Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
lord-executioner wrote:Ne, ja sam htio biti samo sarkastican. Tvoja primjedba je, s druge strane, duhovita. Ne mislim, naravno, na onu u kojoj sudis o znacenju moje izjave; mislim na mudru, duboku konstataciju a la kineske poslovice "nadopunjavanje, a nikako iskljucivost" ( cudi me da nisi ubacio i ). Sta se to nadopunjava? Biblija dopunjava Kur'an ili Kur'an dopunjava Bibliju? Znaci da je Kur'an okrstio ( no pun intended ) one koji vjeruju u Bibliju "narodima knjige" razdvojivsi ih od "naroda Kur'ana" ( a u sta su drugo mogli vjerovati kad se Kur'an pojavio dobrih nekoliko stotina godina kasnije? ), dok je u isto vrijeme oprecnim odredbama dopunio Bibliju? Ili je Bog smislio Bibliju kao prvi dio, cekajuci k'o Cameron sa "Avatar"-om da tehnologija uznapreduje kako bi sequel bio bolji od prvog dijela, i samim tim "prava stvar"? Svesti kompleksnost religijskih pitanja i odnosa "svetih" knjiga ( "" jer meni nisu, ali nekome jesu ) na konstataciju poput tvoje je, vjeruj mi, apsurdnije od nacina na koji sam ja komentirao diskusije. A paradoksalno, ta slozenost je iz gledista laika banalno pojedinacno uvjerenje ( jer je religija samo transcendentalno poimanje svijeta i zivota ) o kojem strucno i uceno mogu drviti samo ljudi koji od korica do korica i u pola noci poznaju obje knjige, i to doslovce u originalima. Buduci da ne spadam u tu skupinu, a spreman sam se zakleti da ni ti nisi bas blizu, bolje je ne bljuvati prosto-prosirene recenice iz zablje perspektive, a uz to ih bljuvati tako snishodljvo. Jos pokusavas ( kazem, pokusavas; prosudjivanje i procjena ti nisu jace strane ) suditi o tome da li je nesto duhovito, sarkasticno, cinicno ili pak citirano iz puke dosade i snebivanja nad budalastinama koje se podvode pod odgovor nad nerjesivo i neodgovorivo pitanje. Zasto nerjesivo, zasto neodgovorivo? Zato sto su i pitanje i nedohvatni odgovor strogo subjektivni, te je nemoguce naci srednji put, odnosno donijeti svrsishodan i upotrebljiv zakljucak, bas kao sto ne mozes naci srednji put u odnosu na pojmove "raniti" i "ubiti". Zasto ne? Zato sto je prvi pojam srednji put, a drugi je krajnost. Izmedju "raniti" i "ubiti" objektivno nema sredine, i ta objektivnost postaje subjektivna kada se percepcija "ranjavanja" i "ubijanja" odvoji od stvarnog znacenja i predje u metafiziku. U tom slucaju "Biblija" i "Kur'an" postaju dva pojma od kojih je jedan krajnost ( poput "ubijanja" - negativna ), a drugi srednji ( implicitno ispravan ) put, samo sto tu nastupa individualno shvatanje ( to je posljedica tzv. tumacenja ) koje kod pripadnika iste religijske zajednice dijeli osnovu, ali se fundamentalno razlikuje u pitanju najmanje jednog, makar i sitnog, segmenta sadrzaja Knjige. Cak i da se uskladi percepcija jedne religijske skupine u potpunosti ( sto je blisko nemogucnosti ), ostaju odredbe koje drugu knjigu karakteriziraju kao nedozvoljenu krajnost. Tako ne moze biti nadopunjavanja; to bi vec bilo kvazi-krscanstvo, ili kvazi-islam, ili pak potpuno nova religija. Iskljucivost je zato oblik percepcije koji a priori ne dozvoljava mogucnost samog postojanja izbora. Individualno shvatanje uvijek na kraju namece odnos "krajnost-srednji put", sto je neizberiva varijanta, ili bolje, varijanta jedne prihvatljive opcije.
lord-executioner wrote:Mozete vi razmjenjivati komplimente i zahvalnice na jezickim doskocicama koliko hocete, ali je moj doprinos raspravi taman toliko konstruktivan koliko je to i sama rasprava.
