se nikada ne moze sasvim shvatiti, zaista postoji, i da se ocituje najvisom mudroscu i blistavom ljepotom, dok ga nase slabe sposobnosti mogu shvatiti samo u najprimitivnijim izrazima.
U tom smislu ja sam covjek duboko religiozan. Zadovoljavam se time da prihvacam misterij vjecnog zivota, da spoznajem i naslucujem cudesnu arhitekturu postojeceg svijeta, da ponizno nastojim shvatiti barem sicusni dio razuma koji se ocituje u prirodi.

A. Ajnstajn

...tajna ludosti je izvor mudrosti,
mudar covjek je lud od ljubavi,
onaj cije srce po razumu luta,
tudjin je svom bicu po hiljadu puta.

Dzelaludin Rumi

"Iako se poboznocu ne razmecem ja,
iako me svako ko grijesnika zna,
moja nada se na Tvojoj svemilosti grije
jer rekao nikad nisam Jedan da su dva."
Hajjam

U znaku tri pitanja
moj život cio
bijah sirov, postah zreo
onda sagorio." / Rumi

Kada je Allah stvorio stvorenja u Knjizi koja je kod Njega, obavezao se: "Uistinu milost Moja preteže nad srdžbom Mojom." Hadis-kudsijj

Moguće je da nisam prva…


Svetost bez Ljubavi čini .....zlovoljnim.

Odgovornost bez Ljubavi čini ..... bezobzirnim.

Pravednost bez Ljubavi čini..... tvrdim

Ljubaznost bez Ljubavi čini..... licemjernim.

Red bez Ljubavi čini..... sitničavim.

Razum bez Ljubavi čini..... nemilosrdnim.

Čast bez Ljubavi čini..... ponosnim.

Imanje bez Ljubavi čini..... škrtim.

Vjera bez Ljubavi čini..... fanatičnim.

Život bez Ljubavi čini..... besmislenim.

Život bez Boga je život bez budučnosti.

Kao da vrsta motri na jedinku da ne bi previše odmakla na putu trpeljivosti, mudrog dvoumljenja, osjećajnog vijuganja.
Na određenoj tački nastaje žulj, skleroza, definicija:
Crno ili bijelo, radikalan ili konzervativan, homoseksualac ili heteroseksualac, figurativno ili apstraktno, San Lorenzo ili Boca Juniors, meso ili povrće, poslovi ili poezija.

Julio Cortasar „ Školice“

POZIV

Ne zanima me od čega živiš.
Želim znati za čim žudiš
i imaš li hrabrosti snivati
o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman riskirati
da ispadneš budala zbog ljubavi,
zbog svojih snova,
zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.

Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli,
jesu li te životna razočaranja otvorila
ili si se skutrio i zatvorio od straha
da ponovno ne osjetiš bol.
Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol,
moju ili svoju,
a da je pritom ne moraš skrivati
ili ublažavati
ili izbrisati.

Želim znati znaš li se radovati,
zbog mene ili sebe,
i možeš li divlje zaplesati
i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju,
a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi,
realni,
svjesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga
kako bi bio iskren prema sebi;
jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju,
a pritom ne iznevjeriti sebe;
možeš li biti izdajica
i samim time vrijedan povjerenja.

Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu,
pa i ako nije lijepa,
svakoga dana,
i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.

Želim znati jesi li dovoljno snažan
da živiš s neuspjehom,
svojim i mojim,
i da svejedno stojiš na rubu jezera
i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu;
- To!

Ne zanima me gdje živiš
i koliko novaca imaš.
Želim znati jesi li sposoban ustati,
nakon noći ispunjene tugom i očajom,
umoran i do kostiju izubijan,
i učiniti sve što je potrebno
kako bi nahranio svoju djecu.

Ne zanima me koga poznaješ
i kako si dospio ovamo.
Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre
i ne posustajati.

Ne zanima me gdje si
ili što si
ili s kim si studirao.
Želim znati sto te u tebi samom gura naprijed
u trenucima kad se sve ostalo ruši.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom
i voliš li uistinu osobu koja jesi
u trenucima praznine.

Oriah Mountain Dreamer

Savršena samoća je nedostižna, jer kad bi smo je postigli, postigli bismo savršenstvo, a to nije ništa drugo do čista ideja iliti Bog.

