Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[Niemand]

Najljepsa verzija

[John Cleese]

[John Cleese]

[John Cleese]

[Challenger__]

- večernja minijatura:



Francuz David Fray i J.S. Bach.

[piupiu]

Anica je dobra ...

Anica Dobra posljednji je jugoslavenski vamp. S njenom sitnom figurom, i licem nikad ostvarene komičarke, kraju je dolazila jedna kinematografija, a svi su, pa i glumci, mijenjali uloge i karaktere i od jednih postajali drugi ljudi. Iako je do rata igrala u malo filmova, bilo ih pet, ali pet kakvih: “Već viđeno” i “Sabrini centar” Gorana Markovića, “Život sa stricem” Krste Papića, “Balkan ekspres 2” Predraga Antonijevića i Aleksandra Đorđevića te omnibus “Kako je propao rokenrol” Zorana Peze, Vladimira Slavice i Gorana Gajića, Anica Dobra utisnula se u svijest publike, i u kolektivnu memoriju jednoga doba kao malo koji glumac njezine generacije.
Dalje ... http://www.6yka.com/novost/61166/miljen ... x-yu-filma

[piupiu]

Muzej stare i nove umjetnosti ... tamo gdje žive djavolčići ...

The Museum of Old and New Art (MONA) is an art museum located within the Moorilla winery on the Berriedale peninsula in Hobart, Tasmania, Australia. It is the largest privately funded museum in Australia.[2] The museum presents antiquities, modern and contemporary art from the David Walsh collection. Walsh has described the museum as a "subversive adult Disneyland."[3]

MONA was officially opened on 21 January 2011. Along with its frequently updated indoor collection, MONA also hosts the annual MOFO and Dark Mofo festivals which showcase large-scale public art and live performances.

https://www.mona.net.au/

[piupiu]

Najljepsa verzija

Pade mi sad na pamet poredjenje dva sarajevska psihijatra-pjesnika - jedan ostade zabilježen kroz muziku, a drugi ...

[Niemand]

Pade mi sad na pamet poredjenje dva sarajevska psihijatra-pjesnika - jedan ostade zabilježen kroz muziku, a drugi ...

Sreca pa himzo nije piso pjesmice po jevrejskom groblju

Ima jedna izreka-dva prsta pa nisu ista (iako su prsti, jel), valjda je tako sa svim u zivotu

[piupiu]

Obožavam ples, hvala za ovo piupiu

Nema na čemu, i ja ...

[piupiu]

Pade mi sad na pamet poredjenje dva sarajevska psihijatra-pjesnika - jedan ostade zabilježen kroz muziku, a drugi ...

Sreca pa himzo nije piso pjesmice po jevrejskom groblju

Ima jedna izreka-dva prsta pa nisu ista (iako su prsti, jel), valjda je tako sa svim u zivotu

Tako nekako. I mržnja je, valjda, nekome poetična.

[piupiu]

Sad je slobodna k'o ptica ...

Zehra Deović, jedna od najpoznatijih izvođačica sevdalinki, preminula je jutros u 77. godini nakon duge borbe s teškom bolešću.

Rođena je 9. decembra 1938. u Foči.

Rano je postala članica tamošnjeg Omladinskog KUD Jedinstvo, a talent ju je ubrzo odveo na Radio Sarajevo, za koji je od 1960. godine snimala isključivo bosanske sevdalinke.

Zastupala je bivšu Jugoslaviju na više međunarodnih festivala etno muzike. Snimila je nekoliko ploča i singlova. Za 38 godina rada na radiju, ostavila je značajan broj arhivskih snimaka sevdalinki, od kojih je veliki broj vrhunske kvalitete. Dobitnica je Estradne nagrade Jugoslavije i Estradne nagrade BiH.

http://www.radiosarajevo.ba/novost/2054 ... ovic-video

[piupiu]

8 pravila dobre priče gospodina Kurta ...

1.Trošite vreme potpunog stranca na način da on ili ona nikada ne pomisle da je to vreme potraćeno.

2. Pružite čitaocu makar jednog junaka za koga će moći da navija.

3. Svaki junak bi trebalo da nešto želi, čak i ako je u pitanju samo čaša vode.

4. Svaka rečenica mora da radi jednu od ove dve stvari – ili da otkriva junaka ili da unapređuje radnju.

5. Počnite što je bliže moguće kraju.

6. Budite sadista. Bez obzira koliko su slatki i nevini vaši glavni junaci, neka im se događaju grozne stvari – ne bi li čitalac mogao da vidi od čega su.

