Forum Klix.ba

Alfons Kauders wrote:

darius_maximus wrote:

Alfons Kauders wrote:Ja zaista ne kontam zasto se ovdje navode primjeri beba od 19 mjeseci ili 2 godine, kada pricamo o roditeljima i lose odgojenoj djeci. Pa ko to ocekuje od dvogodisnjaka da bude "odgojen" i miran?! Volio bih upoznati njegovog dilera, moze na PP.

Jednostavno... Fulate cijeli fudbal.

Niko normalan nece ocekivati od djeteta od godinu i kusur da se "ponasa" i fakat mi nije jasno kakav je to argument, jer to nema blage veze s roditeljima i odgojem, vec s cinjenicom da se fakticki radi o BEBAMA - ne o djeci predskolskog ili skolskog uzrasta. Jel vi fakat mislite da s druge strane diskusije imate neke psihopate koji mrze djecu i koji su toliko nenormalni da od dvogodisnjeg djeteta ocekuju da stoji u stavu mirno? Onda je red da vas pitam da li ste normalni i koji vam je kurac?

Bebe nisu tema i tacka. Tema su roditelji koji djecu od 7 godina odgoje da se ponasaju kao djeca od 3 godine. Ako nekom roditelju nije jasno da dijete od godinu i po ili dvije godine ne moze nauciti skoro nista, za razliku od djeteta od pet ili sest godina, nisam siguran da me zanima misljenje takvih strucnjaka. Zapravo, vise me zanima kako im neko nije oduzeo djecu, jer se ocito u te stvari kontaju koliko i ja u uzgoj pastrmke. Ja nemam ribnjak, a takvi "roditelji" zaista ne bi trebali imati djecu - cisto da nam ucine uslugu i ne sire svoj idiotski DNK.

Cini mi se da me se indirektno proziva ovdje, pa cu kratko objasniti.
Navodim zato sto se dijete odgaja i sa godinu i sa dvije, da bi se sa pet kao znalo ponasati.
Navodim zato sto i moje dijete s 19 mjeseci poprijeko gledaju kada se ne ponasa u skladu sa "socijalnim normama" i kada pocne, recimo, plakati kad sjednemo popiti kafu, itd.
Generalno mi se cini da je drustvo malo netolerantno, pored pritiska od djeteta i sta ces tu zajebati, imas stalno ljude koji sve bolje znaju i oni bi to i oni bi ovo, kao da se radi o Tamagochiju, a ne o zivom bicu.

Generalno, dijete od godinu i po moze svasta nauciti, zadivio bi se koliko konta sve.
Ne zna reci, ali zna razumjeti, kada mu je do toga da razumije.
Ja nisam vidio u svojoj okolini ljude koji se ponasaju kako vi opisujete.
Dijete od 5-7 godina kada pocne negdje fursati obicno ga brzo usutkaju, obicno se igra negdje sa strane, itd.

Da li ima debilnih nacina odgoja, ima, kao i u svemu.
Ali, mislim da se malo previse generalizuje i ovo je u skladu s pricom da su ljudi danas "meksi", da se prije bolje odgajalo, itd.
Kao da su prije sva djeca sa 7 godina znala vec sama loviti jelene po sumi i praviti kuce od gline da se sakriju od vremenskih nepogoda.
Malo se pretjeruje u oba tabora (ja se ne slazem s antivaxerima, na primjer), ali je generalizovanje bas problem.

Neko dijete ce biti vatra, neko neposlusno, neko ce uletiti u intervju uzivo na BBC-u, Boze moj.
Sto kazu, sta sam ja sve radio kao dijete, danas bi mi tablete davali i proglasili delinkventom.

Indirektno tebe i jos masu ljudi koji su davali slicne primjere.

Tacno je da dijete sa 18 mjeseci moze nesto nauciti, to je takodjer cinjenica koja je poznata i nama koji nemamo djecu. Ja sam rekao da se dijete od 18 mjeseci ne moze vaspitati kao starije dijete, i ostajem pri tome.

Jednostavno mi nije jasno da raja moze porediti beeb od 18 mjeseci i djecu od 5 ili vise godina. Ali eto, nisam roditelj, pa haman ne kontam. Moderni roditelj izgleda istim ocima gledaju dijete od 18 mjeseci, 5 ili 10 godina, a mene je pregazilo vrijeme.

