studiorum_tuzlaensis wrote:Izgledom, ponašanjem, jezikom i običajima bosanski Srbi se razlikuju od komšija iz Srbije, međutim u tim burnim vremenima su bukvalno medijski oprani iz Srbije o "ustaško-džihadskoj" koaliciji, rat u Hrvatskoj je doprinio još većim animozitetima i došli smo tamo gdje smo došli u aprilu 1992. godine.
Rasprave i teorije kakvi su bosanski Srbi i sta oni treba da rade su apsolutno nerazumijevanje ni Bosne, ni demokratije, niti kako treba da izgleda jedna moderna drzava.
Mediji u BiH tokom tog perioda su bili vise nego aktivni i imali su najvise uticaja na situaciju u BiH. Sve sto je dolazilo iz Beograda je prakticno bilo sporedno, prema onome sto je dolazilo direktno oko nas.
Prvo je pocelo sa stranackim promocijama, uplitom religije, povratkom u proslost i vadjenjem svih onih pokolja iz drugog svjetskog rata, a materijala je bilo koliko hoces, samo sa ciljem da se prikaze vlastiti narod kao zrtva, a onaj drugi kako zlocinacki, sto se i danas nastavlja konstantno i to je prakticno jedino u cemu su svi konzistentni u jedinstveni.
Poslije toga, cim su pobijedile nacionalne stranke, narod je vec bio propagandno obradjen, bezbrojne neuspjele sjednice parlamenta, nemogucnost bilo kakvog sporazuma izmedju SDA, SDS i HDZ, te jos pokusaja da udruzivanja dvojice protiv jednoga, sto se poslije raspalo, jer bazirati svoj prosperitet na propasti drugoga u BiH nije moguce i vodi uglavnom u opstu propast, tako da je to sve stvorilo katastrofalnu atmosferu straha.
Mediji se tada potpuno okrecu propagandnom ratu, novinari postaju svjesni da ako zele platu moraju da usklade svoje pamflete u skladu sa novom vlascu.
Za svakoga ko zeli biti objektivan, bilo je nemoguce da se tada bosanski Srbi priklone SDA politici, pogotovu poslije vezanja zastava, tj ispoljavanja otvorenog neprijateljstva, tako da je jedina preostala mogucnost brojcano inferiornimda se okrenu ka Beogradu.
Medjutim uvijek postoji neki glas razuma, a Muhamed Filipovic jeste izuzetno pametan i obrazovan covjek, koji uspijeva da nadje rjesenje, koje bi sigurno sprijecilo katastrofu, koju je on predosjetio, ali kriticna masa je vec presla neku granicu, masinerija je radila punom parom, mislio se tada It's now or never, racunalo sa svim i svacim, uglavnom pogresno i doslo do ovoga sada, sa cim nije niko zadovoljan.
Odbijanjem objektivnog pristupa i neprihvatanje bilo kakve odgovornosti prvo dovodi do nemogucnosti promjene mentalnog sklopa naroda, sto je opet neophodno da bi se promijenila sadasnja vlast i zemlja posla ka nekom prosperitetu.
To je jedini razlog zasto se izgubilo 20 godina i prakticno nije mnogo pomaklo naprijed i vrte se stalno jedne te iste nerjesive teme.