Slicnosti: Tema i donekle ideja
Razlike: neki zaključci, obaeze, preporuke i zabrane, stil pisanja, izvorni jezik, struktura knjige, broj strana , autor, izdavac i ciljna grupa
E sada jos odgovor mogu li se ove tri knjige (Biblija, N.Zavjet, Kur'an) 'pomiriti' i tretirati ravnopravno? Mogu ako citaoci traze i 'obozavaju' sustinu umjesto forme. Jer na kraju krajeva Bog bi trebao biti sustina, a ne tvrdim koricama zarobljena forma. Ispade da je Bog saputajuci sadrzaje knjige pisarima bio silno opsjednut i nekim sitnim detaljima pa je tako propisao sta i kada moze da se jede, kada se i kako se molitva obavlja, kako se trguje, vjencava i razvodi i sta sve ne. Nije mi samo jasno zasto u tim knjigama nije opisano kako uredjivati saobracaj u metropolama u vrijeme spice. To nam danas veoma nedostaje i nadam se skorom update-u. Aleluja.
Posto se od abrahamskog vjernika trazi da obavezno prihvati formu i prisegne da je samo jedna od ove tri knjige istina i samo istina to znaci da je uskladjivanje slike Boga medju abrahamskim religijama nemoguce, barem nemoguce dok religije ne budu spremne da odustanu od forme=sto je jednako tome da se religije u sadasnjem obliku samoukinu.
lord-executioner wrote:Ne, ja sam htio biti samo sarkastican. Tvoja primjedba je, s druge strane, duhovita. Ne mislim, naravno, na onu u kojoj sudis o znacenju moje izjave; mislim na mudru, duboku konstataciju a la kineske poslovice "nadopunjavanje, a nikako iskljucivost" ( cudi me da nisi ubacio i ). Sta se to nadopunjava? Biblija dopunjava Kur'an ili Kur'an dopunjava Bibliju? Znaci da je Kur'an okrstio ( no pun intended ) one koji vjeruju u Bibliju "narodima knjige" razdvojivsi ih od "naroda Kur'ana" ( a u sta su drugo mogli vjerovati kad se Kur'an pojavio dobrih nekoliko stotina godina kasnije? ), dok je u isto vrijeme oprecnim odredbama dopunio Bibliju? Ili je Bog smislio Bibliju kao prvi dio, cekajuci k'o Cameron sa "Avatar"-om da tehnologija uznapreduje kako bi sequel bio bolji od prvog dijela, i samim tim "prava stvar"? Svesti kompleksnost religijskih pitanja i odnosa "svetih" knjiga ( "" jer meni nisu, ali nekome jesu ) na konstataciju poput tvoje je, vjeruj mi, apsurdnije od nacina na koji sam ja komentirao diskusije. A paradoksalno, ta slozenost je iz gledista laika banalno pojedinacno uvjerenje ( jer je religija samo transcendentalno poimanje svijeta i zivota ) o kojem strucno i uceno mogu drviti samo ljudi koji od korica do korica i u pola noci poznaju obje knjige, i to doslovce u originalima. Buduci da ne spadam u tu skupinu, a spreman sam se zakleti da ni ti nisi bas blizu, bolje je ne bljuvati prosto-prosirene recenice iz zablje perspektive, a uz to ih bljuvati tako snishodljvo. Jos pokusavas ( kazem, pokusavas; prosudjivanje i procjena ti nisu jace strane ) suditi o tome da li je nesto duhovito, sarkasticno, cinicno ili pak citirano iz puke dosade i snebivanja nad budalastinama koje se podvode pod odgovor nad nerjesivo i neodgovorivo pitanje. Zasto nerjesivo, zasto neodgovorivo? Zato sto su i pitanje i nedohvatni odgovor strogo subjektivni, te je nemoguce naci srednji put, odnosno donijeti svrsishodan i upotrebljiv zakljucak, bas kao sto ne mozes naci srednji put u odnosu na pojmove "raniti" i "ubiti". Zasto ne? Zato sto je prvi pojam srednji put, a drugi je krajnost. Izmedju "raniti" i "ubiti" objektivno nema sredine, i ta objektivnost postaje subjektivna kada se percepcija "ranjavanja" i "ubijanja" odvoji od stvarnog znacenja i predje u metafiziku. U tom slucaju "Biblija" i "Kur'an" postaju dva pojma od kojih je jedan krajnost ( poput "ubijanja" - negativna ), a drugi srednji ( implicitno ispravan ) put, samo sto tu nastupa individualno shvatanje ( to je posljedica tzv. tumacenja ) koje kod pripadnika iste religijske zajednice dijeli osnovu, ali se fundamentalno razlikuje u pitanju najmanje jednog, makar i sitnog, segmenta sadrzaja Knjige. Cak i da se uskladi percepcija jedne religijske skupine u potpunosti ( sto je blisko nemogucnosti ), ostaju odredbe koje drugu knjigu karakteriziraju kao nedozvoljenu krajnost. Tako ne moze biti nadopunjavanja; to bi vec bilo kvazi-krscanstvo, ili kvazi-islam, ili pak potpuno nova religija. Iskljucivost je zato oblik percepcije koji a priori ne dozvoljava mogucnost samog postojanja izbora. Individualno shvatanje uvijek na kraju namece odnos "krajnost-srednji put", sto je neizberiva varijanta, ili bolje, varijanta jedne prihvatljive opcije.