Evo onda dodatno pitanje za moderne roditelje. Ako su djeca od 5-7 godina zapravo bebe koje treba tretirati kao da im je godina i po... Da li ih treba i dojiti?

azurna_obala wrote:Samo se nadam da ce ovi savjetnici živjeti po tim svojim savjetima

I zaista kako neko može biti s djecom vani do 23 ili 24???

realna do boli wrote:

azurna_obala wrote:Samo se nadam da ce ovi savjetnici živjeti po tim svojim savjetima

I zaista kako neko može biti s djecom vani do 23 ili 24???

Nadam se da je sarkazam...
Ako je tebi normalno vidjeti bebu u kolicima oko i iza ponoci..ili malo dijete koje spava u stolici u kaficu..pa jos sastave dvije da mu je taman..dok roditelji piju..meni nije normalno.

alphonse kauders wrote:Eh, haj mi sad recite - koji će đavo mala djeca u kafani (osim ako nije neka široka bašta, pa da imaju prostor da se igraju)? Ja se ne sjećam da sam ikad sjedio sa starcima na kafi u gradu kao dijete, eventualno bi mi sladoled kupili ili odveli na kolač, ali da su oni sjedili negdje u Ferhadiji (tadašnjoj Miskinovoj) i ćejfili i od mene očekivali da budem miran - to se sigurno nije dešavalo.

Naravno da će malo dijete biti nemirno, ta – dijete je, ali meni tu nije krivo ono, već roditelji ignoranti koji misle samo na svoje gu.zice i koje živo zalibo da li su u kafiću i drugi ljudi koji bi možda malo i da međusobno razgovaraju bez okolne dreke i skakanja dječurlije bez nadzora oko stola.
Kad dobiješ dijete, valjda se pomiriš s tim da se barem neko vrijeme moraš odreći i starih navika subotnjeg kafenisanja u špici. Ali jok, hladno ide princip - nek je meni dobro – pa makar dijete satima boravilo u dimu cigareta i skakalo po živcima drugih gostiju (što skakanjem, što crtanima s tableta i telefona).

Dalje, navečer izađeš u grad – pun grad djece. Kao dijete nisam poznavao svijet iza 19:30h, jer je bio crtani u 19:15h i onda pravac krevet, kakav ba izlazak u grad i hodanje u 22h-23h?? Kakve su to navike? Tek malo kad sam stariji bio, puštala me stara da odgledam „Bolji život“ u 20:15h (do 9), ali poslije toga – nikad. Jedino kad bih ostajao duže su bile situacije, tipa Nova godina ili neki gosti došli za vikend sa djecom, ali radnim danom redovno je bilo spavanje prije 20h.

Zatim, imamo konstantno nenormalno šopanje djece slatkišima i junk foodom za doručak, ručak i večeru. Eh, pa onda kao ne može zaspati, neće da spava, a vamo mu šećer zakucao, nema dalje. Pa ima li iko da neobrazovanoj stoci objasni da smoki, čoko-bananica, čips, itd. nije hrana (kamoli redovna) i da pored toga nije normalno krkati malu djecu ćevapima, picama, McDonaldsom itd. (nije normalno ni odrasli da se hrane na taj način, ali 95% ljudi ne razmišlja uopšte o onome što jede, već im je hrana sve što se može staviti u usta i što zasiti).

Pa onda imamo sad novu pojavu – opterećivanje male djece ličnim ambicijama – pa dijete nema ni vremena da se igra jer jedan dan uči engleski, drugi dan ide na jahanje (čuj, jahanje, ali haj), treći dan trenira plivanje, četvrti dan folklor pa onda ukrug, ostatak vremena rokaj po PS4 i tabletima.

A, da ne pričamo o overprotekciji – djecu od 7-10 godina i dalje neki roditelji ne smiju ostaviti same niti ih poslati u granap – odmah zavjera i strah da ih je neko upratio i da se nameračio da im otme djecu.
Ne znam, ponekad kad gledam nek roditelje, baš imam osjećaj da su se kao nešto borili, ali su izgubili u toj borbi pa su se predali i jedva čekaju da sad sve prođe i da dijete odraste, pa da kao odahnu..

julisiz es grant wrote: I svako dijete obavezno mora trenirati nešto, čak i kad nema za to nikakvih predispozicija. Znam jednog omalenog debeljuškastog, sa cvikama...i trenira...košarku

Radio Sarajevo wrote:Dok smislim šta ću napisati, nerviram se.

Imam preko 30 godina, i još nemam djece. Moji prijatelji mahom imaju djecu, neki i po dvoje - troje, a kako vrijeme prolazi, sve se više pitam jesam li ja lud ili je to ipak 20-30-40 ljudi oko mene?

