Podugačak članak i analiza iz ugla trenutne politike u Hrvata. Tko im je kriv što i oni ne odriješe kesu da nađu ekvivalent među Bošnjacima. Para vrti gdje burgija neće.
https://hms.ba/placena-kampanja-suzane- ... -politike/
PLAĆENE KAMPANJE SUZANE I SEDAM PATULJAKA Destruirati borbu svojih sunarodnjaka za ravnopravnost u BiH i pomoći ostvarenju ciljeva bošnjačke politike
Portal Centralna.ba objavio je opširnu analizu o tome tko i s kavim namjerama finacira medijske istupe i propagandne pamflete Stipe Mesića, Jadranke Kosor, Ive Komšića, Drage Pilsela Slave Kukića i drugih kojima oni legitimnu borbu Hrvata u BiH za ravnopravnost s druga dva naroda prikazuju kao nastavak zločinačke politike, kojoj je cilj podjela BiH i uništenje Bošnjaka. Članak pod naslovom “Kampanje Suzane i sedam patuljaka Bošnjački profil Drage Pilsela i Ive Komšića”, Hrvatski Medijski Servis prenosi bez uredničkih intervencija u nastavku:
Za što je Komšić plaćao Pilsela?
Prošli tjedan mediji su objavili kako je Ured za reviziju našao za neopravdane troškove iz ureda člana predsjedništva BiH Željka Komšića kojim je plaćao Dragu Pilsela po osnovu ugovora o djelu za poslove “regionalnog analitičara“, a kako bi isti “peglao“ Komšićev image u Hrvatskoj.
Naravno, u ugovor o djelu kao pravnoj osnovi za financijsko olakšanje proračuna BiH institucija može se proizvoljno napisati “što ti je volja“, a realno raditi nešto sasvim drugo te provoditi aktivnosti po naredbi šefa, a čak i ne raditi ništa. Međutim, Drago Pilsel je ipak nešto radio, mediji su u krivu, on nije peglao image u RH svom šefu, vjerojatno su shvatili da je on nepopravljiv i da predstavlja Sizifov posao ali jeste iz kabineta Željka Komšića plaćen da zajedno s njegovim prezimenjakom Ivom, “Hrvatom i uglednim profesorom“, kako prenosi hrvatski tjednik “Sedmodnevno“ uredi i stilski dotjera te pripremi njegovu novu knjigu naslova “Tuđmanov haški profil“.
Političku borbu Hrvata u BiH, ocrniti, diskvalificirati, dezavuirati
Istine radi, nisu Pilsel i Komšić jedina dvojica Hrvata koji s drugim Komšićem kao Hrvatom, posljednjih mjeseci i godina vrlo snažno stoje na liniji obrane i zalaganja za ideje političkog Sarajeva, one ideje krajnje nesklone narodu kojemu i sami pripadaju. Politički program obojice Komšića, kao i njihovih novinarsko-analitičkih istomišljenika u potpunosti se podudara s idejama najveće stranke u Bošnjaka, Stranke demokratske akcije. Urediti državu po mjeri bošnjačkog naroda. Zanimljivo je kako uvijek na tu temu uspiju naći i sugovornike u Zagrebu. Sve ono što čine i što je zamišljeno podređeno je samo jednom cilju; političku borbu Hrvata u BiH, ocrniti, diskvalificirati, dezavuirati i u konačnici destruirati. Vrlo domišljata akcija, plaćena novcima političkog Sarajeva, kako bi “nazovi Hrvati“ pisali, osporavali, promovirali i obračunavali se s političkim ciljevima i nastojanjima Hrvata u BiH kako bi se njihova legitimna borba za jednakopravnošću s druga dva naroda u BiH osujetila i u konačnici zaustavila.
Po starom UDBA-škom receptu kada “Hrvat iscjeljuje svog Hrvata“ onda se tome nema što puno ni prigovoriti, reći će promatrači; “vidite hrvatski intelektualci, profesori, novinari i javni radnici kritiziraju i osporavaju ideje za koje se dominantna politika hrvatskog naroda u BiH predvođena HNS-om zalaže.“
Suzana i sedam patuljaka
Ovakvom pristupu i filozofiji, diskreditacije političke borbe Hrvata u BiH već odavno pripada bivši predsjednik RH Stjepan Mesić, koji je već proskribiran kao velikobošnjački plaćenik jer kao omiljeni gost bošnjačkih medija ono što govori u javnom prostoru definitivno ocrtava temeljne ideje bošnjačke države na štetu naroda kojemu pripada, s tim što je njegov zadatak omalovažavati nasljeđe pokojnog predsjednika Franju Tuđmana kao i političku ideju HR-HB, danas sinonim za jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH. Na desetine gostovanja i medijskih istupa u posljednjih pola godine u bošnjačkim medijima ili toj politici sklonim medijima. Kako ga nazva Šime Đodan, “avarskom žgepćetu“ svašta stane u obraz.
