Od 2013. godine do danas iz BiH iselilo 150 hiljada ljudi

[Sanjarko]

Bosnjaci najmanje..
pa sta je problem sto se Hrvati iseljavaju..
nasljedice ih Arapi..i mirna Bosna..

Hrvati, Arapi, Bošnjaci ... nema tu neke razlike. Sve su to ljudi.

[vazi]

Neki se i vracaju ....

Dario Lončarević ima 18 godina i učenik je Druge gimnazije iz Sarajeva. Između ostalog, inicijator je "Fabrike Promjene", obrazovnog projekta usmjerenog ka razvoju građanskog angažiranja mladih u Bosni i Hercegovini i čovjek koji ima zanimljivu životnu priču. Rođen je u Italiji, a prije mjesec dana postao je državljanin BiH. Pogledajte razgovor.

http://ba.n1info.com/a223852/Video/Info ... pasos.html

[meteorit135531]

Bosnjaci najmanje..
pa sta je problem sto se Hrvati iseljavaju..
nasljedice ih Arapi..i mirna Bosna..

Hrvati, Arapi, Bošnjaci ... nema tu neke razlike. Sve su to ljudi.

Ima razlike..sto manje Hrvata mirnija federacija..

A jel Boga ti mislis da Bosnjaci ista bolje zive od Hrvata? Najbolji standard zivota u BIH ti je u Zapadnoj Hercegovini gdje su dominantni Hrvati.
A zamisli da se nama pruzi prilika da mozemo bez viza ici raditi kao oni?
Jel mislis da bi u Federaciji ostao ijedan mlad insan do 30 godina da zivi?
da mozemo otici na nacin na koji mogu oni, bez restrikcija

Mi mnogo losije zivimo od njih. Posebno dio prema Zenici i Tuzli, mimo Sarajeva koji se opet zahvaljujuci budzetlijama prividno drzi visoko.
Sve je to obicni celofan, moj animalse. Ljudi u Sarajevu tesko zive, zamisli tek kako je po selima

[Sanjarko]

Pa znam. Rekao sam vec. Udala se ovdje jedna bivsa komsinica. Znam da je jedan iz mislim Amerike u Gorazde dosao da pravi brodove. Ima toga, ali slabo je to. -PP nam je oko 10 K, a iseljavanje oko 30 K godisnje. Znaci gubimo 40 K godisnje.

Srbija gubi oko 70 K a Hrvatska oko 40 K. Mi i Hrvatska isto a Srbija skoro duplo. I opet bi jovo nanovo neki. Novu rundu rata.

[Matzan]

Bosnjaci najmanje..
pa sta je problem sto se Hrvati iseljavaju..
nasljedice ih Arapi..i mirna Bosna..

Hrvati, Arapi, Bošnjaci ... nema tu neke razlike. Sve su to ljudi.

Ima razlike..sto manje Hrvata mirnija federacija..

Na totalno pogrešnu adresu upućuješ (neuspjele) provokacije.

[Ecci]

Što reče neko gore, naš narod je izdržljiv i prilagodljiv kao žohari, ne bilo primjenjeno
U stanju je raditi 30 sati dnevno, ako vidi da može zaraditi.
To je poznata činjenica.

To što vani ima pojedinaca što su na socijali pa imaju vremena da cijeli dan sjede, forumaju, drame i to se već sve zna.

[animals]

Na totalno pogrešnu adresu upućuješ (neuspjele) provokacije.

Pa tema je iseljavanje stanovnika BIH..
kad tamo samo se iseljavaju Hrvati, i manji broj drugi..
iseljavaju se Hrvati zbog putovnica..
ostali bi isto, al ne mogu..
Hrvati iz BIH su se uvijek iseljavali, jer su uslovi za zivot u BIH uvijek bili teski..
i u vrijeme Jugoslavija, kad su mogli i ostali..
i nisu toliko putovnice u pitanju, vec taj trend u iseljavanju Hrvata..

[512MB]

Isto ti je to.I ti si u pedesetim.

