Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
FreakyStyley wrote:
Ja na to gledam ovako. Po meni je muzika subjektivna stvar tj. stvar ukusa vise nego icega drugog. Ipak, postoje stvari za koje se moze reci da su univerzalno "dobre" to jest, znacajne i bitne i stvari za koje se sa sigurnoscu moze reci da su smece.
Recimo, meni The Beatles vjerovatno nisu ni u top 20 najdrazih bendova, ali shvatam i priznajem njihov kvalitet i znacaj.
S druge strane, ne smatram ni svu pop muziku smecem, ali ne treba bjezati od cinjenice da je, ne znam, neko radiofonicno smece Zeljka Joksimovica samo smece i nista vise od toga.
Dakle, iako je muzika po meni jako subjektivna kategorija, treba da postoje barem nekakvi standardi i limiti i neke se stvari (pjesme, albumi) cak i u kontekstu toga za koga i kako su snimane jednostavno ne mogu biti priznate kao nesto dobro.
Najbolje bi bilo da ima neki popis basic stvari. Ma ne kontam vala. Volila bih i ja skontati sta ljudi vide u onoj dzoplin al ne mogu je duze od minute slusati, a jasno je i meni da je ona ipak neko i nesto u tom svijetu muziku. Jednostavno, ja ocito spadam u one sto nemaju ukusa al se i dalje ne predaju i pokusavaju dokuciti u cemu je fol.
A bitlisi, tek kad sam odrasla sam skontala da ja slusam pogresnu verziju let it be. Naime, dje god cujem tu pjesmu zvuci puno brze i drugacije nego kako je ja pamtim, onda sam skontala da je do mene.
Malo je rec da ste otisli u off.da se vratimo na temu ,ja bih,isto recimo,volio boss-a... .znam da zagreb pokusava barem 10 godina da ga dovede,ali nista..i blize mi je srcu ono kad sda zamalo ac/dc dovede,vise nego stonese sada...mislim zbog muzike,ne sda
FreakyStyley wrote:
Ja na to gledam ovako. Po meni je muzika subjektivna stvar tj. stvar ukusa vise nego icega drugog. Ipak, postoje stvari za koje se moze reci da su univerzalno "dobre" to jest, znacajne i bitne i stvari za koje se sa sigurnoscu moze reci da su smece.
Recimo, meni The Beatles vjerovatno nisu ni u top 20 najdrazih bendova, ali shvatam i priznajem njihov kvalitet i znacaj.
S druge strane, ne smatram ni svu pop muziku smecem, ali ne treba bjezati od cinjenice da je, ne znam, neko radiofonicno smece Zeljka Joksimovica samo smece i nista vise od toga.
Dakle, iako je muzika po meni jako subjektivna kategorija, treba da postoje barem nekakvi standardi i limiti i neke se stvari (pjesme, albumi) cak i u kontekstu toga za koga i kako su snimane jednostavno ne mogu biti priznate kao nesto dobro.
Najbolje bi bilo da ima neki popis basic stvari. Ma ne kontam vala. Volila bih i ja skontati sta ljudi vide u onoj dzoplin al ne mogu je duze od minute slusati, a jasno je i meni da je ona ipak neko i nesto u tom svijetu muziku. Jednostavno, ja ocito spadam u one sto nemaju ukusa al se i dalje ne predaju i pokusavaju dokuciti u cemu je fol.
A bitlisi, tek kad sam odrasla sam skontala da ja slusam pogresnu verziju let it be. Naime, dje god cujem tu pjesmu zvuci puno brze i drugacije nego kako je ja pamtim, onda sam skontala da je do mene.
Pa imaš takvih sajtova, posvećenim tim klasicima i listama koje su nastale zbrajanjem kritičarskih listi ili listi korisnika
odnosno slušalaca.
Recimo imaš "rate your music" gdje obični slušaoci poput mene i tebe stvaraju liste po glasovima, recenzijama i sopstvenim preferencijama.
