Forum Klix.ba

Zagledana u osmijeh,
zanijemila i ustreptala,
koračah u sebi,
ka rukama Tvojim,
srećna što mogu da pobjegnem
u jedno utočište,
za dušu moju.

Tamo gdje mi dušu vodiš,
bez pogovora se predajem,
slijepo pružam ruke,
preplavljene ljubavlju,
samo Tebi otvorene.
Povedi me, daleko od mraka
i ostavi u snu sreće,
da uljuljkana toplinom,
dovijeka nad nama bdim....

bio sam ću juče
na svijetu će malo kuče
malo kuče će jauče
juče iz sveg glasa kuče dapače
------------------------------------









valja li

Forte

Mravojed: Fuj :D

drago mi je da vam se sviđa

uzvratila sam i ja romantici...spucavši je nazad

Poznala sam te kad snijeg se topi,
topi i duva vjetar mlak.
Blizina proljeća dušu mi opi,
opi, pa žudno udisah zrak.
S nježnošću gledah stopa ti trag,
trag po snijegu bijelom;
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu cijelom.

Poznala sam te u zvonki dan,
dan pijan, snen i mek.
Činjaše mi se već davno znan,
znan kad te poznadoh tek.
S nježnošću gledah stopa ti trag,
trag po snijegu bijelom;
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu cijelom.

Poznala sam te kad kopni led,
led, dok se budi proljeća dah;
kad dan je čas rumen, čas sjetan,blijed,
kad sretno je i tužno u isti mah.
S nježnošću gledah stopa ti trag,
trag po snijegu bijelom;
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu cijelom.....

i ja sam pravo lelujav
sad imam osjecaj da mogu hodat po vodi

a kad pomislim da bi se situacija mogla okrenut naopako pocne me jeza hvatat i hladan znoj oblijevat (al bukvalno )


ps. nikad mi se ovo nije desavalo, fakat sam zbunjen

Neko ce ti reci da si zaljubljen

No nisi, ne brini

To su samo godine


A za Fortunu

Volim te uvijek i kad se budis
I kad na licu sminke nemas
I kad si ljuta i kad se cudis
I kad bez mene na ples se spremas.

Uvijek te volim, hocu da znas
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slucaju te volim
U svakom slucaju te volim.

Volim te kad si blijeda i sjetna
I kada bore imas na licu
Volim te kad si divlja i sretna
I kad u ruci drzis pticu.

Kad nista neces da mi das
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slucaju te volim
U svakom slucaju te volim.

Volim te uvijek, cak i tada
Kad ne volim te, kad si sama
Kad vecer pada iznad grada
Volim te kad se pravis dama.

Kad ne volis me kao sada
U tome i jest zivot nas
U svakom slucaju te volim
U svakom slucaju te volim.


By Luko Paljetak

Every breath you take
Every move you make
Every bond you break
Every step you take
I'll be watching you.
Every single day
Every word you say
Every game you play
Every night you stay
I'll be watching you.

Oh can't you see
You belong to me?
How my poor heart aches
with every step you take.
Every move you make
Every vow you break
Every smile you fake
Every claim you stake
I'll be watching you.

Since you've gone I've
been lost without a trace.
I dream at night,
I can only see your face
I look around but
it's you I can't replace.
I keep crying baby,baby please...

Every move you make
Every vow you break
Every smile you fake
Every claim you stake
I'll be watching you.

The Police & Sting - Every Breath You Take - I'll be waching you

Ah ta ljubav, DonDavudes....

Gle sad mojih osjećaja....

Ovaj tekst je posvećen tebi Horns uz želju da se svako jutro budiš s osmijehom na licu...