Pa, s 47 si u cetrdesetim valjda, ne u pedesetim

Kurca graha,gazis pedesete...40 si pregazio

Zar se i u tim poznim godinama vuca po forumima

[Sanjarko]

Na totalno pogrešnu adresu upućuješ (neuspjele) provokacije.

Pa tema je iseljavanje stanovnika BIH..
kad tamo samo se iseljavaju Hrvati, i manji broj drugi..
iseljavaju se Hrvati zbog putovnica..
ostali bi isto, al ne mogu..
Hrvati iz BIH su se uvijek iseljavali, jer su uslovi za zivot u BIH uvijek bili teski..
i u vrijeme Jugoslavija, kad su mogli i ostali..
i nisu toliko putovnice u pitanju, vec taj trend u iseljavanju Hrvata..

Nisi shvatio. Svi se jednako, isto iseljavaju samo nije isti, jednak broj jednih i drugih.

Nije isto=jednako kada 10 K ode, iseli se na 400 K i na 1,5 M.

[meteorit135531]

Meni je strasno zanimljiv nacin iseljavanja BH stanovnistva.. svi se udaju i zene. jednom u cetverogodisnjem mandatu saznas da je neko , tako sto je zavrsio doktorat u Njemackoj, otisao u Ameriku. Dok drugi, koji je zavrsio masinstvo u Sarajevu, visi u Sarajevu i muku muci sa tim kako da ode. e, toliko nase diplome vrijede vani.

[512MB]

I to je legitimno

[vazi]

http://www.6yka.com/novost/129306/ovdje ... imi-u-alpe

Mladi iz BiH i regije najčešće odlaze u Njemačku u potrazi za boljim životom. Jedan od njih je i Boris Franjić, diplomirani ekonomista iz Kaknja, koji živi i radi u Štutgartu, a svoje utiske nakon godinu dana boravka i rada u ovoj zemlji podelio je na “Facebooku”.

- Danas je tačno godinu dana kako sam se preselio u Štutgart. Prekratko je to vrijeme da bi se napravilo bilo šta veliko, a ipak sasvim dovoljno vrijeme da se ucrta trasa za sigurnu i bezbrižnu budućnost. Sjećam se dobro te večeri prije odlaska. Prijatelji, oni najbolji, polako se okupljaju kod mene u kafiću. Niko ne fali, a nema niko ni viška, samo jedan nije bio tu, on živi u Sarajevu pa sam otišao do njega dan prije da mu javim da idem. Onako nepozvani dolaze sami od sebe, znaju dobro gdje će me pronaći. Došli da me isprate. A ja? Ja sam se osjećao kao da me ispraćaju na posljednji počinak, a ne u Njemačku.

Oni su nešto pričali cijelu noć, čisto da se nešto priča, i da mene malo zabave. Ja sam uglavnom ćutao znajući da ću rano ujutro u auto staviti 30 godina svog života, školovanja, fakulteta, rada, uspomena, truda, odricanja, 30 godina prijateljstava i tek pokoji odjevni predmet i krenuti sve ispočetka. Valjalo je tu noć preživjeti, kao i svaki onaj prijateljski zagrljaj i jak stisak, kao da te grle posljednji put i ne bi te pustili do ujutro… Pa onda na red dođu roditelji, majčine suze i otac koji se kobajagi dobro drži. E kad tu noć preživiš, dva puta trepneš, pogledaš na kalendar kad ono 20. septembar 2017. godine, shvatiš da je prošlo godinu dana kako živiš u Njemačkoj. E to je Njemačka. Mjesto gdje vrijeme brzo leti. I sve možeš napraviti, raditi i zaraditi samo ne možeš kupiti vrijeme. Kad malo mučneš glavom i analiziraš zašto je to tako, shvatiš da ti je ovdje ponuđeno toliko mogućnosti da ti treba bar 9 života kako bi petinu od njih iskoristio. Nije do vremena, nego je do mogućnosti.