Imaš liste za svaku dekadu, godinu ili muzički žanr:
Bio sam na Stonesima u Beogradu na Usću 2007 godine.
Šta reći? To je nešto što se pamti cijeli život. Od samog putovanja, druženja, poznanstava koja i danas traju, stagea, koncerta, do već tada starih Stonesa... sve je bilo vrhunsko.
Iz Sarajeva je tada išlo u našoj grupi 20 autobusa. Na parkingu kod hotela Interkontinental u Beogradu ih je bilo preko 1000. Cijeli bulevar ispred hotela je bio pretvoren u veliki parking. Ljudi su dolazili sa svih strana, ja sam upoznao raju iz BIH, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, UK, čak i dvoje iz Indije... To je fakat nevjerovatna stvar, svijet u malom se skupio....
Dolazimo na Ušće, i pred nama je skalamerija od bine. Na ulazu plakat sa tehničkim specifikacijama. I dan danas se sjećam. Širina 62 metra, visina 26 metara, dubina (depth) 29 metara, sa kliznim dijelom koji ulazi 70 metara u publiku. Najveći LED ekran na svijetu u to doba. Najskuplji Tour tog doba. Najposjećeniji Tour tog doba. Svaki mogući pridjev je počinjao sa Naj.
Na bini se smjenjuju vatrometi, eksplozije, scenski efekti, u jednom trenutku puše se ogromni balon u obliku Rolling Stones logoa. Jagger i društvo skaču ko da im je 20 a ne 70... 80 000 ljudi u transu kad progovara na našem jeziku i pozdravlja goste iz susjednih zemalja... Bosnu naravno ne spominje i publika skandira Bosna, Bosna... Ali on ipak šuti...
Tu noć Beograd je živio za stonese. Jednostavno sve je radilo kao u po' bijela dana. Apsolutno sve. Poslije koncerta more ljudi je preplavilo ulice. Bez ijednog incidenta. Jer su svjesni da su proživjeli spektakl koji se na ovim prostorima rijetko viđa. I zašto ga kvariti. Jednostavno tad se zaboravilo na sve, nije bilo bitno jesi l' srbin, muslima, hrvat, indijac, japanac, korejac, nijemac... bogat, siromašan, ovakav, onakav... u zraku se osjetila pozitiva.
O Stonesima se dugo pričalo. A onaj ko je bio tamo pamtiće dok je živ. Poslije toga ti je svaki koncert smiješan u produkcijskom smislu, jednostavno sam sebi podigneš standard nekoliko ljestvica više. I onda ti naši "produkcijski najmoderniji koncerti" izgledaju jadno. Čast izuzecima.
I zašto takvo nešto ne bi bilo i u Sarajevu? Zašto iz Sarajeva u svijet moraju ići samo crne slike? Koncert Dine Merlina za NG i 100 000 ljudi na ulicama su pokazali da možemo biti centar regiona... hajmo sad na krilima toga postati centar Evrope u Maju (ili Augustu, zavisno od verzije) i dovesti Stonese.
Jer situacija sa koncertima nikad gora nije bila. OK, neka Brene, Halida Saše, Ace...nemam ništa protiv.. ali to su obični radni koncerti, 4 stuba, 5 reflektora i udri. Merlin produkcijski odskače od sviju za par kopalja... ali ne može ni Merlin svake godine. I šta nam ostaje? Kako privući turiste? Kako staviti Sarajevo na neke pozitivne naslovnice? I kako zadati domaću zadaću svim muzičarima koji najavljuju "spektakl" u Sarajevu?
Jednostavno organizovati spektakl. Pravi spektakl. I Stonesi su odlična prilika. I kad jednom kreneš tim putem nema povratka.
