parapet wrote:
Hvala na dogovoru. Dao si si truda.
Spomenuo sam Borisava Jovića koji je u emisiji "Raspad Jugoslavije" rekao da Milosevic nikad nije spomenuo taj dogovor niti trazio ni izdavao neke mjere za provodjenje istog a kaze da su zajedno bili na svakodnevnim brifinzima.
Jedino sto mi pada na pamet i cini mi se logicno je da je Tudjman mislio provuci "mrkvu" tj. podjelu BiH kako bi Milosevica odvratio od napada na Hrvatsku. To kao sto znamo pada u vodu tako da ako je taj dogovor i postojao nisu ga se drzali.
Moje osobno misljenje je da su oni jedan drugog "šnjofali", ispipavali teren kao što boksači kreću oprezno u meč nastojeći otkriti slabije točke a da nekakav dogovor kojeg bi se držali i jedan i drugi nisu postigli jer kao što rekoh - potrebno je razraditi čitavu organizacijsku hijerarhiju temeljenu na dogovoru a događaji koji su uslijedili to demantiraju.
Borisav Jović je od jeseni 1990 Miloševiću prenosio Tuđmanove želje upućene preko Mesića da se uredi sastanak njih dvojice (Tuđmana i Miloševića) ali ga i odgovarao od te ideje. Smatrao je kako bi time ojačali položaj Tuđmana, a njima je bilo bitno ojačati pobunjene Srbe i raspored JNA na pobunjenim područjima. Tek kad je shvatio koliko su još uvijek jaki projugoslovenski orijentirani generali, koji pokušavaju skinuti i njega, Milošević je,
unatoč otporu Jovića, koji je devet dana ranije podnio ostavku na mjesto Predsjednika Predsjedništva, pristao na osobne razgovore s Tuđmanom.U pravu si za ''šnjofanje'', Tuđman je iz Miloševićevog karaktera (sastanak u Tikvešu) shvatio da je rat neizbježan.
A obojica su ''kupovali vrijeme'' strahujući od vojnog udara JNA, koja bi ih obojicu pomela sa scene.
Na svim razgovorima sa Miloševićem su uvijek bili prisutni i članovi obje delegacije, i nikad' njih dvojica nisu razgovarali u ''četiri oka'' osim taj put u Karađorđevu, kada su se izdvojili šetnjom kroz drveće put šume i na taj način onemogućili prosluškivanje razgovora. Za sve sastanke pa i ovaj koji pominjemo postoje stenogrami razgovora, izuzev ovog '' nepokrivenog '' dijela susreta.
Malo da se mi podsjetimo, a i da uputimo one koji ne znaju kako su se stvari razvijale u odnosu na Hrvatsku do početka otvorenog rata.
Na temelju naredbe Generalštaba JNA od 14. 4. 1990. godine JNA je sredinom maja, u vrijeme prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj i u času konstituiranja nove višestranačke vlade u Sloveniji, oduzela oružje TO (u Hrvatskoj svo oružje, tj. oko 200.000 cijevi, dok su slovenske vlasti uspjele zadržati oko 30 posto oružja).
Dana 17. 8. 1990. Srbi su održali referendum o ''Srpskoj autonomiji'' uz blokadu cesta koje vode prema Kninu, Obrovcu i Benkovcu.
Dana 8. 1. 1991. Skupština Srbije donijela je Zakon o zaduženju kod Narodne banke Srbije zaviše od 18,2 milijarde dinara bez odobrenja Savezne vlade. Time je Milošević izvršio monetarni udar na Saveznu vladu i njenu politiku ekonomskih reformi, te su troškovi financiranja paravojnih srpskih formacija i srbijanske administracije prebačeni na sve republike.Tim su novcem povećane plaće i oficirima JNA, čime je Milošević stekao njihovu naklonost.
Dana 10. 1. 1991. Predsjedništvo SFRJ izdalo je zapovijed za rasformiranje republičkih TO, što je bila priprema za vojni udar.
Dana 23. 1. 1991. u Beogradu su se sastali Milošević i Izetbegović. Poslije sastanka istaknuta je puna suglasnost da se sačuva Jugoslavija. Izetbegović izjavljuje: ''Srbija uvjetuje suverenitet BiH opstankom Jugoslavije''.
Dana 24.1.1991. u Beogradu su se sastali predsjednici Srbije i Slovenije Slobodan Milošević i Milan Kučan postižući sporazum kojim se Sloveniji omogućuje nesmetan odlazak iz Jugoslavije.
Dana 22.2.1991.u Sarajevu na sastanku predsjednika svih republika Izetbegović je predložio ''asimetričnu federaciju'' tj., Srbija i Crna Gora u klasičnoj federaciji, Hrvatska i Slovenija u konfederaciji prema njima, a BiH i Makedonija jednako blizu i jednima i drugima.
