Connaisseur Karlin wrote:
Ne mozes jedan,isti,identican Islam ( ukljucujuci i ostal religije svijeta sa najmnogoborjinom populacijom) instalirati u svako drustvo na isti nacin,i ne moze se Islam ( kao i ostal religije u svijetu) jednako formirati na razlicitm geografsim tacakama i drustveno -piloticikim uslovima koji se kosntano mjenjaju.
Tako je, to je najuzbudljiviji dio price.
Dakle: zna se šta su temelji islama, to su Kur'an i sunnet. Za muslimane (ili barem veliku većinu) to nije sporno. Nakon što smo utvrdili to idemo, što ti reče, dalje, idemo ka konkretnim situacijama, konkretnim prostorima i vremenima, i tu vidimo da se doista ne mogu
sve stvari islama odvijati, razvijati i primjenjivati na
isti način kao
negdje drugdje, to je tačno.
Samo je jedna stvar važna, s aspekta samog islama, važna za same muslimane: (1) ne zanegirati na bilo koji način same izvore islama, dakle Kur'an i sunnet, (2) zbog činjenice da se ne mogu
sve stvari islama primijeniti negdje (uvjetno govoreći, naravno), dakle ne pokušavati odbacivati same ajete i ono što je sasvim poznato i jasno iz sunneta/hadisa, odnosno (1) ne pokušavati nasilu promijeniti njihovo značenje i njihov smisao (2) zato što ih je nemoguće primijeniti na nekom prostoru, u nekom vremenu.
Nego: prilagoditi se tom prostoru i tom vremenu i živjeti islam koliko se može, bez nametanja i prisiljavanja drugog i bez pokušaja izmjene samog Kur'ana ili samog sunneta (ili odbacivanja jednog od ta dva izvora islama) samo kako bi se "opravdao", na neki način, islam koji se može primjenjivati negdje.
To je važno, odnosno najvažnije. Jer unutar samog islama, unutar nauke
usuli-fikha, odnosno metodologije po kojoj se sagledavaju i samjeravaju šerijatski propisi na osnovu Kur'ana i sunneta, postoje razna načela a jedno od njih je i:
između dva zla uvijek izaberi manje.
Jer islam uvažava
okolnosti, a postoje pojedinci i čak grupacije među muslimanima kojima ovo nikako ne ide uglavu, da
islam uvažava okolnosti. Kada je Jusuf Karadavi napisao knjigu "Halal i haram u islamu", on je tu knjigu posvetio onim muslimanima koji žive u zapadnim zemljama, koji se susreću sa stvarima s kojima se ne susreće neki musliman koji živi u pretežno muslimanskim društvima (ili, barem, ne susreće na isti način), pa je, evo zornog primjera,
dozvolio (naravno da ne
dozvoljava neki čovjek nešto pa tako ni Karadavi lično, riječ je o
idžtihadu, donošenju i iznalaženju nekog odgovora i rješenja za neku situaciju ili neko pitanje a na osnovu Kur'ana i sunneta i njihovih smjernica) nekom mladiću koji studira ili radi u nekoj zapadnoj zemlji da pribjegne masturbaciji (koja je inače, prema riječima Poslanika, alejhi-selam, zabranjena), samo da ne bi otišao i dalje pa počinio konkretni čin bluda sa nekom ženom (kada već nema mogućnosti da se oženi), što je daleko gora stvar po islamu.
Između dva zla izabrati manje, oba su grijeh ali islam nije protuprirodan, ne okreće glavu od normalnih i očekivanih stvari, te uvažava okolnosti.
Zbog te knjige i takvih
dozvoljavanja od strane mnogonapadanog i čestopljuvanog (od strane često suprotstavljenih tabora, što je zanimljivo) šejha Karadavija, na promociji njegove knjige u Sarajavu, tamo negdje oko davne 2000. (ne sjećam se koja je tačno godina bila) jedna grupa selefija je došla kako bi izrazili svoje čuđenje njegovim stavovima i njegovom knjigom te su mu preporučili da naslov svoje knjige izmijeni u "Halal i halal u islamu", jer je on, vele oni, sve haman halalio da se čini. Šejh Karadavi se zahvalio na savjetu i primjetio da bi oni, da su pisali takvu knjigu šerijatskih smjernica i savjeta za ljude koji žive na Zapadu, sigurno napisali "Haram i haram u islamu"
Ovo s Karadavijem navedoh jer mi je baš dobar primjer za ono što sam želio reći: nije islam svugdje isto prihavćen i primijenjen na isti način, u istom sadržaju i formi, morao je i mora uvažiti okolnosti prostora i vremena, itd. i to je sve normalno s islamske tačke, ali zbog tih okolnosti i tih činjenica nije dozvoljeno početi s negiranjem samih izvora islama i njihovim mijenjanjem pod bilo kojim izgovorom. Kada se nađe sredina - s jedne strane razumijevanje temeljnih uputa Kur'ana i sunneta, a s druge strane razumijevanje za okolnosti koje dozvoljavaju onoliko koliko dozvoljavaju - tada se iznalaze sretna rješenja i govorimo o tim uzbudljivim raznolikostima među muslimanima širom Plave planete, bez obzira da li živjeli u Kataru, Norveškoj, Alabami, Bosni, ne negirajući pravo ikome da bude musliman ili da bude veći jedan nad drugim, itd.
Svi poštuju jednako temelje islama ali ih provode i primjenjuju u skladu s okolnostima, a ne da zbog okolnosti počnu da mijenjaju sam Kur'an i sunnet.
Oni muslimani koji ne uvažavaju okolnosti i tvrde da je Allahova riječ iznad svega toga oni obično odu, odvoje se pa od nekog sela sebi naprave šerijatsku državicu da žive odvojeni od džahilijetskog svijeta, ispunjavajući što više mogu Božiju volju na zemlji