Danilo Kiš - „Peščanik“

Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više.

SERGEJU JESENJINU


Nas je planet
radostima
ubog nesto.
Treba
otimati
radost
danima sto bjeze.
Na svijetu
umrijeti
nije tesko.
Stvarati zivot
daleko je teze.

V.Majakovski

rikardoreis wrote:SERGEJU JESENJINU


Nas je planet
radostima
ubog nesto.
Treba
otimati
radost
danima sto bjeze.
Na svijetu
umrijeti
nije tesko.
Stvarati zivot
daleko je teze.

V.Majakovski

to me podsječa…

Isus je rekao da krčanin mora biti spreman dati svoj život za život svog brata /baš kaže, da je to obaveza, ako bi trebalo/… i često neko kaže „ da, ja te tako volim, da bi dao svoj život za tvoj“, ali je nam često teže živjeti za svog brata….ili podnositi njegove nesavršenosti, njegove mane i tako dalje, žrtvovati nešto od svoga za njega...i to trajno, ne samo u sekundi, kad se moraš odlučiti - moj život ili njegov…

da...

evo mene licno cini sretnim davati sebe, onoliko koliko mogu, nekome, u bilo kom smislu...

mislim da je to jedna od trajnih vrijednosti ovih nasih zivota...

fia wrote:

rikardoreis wrote:SERGEJU JESENJINU


Nas je planet
radostima
ubog nesto.
Treba
otimati
radost
danima sto bjeze.
Na svijetu
umrijeti
nije tesko.
Stvarati zivot
daleko je teze.

V.Majakovski

to me podsječa…

Isus je rekao da krčanin mora biti spreman dati svoj život za život svog brata /baš kaže, da je to obaveza, ako bi trebalo/… i često neko kaže „ da, ja te tako volim, da bi dao svoj život za tvoj“, ali je nam često teže živjeti za svog brata….ili podnositi njegove nesavršenosti, njegove mane i tako dalje, žrtvovati nešto od svoga za njega...i to trajno, ne samo u sekundi, kad se moraš odlučiti - moj život ili njegov…

lijep obazir fia

Tekija na Buni....Cvrčci u vrijesku....Voda i ptice....Mirisi mošusa i kadulje, miješaju se....

Koračam , polako, starim stepenicama, prema mome mjestu. Gledam šare na starome ćilimu....Slike djetinjstva....

U svome kutu, slušam vodu i ljudske glasove, miješaju se....

Najednom tišina. I sjenka.I ona u bijelom. I misao svetog Augustina:"Ja želim spoznati Boga i dušu. Zar ništa više?Savršeno,ništa više..."

Boga sam, čini mi , spoznao, a dušu?....
Ko Ahmmed Nurudin sam, ovoga trenutka.U njegovoj beznadno surovoj misli, o odricanju od svega ovosvjetskog, što bi zavoljeti mogao, jer su gubitak i razočarenje neizbježni...o odricanju od ljubavi, da je ne izgubimo...O uništenju sopstvene ljubavi, da je ne unište drugi...o odricanju od svakog vezivanja, zbog mogućeg žaljenja...Da, misao je surovo beznadna....

Skoro će suton...I skoro će se pojaviti rasut mjesec nad Blagajem....

Krećem prema Sarajevu,na radiju stara pjesma Dragana Stojnića: "Bila je tako lijepa"...Žao mi što nisam danas vidio Počitelj, pa da se onako, Isakovićevski, upitam: "Jesmo li već tu?Ili smo već tamo, gdje nas nema?"....

Ruža u nama
priredio Samir Beglerović


“ ‘Zamolit ću Gospodara svoga da vam oprosti’, odgovori on, ‘jer On prašta i On je milostiv.’ ”

(Kur’an, sura Jusuf, ajet 98.)


* * *



Posadio jedan čovjek ružu. Zalio ju je vodom i prije nego je procvala odluči je pobliže ispitati.

Vidjeo je pupoljak koji uskoro treba procvjetati, ali vidje i da je pupoljak sav okružen bodljama. Pomisli:

“Kako jedan tako divan cvijet može doći iz biljke prekrivene tolikim bodljama?”