U posljednje vrijeme njegovim idejama sve je bliže i bivša premijerka i predsjednica HDZ RH Jadranka Kosor koju je upravo Mesić u neka prošla vremena političkih rivalstava “prekrstio“ u Suzanu naglašavajući njen plačljivi karakter umišljene žrtve političkih odnosa koji do izražaja dođe svaki put kada je izgledno da će izgubiti izbore, a to je bilo svaki put kada god je ona bila ta od koje su ovisili izborni rezultati bivše stranke kojoj je bila predsjednica. Njen zadatak u ovoj bošnjačkoj strategiji konačnog obračuna s politikama Hrvata u BiH jeste na poseban način naglašavati “neprirodan, nemoralan i neprihvatljiv“ partnerski odnos Dragana Čovića i Milorada Dodika kako bi svojim tobožnjim “autoritetom i imageom bivše predsjednice HDZ-a i Vlade“ stvarala dojam prema široj javnosti, osobito onoj međunarodnoj, o tome kako postoje i oni “uljuđeni i civilizirani“ Hrvati koji su djelatni u političkom životu, a ne slažu se s proklamiranim ciljevima i politikama, do jučer sestrinske stranke u BiH. Iako je Kosor drugačije govorila i javno istupala kada se obraćala biračima iz 11. izborne jedinice u susret parlamentarnim izborima kada je ona bila predsjednica HDZ RH. S puno razumijevanja je govorila o odnosu koje Dragan Čović ima s Miloradom Dodikom smatrajući ga tada političkom nuždom u borbi protiv centrističke politike “političkog Sarajeva“. Kopernikanski obrat na razini Drage Pilsela, “od ustaše do liberala“. Čovjek progledao. Očito su joj honorari “N1 televizije“ na kojoj je angažirana kao politička analitičarka, “omekšali srce“ te joj pomogli da obnovi prijateljstvo i zakopa “ratne sjekire“ sa svojim protukandidatom Stjepanom Mesićem. Ljudi se “našli u temi“. Oboje su rado viđeni gosti na spomenutoj TV kući.
Dragan Markovina koji se voli predstavljati najvećim Jugoslavenom na ovim prostorima, također, je u posljednje vrijeme veliki miljenik sarajevskih medija, a opći stavovi koje zastupa jeste da su zapravo Hrvati sami sebi krivi za svoju nacionalnu poziciju u kojoj se nalaze. Uvijek se nalazi u nekom pokušaju, prigodom svojih gostovanja, naći nekakvo opravdanje za Komšićevo ponašanje i postojanje u političkom životu BiH. Istina on primijeti i određene devijacije u bošnjačkoj i srpskoj nacionalnoj politici ali njegovi ključni argumenti su ocjena o promašajima vodstva Hrvata u BiH i RH, a ne činjenica da se nad Hrvatima provodi ustavno i pravno-političko nasilje. Ponavljajući fraze o greškama hrvatske politike iz prošlosti koje su nanijele štetu Hrvatima u BiH pokazao je grubo nerazumijevanje političkog konteksta i odnosa među narodima u BiH. Primjerice radi, praviti analogiju između posjete predsjednika Milanovića BiH za vrijeme obljetnice u Srebrenici s pitanjem kako bi državni vrh Hrvatske reagirao da Vučić posjeti mjesta pobune u Hrvatskoj za vrijeme obljetnice u Vukovaru je u najmanju ruku glupa i bezobrazna usporedba.
Slavo Kukić kao sveučilišni profesor i politički analitičar je jedan od prvaka na javnoj sceni koji više od dva desetljeća provodi antihrvatsku i antihadezeovsku histeriju u BiH. Njegovo javno djelovanje je poznato, a u posljednje vrijeme najaktivniji je zagovornik teze o ruskom utjecaju u BiH i regiji koje se upravo ostvaruje preko hrvatskih političara u BiH. Prikazujući Hrvate kao “ruske igrače“ u BiH nastoji otvoriti potpuno novi oblik političke difamacije hrvatskog vodstva u BiH pritom zazivajući intervencije novog visokog predstavnika, ističući kako su jedino to prave reforme koje su BiH potrebne.
...................
