Forum Klix.ba

Religije, kao i ideologije koje su naslijedile njihove poroke, svode se na krstaške ratove protiv humora.
Emil Cioran

.

aurora313 wrote:

apsidejzi wrote: Evo ti lista koju je napravio daily mail i na toj listi imas jednog ili dvojicu ljudi koji se direktno mogu vezati za religiju. Svi ostali su sekularisticki drzavnici koji su bili blizi ateizmu. Staljin, Tito, Mao Zedong... sta ti imam nabrajati. Otvori link i sam se uvjeri...

Kakva bolan statistika. Pa daj da oduzmemo sve te nabrojane pa da se vratimo par hiljada godina unatrag i počnemo da bilježimo sve grozote koje su prouzrokovali oni vladari u istoriji koji su u nešto vjerovali—a to su naravno definitivno bili svi do jednog jer kontra dokaza nemamo—pa ćeš dobiti interesantniju sliku.

Statistike isto tako kažu da ako neko ima jednu cipelu na nozi, da je 50 procenata obučen.

Ako sam ja dobro razumio ona gore crvena slova ona vaze za sve a ne samo za mene. ILi?

Dajte, ateisti dragi, trgnite se malo! Fakat mi dođe da se uključim, da vas poguram malo, naprosto me onaj moj džihadstički instikt pokrene na akciju, da se pomogne malo komšijama, ovo ni na što ne liči!

Doduše, možda ja pogrešno razumijem poveznicu ateizam i mudrost, možda je ateistička mudrost nešto tako sadržajno drukčije od onog meni znanog da izmiče mojoj moći shvatanja, ali, molim, da objasnim svoj stav: pod mudrošću, kao takvom, ja podrazumijevam uvijek nešto univerzalno, skoro apodiktički evidentno ili aksiomatsko, nešto s čime se (nužno) moraju složiti svi, bili vjernici ili nevjernici. Ne, dakle, samo neku (često veoma) duhovitu opasku ili šaljivu doskočicu (uvijek i samo) na račun religije, ili, često, samo otvoreno odbijanje i isprazni sarkazam.

Ispade da se sva ateistička mudrost može svesti na jednostrane pokušaje da se ismijava (od, kako rekoh, veoma duhovitih i prihvatljivih načina i samim vjernicima , do onih agresivnijih, tvrdo autističkih i nekritičkih napada) i kritikuje religija (bilo religijsko učenje, bilo praksa) i da je sva mudrost ateizma, ustvari, sekundarna u odnosu na svoj primarni izvor - religiju. U takvom odnosu ateizam nema svoje utemeljenje (i tu se onda daje odgovor na ono ''na čemu ateisti baziraju svoj svjetonazor'') u samom sebi ili bilo čemu izvan - religije. Religija se tu ontološki pojavljuje kao bitak ateizma, kao ono što konstituira ateizam. Ona daje bitak ateizmu koji je suštinski ovisan o njoj i bez nje je sasvim isprazan (a to je onda logički veoma teška situacija).

Zar ćemo srozati mudrost ateizma samo na to, pitam vas!? Postoji toliko mudrih izreka kršćanstva, budizma, islama, etc. a s kojima će se složiti svaki čovjek na svijetu, bez obzira na ne/vjersku pripadnost, zar ne? Moramo pokazati da ateizam nije samo skup šaljivih misli kojima se bave dokoni, nego struja misli koja postoji neovisno od bilo kakve vjere! Dajmo prave ateističke misli i mudrosti s kojima bi se mogli složiti svi, kao npr. Svi ljudi su ok, uglavnom ili tako nešto, hajmo!

sav ovaj tvoj post bi imao smisla da je ateizam religija za sebe. fascinantno mi je kako vjernici to pokusaju nametnuti.

bez religija ne bi bilo ni ateizma i on jest ovistan o njima, bez njih nije "isprazan" nego ni ne postoji.

da nije religija, nijedan ateista sam od sebe ne bi izmislio boga, vec bi usmjerio mentalne kapacitete na rjesavanje realnih problema.

Raigor Stonehoof wrote:sav ovaj tvoj post bi imao smisla da je ateizam religija za sebe. fascinantno mi je kako vjernici to pokusaju nametnuti.

bez religija ne bi bilo ni ateizma i on jest ovistan o njima, bez njih nije "isprazan" nego ni ne postoji.

da nije religija, nijedan ateista sam od sebe ne bi izmislio boga, vec bi usmjerio mentalne kapacitete na rjesavanje realnih problema.