Sarajevo je poslije rata krenulo odličnim putem. Mega spektakl U2 je otvorio vrata. Nakon toga počele su kucati svjetske zvijezde na vrata Sarajeva. Tada megapopularni DJ Bobo pravi produkcijski spektakl u Zetri, zadaje zadaću svima, obara rekord posjećenosti u Zetri (i dan danas ga drži). Pa onda navraćaju Kely Family, Gipsy Kings, Simple Minds, Eros Ramazotti,Deep Purple... i kad su očekivanja bila na najvećem nivou, kad smo bili spremni za spektakl... dešava nam se fijasko... primat preuzima turbo folk, mnogi koncerti stranih zvijezda doživljavaju fijasko, u to vrijeme jako popularni izvođači nastupaju u polupraznoj Zetri (James Blunt, David Guetta, Vaya Con Dios, Inna), veliki koncerti se otkazuju, a primat reuzimaju turbofolk cirkusanti... koji nas svojim umijećem zatrpavaju non stop, pa se u moru toga više ne mogu istaknuti ni oni koji stvarno nešto vrijede. I vidjevši kakva je situacija, velike zvijezde nas počinju zaobilaziti, jer kod nas hljeba nema... i tako je i danas.
Zato mega koncert kao Stonesi može Sarajevo vratiti na pravi put, jer ćemo opet postati poželjni na koncertnoj karti svijeta. Još ako bi se Stonesi tempirali u vrijeme SFF-a to bi bio pun pogodak. I zato ukoliko ima imalo istine u ovome što se piše proteklih dana treba učiniti sve da se u tom naumu uspije.
FreakyStyley wrote:
Ne znam zasto da se opterecujes time uopste, tebi je nesto dobro ili nije, kao da sta drugi misle ikakve veze ima s tobom. Pusti hipstere superiornog muzickog ukusa sa Pitchforka i slicno.
Well, procitaj temu.. U manjini si.
Ne kontam bas kako i kad nesto postaje dobro bez upitnika, sta je uopce univerzalno dobra muzika i sta su mjerila, a ljudi vole to cuveno-nemas ti pojma i slusas smece. Ako unaprijed najavim da je mozda smece, al meni drago smece, kontam nece me niko peglati tolko.
Ljudi ne shvataju da npr neko poput mene nece nikad dobiti priliku da upozna i tu neku dobru muziku ako odma pocnu gundjati i vikati nemas ti pojma. Vec ono, upoznati i nas sa nekim pjesmama. Al eto, dale nije takav, kao ni omadavn, pa sam od njih cula mLogo lijepih stvari.
sve je to manje-više stvar ukusa, s tim da masovna konzumacija pomaže da se ukus istanča.. što više čitaš poeziju, sve ti je jasniji pojam dobrog stiha, to znam pouzdano, a pretpostavljam da slično funkcionišu stvari i sa muzikom, filmovima i dr..
i da, slažem se da ljude ne treba napadati, nego ohrabrivati da rastu
Niko od nas se nije rodio sa izgrađenim ukusom za muziku, film ili bilo koju drugu granu umjetnosti.
Svi smo imali nekoga ko nas je usmjerio, ko je uticao na nas u tom smislu. Otac, majka, rođak, prijatelj.
NEOPLAN wrote:Bio sam na Stonesima u Beogradu na Usću 2007 godine.
Šta reći? To je nešto što se pamti cijeli život. Od samog putovanja, druženja, poznanstava koja i danas traju, stagea, koncerta, do već tada starih Stonesa... sve je bilo vrhunsko.
Iz Sarajeva je tada išlo u našoj grupi 20 autobusa. Na parkingu kod hotela Interkontinental u Beogradu ih je bilo preko 1000. Cijeli bulevar ispred hotela je bio pretvoren u veliki parking. Ljudi su dolazili sa svih strana, ja sam upoznao raju iz BIH, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, UK, čak i dvoje iz Indije... To je fakat nevjerovatna stvar, svijet u malom se skupio....
Dolazimo na Ušće, i pred nama je skalamerija od bine. Na ulazu plakat sa tehničkim specifikacijama. I dan danas se sjećam. Širina 62 metra, visina 26 metara, dubina (depth) 29 metara, sa kliznim dijelom koji ulazi 70 metara u publiku. Najveći LED ekran na svijetu u to doba. Najskuplji Tour tog doba. Najposjećeniji Tour tog doba. Svaki mogući pridjev je počinjao sa Naj.