Naime, način na koji ih odgajaju mi definitivno nije normalan. Puštaju im sve i svašta, i dijete je konstantno centar svijeta. Ispričaću nekoliko situacija koje su mi se desile posljednjih godina, a kad pomislim na njih, popizdim.

1. Zovu me prijatelji da im objasnim nešto o poslu koji su preuzeli. Dakle, ja sam njima potreban, i dajem im besplatan savjet o veoma ozbiljnoj stvari. Na Skajpu umjesto da pričam s njima, sve vrijeme je u kadru njihova jednoipogodišnja kćerka. Ona se igra s ajpedom, ona određuje kad ćemo pričati i koliko ćemo pričati, te ona guguće kad joj se prohtije. Kaže mi njena mama, "znaš, ona mora biti u centru pažnje". Nakon 20-ak minuta, misleći da će shvatiti koliko je to glupo što rade, prekidam vezu pod izgovorom kako mi je nestalo interneta.

2. Otišli smo na vikend u inostranstvo s drugarima i njihovo troje djece. Mali četverogodišnjak, inače najmlađi od njih troje, će cijeli jebeni vikend maltretirati sve ljude oko sebe, a oni neće napraviti ništa. Za večerom će gurati hranu sa stola, tokom šetnje u prirodi će gađati brata i sestru, te nas ostale, svim i svačim, vrištaće i plakaće kad mu se to radi, a roditelji neće uraditi ništa. Nakon što je mene udario štapom u glavu, uzeo sam i slomio štap, i ispao najgori. Rekao sam im oboma da ako oni to trpe, njihov je izbor, ali ja neću. Cijelo veče nakon toga je propalo.

3. Drugo putovanje, s drugim prijateljima... Dogovor je da dođemo u tri para, a oni će djecu ostaviti kod nane i dede. Dan prije, bez da su ikoga pitali, odlučuju da povedu stariju curicu, iako su hoteli rezervisani za nas šestoro, a ne 6+1. Jedva sam izmajmunisao dodatne krevete, ali ne bi to bio najveći problem, da nisu bukvalno cijeli boravak prilagodili maloj Amili. Amila je u tih pet dana išla i na jahanje, i u igraonicu nekoliko puta, i morali smo biti tiši ako je ona umorna. Amila je sjedila s nama do 2-3 ujutru iako ima pet godina, sutra bi bila cijeli dan nadrkana i njoj su se svi morali prilagođavati (naravno, osim mene, mene je bolio kurac što je nadrkana). Vozimo se zajedno u autu, a Amila zahtijeva dječije pjesmice. Na njenu vrisku tata joj govori "sačekaj da završim", a mama samo pojačava bez da smo završili konverzaciju jer Amila vrišti. Elem, Amila jednom i nikad više.

4. Ljudi se potpuno prilagode djetetu, i prema njemu/njoj ravnaju bukvalno sve, i kad se mogu vidjeti s prijateljima, i gdje će ljetovati, i šta će dijete jesti itd. Čim djeca zaplaču, dobiju ono što žele. Pored svega toga, pojavljuje se idiotski koncept školstva, nazvan Montesori, gdje dijete uči samo ono što voli. Neko želi da me ubijedi da dijete od sedam godina zna šta voli, iako ja nisam znao ni sa 20.

Najgore od svega je kad nešto kažeš, ti nisi relevantan, jer zaboga nemaš djecu. Ljudi te samo pomnože s nulom, ili ti eventualno kažu "vidjećeš kad budeš imao svoje". Jebote, pa zar moram imati djecu da znam da je nekulturno pustiti svoje dijete da nekome skače po glavi? Zar moram imati djecu da bih znao da kad se kafa pije, djeca ne prilaze? Moram li imati djecu da znam da nije normalno da mu sa dvije godine daš ajfon, ajped i ostale uređaje od kojih postaje autistično?

Ja nisam smio govoriti kada odrasli govore, nisam smio uzeti ništa sa stola ako me ne bi ponudili, nisam smio prići dok se pije kafa, i nisam smio dosađivati. Kad mi se jednom kaže da nešto ne može, znači da ne može.

Molim vas da podijelite svoja iskustva. Mogu se uključiti i roditelji koji se osjećaju prozvano, ali molio bih bez uvreda, i bez argumenata, "vidjećeš kad budeš imao svoje". Neka mi pokušaju objasniti na neki drugi način zašto puštaju djetetu da njima i ostalima skače po glavi. Da li znaju da ih drugi ljudi izbjegavaju zbog toga?