7. Pišite s namerom da zadovoljite jednu osobu. Ako otvorite prozor i vodite ljubav sa svetom, da tako kažem, vaša priča će dobiti upalu pluća.

8. Pružite vašim čitaocima što je više moguće informacija, što pre. Dovraga sa neizvesnošću. Čitaoci bi trebalo da imaju tako celovito shvatanje onoga šta, gde i zašto se događa radnja, da mogu sami da završe priču, za slučaj da bubašvabe pojedu par zadnjih stranica knjige.

http://www.glif.rs/blog/kurt-vonegat-8- ... bre-price/

[piupiu]

Umberto Eco ... Kako prepoznati osnovne elemente fašizma?

Ur-fašizam je još uvijek oko nas, često neuniformiran i svakodnevno odjeven

Ujutro 27.7.1943. saznao sam preko radija da je fašizam pao i da je Mussolini uhićen. Kad me je mati poslala da kupim novine, otkrio sam na najbližem kiosku da novine imaju različite naslove. Štoviše, nakon pregledavanja svih naslova shvatio sam da u svakim novinama piše nešto drugo. Kupio sam jedne, naslijepo, i na prvoj stranici vidio proglas koji je potpisalo pet-šest političkih partija, među kojima i Komunistička partija, Socijalistička partija i Liberalna partija.

Dotad sam vjerovao da u svakoj zemlji postoji jedna partija, a da se u Italiji ona zove Partito Nazionale Fascista. Sad sam otkrivao da u mojoj zemlji može istovremeno postojati nekoliko partija. Kako sam bio bistar dječak, shvatio sam da one nisu mogle preko noći nastati i da su neko vrijeme djelovale ilegalno.

Poruka na naslovnoj stranici slavila je kraj diktature i povratak slobode: slobode govora, slobode tiska i slobode političkih organizacija. "Sloboda", "diktatura", "prava"... tad sam prvi put čuo za te riječi. Nanovo sam se, uz te riječi, rodio kao slobodan čovjek Zapada.

Moramo paziti da smisao ovih riječi nikada ponovo ne bude zaboravljen. Ur-fašizam je još uvijek oko nas, često neuniformiran i svakodnevno odjeven. Lakše bi nam bilo kada bi se danas pojavio netko tko bi javno govorio "Hoću ponovo otvoriti Auschwitz", "Hoću da Italijom ponovo paradiraju crne košulje", ali život nije tako jednostavan. Ur-fašizam se može vratiti pod najnevinijim maskama.

Naša je dužnost da ga razotkrijemo i pokažemo prstom na svaki njegov primjer, svakoga dana, na svakom mjestu na svijetu. Sloboda i oslobođenje zadaci su kojima nikada nema kraja.

1. Kult tradicije

Prvi element ur-fašizma je kult tradicije. Tradicionalizam je, naravno, mnogo stariji od fašizma. Nije on tipičan samo za kontrarevolucionarnu katoličku misao nakon Francuske revolucije, nego je rođen u kasnom helenističkom periodu kao reakcija na klasični grčki racionalizam. U Mediteranskom bazenu narodi različitih religija (od kojih je većinu prihvatio rimski Panteon) počeli su sanjati o otkrivenju odaslanom u praskozorje ljudske povijesti. Ovo otkrivenje, prema tradicionalističkoj mistici, dugo je bilo skriveno ispod vela zaboravljenih jezika: u egipatskim hijeroglifima, u keltskim runama, u svitcima malo poznatih religija Azije.

Ta nova kultura trebala bi biti sinkretička.

Sinkretizam nije, kako to rječnik tvrdi, tek "kombinacija različitih oblika vjerovanja i praksi", jer takva kombinacija mora tolerirati određene kontradikcije. Svaka izvorna poruka nosi bljesak mudrosti, i kad se čini da svaka od njih govori drukčije i nespojive stvari, to se samo čini, jer svaka od njih aludira, alegorički, na jednu te istu iskonsku istinu.

Posljedica tome je da učenje ne donosi nikakvu korist. Istina je izrečena jednom za svagda, a mi tek možemo interpretirati njenu zakukuljenu i neshvatljivu poruku.