Nisi morao ovako nadugo i nasiroko tipkati, jerbo da si procirtao i jednu i drugu znao bi na sta se odnosila moja recenica
A onakva kakva je, namjerno je postavljena i jasna je onima koji vjeruju i u jednu i u drugu objavu
Srednji put postoji, samo ga ti pored okica u glavi ne vidis
Procitao sam ja i knjige i mnogo vise od njih, i ne, ne postoji srednji put izmedju Biblije i Kur'ana; kao sto sam u nekoliko postova na relativno slicnim temama napominjao, postoji srednji put monoteistickih religija, jer je u sustini religija covjecnost iznad svega ( nesto slicno sto je naveo kukuruz_kokicar, ali i on se bazirao na knjigama, a ne na sveukupnosti religije). Navedene knjige ne propisuju samo tu sustinu, nego propisuju rituale i druga medjusobno iskljuciva ili nespojiva shvatanja proizasla iz razlicitih vremena, razlicitih obicaja, razlicitih naroda. Bas kao sto ne mozes danas biti ombudsman za ljudska prava i drzati robove, jer jedno pripada dvadeset i prvom vijeku a drugo desetom, tako ne mozes kombinirati razlicitosti nametnute cinjenicom da je jedna knjiga nastala pocetkom prvog stoljeca, a druga pocetkom sedmog. Rituali su nastali kao posljedica vremena i obicaja u datom narodu u okviru kojeg su knjige nastajale. Zato su nespojivi bez stvaranja potpuno nove religije, a konzekventno i potpuno nove knjige koja je, dakle, nova, a ne samo kompromis. To sto tvoje okice vide, nazalost, nema veze sa ovim o cemu se raspravljalo, jer je ovdje u pitanju odnos svetih knjiga, a ne odnos religija. To je poenta koju iznosim i koja je posljedica cinjenicnog stanja, a ne necijeg individualnog shvatanja.
lorde, ti govoriš o sveukupnosti religije, pa opet parcijalno određuješ stvar i svodiš razliku na rituale. Možda i ne svodiš, ali tome pridaješ golem prostor i pozivaš se na to (namaz, krštenja, ispovijedi svećeniku, itd - vjerovatno misliš na ovakve formalne stvari) kao ključnu stvar.
Dakle, radi se o Starom i Novom Zavjetu i Kur'anu. Ne o ljudima, ne o historiji, nego konkretno o tim svetim knjigama i njihovim propisima, zar ne?
Čak i da ne idemo na teren transcedentnog jedinstva religija (F.Schoun), da i ne nalazimo ono zajedničko u duhovnoj vertikali, koje promiču sve svete knjige, sve Objave od Boga, da ne tražimo odgovore kod Sophie Perennis - mi možemo isuviše toga naći zajedničkog u onoj suprotstavljenoj formalnoj horizontali, u propisima koji se tiču ovog svijeta, međuljudskih odnosa, odnosa prema Stvorenom, kao i Stvoritelju. A kada bismo brojali sličnosti ili istosti propisa u Starom ili Novom zavjetu i Kur'anu, mislim da bismo ih više našli nego li različitosti. I to nas odvodi na tlo Religio Perennis.
Ne pričam o nekom nasilnom ekumenizmu.
Nikad nisam osobno uzeo da brojim propise iz svetih knjiga, pa da ih uspoređujem, zato ne tvrdim ništa pouzdano. Ali znam da ima toliko zajedničkog - od obožavanja samo Gospoda i nikog drugog, zabrane bluda, kamate (lihvarenja), uputa o odnosu prema siročadima i udovicama, nejakim, zabrane vračanja, jedenja neke hrane, bračna zajednica, homoseksualizam, itd...- da se neke druge razlike gube u brojnosti sličnih/istih propisa.