Na bini se smjenjuju vatrometi, eksplozije, scenski efekti, u jednom trenutku puše se ogromni balon u obliku Rolling Stones logoa. Jagger i društvo skaču ko da im je 20 a ne 70... 80 000 ljudi u transu kad progovara na našem jeziku i pozdravlja goste iz susjednih zemalja... Bosnu naravno ne spominje i publika skandira Bosna, Bosna... Ali on ipak šuti...
Tu noć Beograd je živio za stonese. Jednostavno sve je radilo kao u po' bijela dana. Apsolutno sve. Poslije koncerta more ljudi je preplavilo ulice. Bez ijednog incidenta. Jer su svjesni da su proživjeli spektakl koji se na ovim prostorima rijetko viđa. I zašto ga kvariti. Jednostavno tad se zaboravilo na sve, nije bilo bitno jesi l' srbin, muslima, hrvat, indijac, japanac, korejac, nijemac... bogat, siromašan, ovakav, onakav... u zraku se osjetila pozitiva.
O Stonesima se dugo pričalo. A onaj ko je bio tamo pamtiće dok je živ. Poslije toga ti je svaki koncert smiješan u produkcijskom smislu, jednostavno sam sebi podigneš standard nekoliko ljestvica više. I onda ti naši "produkcijski najmoderniji koncerti" izgledaju jadno. Čast izuzecima.
I zašto takvo nešto ne bi bilo i u Sarajevu? Zašto iz Sarajeva u svijet moraju ići samo crne slike? Koncert Dine Merlina za NG i 100 000 ljudi na ulicama su pokazali da možemo biti centar regiona... hajmo sad na krilima toga postati centar Evrope u Maju (ili Augustu, zavisno od verzije) i dovesti Stonese.
Jer situacija sa koncertima nikad gora nije bila. OK, neka Brene, Halida Saše, Ace...nemam ništa protiv.. ali to su obični radni koncerti, 4 stuba, 5 reflektora i udri. Merlin produkcijski odskače od sviju za par kopalja... ali ne može ni Merlin svake godine. I šta nam ostaje? Kako privući turiste? Kako staviti Sarajevo na neke pozitivne naslovnice? I kako zadati domaću zadaću svim muzičarima koji najavljuju "spektakl" u Sarajevu?
Jednostavno organizovati spektakl. Pravi spektakl. I Stonesi su odlična prilika. I kad jednom kreneš tim putem nema povratka.
Sarajevo je poslije rata krenulo odličnim putem. Mega spektakl U2 je otvorio vrata. Nakon toga počele su kucati svjetske zvijezde na vrata Sarajeva. Tada megapopularni DJ Bobo pravi produkcijski spektakl u Zetri, zadaje zadaću svima, obara rekord posjećenosti u Zetri (i dan danas ga drži). Pa onda navraćaju Kely Family, Gipsy Kings, Simple Minds, Eros Ramazotti,Deep Purple... i kad su očekivanja bila na najvećem nivou, kad smo bili spremni za spektakl... dešava nam se fijasko... primat preuzima turbo folk, mnogi koncerti stranih zvijezda doživljavaju fijasko, u to vrijeme jako popularni izvođači nastupaju u polupraznoj Zetri (James Blunt, David Guetta, Vaya Con Dios, Inna), veliki koncerti se otkazuju, a primat reuzimaju turbofolk cirkusanti... koji nas svojim umijećem zatrpavaju non stop, pa se u moru toga više ne mogu istaknuti ni oni koji stvarno nešto vrijede. I vidjevši kakva je situacija, velike zvijezde nas počinju zaobilaziti, jer kod nas hljeba nema... i tako je i danas.