U Bosni ih uglavnom nemaš, a i kad ti se ukaže prilika strahuješ ko će ti to sve pokvariti. Njemačka je zemlja bez straha i to je najveće bogatstvo koje nama Bosancima neko može ponuditi. Nemaš straha hoćeš li pronaći posao, a kamo li straha da li ćeš ga izgubiti. S vremenom kako napreduješ s jezikom samo ti se otvaraju nove mogućnosti i bolji poslovi. Nemaš straha da osnuješ porodicu. Jer dvoje u kući sa minimalnim platama može da plati stan i režije, hrane u izobilju, lijepo i novo neko prosječno auto, putovanje ljeti tri sedmice na Majorku, zimi na dvije sedmice na Alpe, te da se svaki vikend negdje izvedeš, neko jezero, roštilj uz prijatelje, park, zološki vrt, ili večera u restoranu. Reklo bi se da se živi ko’ nekad u Jugoslaviji.

Oni što sam ih ja upoznao jako su susretljivi i ljubazni, spremni su pomoći, drže do porodice, i nisu cicije u kafani. Postoje i oni neki drugi Nijemci, da budem iskren o njima sam samo čuo, al ih kao takve nisam upoznao. E ko ima smisla za privatni biznis i hoće da se bavi time, to je već druga priča. Kažu da šira regija ovog grada obuhvata negde oko 3,5 miliona stanovnika koji većinom rade u “Mercedesu”, “Porscheu” i “Boschu” ili nekoj manjoj firmi koja se opet naslanja na ova tri giganta. Veliko tržište, mnogo novca u opticaju, naplata brza, kompenzacije skoro da i nema. Potrebno je malo sluha za biznis, lijepa ideja, određena količnina početnog kapitala i mogu se čuda napraviti. I sve je to ok, al onda na red dođe ljubav prema zavičaju. Sve te nešto dole opet vuče.

Iako si stekao već ovdje puno poznanstava, poneko prijateljstvo, fale ti prijatelji s kojima si odrastao, gimnaziju ili fakultet završio, prijatelji s kojima si radio. Kreneš u Bosnu, onako već u Sloveniji srce ti jako lupa dok vrtiš one radio stanice i slušaš emisije koje prilično razumiješ.

Kad već dođeš u Bosnu nakon tri sata shvatiš zašto si otišao u Njemačku.

Shvatiš da ti ne nedostaje Bosna kao sistem, nego Bosna u smislu tvojih prijatelja. I najradije bi ih sve natrpao u jedan veliki autobus i doveo sebi. I kad bih to uradio…pitanje koliko bi mi Bosna nedostajala.

Usput, to i pokušavam. Pokušavam ih nagovoriti da dođu kod mene živjeti, da se presele. Nisu zaslužili da žive u neizvjesnosti, da im neko vrijeđa inteligenciju. Nisu zaslužili da ih neko dijeli, jer nisu tako odgojeni. Njemačka je država za njih, država u kojoj kao svog zemljaka prepoznaješ svakog onog ko je rođen od Bugarske do Beča. E sad zamislite koliko je ovakvih kao ja koji pokušavaju sve svoje drugove dovesti u Njemačku. Ko će ostati dole živjeti? Ostaće neko, al sve manje i manje onih ljudi s kojima sam ja tu državu vidio prosperitetnom.

Nažalost!!! - napisao je Boris Franjić na Facebooku.

[animals]

Ja znam da se npr iz moga mjesta u zadnji 30 god iselilo toliko Hrvata,
koliko ih zivi sada dolje..od Bosnjaka, ne znam ali veoma mali broj..
na tisucu iseljeni Hrvata ima jedan Bosnjak..
i ne zbog Hrvatski putovnica..tako je bilo i prije, za vrijeme Jugoslavije..

[Matzan]

Na totalno pogrešnu adresu upućuješ (neuspjele) provokacije.

Pa tema je iseljavanje stanovnika BIH..
kad tamo samo se iseljavaju Hrvati, i manji broj drugi..
iseljavaju se Hrvati zbog putovnica..
ostali bi isto, al ne mogu..
Hrvati iz BIH su se uvijek iseljavali, jer su uslovi za zivot u BIH uvijek bili teski..
i u vrijeme Jugoslavija, kad su mogli i ostali..
i nisu toliko putovnice u pitanju, vec taj trend u iseljavanju Hrvata..