Ja navodim zbog cega individualno shvatanje uspostavlja nespojiv odnos svetih knjiga, i rituale navodim kao jedan od faktora koji doprinose toj nespojivosti. Sveukupnost religija ( mnozina, kao sveukupnost svake religije odvojeno ) moze naci zajednistvo u covjecnosti kao sustini. Medjutim ono sto odvaja religije jesu upravo razlicitosti nastale kao posljedica odredbi svetih knjiga, ali i kao posljedica etnickih, vremenskih i mjesnih faktora koji su djelovali na nastanak knjiga ( ovdje, naravno, uzimam da su te knjige tvorevine ljudi, jer se to isuvise osjeti u strukturi koja se prevashodno obraca i ugadja odredjenoj etnickoj, mjesnoj ili vremenskoj kategoriji vjernika, odredjujuci druge kao nevjernike, otpadnike, itd. ). Ja bih rekao, a to i stvarnost namece, da su razlike izmedju knjiga, iako mozda manje brojne ( mada bi i za to, kao sto spominjes, trebalo izvrsiti detaljnu komparaciju ) ipak previse jake i supstancijalne za odredjenje pripadnost konkretnoj religiji. Tome doprinosi i spominjana individualna percepcija koja i previse jako odvaja sopstveno religijsko opredjeljenje i uvjerenje od drugih. Knjige kao knjige su takve kakve jesu, i nepromjenjive su; svaka promjena knjiga zapravo je iskrivljeno tumacenje ili otvoreno stvaranje apokrifa koji negira tu knjigu kao sveti izvor i stvara novu, koja po nazivu i sadrzaju ne odgovara izvornoj. Religije, medjutim, mogu graditi zajednicku platformu ako je grade na sustini i odbace ili izvrse znacajnu izmjenu forme; time knjige, kako je receno, gube znacaj i nisu vise ni te knjige, niti tako stopljene religije mogu biti samo jedna od tih religija - stvara se, opet, nova. Zamisli samo koliko bi lakse bilo izvrsiti zblizavanje religija kada ne bi postojale knjige na koje se upiru i radikalni krugovi, a i oni pripadnici religija koji iskljucivo shvataju "svoju" knjigu kao ispravnu ( takvi su, barem danas, u vecini ). Zavrsnica bi tu bila da se knjige ne mogu nikako zbliziti, niti stopiti, ali religije mogu, i to pod tesko izvodivim uslovima spremnosti religioznih individua da zrtvuju dio svojih uvjerenja jedinstvu.
Religija je znacajna komponenta u zivotima mnogih ljudi, i ta mnozina ljudi nerijetko gleda svijet i ljude kroz nju. Ujedinjenjem religija dobili bismo svijet sa manje mrznje, manje sumnje, manje straha, manje razlika, manje licemjerstva; svijet sa vise povjerenja, vise sklonosti, vise covjecnosti, jer je upravo covjecnost spona koja veze te religije. Naglasak ne bi bio na ritualu, kao spoljnoj manifestaciji religije koju licemjeri, munafici iskoristavaju da se proglase pravovjernima; naglasak bi bio na djelima covjekoljublja. Ujedinjenjem religija i uspostavom jedne zajednicke zapravo bismo ukinuli religije; umjesto njih, ostavili bismo mjesto vjerovanju koje u dusama ljudi ili jeste ili nije. Uklonili bismo privid, jer bi djela govorila umjesto privida. Svijet bi jasnije vidio, i jasnije reagirao na one koji danas iskoristavaju religijske institucije, koji zloupotrebljavaju formu da se prikazu boljima i svetijima. Ne bismo uklonili zlo, ono je ukorijenjeno u manjoj ili vecoj mjeri u svakom covjeku. Samo bismo ga bolje vidjeli, lakse razumijevali, vise izbjegavali i snaznije zigosali. Nekome se to, mozda, cini nedovoljnim postignucem. Ja mislim da nije. Svako bi mislio da nije ko je ikada vidio kako privid, forma, ritual, iskrivljavanje sustine razdvajaju ljude, bude medju njima mrznju, guse i unizavaju ljubav, guse i unizavaju covjeka u ljudima. Ako si ikada vidio, cuo, osjetio kakve fantasticne vizije ljudi jedne religije gaje o pripadnicima druge, bit ce ti jasno o cemu govorim; ako si ikad vidio covjeka kojeg puka napisana rijec sprecava da uvidi koliko neki inovjerac voli njegovu kcerku ili sestru spreman ciniti ju sretnom do kraja zivota, mnogo vise nego sto bi to mozda bio drugi kojeg bi svesrdno odobravao; razumio bi o cemu govorim da si ikada vidio uplakanu i potresenu majku koju sin hoce da ostavi i da ide u samostan kako bi "bio blize Bogu", odricuci se svega sto je ona za njega dala i zrtvovala; razumio bi da ti neko oduzme izbor da biras suprugu po svojoj volji, da biras prijatelje po svojoj volji, da biras zivot, obrazovanje, karijeru po svojoj volji, i da ti umjesto toga porodica ili otac imaju posljednju rijec; razumio bi da vidis komsije koji nisu razdvojeni nikakvom ogradom osim sa tih nekoliko rijeci, sa tih nekoliko knjiga o kojima se ne usudjuju raspravljati i u koje se ne usudjuju sumnjati da ne bi bili sudjeni i odbaceni od sredine u kojoj su odrasli; to barem imas priliku vidjeti i ovdje, neposredno, u drzavi u kojoj zivis. Razumio bi da ti je dijete raznio neki pripadnik IRA-e ili Al'Qaede, ni zbog cega nego zbog nekoliko rijeci koje mu je neko predstavio i licemjerno ga uvjerio da one znace kako je blagoslov zbrisati nevine sa lica zemlje za dobrobit slova. U svjetlu svega toga, u svjetlu mnogih stvari, dogadjaja i okolnosti sa kojima se nismo susreli, ne razumijemo ih ili za njih ne znamo, zar uklanjanje razlika nije vrijedan cilj?