Zora sviće sve ranije...vedri dani traju sve duže, toplina noći doziva svojom erotičnosti, a ja željno iščekujem...ona dolazi, jednostavno osjećam. Prepuštam se zovu ljubavi i lebdim na emocijama....Savršenstvo se stvara prema vlastitim ukusima i ne dopušta se nikakve nemire sa strane....doživljavamo ono što želimo i puca nam ponos za ostale stvari. ...uživam konstantno kao da sam pod uticajem nečega neopisivog i našem mozgu neobjašnjivog. Odlazim u zabranjena podurčja i hodam vođena svojim instiktima...osjećam da ne mogu promašiti jer je sve stvoreno baš za nas...Polako se približavamo nevino bijelom sjaju svijetla, a otkucaji srca započinju svoj ples....dišem sve brže i tijelom mi prolaze neopisive emocije.....sve štoo zamišljam materijalizira se pred tobom. Htjela bih kriknuti, ali ne mogu, jer sam previše opijena...Tobom...Padam u trans, gubim dodir s razumom, osježam se kao da sam dio emotivnog zvuka gitare i odlazim u nepovrat... čini mi se da je to zadnje što pamtim kao razumno biće....Ne shvatajući kako progledam u njegovom naručju s osmijehom na licu...osjećam se bestjelesno poput duše i molim da traje...On sad diše zajedno sa mnom i funkcioniramo kao jedno....obosrtano je kulminirao zov ljubavi....

Hvala duso

Znam da se ponavljam aji ja cam gup pa me mogu pisati k'o ti

When you walk through a storm
Hold your head up high
And don't be afraid of the dark.

At the end of the storm
There's a golden sky
And the sweet silver
Song of a lark.

Walk on through the wind

Walk on through the rain

Though your dreams
Be tossed and blown.

Walk on
walk on

With hope in your hearts

I And you'll never walk alone

You'll never walk alone.

Walk on
walk on

kada uspijem smjestiti hiljadu znachenja u jednu rijec obraticu ti se

Bez Tebe ništa sam
Kao proljeće bez raskoši cvjetova
Kao ljeto bez sunca
Kao livada bez zelenila
Kao nebo bez plavetnila
Bila bih ruža bez mirisa
Bez Tebe!......

black wrote:Kad položim tijelo na prostranstvo sna
i pustim misli zvjezdanim putovima ići,
toliko se bezgranično tvojom osjećam ja
kad zatrebam ljubav mišlju ti hoću prići

Da li su tijela jedini osjet u bivstvima nas
i slijeva li se ljubav samo dodirom ruke?
Ili nas veže iz dubine postojanja naših glas,
i duše se dotiču u svemiru, polako, šutke.

Slutiš li ljubav, ispod sklopljenih vjeđa
Kojim li to putovima ljubav noćas vrluda?
I ovaj prostor što bolom tijela nam vrijeđa
nestaje dodirom snova na kraju našeg puta.

Kad otvoriš oči i novo te zaboli svitanje.
Kad pružiš ruke i samoću u naručje primiš.
Kad hiljadu puta ponoviš si isto pitanje.
Kad nemaš odgovor, zašto, za koga živiš?

Shvatiš tijelo je glasnik, poruku duše nosi.
Okreni se, u dubinu iskreno pogledaj sebe.
Tamo ćeš odgovor saznati na pitanje tko si?
Pruži ruke ka svjetlu i dotaći ćeš mene.

Nekako mi se ovo pravo svidjelo

Golem sam Otok
Na kojem lagano
Ponestaje Pitke Vode
Imam svoje Vodopade
Što napajaju mi Vinograde
Dok, svud okolo mene, oprezno
Šarolike Lađice brode
Diveć' se, u Prolazu,
Tom "Čudu od Prirode"
Onako, s Distance i iz daleka
Među nama postoji
Nevidljiva Prepreka
Zid i Barijera Nerazumjevanja neka
Od Straha satkana kružna Santa Leda
Što prići im ne da
Da u Pijesku konačno ostave
Svojih Stopala duboka Traga
Da otkriju sva moja
Dugo skrivana i čuvana Blaga
Koja čekaju na Hir Sudbine
Pa da Prstom Maglu, kao Veo,
S Očiju mi podigne
Tek tad će da stigne
Do mog Uha, razdragan Cvrkut Ptica
Slavuja, Lastavica, bijelih Golubica
I zanosan Vrisak Rajskih Paunica
Kao Dašak Života, predugo čekan
Tad ću biti "Tvrda Stijena"
I moći ću postati Otok Mekan...

Budi nit mojim pokidanim snovima.
Izvezi suncem jutarnju paučinu
Ispletenu među prstima zaborava.

