euroBASIC wrote:Ne da mi se puno objašnjavat, ali evo valjda kao dipl.ing.el i to energetike, imam pravo da kažem da ta studija izvodljivosti nema veze sa zdravom pameću, a uz to tek je Studija i elaborat o izvodljivosti, nije se nikad došlo ni do Idejnog projekta. Znači još puno pure trebaju jesti i onaj prof. Fijasko sa mašinstva iz SBiH što je ovo predlagao i pokušao ući u Parlamet i ostali koji misle ovo izvesti čarobnim štapićem.
Evo jedno malo konkretnije razmatranje:
1.
Veće gluposti od ove da možeš termoelektranom snage cca 330 MW udaljenoj 50 km riješiti grijanje grada od 500 000+ stanovnika nisam čuo, ali eto neko je dao fix ideju prije 30 god i sad se o tome prica na sav glas.
U startu da te ispravim iako nisam nikakav dipl. ing. Toplovod i ne misli rješavati grijanje za 500.000+ stanovnika već za onaj broji koji je na toplanama. Privatni objekti koji nisu na toplanama bi ostali na sistemima koje trenutno koriste ili bi se to rješavalo u fazama dugoročno.
euroBASIC wrote:Ljudi u Bosni misle da je topla voda nus-produkt u termoelektranama, pa bila je prije 100 godina kad nije postojao zatvoreni ciklus razmjene toplote, i vrela, tek kondenzovana voda se puštala u rijeke da pobije sav živi svijet. Danas to nije tako, tehnološka voda je pod pritiskom do cca. ~20 bara, temperatura pare oko 300 Celzijusa i uz pomoć nje se pokreće turbina nakon čega se voda kondenzuje i hladi u velikim radijatorima. Drugi zatvoreni sistem sastoji se od tople vode cca 50-60 stepeni koju je ugrijala tehnološka voda i on se odvodi u rijeku ili dalje se kondenzuje dok ne bude pogodan za to. 60 stepeni u radijatorima jedva da može i blago ugrijati neki stan, ako ne računaš gubitke u prenosu topline, konvekciji kroz cijevi u okolinu itd.
Niko se ne može grijati na TE Kakanj ili bilo koju drugu termoelektranu, osim na način da se odvoji dio aktivne snage sa turbine koji će vrelu vodu odmah isporučiti korisniku. Tako se Kakanj danas grije, ali to je cijena toga što udišu čađ već 70 godina, pa eto imaju jeftino grijanje, koje opet nije efikasno i opet loš zrak. Odvojiti aktivnu snagu sa turbine znači NAPRAVITI TOPLANU?!
Ne treba izmišljati toplu vodu treba samo primjeniti iskustva iz svijeta. Island recimo. Voda od 50-60 stepeni je u nekim sistemima sasvim dovoljna da ugrije neki objekat kao i voda od 70-80 stepeni, recimo toplinske pumpe. To bi valjda kao dipl.ing. trebao znati, sramota da te čovjek sa diplomom mašinske srednje ispravlja.

Gubici topline od Zenice do Sarajeva bi iznosili svega 2% na kraju puta pa voda koju poašalješ na 60°C na kraju puta bi iznosila koliko, 58.8°C, neka bude 50°C, znaš li koliko je to uštede energije i energenata? Nije isto vodu zagrijati sa 10°C na 70°C kao sa 50°C na 70°C.
euroBASIC wrote:2.
Centralizirano grijanje sa jednom glavnom elektranom i više podstanica je promašaj čisti. Znači vrela voda koja ide iz Kaknja 50 km, gubici su ogromni, ne možeš ih ni zamisliti kako je teško tu toplotu očuvati do grada. Zenica je tipični primjer grada koji pokazuje slabosti centraliziranog upravljanja grijanjem. Ljudi imaju najlošije grijanje u državi, patnja živa grad od 110 000+ stanovnika je teško ugrijati sa jednom toplanom, koliko god ona bila jaka.
O cijeni projekta nećemo ni pričati jer je cifra sigurno basnoslovna ne bi je otplatiti za 50 godina, a napominjem da se kaknju za 30-tak maksimalno godina bliži kraj, ionako se TE povlače u EU jedino ih u BiH još uvijek prave. Sadašnji sistem u sarajevu gdje skoro svako naselje ima svoju toplanu i to na čisti plin je skoro pa savršeno. Vi se mislite džaba grijat, pa ni Kakanj se ne grije džaba budale iako je 2 kilometra od TE, nešto ko i Tuzla.