Dana 28. 2. 1991. »Srpska Krajina« se izdvojila iz Hrvatske i »priključila« Srbiji.
Dana 24. 3. 1991. Predsjednik Tuđman je od Alije Izetbegovića dobio faksirano pismo u kojem mu piše kako zna da će mu Milošević idući dan na sastanku u Karađorđevu ponuditi podjelu Bosne, te ga moli da na to ne pristane.
Dana dana 25. 3. 1991. održan je sastanak Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu.
Dana 28. 3. 1991. sastala su se šestorica predsjednika republika u Splitu u vili ''Dalmacija''.Na ovom sastanku je projugoslovenski orijentirani Makedonski predsjednik Kiro Gligorov Izetbegoviću, u povjerenju povjerio kako su se u Karađorđevu Tuđman i Milošević dogovorili o podjeli BiH, čime mu je potvrdio glasinu koju je on već dobio preko drugih kanala.
Dana 4. i 11. 4. 1991. sastala su se šestorica predsjednika republika u Beogradu i Brdu kod Kranja.Tema je bila referendumi i modaliteti razdruživanja. Sastanak je završio bez rezultata.
Dana 10. 4. 1991. hrvatsko srpski politički eksperti su se prvi puta sastali u Tikvešu gdje su razgovarali o identifikaciji problema i putova za razrješenje Jugoslovenske državno političke krize.
Dana 12. i 19. 4.1991. susreli su se Tuđman, Milošević i Izetbegović.
Dana 15. 4. 1991. ponovljen je susret Tuđman - Milošević u Tikvešu.
Dana 19. i 30.4. 1991. sastala su se šestorica predsjednika republika u Ohridu i na Cetinju. Sastanci su završili bez rezultata.Milošević je na ovim, kao i na svim kasnijim sastancima, tražio promjenu republičkih granica kako bi svi Srbi živjeli u jednoj državi, Tuđman je tražio priznanje dotadašnjih republičkih granica kao državnih, a Izetbegović se zalagao za tzv.
asimetričnu federaciju( federacija u koju bi ušle Srbija, BiH, Makedonija, Crna Gora i Albanija).
Dana 19.5. 1991. proveden je referendum u Hrvatskoj na kojem se 94% hrvatskih državljana izjasnilo za samostalnu državu i izdvajanje iz Jugoslavije.
Dana 28. 5. 1991. u Zagrebu, na stadionu NK Zagreb, izvršeno je postrojavanje prve jedinice ZNG, čime je označen početak ustroja Hrvatske vojske, tada formalno u sastavu policije.
Dana 6. 6. 1991. sastala su se šestorica predsjednika republika u Sarajevu. Sastanak je završio bez rezultata.
Dana 12.6.1991. Predsjednici Tuđman, Milošević i Izetbegović trojno su se sastali u Splitu, u vili «Dalmacija», te su razgovarali pet sati o rješenju državno političke krize. Neslužbeno razgovarali su o mogućnosti kantonizacije BiH, pri čemu je Milošević zagovarao podjelu BiH, Tuđman kantonizaciju tri ravnopravna naroda, a Izetbegović unitarnu BiH. Ovo je bio prvi njihov trojni sastanak, bez predstavnika ostalih republika i prvi na kojem su razgovarali o budućnosti BiH.
Dana 15.6.1991. predsjednik Vlade Manolić se sastao s Albanskim ministrom vanjskih poslova kojeg je pokušao nagovoriti na napad Albanije prema Kosovu.
Dana 25.6 1991. Ustavnom odlukom Sabor RH proglasio je Republiku Hrvatsku samostalnom i suverenom državom.
Dana 27. 6. 1991. Izetbegović je u skupštini BiH iznio prijedlog od 6 tačaka, a povodom odluke Slovenije i Hrvatske o razdruživanju iz Jugoslavije.
Dana 27. 6. 1991. ujedinjuju se ''kninska i banjalučka krajina''.
Dana 3. 7. 1991. Novosadski korpus izlazi iz kasarni i kreće prema Hrvatskoj, postupno ulazi u Baranju i približava se Vukovaru.
Dana 12. 7. 1991.Predsjedništvo SFRJ je izglasalo povlačenje vojske iz Slovenije.
Dana 17. 7. 1991. održan je sastanak F. Tuđmana i Veljka Kadijevića.
Dana 24. 8.1991. počinje napad na Vukovar.
Dana 17. 9. 1991. sastali su se u Igalu F. Tuđman, Kadijević, Milošević i lord Carington.
Dana 15.10. 1991. u Moskvi su se, u prisustvu predsjednika Rusije M. Gorbačova, sastali Tuđman i Milošević.
.......