Ma jok, bolan, kakvo nametanje! Pa ja sam i samom sebi najpoznatiji kao neko ko nikome ništa ne nameće Ne, ne namećem ja ovim priču kako je ''ateizam vrsta religije'' i slično. Slobodno definiši ateizam kako god želiš, tu smo, svoji smo, pričat ćemo ljucki

Dakle, ti veliš da je ateizam u (logičkoj i sadržajnoj) korelaciji (uzajamno-ovisnom odnosu, kao: toplo-hladno, crno-bijelo) s religijom i bez nje ne bi postojao. Ok.

Da nema, dakle, religije, ne bi bilo ni ateizma. Čega bi onda bilo tačno? Mislim na to vrijeme kada ljudi ne bi ni vjerovali ni ne vjerovali.

Prvo da rasčistimo šta je za tebe mudrost arzuhal

Imam utisak da se tu razilazimo.
Je li mudrost samo nešto što ima više od 200 riječi i uobličeno estetskim izborom riječi, ili može biti i neka banalna stvar, kao ove koje ja stavljam kroz ilustrovane citate.

Pa ateizam i jeste stav prema religiji. Tako da je tacno da ga ne bi bilo, da nema religije. Isto sto ne bi bilo vjernika da je postojanje Boga fakat koji se ne moze dovesti u pitanje.
Zato se na ovoj temi i postavljaju stvari koje imaju veze sa ateizmom. Mozda nisu mudrosti, ali je svima prilicno jasna poenta ove teme.

Svi smo mi nečija djeca!

Evo, ovo bi mogla biti dobra ateistička misao, univerzalnog je i humanističkog karaktera (niđe metafizike neke posebno, stvar biološke produkcije i socijalnih okvira), svima prihvatljiva, svak bi mog'o kazat: vidi što ovi ateisti pravo vele!

Mudrost je da se ljudi malo više upoznaju, prepoznaju ono svima zajedničko i grade bolje odnose a ne samo šukaju.

Dobro, mozda ne ti, ali cuo sam milion puta tu mantru. Ono tipa, "cuj ne vjerujes u boga, pa u sta vjerujes, u kipove!?"

A cega bi bilo? Pa eto, kao sto rekoh, manje realnih problema. Ljudi bi vise vremena provodili razmisljajuci kako naci posao, a manje mozgajuci da li je haram pricati u WC-u. Ne bi se ovdje u Bosni mrzile tri strane. Ne bi bilo problema u Palestini... Ne bi bilo ove teme na forumu

Dobre stvari koje bi izasle iz nepostojanja religija (samim tim i ateizma, jel) se mogu nabrajati do sutra, a ne mogu smisliti ni jednu negativnu.

GAU8 wrote:Prvo da rasčistimo šta je za tebe mudrost arzuhal

Imam utisak da se tu razilazimo.
Je li mudrost samo nešto što ima više od 200 riječi i uobličeno estetskim izborom riječi, ili može biti i neka banalna stvar, kao ove koje ja stavljam kroz ilustrovane citate.

Naravno da se mudrost može ticati sasvim banalnih stvari, kako da ne. Život je banalan

arzuhal wrote:Svi smo mi nečija djeca!

Evo, ovo bi mogla biti dobra ateistička misao, univerzalnog je i humanističkog karaktera (niđe metafizike neke posebno, stvar biološke produkcije i socijalnih okvira), svima prihvatljiva, svak bi mog'o kazat: vidi što ovi ateisti pravo vele!

Mudrost je da se ljudi malo više upoznaju, prepoznaju ono svima zajedničko i grade bolje odnose a ne samo šukaju.

Ovo nam podvaljujes onu Durkheimovu "Svi smo mi djeca bogova".

Raigor Stonehoof wrote:sav ovaj tvoj post bi imao smisla da je ateizam religija za sebe. fascinantno mi je kako vjernici to pokusaju nametnuti.

bez religija ne bi bilo ni ateizma i on jest ovistan o njima, bez njih nije "isprazan" nego ni ne postoji.

da nije religija, nijedan ateista sam od sebe ne bi izmislio boga, vec bi usmjerio mentalne kapacitete na rjesavanje realnih problema.

Ovo je čisto nagađanje.