Tuga ga savlada te zaboravi i dalje zaljevati cvijeće. I malo prije nego će procvasti… ruža uginu.

Tako je i s većinom ljudî. Svaka duša ima svoju ružu. Najljepši Božanski kvaliteti usađeni u nas rođenjem rastu usred bodlji naših loših djelâ i potupaka. Veći nas gleda sebe i vidi samo bodlje, mahane.

Očajavamo, smatramo da ništa dobro ne može od nas doći. Zaboravljamo “zaljevati” ono dobro u nama, i to dobro, na kraju, ugine. Skoro nikada ne uvidimo mogućnosti koje imamo.

Neki ljudi ne vide ružu u sebi, neko im treba pokazati.

Jedan od najvećih darova koje osoba ima jeste ne zadržati se na bodljima drugih već pronaći ružu u njima.

Ovo je jedna od osobina ljubavi. Gledati u drugu osobu, znati njene stvarne grješke i takvu je prihvatiti u životu. Ali istodobno prepoznati i plemenitost koja čuči u njoj. Pomoći drugima da shvate da mogu prevazići svoje mahane.

Pokažemo li im ružu u njima pobijedit će svoje bodlje. Samo tako cvat će uvijek iznova.

* * *



Jedan čovjek reče hazreti Pejgamberu, alejhisselam:

“Volio bih da mi se Gospodar moj smiluje!”

Muhammed, alejhisselam, odgovori:

“Smiluj se sâmome sebi, i smiluj se Božijim stvorenjima, smilovat će ti se Allah.”

(ovo je dio podužega hadisa, govora Muhammeda, alejhisselam, kojega bilježi es-Sujûtî, prenoseći ga od hazreti Halida ibn Velîda)

Sanjah jedne noći, kako šečem obalom mora sa svojim Bogom.
Ispred mojih očiju, kao tračak svijetla, pojavi se moj život.
Nakon što je i posljednja slika prohujala pored nas,
pogledah unazad i vidjeh, u najtežim vremenima mog života
samo jedan trag u pijesku.
To me zbunilo, pa se obratih Bogu.
„Kada sam onda, u tebe uzvjerovao, da bih te slijedio,
ti si rekao, da češ uvijek biti sa mnom.
Zašto se me napustio, kada sam te očajnički trebao?“
„Drago dijete, nikada te nisam ostavio samog,
naročito ne u vremenima straha i nevolje,
Tamo gdje vidiš samo jedan trag, budi siguran - Tada sam te ja nosio.“

Stariti znaci postepeno napustati svijet privida...Gete

Da li je vjera (u bilo šta) kao cerebralna matrica ili genetski kod ili je ona osobni izbor karakterističan ljudskom biću?

Mislim da bi se trebala praviti razlika između vjerovanja i znanja, isto kao između vijernika i tzv. tragaoca za istinom. Dok prvi vjeruje, drugi istražuje.

Radi se o dva potpuno različita stanja svijesti, koja su toliko različita da neka dublja konverzacija između jednih i drugih nije moguća. Na primjer, tragaoc će u svakom slučaju, pored ostalog, apsolvirati i glavne postavke religija kao i glavne karakteristike mentalnog sklopa vijernika, te će to stalno i uzimati u obzir, dok vijerniku neće padati na pamet da izlazi iz sklopa dogme u koju vjeruje. Vijerniku će dogma u koju vjeruje regulisati percepciju i način razmišljanja.

Religije su i smišljenje s ciljem mentalne kontrole ljudskog bića.

Ako govorimo o religiji, onda se može reći da je ona ponajmanje “ljudski izbor” i da to u šta će neko vjerovati ili koje religije će neko biti pripadnik, uveliko zavisi od mjesta, okolnosti i vremena gdje se rodio. Djecu se kratko nakon rođenja podvrgava određenim ritualima bez da ih se išta pita a to se čini u tzv. “periodu ranih impresija” kad je ljudska podsvijest najprijemčivija za uticaje iz njene životne okoline. Ono što se u tom periodu “daunlodira” u čovjeka, kasnije uveliko reguliše njegovu percepciju, ponašanje, odnosno, karakteritike njegove ličnosti. Nije nimalo slučajno to što “božji ambasadori” insistiraju na obavljanju kojekavih rituala na djeci upravo u tim periodima!