Ne znam, pitaj me kad umrem Uvjerenje pojedinca u zivot poslije smrti je veoma snazan sedativ, i umnogome pomaze da se pojedinac lakse suoci sa prolaznoscu zivota. Sta ima ljepse nego pomisliti da smrt nije naprosto odumiranje organizma izjedenog godinama ili bolescu, nego samo kratki proces tranzicije u vrli, novi svijet? ( nesto poput evropskih integracija, samo dosta brze Vjerovati ili ne vjerovati u zivot poslije smrti je stvar vjere i uvjerenja. Iako bi se vec iz tog pitanja mogle izvesti neke dileme kod religijskih interpretacija; npr., po propisima vecine religija, nije dovoljno samo ne ciniti zlo i ciniti dobro u zivotu da bi se smatralo vjernikom ili pripadnikom religijske zajednice. Potrebno je uz to obavljati i druge propisane stvari uz bogobojaznost, ili npr. vjerovati da je Krist kao boziji sin, u sveto trojstvo, u to da je Muhammed a.s. posljednji boziji poslanik, u svece zastitnike, itd itd... Konzekventno, a ponegdje bogami i izricito, moze se razumjeti kako ni najplemenitiji covjek ne moze doci u raj ili dzennet ako, recimo, vjeruje u Boga, ali tvrdi da je Krist bio obicni smrtnik ili da Muhammed nije nikakav prorok. To je takav apsurd i takva nelogicnost, koja Boga uz ono sto je po knjigama propisao ( covjecnost kao sustina religije ) cini nepravednim. A Bog ne bi trebao biti nepravedan; on je apsolut. Njegova milost, moc, pravednost, znanje nema granica, neprikosnoven je. Ako pak plemeniti ljudi ne mogu dospjeti u raj zbog krsenja tih odredbi, onda on zaista jeste nepravedan. A ako je nepravedan, dakle nije apsolutno pravedan, da li je apsolutno milostiv? Da li je apsolutno mocan? Da li on zaista jeste sveznajuci? Da li on, uopce, jeste Bog, apsolutno bice, stvaratelj svega zivoga i onoga sto zivo nije? Konacno pitanje koje se moze doseci sasvim logicnim i racionalnim rezonovanjem jeste - da li uopce postoji Bog? A i ako postoji, cemu nam treba nesavrsen Bog? Da se to ne bi desavalo, i da konfliktne odredbe i propisi ne bi okuzili razum vjernika kao sto se desavalo, desava se i desavat ce se, jedinstvo religija je nuznost, jedinstvo ili odsustvo. To je ujedno i jos jedan argument u prilog tvrdnji da su knjige u danasnjem oblicju nepomirljive medjusobno, a pogotovo su nepomirljive sa razumom i stvarnoscu.
@lord
Zbog toga sto nevjerujes da taj Bog postoji, gledas religije povrsinski, nekazem da nisi upoznat sa njima, sigurno jesi ali ih nesvatas na nacin na koji npr ja svatam Islam (govorim o ovoj religiji jer sam njen pripadnik). Za mene taj Bog kojeg ti nesmatras apsolutnim u mojim ocima ipak jest i bas kroz te primjre koje si ti naveo.