Uh.... Umorih se pišući, ali eto nadam se kvalitetnoj raspravi.

Za kraj evo jedan članak. Google Translate radi dobro, pa prevedite na engleski.

http://www.hpdetijd.nl/2016-03-08/de-pa ... ngelukkig/

Kaže da tinejdžeri mahom postaju depresivni jer su kao djeca bili prezaštićeni. Kada pređu dvadesetu, čak obolijevaju od teške depresije jer nisu navikli da se udare, a kamoli da ih neko otrese i ostavi na ulici. I onda kad se to desi, paf!

SaraFina wrote:Dijete nema zla u sebi, za razliku od odraslih osoba.

vrapcic wrote:I ja sam roditelj. I dijete mi htjela ne htjela jeste centar svemira i okoline.........


...........
Zadimljene prostore ne spominjem jer tamo ni ne idemo.
Djecu koja mi lupaju po kuhinji, vade serpe lonce poklopce rijesim jednostavno tako sto roditelju ukazem na problem i zamolim da ga rijesi. Da li je bilo uvrijedjenih dusa, jeste, ali me to ne tangira. U mojoj kuci vrijede moja pravila. Onu koja se tuku pogledam i zaprijetim da im to na pamet ne padne pomono. Ima li uvrijedjenih, naravno ali ni moje to ne smije raditi.
Dijete sam odgojila da se ne baca po podu, da ne skici i ne vristi, ne lupa po akvarijumima, ali da je radoznala i da ce obici cijelu kafanu - to sigurno hoce. Ali opet cu biti pored nje da ne davi ljude.

Uh kad ovo procitah, isto sam Hitler..

paladinka wrote:Ne treba ici ni u krajnost , sta ima veze ako majke ili ocevi ponekad odu negdje sa djecom popiti kafu . Sta ima veze ako recimo ljetom , bude vruce , pa sa djecom ostanu duze vani , vecina tih roditelja ne ostavljaju djecu uvjek tako cesto do kasno , mozda dva-tri puta godisnje pa se ode u setnju , pojede sladoled . Od sto djece mozda jedno divlja. Recimo za i-pad ili igrice , ne znam sta je problem , naravno ne mora citavo vrijeme buljiti , ali ponekad da se poigra , ne vidim nikakav problem .

stakasa wrote:

paladinka wrote:Ne treba ici ni u krajnost , sta ima veze ako majke ili ocevi ponekad odu negdje sa djecom popiti kafu . Sta ima veze ako recimo ljetom , bude vruce , pa sa djecom ostanu duze vani , vecina tih roditelja ne ostavljaju djecu uvjek tako cesto do kasno , mozda dva-tri puta godisnje pa se ode u setnju , pojede sladoled . Od sto djece mozda jedno divlja. Recimo za i-pad ili igrice , ne znam sta je problem , naravno ne mora citavo vrijeme buljiti , ali ponekad da se poigra , ne vidim nikakav problem .

Problem je sto bulje stalno. Ne mogu se kontrolisat. Svugdje u svijetu

insomnia78 wrote:Da je vama sve potaman bolio bi vas kurac za tudju djecu. U vama je ba problem. Nije normalno biti toliko nadrkan

paladinka wrote:

stakasa wrote:

paladinka wrote:Ne treba ici ni u krajnost , sta ima veze ako majke ili ocevi ponekad odu negdje sa djecom popiti kafu . Sta ima veze ako recimo ljetom , bude vruce , pa sa djecom ostanu duze vani , vecina tih roditelja ne ostavljaju djecu uvjek tako cesto do kasno , mozda dva-tri puta godisnje pa se ode u setnju , pojede sladoled . Od sto djece mozda jedno divlja. Recimo za i-pad ili igrice , ne znam sta je problem , naravno ne mora citavo vrijeme buljiti , ali ponekad da se poigra , ne vidim nikakav problem .

Problem je sto bulje stalno. Ne mogu se kontrolisat. Svugdje u svijetu

Vecinu djece povuce igra vani , igraju igrice , pozove kolega , hajmo vani igrati fudbal , odmah se ostavlja igrica , drugi je problem ako se nema drustva pa su djeca izolovana . Al naravno da se to mora i moze kontrolisati , ne mozes citav dan dati djetetu da se igra , ali ispadne cim djetetu das ipad da si los roditelj.