Da li je vjera (u bilo šta) kao cerebralna matrica ili genetski kod ili je ona osobni izbor karakterističan ljudskom biću?
Mislim da bi se trebala praviti razlika između vjerovanja i znanja, isto kao između vijernika i tzv. tragaoca za istinom. Dok prvi vjeruje, drugi istražuje.
Radi se o dva potpuno različita stanja svijesti, koja su toliko različita da neka dublja konverzacija između jednih i drugih nije moguća. Na primjer, tragaoc će u svakom slučaju, pored ostalog, apsolvirati i glavne postavke religija kao i glavne karakteristike mentalnog sklopa vijernika, te će to stalno i uzimati u obzir, dok vijerniku neće padati na pamet da izlazi iz sklopa dogme u koju vjeruje. Vijerniku će dogma u koju vjeruje regulisati percepciju i način razmišljanja.
Religije su i smišljenje s ciljem mentalne kontrole ljudskog bića.
Ako govorimo o religiji, onda se može reći da je ona ponajmanje “ljudski izbor” i da to u šta će neko vjerovati ili koje religije će neko biti pripadnik, uveliko zavisi od mjesta, okolnosti i vremena gdje se rodio. Djecu se kratko nakon rođenja podvrgava određenim ritualima bez da ih se išta pita a to se čini u tzv. “periodu ranih impresija” kad je ljudska podsvijest najprijemčivija za uticaje iz njene životne okoline. Ono što se u tom periodu “daunlodira” u čovjeka, kasnije uveliko reguliše njegovu percepciju, ponašanje, odnosno, karakteritike njegove ličnosti. Nije nimalo slučajno to što “božji ambasadori” insistiraju na obavljanju kojekavih rituala na djeci upravo u tim periodima!
Da tragikomedija bude veća, psiholozi i psihijatri koji se bave regresivnom terapijom, nezavisno jedan od drugog opisuju slučajeve u kojima su vraćali ljude u prethodne živote, prilikom čega se ispostavljalo da su oni koji su danas “veliki katolici” u prošlom životu bili “veliki muslimani” i obratno, a svako od tih ljudi je čvrsto uvjeren da je ova njegova sadašnja religija jedina prava, ili “najbliža bogu”, da tako kažem.
Da li je ona neophodna, conditio sine qua non, zajedno sa dušom, za ispunjenje i svekoliku izgradnju duhovnog bića, sjedinjenog u našem fizičkom tijelu?
Vjera a pogotovo religija (bilo koja) nema nikakve veze sa izgradnjom duhovnog bića, mada se ona promoviše kao takva. Upravo obratno! Svaka religija je dogma, odnosno, jedno zatvoreno učenje bazirano na materijalu iz neke od tzv. “svetih knjiga” za koje se tvrdi da su došle iz “prve ruke” gdje se čovjeku nalaže da poštuje određene direktive (ili će u suprotnom loše da prođe). Dok je religija ograničena, duh nije. Duh ne poznaje nikakve granice i svako pokušavanje njegovog zatvaranja u okvirue bilo kakavih religija podrazumijeva sputavanje njegovog razvoja.
Da li se sudbina može izabrati?
Mislim da samo svjesni ljudi mogu uticati na svoju sudbinu, međutim, danas je malo takvih (mada većina nas podrazumijeva sebe svjesnim).
Da li bi ljudska bića ikako mogla upravljati svojom sudbinom ili je ona odredjena Božijim voljom još prije rodjenja?
Mislim da samo svjesni ljudi mogu uticati na svoju sudbinu, međutim, danas je malo takvih (mada većina nas podrazumijeva sebe svjesnim).
Religija kao mentalni program upravo ima zadatak da čovjeka stavi u “off-modalitet”, tako da on svoju sudbinu stavlja u tuđe ruke.
Da li ljudi koji ne slijede niti jednu zvaničnu vjeru ali ne čine nikakav akt nasilja, niti im se život kosi ni sa jednom moralnom vrijednosti, mogu očekivati Božiju milost?
U objektivnoj realnosti ne postoji nikakav entitet koji se nalazi izvan svega ostalog, pa tako i nas, kako je to predstavljeno u “svetim knjigama”, mada, postoje entiteti koji se “igraju bogova” iz jedne druge oblasti postojanja, koja je i u nekoj staroj ezoteričkoj literaturi i nazivana “oblašću bogova”. Ovdje bi čovjek morao biti bar toliko otvoren da uzme kao mogućnost da postoje i neke druge oblasti postojanja od kojih su neke više od ove naše i da su te oblasti takođe naseljene. Sada bi trebalo zamisliti da su neke od tih oblasti naseljene dobrim bićima a neke lošim. Nadalje, trebalo bi uzeti u obzir i to da ona bića koja su zla pokušavaju da manipulišu čovječanstvo vijekovima i da su religije jedan od glavnih elemenata te manipulacije.
Na primjer, ukoliko bi čovjek bio upoznat sa glavnim elementima psihopatije a onda, na primjer, uzeo Stari Zavjet čisto vježbe radi, neće mu trebati dugo da zaključi da individua koje je tamo predstavljena kao Jehova, ispunjava sve kriterijume za dijagnostiku - klasične psihopatije.
S tim u vezi, možemo zamisliti i kakvi su oni koji su ga kao takvog plasirali čovječanstvu.
Molitva, u najširem smislu, može li pomoći?
Postoje entiteti, dobri i zli koji su ostvarili više nivoe svijesti/svjesnosti i koji su u stanju pomoći određenim individuama na našoj ravni postojanja, međutim, čovjeku koji spava ili koji je žrtva “masovne hipnoze”, - nije lako pomoći.
Pozdrav
P.S. Mislim da je vrsta “logike” na kojoj su bazirane religije, prilično dobro predstavljena ovdje:
http://www.galaksija.com/djecamatriksa.htm
-