Druga stvar, gore si naveo da bi najbolje bilo da se sve religije ujedine na neki nacin, tj usvoje se neka pravila iz svih tih religija, i kao jedna religija to se praktikuje, svijet kao takav bi po tvom bio bolji. Medjutim ja nemislim tako, ja bih prije rekao da kada bi se svako prdrzavao pravila svoje religije nebitno koja je religija u pitanju,( mislim da sve religije upucuju na dobro), u tom slucaju bi se dostigla jos veca dobrota u svijetu- dobrotu na koju se ti osvrces.
Sto se primjera tice, onaj koji vjeruje, taj vjeruje, i tu logika i racio ne igraju veliku ulogu. Ne bih rekao da gledam religije povrsno; bas naprotiv, sudeci po ljudima koji se deklariraju kao pripadnici odredjenih religija, rekao bih da gledam mnogo vise ispod puke povrsine nego oni. A zato sto se vecina pridrzava pravila religije, a ne njene sustine, i postoje toliki konflikti i toliko nehumanog rezonovanja.
lord-executioner wrote:Sto se primjera tice, onaj koji vjeruje, taj vjeruje, i tu logika i racio ne igraju veliku ulogu. Ne bih rekao da gledam religije povrsno; bas naprotiv, sudeci po ljudima koji se deklariraju kao pripadnici odredjenih religija, rekao bih da gledam mnogo vise ispod puke povrsine nego oni. A zato sto se vecina pridrzava pravila religije, a ne njene sustine, i postoje toliki konflikti i toliko nehumanog rezonovanja.
pravilo ili suština, pitanje je sad ja ipak mislim da se treba pridržavati suštinskih pravila
Chmoljo wrote:ali pravila i rituali nam često služe da dođemo do suštine
Jednom je tako, meni veoma drag lik, prišao prof. Premecu (koji ga poznaje dobro) u Domu armije, izvadio iz džepa nakav orah i dao: ''Profesore, ovdje ćete sigurno doći do suštine...''
lord-executioner wrote:Sto se primjera tice, onaj koji vjeruje, taj vjeruje, i tu logika i racio ne igraju veliku ulogu. Ne bih rekao da gledam religije povrsno; bas naprotiv, sudeci po ljudima koji se deklariraju kao pripadnici odredjenih religija, rekao bih da gledam mnogo vise ispod puke povrsine nego oni. A zato sto se vecina pridrzava pravila religije, a ne njene sustine, i postoje toliki konflikti i toliko nehumanog rezonovanja.
Nekazem da nema i takvi, ima upravu si. Medjutim najvise nehumanosti dolazi zbog nepraktikovanja religije u koju se ti pojedinici ubrajaju.
lord-executioner wrote:Praksa jednako pokazuje da pravila i rituali nerijetko zamagle sustinu, i to onda kada im se pridaje veca vaznost nego sustini.
to se zove formalizam. i to se radi u neznanju. ali pravila moraju postojati, jer ako što vidiš, čak i njih su ljudi u stanju krivo protumačiti. zamisli tek da ih nema nikako, kakav bi haos nastao
Pravila su dobra u onoj mjeri u kojoj ljudi razumiju njihovu svrhu, odnosno u kojoj nisu sami sebi svrha. Danas su pravila ( u smislu u kojem mi govorimo ) izgubila na znacaju jer licemjerima sluze da nedostatak vjerovanja pokriju formalizmom. Da se razumijemo, ja nisam vjernik ( to je, vjerujem, i jasno ), ali postujem ljude kojima su pravila tu da dopunjavaju sustinu, i koji su ljudi prije svega. Takvi vjeruju u dubini svoje duse, i ne zamaraju se time da svoja vjerovanja namecu i isticu u svakoj drustvenoj i drugoj prilici, jer znaju da Bog vidi njihovu vjeru zazivali oni Mariju i Josipa ili ne, nosili lancic sa metarskim natpisom Allah ili ne. To su ljudi koje postujem, postujem njihovo vjerovanje, i od kojih sam navikao da ne zamjere meni moj ateizam, niti da racunaju ispoljava li neki njihov istomisljenik svoju religiju dovoljno ili ne. Njima je njihova vjera njihova, ja ih ne ubjedjujem u ono sto ja mislim, niti oni ubjedjuju mene. Ti ljudi obicno znaju veoma dobro ocijeniti kojim pravilima je mjesto u desetom stoljecu, a kojima u dvadeset i prvom ( ne, to ne znaci da odbacuju ono sto ih ogranicava u nemoralnim cinima, kako bi neko sigurno pomislio; to znaci da ne misle da je bitno kojom nogom udjes prvo u WC, ili da je opravdano ubiti oca zato sto radi na Šabat / Stari zavjet /, ili da ce svi koji ne idu u crkvu svakog dana, ne klanjaju svaki namaz, ili ne daju doprinos za gradnju crkve ili dzamije ici u pakao iliti dzehennem ) .Nazalost, oni su endemi i ja ih poznajem tek nekoliko. Takvi su, medjutim, pravi vjernici, koji razumiju vjeru i razumiju religiju, i razumiju tu distinkciju, i ne dozvoljavaju da ih formalizam odvrati od plemenitosti, cistoce i dobrote. Praktikovanje religije nije samo praktikovanje knjiga ( na sto se u posljednje vrijeme sve svodi ), nego upravo razumijevanje i postupanje u skladu sa razumijevanjem iz kojeg se i izvodi cistoca duse i savjesti.