Dovoljno je samo pogledati program bilo kojeg fašističkog pokreta kako bi se pronašli glavni fašistički mislioci. Nacistički gnosis hranjen je tradicionalističkim, sinkretističkim, okultnim elementima. Najutjecajniji teoretičar suvremene talijanske desnice, Julius Evola, spojio je Sveti Gral s Protokolima Sionskih mudraca, alkemiju sa svetim Rimskim i Njemačkim carstvom. Činjenica da je suvremena talijanska desnica, s ciljem da pokaže svoju otvorenost, nedavno proširila svoj program uključivanjem radova i ideja De Maistrea, Guenona i Gramscija, čisti je dokaz sinkretizma.

Ako u američkim knjižarama istražujete police koje su označene kao "New Age", naći ćete tamo čak i Svetog Augustina, koji, koliko ja znam, nije bio fašist. Ali, kombiniranje Svetog Augustina i Stonehengea - to je simptom ur-fašizma.

2. Odbacivanje modernizma

Tradicionalizam podrazumijeva odbacivanje modernizma. I fašisti i nacisti su obožavali tehnologiju, dok su je tradicionalisti obično odbacivali kao negaciju tradicionalnih vrijednosti. Međutim, iako je nacizam bio ponosan na svoja industrijska dostignuća, njegova pohvala modernizmu bila je tek površina ideologije zasnovane na krvi i tlu (Blut und Boden). Odbacivanje modernog svijeta bilo je zamaskirano odbijanjem kapitalističkog načina života, ali je u biti podrazumijevalo odbacivanje Duha 1789. (i 1776., naravno). Prosvjetiteljstvo, odnosno Doba razuma, viđeno je kao početak moderne izopačenosti. U svojoj se suštini ur-fašizam može definirati kao iracionalizam.

3. Iracionalizam

Iracionalizam, također, opstoji na kultu čina zarad čina samog. Čin lijep sam po sebi mora biti poduzet prije ili bez bilo kakvog razmišljanja. Mišljenje je oblik kastriranosti. Tako kultura postaje sumnjiva čim se poistovjeti sa kritičkim stavovima. Nepovjerenje prema intelektualnom svijetu uvijek je bio simptom ur-fašizma, od navodne Goeringove izjave: "Kad čujem riječ kultura, latim se pištolja", do učestalih izraza kakvi su "degenerirani intelektualci", "štreberčine i pametnjakovići", "jalovi snobovi" ili "sveučilišta su legla crvenih". Službeni fašistički intelektualci uglavnom su bili zaduženi za napade na modernu kulturu i liberalnu inteligenciju koja je, navodno, izdala tradicionalne vrijednosti.

4. Neslaganje kao izdaja

Nijedno sinkretističko vjerovanje ne može podnijeti analitički kritiku. Kritički duh izvodi razlike, a uviđanje razlike je znak modernizma. U modernoj kulturi znanstvena zajednica cijeni neslaganje kao način unaprjeđenja znanja. Za ur-fašizam neslaganje je izdaja.

5. Strah od razlike

Nadalje, neslaganje je znak raznolikosti. Ur-fašizam ojačava i pridobiva podršku time što iskorištava i raspiruje prirodni strah od razlike. Prvi znak jednog fašističkog ili predfašističkog pokreta upravo je strah od došljaka. Ur-fašizam je tako, po definiciji, rasistički.

6. Individualna ili socijalna frustracija

Fašizam potječe iz individualne ili socijalne frustracije. Zato je jedan od tipičnih elemenata povijesnog fašizma bio poziv frustriranoj srednjoj klasi, klasi koja je trpjela ekonomsku krizu ili patila od osjećaja političkog poniženja, uplašena pritiskom nižih socijalnih grupa. U naše vrijeme, kada su stari proleteri postali malograđanima (a lumpenproleteri uglavnom odstranjeni s političke scene), fašizam sutrašnjice svoju će publiku pronaći u ovoj novoj većini.

7. Opsesija zavjerom

Ljudima koji osjećaju da im je oduzet njihov društveni identitet, ur-fašizam kao jedinu privilegiju dodjeljuje činjenicu da su rođeni u istoj zemlji. Ovo je korijen nacionalizma. Osim toga, jedini koji narodu mogu priuštiti njegov identitet jesu njegovi neprijatelji. Tako u korijenima ur-fašističke psihologije leži opsesija zavjerom, po mogućnosti međunarodnom. Pristaše se moraju osjećati opkoljenim. Najlakši način rješavanja problema zavjere jest poziv na ksenofobiju. No, zavjera također mora dolaziti i iznutra: Židovi su uglavnom najbolja meta, jer donose tu prednost da su istovremeno i vani i unutra. U SAD-u ćemo najočitiju pojavu opsesije zavjerom pronaći u Novom svjetskom poretku Pata Robinsona, ali, kao što smo već vidjeli, ima i mnogo drugih.