Sad pričaš neku sasvim drugu priču.
Ja sam ti odgovorio na ovu rečenicu:

Ima razlike..sto manje Hrvata mirnija federacija..

Neće Bošnjaci ništa bolje živjeti taman da se sutra svi Hrvati isele iz BiH.
Imaš RS bez (sa nešto malo) Hrvata i Bošnjaka, Hrvatsku bez (sa nešto malo) Srba i Bošnjaka, Srbiju sa zanemarivim vrojem ostalih naroda, Kosovo sa preko 90% Albanaca... pa se ljudi iseljavaju jer žive daleko ispod prosjeka zapadnih zemalja.
Nikad se ovdje nije živjelo nešto pretjerano dobro, a ni mirno.

[insomnia78]

http://www.6yka.com/novost/129306/ovdje ... imi-u-alpe

Mladi iz BiH i regije najčešće odlaze u Njemačku u potrazi za boljim životom. Jedan od njih je i Boris Franjić, diplomirani ekonomista iz Kaknja, koji živi i radi u Štutgartu, a svoje utiske nakon godinu dana boravka i rada u ovoj zemlji podelio je na “Facebooku”.

- Danas je tačno godinu dana kako sam se preselio u Štutgart. Prekratko je to vrijeme da bi se napravilo bilo šta veliko, a ipak sasvim dovoljno vrijeme da se ucrta trasa za sigurnu i bezbrižnu budućnost. Sjećam se dobro te večeri prije odlaska. Prijatelji, oni najbolji, polako se okupljaju kod mene u kafiću. Niko ne fali, a nema niko ni viška, samo jedan nije bio tu, on živi u Sarajevu pa sam otišao do njega dan prije da mu javim da idem. Onako nepozvani dolaze sami od sebe, znaju dobro gdje će me pronaći. Došli da me isprate. A ja? Ja sam se osjećao kao da me ispraćaju na posljednji počinak, a ne u Njemačku.

Oni su nešto pričali cijelu noć, čisto da se nešto priča, i da mene malo zabave. Ja sam uglavnom ćutao znajući da ću rano ujutro u auto staviti 30 godina svog života, školovanja, fakulteta, rada, uspomena, truda, odricanja, 30 godina prijateljstava i tek pokoji odjevni predmet i krenuti sve ispočetka. Valjalo je tu noć preživjeti, kao i svaki onaj prijateljski zagrljaj i jak stisak, kao da te grle posljednji put i ne bi te pustili do ujutro… Pa onda na red dođu roditelji, majčine suze i otac koji se kobajagi dobro drži. E kad tu noć preživiš, dva puta trepneš, pogledaš na kalendar kad ono 20. septembar 2017. godine, shvatiš da je prošlo godinu dana kako živiš u Njemačkoj. E to je Njemačka. Mjesto gdje vrijeme brzo leti. I sve možeš napraviti, raditi i zaraditi samo ne možeš kupiti vrijeme. Kad malo mučneš glavom i analiziraš zašto je to tako, shvatiš da ti je ovdje ponuđeno toliko mogućnosti da ti treba bar 9 života kako bi petinu od njih iskoristio. Nije do vremena, nego je do mogućnosti.

U Bosni ih uglavnom nemaš, a i kad ti se ukaže prilika strahuješ ko će ti to sve pokvariti. Njemačka je zemlja bez straha i to je najveće bogatstvo koje nama Bosancima neko može ponuditi. Nemaš straha hoćeš li pronaći posao, a kamo li straha da li ćeš ga izgubiti. S vremenom kako napreduješ s jezikom samo ti se otvaraju nove mogućnosti i bolji poslovi. Nemaš straha da osnuješ porodicu. Jer dvoje u kući sa minimalnim platama može da plati stan i režije, hrane u izobilju, lijepo i novo neko prosječno auto, putovanje ljeti tri sedmice na Majorku, zimi na dvije sedmice na Alpe, te da se svaki vikend negdje izvedeš, neko jezero, roštilj uz prijatelje, park, zološki vrt, ili večera u restoranu. Reklo bi se da se živi ko’ nekad u Jugoslaviji.