Đe, ba, zapelo, Arzuhale?
Ateizam nije izgrađen na dogmatici kao religije, pa zbog toga nema štampano djelo, koje se mora čitati i recitovati. Kao što mnogi govornik prije mene reče, ateizam (ja sam doduše agnostik, ali srodne smo duše, do daljnjeg ) je odsustvo vjerovanja, pa tako i dogme, tj. garniture vjer. pravila.
Mudrost je univerzalna, i kao takva mudrost, mislim, nikada u sebi ne može sadržiti u sebi vjersku klicu. Uostalom, postoji mudrost i pseudomudrost (ovo važi za sve aspekte života, postojanja i bivanja). Tipičan primjer pseudomudrovanja je, po meni, Koeljove "duboke" mudre misli, koje su često u najmanju ruku banalne i/ili naivne. Uzmimo npr. ovu:
"Kada volimo i iz dubine duše vjerujemo u nešto osjećamo se snažnijim od svijeta i obuzima nas spokojstvo koje proizilazi iz čvrstog ubjeđenja da ništa ne može da poljulja našu vjeru. Ta neobična snaga omogućava nam da uvijek donesemo prave odluke u pravo vrijeme, a kad ostvarimo svoj naum, tek tada postajemo svjesni vlastitih sposobnosti."

On izjavu A (vjerujemo/veće od svijeta) direktno povezuje sa izjavom B (nema ljuljanja vjere). Na prvi pogled, to zvuči onako simpatično i mudro, ali ako pročitate par puta, vidjećete da je ova rečenica ili banalna (za nekog ko vjeruje u to) ili potpuno besmislena. Nešto slično važi i za korelaciju izjava C i D, mada nije toliko besmislena po pitanju izjave D (svjesnost vlast. sposobnosti) - ali je zato banalna.

arzulah, nakon ovih par postova si mi pao u ocima kao forumash. a nekada sam te znao pomenuti kao primjer... neznam koji je uzrok tome, ali se nadam da ce biti bolje. ovo sto pricas nije ni sjena onoga kako je bilo. sad sam cak i malo zalostan...

Ja uletim malo da razbudim usnule, da se ljucki našalimo malo i proćakulamo - oni se odmah ljutnu kofole

Bjež...đe god dođem tjeraju...:muhadžir:

derion wrote:Đe, ba, zapelo, Arzuhale?
Ateizam nije izgrađen na dogmatici kao religije, pa zbog toga nema štampano djelo, koje se mora čitati i recitovati. Kao što mnogi govornik prije mene reče, ateizam (ja sam doduše agnostik, ali srodne smo duše, do daljnjeg ) je odsustvo vjerovanja, pa tako i dogme, tj. garniture vjer. pravila.
Mudrost je univerzalna, i kao takva mudrost, mislim, nikada u sebi ne može sadržiti u sebi vjersku klicu. Uostalom, postoji mudrost i pseudomudrost (ovo važi za sve aspekte života, postojanja i bivanja). Tipičan primjer pseudomudrovanja je, po meni, Koeljove "duboke" mudre misli, koje su često u najmanju ruku banalne i/ili naivne. Uzmimo npr. ovu:
"Kada volimo i iz dubine duše vjerujemo u nešto osjećamo se snažnijim od svijeta i obuzima nas spokojstvo koje proizilazi iz čvrstog ubjeđenja da ništa ne može da poljulja našu vjeru. Ta neobična snaga omogućava nam da uvijek donesemo prave odluke u pravo vrijeme, a kad ostvarimo svoj naum, tek tada postajemo svjesni vlastitih sposobnosti."

On izjavu A (vjerujemo/veće od svijeta) direktno povezuje sa izjavom B (nema ljuljanja vjere). Na prvi pogled, to zvuči onako simpatično i mudro, ali ako pročitate par puta, vidjećete da je ova rečenica ili banalna (za nekog ko vjeruje u to) ili potpuno besmislena. Nešto slično važi i za korelaciju izjava C i D, mada nije toliko besmislena po pitanju izjave D (svjesnost vlast. sposobnosti) - ali je zato banalna.

Da, slažem se, pogotovo za Koelja

Mene je povuklo da se javim na ovoj temi kada ugledah Einsteina (zbog stvari sasvim nevezane za temu i ateizam), a baš sam taj dan dumao o njemu odnosno činjenici kako možeš biti i genijalac i sasvim opravdano promijeniti radikalno svoje mišljenje i stav o nečemu. Kao što je on o atomskoj bombi, naprimjer, tek nakon što je vidio njen učinak.

Mislim i da ljudi mogu mijenjati svoje stavove i da ih mijenjaju vremenom, kako stiču iskustvo, upoznaju ljude, itd. Pa tako i odnose vjerujućih i nevjerujućih ljudi. Ovo samo govorim o nekom boljem odnosu među ljudima, ja nemam volje da se nadmećem s nekim u zlu, ali bih rado da se nadmećemo u dobru. Ovo generalno govorim.

arzuhal wrote: Mene je povuklo da se javim na ovoj temi kada ugledah Einsteina (zbog stvari sasvim nevezane za temu i ateizam), a baš sam taj dan dumao o njemu odnosno činjenici kako možeš biti i genijalac i sasvim opravdano promijeniti radikalno svoje mišljenje i stav o nečemu. Kao što je on o atomskoj bombi, naprimjer, tek nakon što je vidio njen učinak.