8. Osjećaj poniženja zbog moći neprijatelja

Pristaše se moraju osjećati poniženima zbog očiglednog bogatstva i moći svojih neprijatelja. Dok sam bio dječak, naučili su me da Engleze vidim kao narod pet dnevnih obroka. Oni su jeli češće negoli siromašni, ali smjerni Talijani. Židovi su bogati i jedni drugima pomažu kroz mrežu uzajamne podrške. Pristaše, međutim, moraju biti uvjereni da mogu savladati neprijatelje. Neprestanim mijenjanjem retoričkog fokusa neprijatelji su čas slabi, čas jaki. Fašističke vlade osuđene su na ratne poraze, jer su ustavno nesposobne točno procijeniti snage neprijatelja.

9. Život je permanentno ratovanje

U ur-fašizmu nema borbe za život nego se, prije će biti, živi da bi se borilo. Otuda je pacifizam trgovina s neprijateljem. Pacifizam je loš, jer život je permanentno ratovanje. Ovo, međutim, dovodi do kompleksa Armagedona. Ako neprijatelji moraju biti poraženi, onda mora postojati i posljednja bitka, nakon koje će pokret imati potpunu kontrolu nad svijetom. No, takvo "konačno rješenje" podrazumijeva neki duži period mira, Zlatno doba, što se suprotstavlja principu permanentnog rata. Nijedan fašistički vođa nije uspio riješiti ovaj problem.

10. Prezir prema slabijem

Elitizam, koji je u osnovi aristokratski, tipičan je aspekt svake reakcionarne ideologije, a aristokratski i militaristički elitizmi po krvi podrazumijevaju prezir prema slabijem. Ur-fašizam može zagovarati samo pučki elitizam. Svaki građanin pripada najboljem narodu na svijetu, članovi partije najbolji su među svim građanima, a svaki građanin može (ili bi morao) pristupiti partiji. Ali patriciji ne mogu postojati bez plebejaca. Ustvari, Vođa, koji zna da mu moć nije demokratski data nego je silom uzeta, također zna i da je njegova snaga osnovana na slabosti masa, koje su toliko slabe da zaslužuju gospodara. Kako je grupa hijerarhijski organizirana (prema vojnom modelu), svaki od podređenih vođa prezire svoje potčinjene, a svaki od njih, nadalje, prezire one koji su njemu potčinjeni. Upravo to pojačava svijest o masovnom elitizmu.

11. Kult heroizma i herojska smrt

U takvoj perspektivi svakoga se obrazuje da postane heroj. U svakoj mitologiji heroj je iznimno biće, a ur-fašizam herojstvo postavlja kao normu. Ovaj kult heroizma tijesno je povezan s kultom smrti. Nije slučajno parola falangista bila Viva la Muerte (živjela smrt). U nefašističkim društvima, široj javnosti govori se da je smrt neugodna, ali da se s njom mora suočiti dostojanstveno, a vjernicima se kaže da je smrt bolan način dosezanja nadnaravne sreće. Nasuprot tome, ur-fašistički heroj žudi za herojskom smrću, koja se reklamira kao najbolju nagradu za herojski život. Ur-fašistički heroj nestrpljivo čeka smrt. U svojoj nestrpljivosti često druge ljude šalje u smrt.

12. Mačoizam

Kako su i permanentni rat i heroizam teške igre, ur-fašista svoju volju za moć prenosi na seksualni nivo. Ovo je izvor mačoizma, koji podrazumijeva i prezir prema ženama i osudu neuobičajenih seksualnih navika, od čednosti do homoseksualnosti. Kako je čak i seks teška igra, ur-fašistički heroj se radije igra oružjem, što je surogat falusnog prakticiranja.

13. Selektivni/kvalitativni populizam

Ur-fašizam je zasnovan na selektivnom populizmu, na jednom, takoreći, kvalitativnom populizmu. U demokraciji građani imaju individualna prava, ali građani u cjelini imaju politički utjecaj samo s količinskog aspekta, jer pojedinac se mora pokoriti odlukama većine. Za ur-fašizam individue kao individue nemaju prava, a Narod se poima kao kvalitet, kao monolitni entitet koji izražava Zajedničku Volju. Kako niti jedna velika količina ljudskih bića ne može imati zajedničku volju, Vođa se nadaje kao njihov tumač. Izgubivši moć demokratskog delegiranja, građani ne djeluju nego se od njih traži da igraju ulogu Naroda. Upravo zbog toga narod nije ništa drugo do teatralna izmišljotina. Kao dobar primjer kvalitativnog populizma ne moramo više uzimati Piazza Veneziju u Rimu ili Nurnberški stadion, jer nas u budućnosti čeka svojevrstan TV-populizam ili internetski populizam u kojem će emocionalna reakcija određene odabrane grupe biti predstavljena i prihvaćena kao glas Naroda.

