HEGELISM wrote:Ispravljeno.
Parovi bez djece koji su sad već zašli u godine kad malo počneš gledati iza sebe šta si to napravio u životu (40te) se upinju uporno dokazati sredini kako im je super, kako uživaju bez djece i kako je njihov izbor pravi, ono na poslu sam, nakon toga kod mene kući zabava i uživanje non stop..
I to je pošteno. I ja ne sumnjam u to. Ali čemu konstantno dokazivanje sredini?
PS: Kome je ovo mahalaški post, neka preskoči, ionako ne govorimo o konkretnim imenima. Ja bi htio čuti Dozera i njegovo mišljenje o parovima koji ne žele djecu. I to ne kao neki hir u mladosti, već kao jasno izgrađen stav da su djeca u njihovom braku višak. I što je najbitnije ONI SE NE MIJENJAJU, već oni isti stav "djeca su višak" drže i sa 40,50 godina..
Ne znam sto bas mene, ali hajd'
Poznajem jedan...ne, dva para koji nemaju djecu, a mojih su godina. I, da, koliko god sablonski izgledalo, prica im je identicna ovoj tvojoj, gore opisanoj. Njima je super, rade, uzivaju, putuju, druze se i sl., ali mislim da je to slika za raju.
Editovano, da me ne napadate.
Sustina je da i jedni i drugi, u stvari, zele djecu, ali iz odredjenih razloga (poznatih redakciji), nisu ih dobili.
Us vakom slucaju, ja mogu zakljuciti samo da, u stvari, i parovi koji nemaju djecu, a imaju javnu pricu da ne zele, ipak zele, ali iz nekog razloga ne mogu ili nece djecu. Jasno, sigurno postoje i oni koji zaista ne zele, zajednicki, a meni je i to ok. Zasto da ne? Ne zeli ona, ne zeli on, nasli se i njima super. Isto kao sto se dvoje nadju da vole bilijar, picu, pivu, janjetinu, putovanje...bilo sta, svejedno je, tako se nadju dvoje da ne zele djecu, i sve ok.
Tu mi je onda samo nejasan brak. Cemu brak, kad i bez toga mogu zivjeti zajedno?