lord-executioner wrote:Pravila su dobra u onoj mjeri u kojoj ljudi razumiju njihovu svrhu, odnosno u kojoj nisu sami sebi svrha. Danas su pravila ( u smislu u kojem mi govorimo ) izgubila na znacaju jer licemjerima sluze da nedostatak vjerovanja pokriju formalizmom. Da se razumijemo, ja nisam vjernik ( to je, vjerujem, i jasno ), ali postujem ljude kojima su pravila tu da dopunjavaju sustinu, i koji su ljudi prije svega. Takvi vjeruju u dubini svoje duse, i ne zamaraju se time da svoja vjerovanja namecu i isticu u svakoj drustvenoj i drugoj prilici, jer znaju da Bog vidi njihovu vjeru zazivali oni Mariju i Josipa ili ne, nosili lancic sa metarskim natpisom Allah ili ne. To su ljudi koje postujem, postujem njihovo vjerovanje, i od kojih sam navikao da ne zamjere meni moj ateizam, niti da racunaju ispoljava li neki njihov istomisljenik svoju religiju dovoljno ili ne. Njima je njihova vjera njihova, ja ih ne ubjedjujem u ono sto ja mislim, niti oni ubjedjuju mene. Ti ljudi obicno znaju veoma dobro ocijeniti kojim pravilima je mjesto u desetom stoljecu, a kojima u dvadeset i prvom ( ne, to ne znaci da odbacuju ono sto ih ogranicava u nemoralnim cinima, kako bi neko sigurno pomislio; to znaci da ne misle da je bitno kojom nogom udjes prvo u WC, ili da je opravdano ubiti oca zato sto radi na Šabat / Stari zavjet /, ili da ce svi koji ne idu u crkvu svakog dana, ne klanjaju svaki namaz, ili ne daju doprinos za gradnju crkve ili dzamije ici u pakao iliti dzehennem ) .Nazalost, oni su endemi i ja ih poznajem tek nekoliko. Takvi su, medjutim, pravi vjernici, koji razumiju vjeru i razumiju religiju, i razumiju tu distinkciju, i ne dozvoljavaju da ih formalizam odvrati od plemenitosti, cistoce i dobrote. Praktikovanje religije nije samo praktikovanje knjiga ( na sto se u posljednje vrijeme sve svodi ), nego upravo razumijevanje i postupanje u skladu sa razumijevanjem iz kojeg se i izvodi cistoca duse i savjesti.
u načelu se slažemo. i ja kažem da je formalizam loša stvar iz tog razloga se kaže da nijjet (namjera) toliko bitan, ono što si ti želio postići, a kako ćeš to izvesti to je druga stvar.
a ti endemi o kojima govoriš, izvini, ali to nije slučaj samo sa vjernicima, to je slučaj uopće, ljudi su puni predrasuda i nameću svoja mišljenja iz samo njima poznatih razloga, ako nisi ateista, onda druge vjere, ako si iste, onda si došljak, ako nisi došljak, nisi sa Marin Dvora itd. itd...
takvi ljudi u nedostatku ličnih kvaliteta, pokušavaju se izdići iznad drugih tražeći im neke izmišljene mane
Chmoljo wrote:
u načelu se slažemo. i ja kažem da je formalizam loša stvar iz tog razloga se kaže da nijjet (namjera) toliko bitan, ono što si ti želio postići, a kako ćeš to izvesti to je druga stvar.
a ti endemi o kojima govoriš, izvini, ali to nije slučaj samo sa vjernicima, to je slučaj uopće, ljudi su puni predrasuda i nameću svoja mišljenja iz samo njima poznatih razloga, ako nisi ateista, onda druge vjere, ako si iste, onda si došljak, ako nisi došljak, nisi sa Marin Dvora itd. itd...