Da tragikomedija bude veća, psiholozi i psihijatri koji se bave regresivnom terapijom, nezavisno jedan od drugog opisuju slučajeve u kojima su vraćali ljude u prethodne živote, prilikom čega se ispostavljalo da su oni koji su danas “veliki katolici” u prošlom životu bili “veliki muslimani” i obratno, a svako od tih ljudi je čvrsto uvjeren da je ova njegova sadašnja religija jedina prava, ili “najbliža bogu”, da tako kažem.

Da li je ona neophodna, conditio sine qua non, zajedno sa dušom, za ispunjenje i svekoliku izgradnju duhovnog bića, sjedinjenog u našem fizičkom tijelu?

Vjera a pogotovo religija (bilo koja) nema nikakve veze sa izgradnjom duhovnog bića, mada se ona promoviše kao takva. Upravo obratno! Svaka religija je dogma, odnosno, jedno zatvoreno učenje bazirano na materijalu iz neke od tzv. “svetih knjiga” za koje se tvrdi da su došle iz “prve ruke” gdje se čovjeku nalaže da poštuje određene direktive (ili će u suprotnom loše da prođe). Dok je religija ograničena, duh nije. Duh ne poznaje nikakve granice i svako pokušavanje njegovog zatvaranja u okvirue bilo kakavih religija podrazumijeva sputavanje njegovog razvoja.

Da li se sudbina može izabrati?

Mislim da samo svjesni ljudi mogu uticati na svoju sudbinu, međutim, danas je malo takvih (mada većina nas podrazumijeva sebe svjesnim).

Da li bi ljudska bića ikako mogla upravljati svojom sudbinom ili je ona odredjena Božijim voljom još prije rodjenja?

Mislim da samo svjesni ljudi mogu uticati na svoju sudbinu, međutim, danas je malo takvih (mada većina nas podrazumijeva sebe svjesnim).
Religija kao mentalni program upravo ima zadatak da čovjeka stavi u “off-modalitet”, tako da on svoju sudbinu stavlja u tuđe ruke.

Da li ljudi koji ne slijede niti jednu zvaničnu vjeru ali ne čine nikakav akt nasilja, niti im se život kosi ni sa jednom moralnom vrijednosti, mogu očekivati Božiju milost?

U objektivnoj realnosti ne postoji nikakav entitet koji se nalazi izvan svega ostalog, pa tako i nas, kako je to predstavljeno u “svetim knjigama”, mada, postoje entiteti koji se “igraju bogova” iz jedne druge oblasti postojanja, koja je i u nekoj staroj ezoteričkoj literaturi i nazivana “oblašću bogova”. Ovdje bi čovjek morao biti bar toliko otvoren da uzme kao mogućnost da postoje i neke druge oblasti postojanja od kojih su neke više od ove naše i da su te oblasti takođe naseljene. Sada bi trebalo zamisliti da su neke od tih oblasti naseljene dobrim bićima a neke lošim. Nadalje, trebalo bi uzeti u obzir i to da ona bića koja su zla pokušavaju da manipulišu čovječanstvo vijekovima i da su religije jedan od glavnih elemenata te manipulacije.

Na primjer, ukoliko bi čovjek bio upoznat sa glavnim elementima psihopatije a onda, na primjer, uzeo Stari Zavjet čisto vježbe radi, neće mu trebati dugo da zaključi da individua koje je tamo predstavljena kao Jehova, ispunjava sve kriterijume za dijagnostiku - klasične psihopatije.
S tim u vezi, možemo zamisliti i kakvi su oni koji su ga kao takvog plasirali čovječanstvu.

Molitva, u najširem smislu, može li pomoći?

Postoje entiteti, dobri i zli koji su ostvarili više nivoe svijesti/svjesnosti i koji su u stanju pomoći određenim individuama na našoj ravni postojanja, međutim, čovjeku koji spava ili koji je žrtva “masovne hipnoze”, - nije lako pomoći.


Pozdrav

P.S. Mislim da je vrsta “logike” na kojoj su bazirane religije, prilično dobro predstavljena ovdje:

http://www.galaksija.com/djecamatriksa.htm

-