Zato mega koncert kao Stonesi može Sarajevo vratiti na pravi put, jer ćemo opet postati poželjni na koncertnoj karti svijeta. Još ako bi se Stonesi tempirali u vrijeme SFF-a to bi bio pun pogodak. I zato ukoliko ima imalo istine u ovome što se piše proteklih dana treba učiniti sve da se u tom naumu uspije.
Prelijepo opisano.
Fina analiza, samo što sma na prošloj stranici rekao da je "The Gipsy Kings" bila prevara i da ljudi i danas dan vjeruju da su ih gledali, iako nisu.
Vaya Con Dios je ja mislim dobro proša, jednom rasprodali Skenderiju i na oproštajnoj turneji su finu posjetu imali, to je koncert u Zetri koji spominješ.
medvjed23 wrote:
sve je to manje-više stvar ukusa, s tim da masovna konzumacija pomaže da se ukus istanča.. što više čitaš poeziju, sve ti je jasniji pojam dobrog stiha, to znam pouzdano, a pretpostavljam da slično funkcionišu stvari i sa muzikom, filmovima i dr..
i da, slažem se da ljude ne treba napadati, nego ohrabrivati da rastu
Ne bih se bas slozila za poeziju, jednostavno, neke stvari zauvijek ostanu u okvirima jednog jezika, a svaki prevod unisti jedan dio. Dobar stih je prema tome vezan za jezik na kojem ga citas, mozda ti je na bosanskom cisto smece, a u originalu vau. Nemoguce je jednostavno prevesti sve a da se nista ne izgubi, pa mi je i to malo neodredjena prica-dobar stih.
Al se slazem da je stvar ukusa i blage nagluhosti.
Fina analiza, samo što sma na prošloj stranici rekao da je "The Gipsy Kings" bila prevara i da ljudi i danas dan vjeruju da su ih gledali, iako nisu.
Vaya Con Dios je ja mislim dobro proša, jednom rasprodali Skenderiju i na oproštajnoj turneji su finu posjetu imali, to je koncert u Zetri koji spominješ.
Ali priča za 10, zato su nam potrebni Stonesi
Vaya Con Dios u Zetri skupili 4500 ljudi. Guetta 5000. Inna 3500. Sablasno.
A recimo DJ Bobo je rekorder sa 17500. Drugi je Zeljko Samardzic sa 17000. Pa uporedi brojke.
A sto se Stonesa i Beograda tice, iskopacu sutra slike pa cu postaviti. Cisto da se uporedi spektakl sa "spektaklom".
medvjed23 wrote:
sve je to manje-više stvar ukusa, s tim da masovna konzumacija pomaže da se ukus istanča.. što više čitaš poeziju, sve ti je jasniji pojam dobrog stiha, to znam pouzdano, a pretpostavljam da slično funkcionišu stvari i sa muzikom, filmovima i dr..
i da, slažem se da ljude ne treba napadati, nego ohrabrivati da rastu
Ne bih se bas slozila za poeziju, jednostavno, neke stvari zauvijek ostanu u okvirima jednog jezika, a svaki prevod unisti jedan dio. Dobar stih je prema tome vezan za jezik na kojem ga citas, mozda ti je na bosanskom cisto smece, a u originalu vau. Nemoguce je jednostavno prevesti sve a da se nista ne izgubi, pa mi je i to malo neodredjena prica-dobar stih.
Al se slazem da je stvar ukusa i blage nagluhosti.
jok tačno je da prevod sjajne pjesme može biti užasan, no to ne umanjuje određenost pojma dobrog stiha.. konkretnije, tu stvari stoje ovako:
original = dobar stih
prevod = loš stih
i u tome nema ništa sporno, posebno ako u prevodu ne vidiš puku presliku originala, nego novo (ko)autorsko djelo, koje ima svoj život i nosi svoju poetiku..
medvjed23 wrote:
jok tačno je da prevod sjajne pjesme može biti užasan, no to ne umanjuje određenost pojma dobrog stiha.. konkretnije, tu stvari stoje ovako:
original = dobar stih
prevod = loš stih
i u tome nema ništa sporno, posebno ako u prevodu ne vidiš puku presliku originala, nego novo (ko)autorsko djelo, koje ima svoj život i nosi svoju poetiku..
odosmo od teme, al dobro, nismo jedini
Pa vidis, i onda tebi neko prica kako je nesto dobro, a ti ne kontas jer tebi nije dobro. I onda trazis drugi prevod i pokusas opet.