Oni što sam ih ja upoznao jako su susretljivi i ljubazni, spremni su pomoći, drže do porodice, i nisu cicije u kafani. Postoje i oni neki drugi Nijemci, da budem iskren o njima sam samo čuo, al ih kao takve nisam upoznao. E ko ima smisla za privatni biznis i hoće da se bavi time, to je već druga priča. Kažu da šira regija ovog grada obuhvata negde oko 3,5 miliona stanovnika koji većinom rade u “Mercedesu”, “Porscheu” i “Boschu” ili nekoj manjoj firmi koja se opet naslanja na ova tri giganta. Veliko tržište, mnogo novca u opticaju, naplata brza, kompenzacije skoro da i nema. Potrebno je malo sluha za biznis, lijepa ideja, određena količnina početnog kapitala i mogu se čuda napraviti. I sve je to ok, al onda na red dođe ljubav prema zavičaju. Sve te nešto dole opet vuče.

Iako si stekao već ovdje puno poznanstava, poneko prijateljstvo, fale ti prijatelji s kojima si odrastao, gimnaziju ili fakultet završio, prijatelji s kojima si radio. Kreneš u Bosnu, onako već u Sloveniji srce ti jako lupa dok vrtiš one radio stanice i slušaš emisije koje prilično razumiješ.

Kad već dođeš u Bosnu nakon tri sata shvatiš zašto si otišao u Njemačku.

Shvatiš da ti ne nedostaje Bosna kao sistem, nego Bosna u smislu tvojih prijatelja. I najradije bi ih sve natrpao u jedan veliki autobus i doveo sebi. I kad bih to uradio…pitanje koliko bi mi Bosna nedostajala.

Usput, to i pokušavam. Pokušavam ih nagovoriti da dođu kod mene živjeti, da se presele. Nisu zaslužili da žive u neizvjesnosti, da im neko vrijeđa inteligenciju. Nisu zaslužili da ih neko dijeli, jer nisu tako odgojeni. Njemačka je država za njih, država u kojoj kao svog zemljaka prepoznaješ svakog onog ko je rođen od Bugarske do Beča. E sad zamislite koliko je ovakvih kao ja koji pokušavaju sve svoje drugove dovesti u Njemačku. Ko će ostati dole živjeti? Ostaće neko, al sve manje i manje onih ljudi s kojima sam ja tu državu vidio prosperitetnom.

Nažalost!!! - napisao je Boris Franjić na Facebooku.

Ovo ni sa prosjecnim platama nije moguce

[_BataZiv_0809]

Al narod laze...

[meteorit135531]

Tek je momak dosao. ni punu godinu ne zivi gore. ali ga debelo masla, laze i pretjeruje.
Valjda se malo uskofrcio, udarilo ga u glavu.
Nema dijete, a ni zenu izgleda. Ovo o ljetovanju i zimovanju, o kupovini auta i super zivotu sa minimalcem od 9 EUR, mogu samo reci

[insomnia78]

Otiso jaran u Njemacku. Medicinar al nije perac guzice no na jakoj klinici. I ovdje je imo dobar poso. Kad ti gledas na fejsbuku ni Merkel onoliko ne hoda. To su, festivali, utakmice, bazeni...
Kum nest poslom iso tamo i bio kod njeg dva dana. I reko, kako je. Kaze osto mi duzan 300€

[HAVANA]

Jeben stutgart nema sta.

[Sanjarko]

Meni je strasno zanimljiv nacin iseljavanja BH stanovnistva.. svi se udaju i zene. jednom u cetverogodisnjem mandatu saznas da je neko , tako sto je zavrsio doktorat u Njemackoj, otisao u Ameriku. Dok drugi, koji je zavrsio masinstvo u Sarajevu, visi u Sarajevu i muku muci sa tim kako da ode. e, toliko nase diplome vrijede vani.