Mislim i da ljudi mogu mijenjati svoje stavove i da ih mijenjaju vremenom, kako stiču iskustvo, upoznaju ljude, itd. Pa tako i odnose vjerujućih i nevjerujućih ljudi. Ovo samo govorim o nekom boljem odnosu među ljudima, ja nemam volje da se nadmećem s nekim u zlu, ali bih rado da se nadmećemo u dobru. Ovo generalno govorim.

Da, razumijem te. Jedna od ljudskih vrlina, koja je meni među favoritima, je upravo ta, kada čovjek svjesno promijeni mišljenje nakon nekog iskustva, tj. prizna da je dotašnji modus operandi bio pogrešan. Zaista, to je onda čovjek koji želi da promijeni sebe na bolje, a to automatski znači da želi i svijet pokrenuti naprijed. U biti, kao što si mudro završio komentar u vezi nadmetanja u dobru, ljudi se ne bi trebali fokusirati na stvari koje nas razdvajaju, nego u onome što su upravo ljudske vrline, a one definitivno imaju moć da nas spoje. A prvi korak je valjda (samo)spoznaja u svijet u nama i koji nas okružuje, a onda i prihvatanje da postoji više (samo)spoznaja. Tu nastaje poštovanje prema drugom, a onda znanje, tolerancija, progres... i nebesa nam onda nisu nikakva granica, nego samo jedan pritvoren prozor.

arzuhal wrote:

Raigor Stonehoof wrote:sav ovaj tvoj post bi imao smisla da je ateizam religija za sebe. fascinantno mi je kako vjernici to pokusaju nametnuti.

bez religija ne bi bilo ni ateizma i on jest ovistan o njima, bez njih nije "isprazan" nego ni ne postoji.

da nije religija, nijedan ateista sam od sebe ne bi izmislio boga, vec bi usmjerio mentalne kapacitete na rjesavanje realnih problema.

Ma jok, bolan, kakvo nametanje! Pa ja sam i samom sebi najpoznatiji kao neko ko nikome ništa ne nameće Ne, ne namećem ja ovim priču kako je ''ateizam vrsta religije'' i slično. Slobodno definiši ateizam kako god želiš, tu smo, svoji smo, pričat ćemo ljucki

Dakle, ti veliš da je ateizam u (logičkoj i sadržajnoj) korelaciji (uzajamno-ovisnom odnosu, kao: toplo-hladno, crno-bijelo) s religijom i bez nje ne bi postojao. Ok.

Da nema, dakle, religije, ne bi bilo ni ateizma. Čega bi onda bilo tačno? Mislim na to vrijeme kada ljudi ne bi ni vjerovali ni ne vjerovali.

Ateizam nije nevjerovanje u boga, vec nevjerovanje u dokaze za boga. Da nije budala ili profitera koji nude neke "dokaze" kako je svijet nastao nebi bilo ni ateista da se smiju tim dokazima. Tako da bez religija nebi bilo ni ateizma.

A kako bi bilo... Pa bilo bi ko i sada kada je u pitanju spiderman recimo... niko ne tvrdi da je on stvaran, tako da nema niko da odbaciva te tvrdnje i da bude ateista kada je vjerovanje u spidermena u pitanju.

arzuhal wrote:Svi smo mi nečija djeca!

Evo, ovo bi mogla biti dobra ateistička misao, univerzalnog je i humanističkog karaktera (niđe metafizike neke posebno, stvar biološke produkcije i socijalnih okvira), svima prihvatljiva, svak bi mog'o kazat: vidi što ovi ateisti pravo vele!

Mudrost je da se ljudi malo više upoznaju, prepoznaju ono svima zajedničko i grade bolje odnose a ne samo šukaju.

tebi je sofizam i mudrost jedno te isto, to je sad već očigledno.

hrastov žižak wrote:

arzuhal wrote:Svi smo mi nečija djeca!

Evo, ovo bi mogla biti dobra ateistička misao, univerzalnog je i humanističkog karaktera (niđe metafizike neke posebno, stvar biološke produkcije i socijalnih okvira), svima prihvatljiva, svak bi mog'o kazat: vidi što ovi ateisti pravo vele!

Mudrost je da se ljudi malo više upoznaju, prepoznaju ono svima zajedničko i grade bolje odnose a ne samo šukaju.

tebi je sofizam i mudrost jedno te isto, to je sad već očigledno.

Raskrinkao si me.