Samo ti hocu reci da je to pogtovo u knjizevnosti relativno, a u muzici vjerujem i vise.
medvjed23 wrote:
jok tačno je da prevod sjajne pjesme može biti užasan, no to ne umanjuje određenost pojma dobrog stiha.. konkretnije, tu stvari stoje ovako:
original = dobar stih
prevod = loš stih
i u tome nema ništa sporno, posebno ako u prevodu ne vidiš puku presliku originala, nego novo (ko)autorsko djelo, koje ima svoj život i nosi svoju poetiku..
odosmo od teme, al dobro, nismo jedini
Pa vidis, i onda tebi neko prica kako je nesto dobro, a ti ne kontas jer tebi nije dobro. I onda trazis drugi prevod i pokusas opet.
Samo ti hocu reci da je to pogtovo u knjizevnosti relativno, a u muzici vjerujem i vise.
pa jeste relativno i jeste stvar ukusa, al taj ukus može biti manje ili više profinjen, što zavisi od toga šta i koliko često čitaš, slušaš, gledaš..
evo nas ko na temi o suicidu, istu stvar pokušavamo reći, slažemo se , al treba nam deset postova da to skontamo..
medvjed23 wrote:
pa jeste relativno i jeste stvar ukusa, al taj ukus može biti manje ili više profinjen, što zavisi od toga šta i koliko često čitaš, slušaš, gledaš..
evo nas ko na temi o suicidu, istu stvar pokušavamo reći, slažemo se , al treba nam deset postova da to skontamo..
A jesi nedavno jedan post napiso ko da sam ga ja pisala.
Helem nejse, sto sam starija mislim da i knjizevni odabir ima neke veze sa muzickim ukusom. Moguce da je samo slucajnost, naravno, al meni glas, gitara i sl bez neke dobre price u svemu tome i ne znace bas puno. A dobra prica je relativan pojam, jel.
Posljednjih dana jedna od glavnih tema u Sarajevu je priča o navodnom koncertu "Rolling Stonesa" u maju na stadionu Koševo, a sve u organizaciji i uz garanciju Grada i Kantona Sarajevo.
Ipak, od dolaska najveće rock grupe u historiji u maju ove godine na stadionu Koševu nema ništa i najvjerovatnije je to samo pusta želja pojedinaca. Novinari „Faktora“ kontaktirali su i Jasminu Polić, direktoricu ustanove "Centar za sport i rekreaciju", koja upravlja stadionom na Koševu.
- O ovom koncertu saznala sam iz medija, ali da on bude na Koševu nikada nije bilo ni najmanjih naznaka. Nikada nas niko iz Grada i Kantona Sarajevo, ili neke druge agencije, nije kontaktirao zbog koncerta "Rolling Stonesa". Meni se sve to čini krajnje neozbiljno, jer i regionalne zvijezde barem godinu dana ranije nas kontaktiraju zbog koncerata. Zamislite onda koliko dugoročne planove ima najveća rock grupa u historiji. Samo čudo se mora desiti da "Stonesi" pjevaju uskoro u Sarajevu – rekla je za Faktor Jasmina Polić.
Ma ne kontam vala. Volila bih i ja skontati sta ljudi vide u onoj dzoplin al ne mogu je duze od minute slusati, a jasno je i meni da je ona ipak neko i nesto u tom svijetu muziku. Jednostavno, ja ocito spadam u one sto nemaju ukusa al se i dalje ne predaju i pokusavaju dokuciti u cemu je fol. 
Naime, dje god cujem tu pjesmu zvuci puno brze i drugacije nego kako je ja pamtim, onda sam skontala da je do mene.
, pa bi bilo ko sibica. 
