Covjek se nekako cudno osjeca kada se , sada vec duboko zagazivsi u 40te, pokusa sjetiti te neke 1.2 verzije sebe , razmisljanja, sistema vrijednosti, od prije 20 i kusur godina, kada se svijet "jos uvijek cinio normalnim". (sta god to znacilo).
Valjda muskarci na pocetku funkcionisu po istom sablonu, medjutim pitanje je do kada i kako?
Svjedoci smo da se nikad vise kao danas nije stavljao akcenat na fizicki izgled, kako kod momaka tako i kod djevojaka.Taj ekstrem ide tako daleko, da su momci poceli djevojkama da kasne na sastanke jer se spremaju po sat vremena.

Da nije tuzno bilo bi smjesno.
U svojoj zgradi imam komsiju, momak je iz Zenice, u Njemackoj studira..Prije par mjeseci me moli da mu na internetu kupim neke tene (posto nema kreditnu karticu sta li vec) i uredno nosi gotovinu da mi to unaprijed plati..Cijena tih tena? Sitnica.. 400€
Mada licno ne znam da li sam za cipele/tene/cizme ikada u zivotu dao vise od 100€, ovaj fenomen uzaludno pokusavam da shvatim vec duze vremena.
Programirati u COBOL-u je lakse
Jednom prilikom ,supruga i ja pozovemo ovog komsiju na kafu i ja ga iz radoznalosti pitam za njegovu "opcinjenost" markiranom garderobom.
I bez obzira sto sam ocekivao odgovor poput "trebe to vole"

odgovor je bio puno jednostavniji:
"U njoj se lijepo osjecam..."
Neko je rekao da danasnje zene zasluzuju danasnje muskarce , a i obratno, odrastavsi u 80tim i 90tim godinama sjecam se male doze zavidnosti koju sam osjecao prema prijateljima koji su znali svirati neki instrument.Na svim partyima su bili u centru paznje.Jednostavno smo se svi trudili baviti se necim ne samo radi vlastitog interesa, nega da bi i drustvu bili interesantniji.
Posto sam za sviranje antitalent, poceo sam trenirati kosarku,samo da ne bi bio "dosadni informaticar".
Danas ako si informaticar izgleda da nisi "dosadan" , vec spadas u kategoriju "2000 KM+"
Postavlja se pitanje da li je fenomen "sponzorstva" rezultat poslijeratnog raspada sistema vrijednosti, ili se radi o skracenom putu postizanja onoga sto se uvijek podsvjesno i zeljelo?
Mada digresija:
Svakih par mjeseci se potrudim okupiti par starih prijatelja sa faxa sa kojima sam ostao u dobrim odnosima i nisam gubio kontakte.
Malo se nasmijemo, sjetimo starih vremena, partya, simpatija i djevojaka.
Na proslom okupljanju je bilo nekog govora o vrticima, da bi jedan prijatelj prokomentarisao kako je neki dan u vrticu sreo Charlotte, cija djevojcica pohadja isti vrtic.
I svi smo na trenutak uzdahnuli, Charlotte je studirala arhitekturu i mamila uzdahe.Nije to bila "treba" po danasnjim standardima, ali sva njena pojava, lude kombinacije u oblacenju,karizma i nevjerovatna rjecitost, popracene obavezno poderanim farmerkama i Dr.Martens cizmama su bile i vise nego dovoljne da smo rado bili u njenoj blizini.
Odmah su se prepoznali , srdacno pozdravili, ispricali, standardni small-talk.
I na nase pitanje na sta Charlotte danas lici, ocekujuci i dalje onu "staru" alternativnu u mozda malo starijem izdanju?
"Kao tipicna izblajhana plavusa u Range Roveru"..
Da li je princip zaista isti, a sve ostalo nijanse?