Problem Zenice je druge prirode a ne centralizovanosti sistema. Cijena toplovoda nije toliko velika, 150-200 miliona, a za gas Rusiji godišnje damo svake godine približno toliko para ako ne i više.
TE Kakanj udaljena je 40-ak kilometara od grada Sarajeva koji je najveći toplinski konzum u
BiH. Raspoloživa toplinska snaga u TE Kakanj iznosi oko 600 MW te bi ova termoelektrana
bila u mogućnosti opskrbljivati grad Sarajevo toplinskom energijom u trajanju od približno
5000 sati godišnje.
Ideja o grijanju Sarajeva iz TE Kakanj postoji duži niz godina te je 2001. godine izrađena
studija „Studija izvodljivosti rehabilitacije za TE Tuzla i Kakanj“ (Parsons Energy & Chemical
Group, SAD, 2001.), u kojoj je u Aneksu II obrađuje tema grijanja Sarajevskog kantona iz
TE Kakanj. Također je u 2004. godini izrađena studija „Studija opravdanosti snabdjevanja
toplinskom energijom iz TE Kakanj područja do/i Sarajeva“ (ENERGOINVEST-Sarajevo,
ELEKTROPROJEKT-Zagreb, UNIONIZGRADNJA-Sarajevo, BiH, 2004.). Relevantni podaci
iz ove studije su sljedeći:
• udaljenost Sarajeva od Kaknja iznosi cca 40 km
• dužina vrelovoda od TE Kakanj do Sarajeva je 2x48 km
• raspoloživa toplotna energija u TE Kakanj je 600 MW
• trajanje opskrbe Sarajeva iz Kaknja cca 5000 sati
• promjer magistralnog vrelovoda 2xNO 1000
• visinska razlika Kakanj-Sarajevo – najviša točka 200 m
• toplotni gubitak od TE Kakanj do Jošanice je za standardnu izolaciju 1,4% a za
pojačanu izolaciju je 0,96%, u studiji uzeto 3%
• cijena toplotne energije na predaji toplote sekundarnom sistemu tople vode iznosi
82,35 KM/MWh, odnosno 22,875 KM/GJ
• cijena toplotne energije u termoelektrani na ulazu u izmjenjivačku stanicu iznosi 24,29
KM/MWh, odnosno 6,74 KM/GJ
• toplotno opterećenje 1.074 MW
• TE Kakanj pokriva cca 56% 600 MW
• postojeće lokalne kotlovnice pokrivat će 44% 474 MW
• ukupna godišnja proizvodnja toplotne energije 1.400.496 MWh/god
• od toga iz TE Kakanj 1.330.471 MWh/god
• iz lokalnih kotlovnica 70.025 MWh/god
Izgradnjom vrelovodne mreže povećala bi se primarna učinkovitost TE Kakanj za oko 30
posto te bi se istovremeno osigurala stabilnost proizvodnje rudnika Kakanj. Toplina bi se u
Sarajevu preuzimala u toplinskim stanicama na izmjenjivačima topline.
U ovom poglavlju dat će se analiza mogućnosti dobave toplinske energije do Sarajeva i
ocjena projekta od strane konzultanta koji izrađuje ovu studiju.
Sarajevo će ruskom Gazpromu u narednih deset godina platiti 1,5 milijardi KM (podatak iz 2008. godine), dok bi ista količina toplotne energije dovedene iz Kaknja koštala nepunu milijardu konvertibilnih maraka.
O isplativosi i rezervama uglja:
Prema analizi Studije, kakanjski bazen ubraja se u red najizdašnijih nalazišta visokokvalitetnog uglja u cijeloj BiH. U tri odvojena bloka Termoelektrane Kakanj godišnje se spali oko 1,2 miliona tona uglja, no samo jedan novi površinski kop smješten na lokalitetu Mošćanica, 5 kilometara zapadno od Kaknja, krije rezerve uglja od preko 80 miliona tona! Ukupne zalihe uglja u Kaknju procjenjuju se na preko 250 miliona tona, što znači da bi TE Kakanja s postojećim kapacitetima mogla raditi još najmanje 200 godina!