Pa nije bas da se svi udaju. Neke povuku nekako vani, ali i oni zavrse udajom i zenidbom.

Znaci pozeljni smo.

A ludi ko struja.

[HAVANA]

Nek teslu uzme.Rad ekologije.

[animals]

Otiso jaran u Njemacku. Medicinar al nije perac guzice no na jakoj klinici. I ovdje je imo dobar poso. Kad ti gledas na fejsbuku ni Merkel onoliko ne hoda. To su, festivali, utakmice, bazeni...
Kum nest poslom iso tamo i bio kod njeg dva dana. I reko, kako je. Kaze osto mi duzan 300€

Ja znam iz prve ruke..
vecina obicni ljudi sto su otisla u Njemacku radi za minimalne plate..
jedno tesko moze prezivjeti..
par i moze nekako..
ovdje ne govorim o obrazovanim ljudima, sa trazenom strukom,
koji je jako malo..

[Bluemore]

Mislim da se s područja USK-a iselilo bar 30k u zdanjih par godina. Kada vidim Bihać sad i prije 10 godina, to je ogromna tuga. A da ne pričamo o manjim mjestima u USK. U krajini svatko ima nekoga iz porodice vani, tako da se lakše snaći vani.

Lično poznajem vlasnike nekoliko automehaničarskih radnji i raznih drugih zanatskih firmi koji su primorani prekinuti poslovanje jer jednostavno ne mogu naći kvalificiranu radnu snagu. Nekada su imali velik izbor ljudi koji su bili spremni za 500km raditi sada nema ni za 1000....

Ovo je dobra strana Velike seobe. Cijena rada za kvalifikovane ljude se povecava.

a ukupni efekat zatvaranja zanatske radnje-- znaci teoretski se povecava cijena
realno
ne jer se u zatvorenom biznisu NIKO ne zaposljava
plus gazda sa porodicom ostaje eventualno bez prihoda

[Bluemore]

Ne baratam nikakvim ciframa, nikakvim statistickim podacima ali se to u Svedskoj vidi golim okom - u prodavnici, trznom centru, kaficu. Prepoznaju se ljudi koji su tek dosli, hodaju u trenerkama i da ne ulazim u detalje, i puno ih je vise u zadnje vrijeme. Pogotovo Srbijanaca.
A vidi se i po cjeni zenidbe za papire, skoro se je uduplala.
Ovo su trendovi gdje jedno drugo vuce. Na kraju BiH napusti i onaj ko nije imao namjere - otisla mu raja. Uhvati covjeka panika jednostavno

Postoji i trend, brato. Roditelji se uspanice, njihovo dijete ce ostati, propasti ... znam 2 slucaja gdje guraju djecu da upisu ne fakultet vec srednju skolu negdje u Austriji ili Njemackoj.
Velika seoba je nastupila prije jedno dvije godine. Mozda je vrijeme za promjenu stanovnistva ili okupaciju.
Dobra strana je sto se smanjuje nezaposlenost i sto ce rasti cijena rada. Ostace onoliko koliko ekonomija moze podrzati.
Ili cemo uvoziti Bangladesije i Filipince ... zavrnut' ih na foru o drzavljanstvu za 7 godina.

nacin na koji se ovo prvo desava ne donosi nist dobro
a ovo drugo nije moguce kroz ovo prvo, naravno raste cijena u drzavnom aparatu
a to bi svakako raslo
plus sto nije nimalo pozitivno za drustvo

[Sanjarko]

Otiso jaran u Njemacku. Medicinar al nije perac guzice no na jakoj klinici. I ovdje je imo dobar poso. Kad ti gledas na fejsbuku ni Merkel onoliko ne hoda. To su, festivali, utakmice, bazeni...
Kum nest poslom iso tamo i bio kod njeg dva dana. I reko, kako je. Kaze osto mi duzan 300€

Da mi nije to rodzo.

Ne znam lazu li bas. Znam komsiju koji je otisao u DE. Preporodio se. Ima sada solidno, ali on mislim voza i dalje golf 2. Kako je govorio mislim da mu ne treba bolji od golfa.