Dodirni žice od meda sačinjene
U pletenicu spleti plaveti neba
I unesi svitanje u glazbu noći.

Zažmirit ću i plesati korakom lakim.
Svaka nota, jedan poziv za vječnost.
Na podiju savršenih grijeha…

Spravit ću nam gozbu od propusta.
Vjetar ću pozvati za naš stol.
Kišom ću škropiti svetinju.

Ni gladna, ni sita… tek' umorna
Poželjet ću mirne snove pticama.
A meni… njihova krila…

Raznesene valima i vjetrom,
tu su samo rusevine ljeta.
Na rubu napustenog mora
i jednog izgubljenog svijeta.
Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene.



Ostala je samo prazna kuca,
malo stvari ljetovanja naseg.
Na stolu novine jos leze
sa nekim datumima jula;
nasa ljubav sad se rusi
kao pjescana kula.



Al' jos sam uvijek ovdje,
jos zagledan u more
na vratima vile u kojoj tuga spava,
a kise su se slile u cvjetove agava
i ljetu je kraj.



Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuca,
u noci okrenuta moru
sad ceka ljubavnike nove...
Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene
u njoj.

suton
tmina..
ti i ja

beskraj nekog
čudnog sna..

hodimo bosi
rosni
po vodi

gdje nas more
vodi?..

prema suncu koje tone
..more će progutati i nas..

uvući u neke tople
suncem obojane dubine

tamo gdje se spajaju
nebo
sunce
more..

i mi...

I kad prođe sve,
Kad bez mene prođe dan,
Kad utoneš u prazan san,
Bez mene.
Sjeti se.

I kad prođe sve,
Kad zaborave me ljudi,
Kad iz teškog sna se budiš,
Bez mene.
Sjeti se.

Sjeti se kako je voljeti teško,
Kako je kad drugi tvoj život živi.
Sjeti se naših nesuđenih snova,
Sjeti se kako se mrzi i divi.

I kad prođe sve,
Kad zaboraviš miris tijela mog
Kad ponovno nađeš život uz nekog
Bez mene
Sjeti se.

I kad prođe sve
Kad smogneš snage da vidiš mjesta
Koja su naša čista i sveta,
Bez mene.
Sjeti se.

sunce me trže iz noćne more prebirući treperavim tracima po licu

jutro raspliće osmijehe svojom svježinom..
šuštanje lišća zavlači trnce po tijelima,
sunčano jesenje jutro..

dobro jutro svijete!

koliko još ovakvih jutara me čeka??
nijedno, - čujem glas iz dubine

znam, nema istih jutara..
ni istih dana, noći.. godina..

ni mi nismo isti..

ni naši osmijesi,
ni trnci..
samo..
samo sunčane zrake kao da uvijek
nekim istim dodirima propliće prste mojim vlasima..
i poziva me..
poziva da zaplovim novim danom..

Mala bijela svjetla
samo zvijezde izmedju drveca
Gledam mrke kuce
i tracnice autoceste

postojan puls
preko mostova, kroz gradove
I samo zbog tebe
ponovo putujemo.


I tako brojimo dane, brojimo godine
tracak sunca, miris proljeca
no uskoro dolazi kisa poput talasa
koji nosi
sve sto muzikom se ne zove


(Nadam se da ne remetim sklad ove teme)

Na mojoj mapi si istok i zapad,
moj dobar vetar do zvezda i natrag.
Moja kuća, ispod loze,
miris mora s daškom mimoze.
Na mojoj skali od jedan do deset,
ti si bez sumnje bar dvesta pedeset......

Na mojoj skali od jedan do deset
ti si, bez sumnje, bar dvestapedeset.
Ona prava koja se sanja,
prva i poslednja ljubav jedina...

Možda je ova noć dobila na težini
ili sam ja neispitano sebe
ostavila po strani da čeka!
Zaboravila na vrijeme
i utisnula manevre ljudskosti
u neku drugu dimenziju!

Iako svijesni
da sami gajimo svoje nade,
misleći da je dobro
što ih smatramo vrijednima toga,
žudnja će nas povući duboko,
gdje granica postojanosti
više nije čvrsto određena,
gdje metalna ploćica
postaje lomljiva!