takvi ljudi u nedostatku ličnih kvaliteta, pokušavaju se izdići iznad drugih tražeći im neke izmišljene mane
Nisam ja ni htio isticati ateizam kao uvjerenje koje apsolutno i kod svakog ateiste nadomjesta savjest i covjecnost; ta pitanja su strogo individualna i kod vjernika i kod ateista i kod agnostika, a u kontekstu endema sam spomenuo vjernike jer se o vjernicima i svetim knjigama primarno raspravljalo. Helem, razumijemo se
). Sta se to nadopunjava? Biblija dopunjava Kur'an ili Kur'an dopunjava Bibliju? Znaci da je Kur'an okrstio ( no pun intended ) one koji vjeruju u Bibliju "narodima knjige" razdvojivsi ih od "naroda Kur'ana" ( a u sta su drugo mogli vjerovati kad se Kur'an pojavio dobrih nekoliko stotina godina kasnije? ), dok je u isto vrijeme oprecnim odredbama dopunio Bibliju? Ili je Bog smislio Bibliju kao prvi dio, cekajuci k'o Cameron sa "Avatar"-om da tehnologija uznapreduje kako bi sequel bio bolji od prvog dijela, i samim tim "prava stvar"? Svesti kompleksnost religijskih pitanja i odnosa "svetih" knjiga ( "" jer meni nisu, ali nekome jesu ) na konstataciju poput tvoje je, vjeruj mi, apsurdnije od nacina na koji sam ja komentirao diskusije. A paradoksalno, ta slozenost je iz gledista laika banalno pojedinacno uvjerenje ( jer je religija samo transcendentalno poimanje svijeta i zivota ) o kojem strucno i uceno mogu drviti samo ljudi koji od korica do korica i u pola noci poznaju obje knjige, i to doslovce u originalima. Buduci da ne spadam u tu skupinu, a spreman sam se zakleti da ni ti nisi bas blizu, bolje je ne bljuvati prosto-prosirene recenice iz zablje perspektive, a uz to ih bljuvati tako snishodljvo. Jos pokusavas ( kazem, pokusavas; prosudjivanje i procjena ti nisu jace strane ) suditi o tome da li je nesto duhovito, sarkasticno, cinicno ili pak citirano iz puke dosade i snebivanja nad budalastinama koje se podvode pod odgovor nad nerjesivo i neodgovorivo pitanje. Zasto nerjesivo, zasto neodgovorivo? Zato sto su i pitanje i nedohvatni odgovor strogo subjektivni, te je nemoguce naci srednji put, odnosno donijeti svrsishodan i upotrebljiv zakljucak, bas kao sto ne mozes naci srednji put u odnosu na pojmove "raniti" i "ubiti". Zasto ne? Zato sto je prvi pojam srednji put, a drugi je krajnost. Izmedju "raniti" i "ubiti" objektivno nema sredine, i ta objektivnost postaje subjektivna kada se percepcija "ranjavanja" i "ubijanja" odvoji od stvarnog znacenja i predje u metafiziku. U tom slucaju "Biblija" i "Kur'an" postaju dva pojma od kojih je jedan krajnost ( poput "ubijanja" - negativna ), a drugi srednji ( implicitno ispravan ) put, samo sto tu nastupa individualno shvatanje ( to je posljedica tzv. tumacenja ) koje kod pripadnika iste religijske zajednice dijeli osnovu, ali se fundamentalno razlikuje u pitanju najmanje jednog, makar i sitnog, segmenta sadrzaja Knjige. Cak i da se uskladi percepcija jedne religijske skupine u potpunosti ( sto je blisko nemogucnosti ), ostaju odredbe koje drugu knjigu karakteriziraju kao nedozvoljenu krajnost. Tako ne moze biti nadopunjavanja; to bi vec bilo kvazi-krscanstvo, ili kvazi-islam, ili pak potpuno nova religija. Iskljucivost je zato oblik percepcije koji a priori ne dozvoljava mogucnost samog postojanja izbora. Individualno shvatanje uvijek na kraju namece odnos "krajnost-srednji put", sto je neizberiva varijanta, ili bolje, varijanta jedne prihvatljive opcije.
, autor, izdavac i ciljna grupa
Uvjerenje pojedinca u zivot poslije smrti je veoma snazan sedativ, i umnogome pomaze da se pojedinac lakse suoci sa prolaznoscu zivota. Sta ima ljepse nego pomisliti da smrt nije naprosto odumiranje organizma izjedenog godinama ili bolescu, nego samo kratki proces tranzicije u vrli, novi svijet? ( nesto poput evropskih integracija, samo dosta brze 