Zbog svog kvalitativnog populizma ur-fašizam se mora usprotiviti "trulim" parlamentarnim vlastima. Jedna od prvih Mussolinijevih rečenica u talijanskom parlamentu glasila je: "Mogao bih ovo gluho i žalosno mjesto pretvoriti u kamp za moje manipule". (Manipule su vojne jedinice u rimskim legijama.) Smjesta je, ustvari, pronašao bolje mjesto za svoje manipule, ali je malo kasnije ipak uništio Parlament. Gdje god političar iskazuje sumnju u legitimnost parlamenta jer, tobože, više ne predstavlja glas Naroda, tu se može namirisati ur-fašizam.

14. Ur-fašizam govori novogovorom

Novogovor je izmislio Orwell u 1984., kao službeni jezik Ingsoca, engleskog socijalizma. No, elementi ur-fašizma zajednički su različitim oblicima diktature. Svi nacistički ili fašistički udžbenici služili su se osiromašenim vokabularom i elementarnom sintaksom, s ciljem da ograniče sredstva za kompleksno i kritičko razmišljanje. Moramo biti spremni prepoznati nove forme novogovora, čak i kad se pojavljuju u potpuno nevinom obliku talk showa.


http://www.index.hr/vijesti/clanak/umbe ... 14759.aspx

[John Cleese]

[piupiu]

Hey, Mr DJ, plaho!

[petunija]

Renata je divna, ali niko ne može pjevati tako lijepo i tužno istovremeno kao neko ko je imao tragičan život:



Meni ubjedljivo najbolja

[Challenger__]

Samo da se uredno prijavim na temu. Pratim, samo polako, u skladu sa slobodnim vremenom, iščitavam temu od početka...


Bye.

[piupiu]

Yallah, Jalah ...


Mene ovaj dečko fascinira svojom hrabrošću. Snimano u Despića kući, režija Benjamin Dizdarević sa dubokim naklonom Andreju Tarkovskom. Maskirana smrt (?) sa Hagadom u rukama ukrašenima svadbenim tetovažama, dva muškarca se miluju pred ikonama Presvete Bogorodice i Hrista - pa, to je pobuna, diverzija, udar, revolucija, puč na Ecovom ur-Balkanu ...

[piupiu]

Samo da se uredno prijavim na temu. Pratim, samo polako, u skladu sa slobodnim vremenom, iščitavam temu od početka...


Bye.

Evidentirano i primljeno k znanju.



Bye.

[piupiu]

niko ne može pjevati tako lijepo i tužno istovremeno kao neko ko je imao tragičan život:

... i stvarati, uopšte ...

[petunija]

Yallah, Jalah ...

Sad si me "natjerala" da malo više pročitam o Boži.

Boja glasa mu je kao stvorena za sevdalinku i nekako mu, čini mi se, ne stoje ovi izleti u druge žanrove.
Uz to, više mi se dopada kad u pozadini ima neka tiha muzička patnja, ova saradnja sa "Halkom" mu je puni pogodak

[petunija]

niko ne može pjevati tako lijepo i tužno istovremeno kao neko ko je imao tragičan život:

... i stvarati, uopšte ...

Ovo za stvaranje se ne bih baš složila, ima umjetnika koji su imali sasvim pristojan, da ne kažem sretan život, a opet su napravili genijalna djela, npr. Bach, Rossini...

[piupiu]

niko ne može pjevati tako lijepo i tužno istovremeno kao neko ko je imao tragičan život:

... i stvarati, uopšte ...

Ovo za stvaranje se ne bih baš složila, ima umjetnika koji su imali sasvim pristojan, da ne kažem sretan život, a opet su napravili genijalna djela, npr. Bach, Rossini...

Skroz tačno, ali meni je tu odmah Dostojevski pao na pamet, pa ovi razni prognani i progonjeni pisci, pijani i prezreni pjesnici, psihotični, ojadjeni i izgladnjeli slikari ...

[petunija]

Evo još nešto lijepo za dobro jutro:



ovaj klip sam izabrala zbog soprana u pozadini, koja daje efekat eha, nešto mi se to dopalo